Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2412/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednika vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, radi zaštite prava vlasništva zabranom uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-749/2019 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-749/2019 od 21. ožujka 2025. i predmet se vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici preda u posjed slobodnu od osoba i stvari na način da sa čest. Zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa čestice zemlje [katastarska čestica] ukloni 11 stabala maslina a sa čest. Zemlje [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica] ) ukloni 6 stabala maslina koje je neovlašteno posadio te je isti dužan ubuduće kloniti se takvih ili sličnih radnji (toč. I).
U točki II nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka u iznosu od 4.820,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik dok tužiteljica pobija odluku o trošku u dijelu u kom joj nije dosuđen daljnji parnični trošak, oboje iz svih iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč.1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13,89/14,80/22 i114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači odredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbi.
3. Žalbe su osnovane.
4. Ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žalbom ukazuju i tuženik budući da pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama za valjanu primjenu materijalnog prava te se za sada ne može s uspjehom ispitati radi čega je pobijanu presudu valjalo je ukinuti temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
5. Prvenstveno valja reći da je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice zahtjev za predaju u posjed čest. Zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i stvari na način da sa čestice zemlje [katastarska čestica] ukloni 11 stabala maslina a sa čest. zemlje [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) ukloni 6 stabala maslina koje je neovlašteno posadio te zahtjev da se isti ubuduće kloniti se takvih ili sličnih radnji.
6. Nadaje u postupku je nesporno da je tužiteljica upisana kao suvlasnik u 2/56 +42/672 dijela suvlasništva a tuženik u 1/12 dijela u zemljišnim knjigama na predmetnim česticama.
7. Iz navoda tužbe nadalje proizlazi da tužiteljica tvrdi da je temeljem nasljeđivanja i sporazuma o diobi stekla vlasništvo predmetnih nekretnina u cijelosti a da tuženik drži u posjedu dio tih nekretnina na kojima su posađene predmetna stabla maslina.
8. Iz takvih navoda tužbe proizlazi da se radi o tužbi predmjevanog vlasnika u smislu čl. 166 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dalje(„Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12- dalje ZV),u dijelu u kom tužiteljica traži predaju u posjed navedenih čestica dok se u dijelu u kom zahtjeva zabranu uznemiravanja tužiteljica u bitnom podnosi tužbu radi zaštite od uznemiravanja u smislu čl. 167. ZV-a.
9. Iz za sada danog obrazloženja proizlazi da je ocjenom izvedenih dokaza pravilnost čega osnovano u žalbi osporava tuženik zaključuje da je tužiteljica u ovom postupku dokazala da je predmnjevana isključiva vlasnica predmetnih nekretnina u smislu odredbe članka 166. ZV-a te ista temeljem odredbe članka 161. ZV-a u cijelosti ima pravo tražiti od tuženika da ukloni posađene masline sa predmetnih nekretnina, te da se kloni takvih ili sličnih radnji.
10. Prvostupanjski sud smatra da je iz rezultata provedenog dokaznog postupka razvidno da posjedovno stanje ne odgovara zemljišno knjižnom stanju po kojemu su parnične strane suvlasnici na predmetnim nekretninama, kada iz gornjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi kako su se prednici stranaka još 1910 podijelili, te da su po toj podjeli svaki od dionika, sinovi pok. BĆ pok. Ž, ušli u posjed tako podijeljenih nekretnina, kako to potvrđuju izvatci posjedovnog stanja tj. katastra. Činjenica, da majka tužiteljice sada pok. I nakon 1960-tih kada se obitelji odlazi živjeti u [adresa] a raditi u Sloveniju, radi čega nije intenzivno obrađivala predmetne nekretnine, ali ih je ponekad obilazila, nema značenje da ih je ona napustila ili prepustila tuženikovu ocu, jer kako svjedokinje NĆ, koja je u vrijeme davanja iskaza 2022. imala 81 godinu, potvrđuje da je otac tuženika znao da su to Emilijine zemlje, u čijem sastavu je bila i šuma, a da je tuženik masline posadio 2010. tek nakon smrti oca, jer su sadnice bile mlade, a što je znakovito.
11. Prvostupanjski sud je u cijelosti poklanja vjeru iskazu samo jedne svjedokinje dok je propustio ocijeniti iskaze ostalih saslušanih svjedoka na što osnovano u žalbi upire tuženik.
12. Također smatra da je u vrijeme sadnje maslima i otac tuženika pok. LĆ, uvidom u katastar mogao utvrditi i vidjeti da su predmetne nekretnine upisane na pok. ŠĆ a poslije na ŽĆV brata tužiteljice, čime je i on bio nesavjesni posjednik koji je svojatao predmetne nekretnine kao svoje. Takav zaključak nije pravilan budući da činjenica upisa prednika tužiteljice u katastru ne opravdava utvrđenje suda o nepoštenju posjeda već je potrebno utvrditi je li prednik tuženika posjedom u odgovarajućem vremenskom trajanju stekao pravo vlasništva na spornim dijelovima nekretnine izvanrednom dosjelošću a što bi opravdavalo isticanje prigovora koji u smislu čl. 163. ZV-a sprječavaju predaju predmetne nekretnine u posjed tužiteljici.
13. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik kao i njegov prednik koji su bili nesavjesni, nisu mogli steći vlasništvo dosjelošću jer njihov posjed niti je istinit niti pošten a niti zakonit, time da je tužiteljica u ovom postupku dokazala kako pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, diobom i nasljeđivanjem od prednika, pa se ista ima smatrat vlasnikom predmetnih nekretnina (predmnjevani vlasnik) prema tuženiku kao osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju, kao i što je dokazala činjenice na temelju kojih se predmnjeva njezino vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njezinog zahtjeva prema posjedniku stvari, tj. tuženiku, koji na niti jedan način nije dokazao suprotno.
14. Pri tom je prvostupanjski sud propustio dati valjano obrazloženje u pogledu činjenica koje je tijekom postupka isticao tuženik a ponavlja ih i u žalbi, da je on u odnosu na predmetnu česticu u pogledu zemljišno knjižnog stanja u istom pravnom položaju kao i tužiteljica tj. da je upisani suvlasnik, da tužiteljica nije dokazala da bi u sporazumu o diobi sudjelovali i prednici tuženika, što dovodi u pitanje da li takav sporazum svojim učincima veže prednike tuženika i samog tuženika, kao i činjenicu da tuženik tvrdi a isto bi proizlazilo i iz iskaza svjedoka citiranih u žalbi da tuženik osobno i putem svojih prednika drži u mirnom posjedu dio čestica označenih u tužbi u dijelu u im su posađene masline još od prije domovinskog rata (iskazi svjedoka B, KĆ) na način da je na tom dijelu nekretnine otac tuženika sadio krumpir,a poslije rata je zasadio i masline).
15. Nadalje treba napomenuti da tužba predmjevanog vlasnika pretpostavlja da je tužiteljica predmjevani vlasnik a da je tuženik posjednik dok zaštitu od uznemiravanja ista može podnijeti kao vlasnik posjednik protiv osobe koja je na drugi način a ne oduzimanjem posjeda uznemirava u vlasništvu, o čemu će prvostupanjski sud voditi računa prilikom donošenja nove pravilne i zakonite presude budući da tužiteljica u postupku niti ne tvrdi da bi bila u posjedu dijela nekretnina na kojim su posađene masline čije uklanjanje zahtjeva.
16. Odluka o parničnom trošku ukinuta je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 7. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Jakovčević
