Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3995/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku iz Karlovca protiv tuženice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Psp-37/2023-17 od 3. lipnja 2024., dana 7. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Psp-37/2023-17 od 3. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženica smetala tužitelja u posjedu kuće koja se nalazi u [adresa] na način da je točno neutvrđenog dana u studenom 2023., a što je tužitelj saznao 27. studenog 2023. bez ikakvih ovlasti zamijenila bravu na ulaznim vratima kuće te tužitelju onemogućila ulaz u kuću i stanovanje, pa joj je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja tj. predaja u posjed primjerka ključa od ulaznih vrata kuće, te joj je zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće, a i naloženo joj je nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 600,27 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. lipnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite kuće koja se nalazi u [adresa] jer je tuženica bez ikakvih ovlasti zamijenila bravu na ulaznim vratima kuće te tužitelju onemogućila ulaz u kuću i stanovanje.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje tuženica ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

6. U odnosu na žalbeni razlog da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu procesnih propisa iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer da je prekoračio tužbeni zahtjev nije osnovan, a i neosnovani su navodi da je sud nezakonito mijenjao sadržaj tužbenog zahtjeva, na način da je u tužbeni zahtjev samoinicijativno ubacio rečeničnu konstrukciju koja uopće ne postoji u konačno specificiranom sadržaju tužbenom zahtjevu. Naime, tužitelj je još u tužbi predanoj sudu naveo da traži predaju ključeva kuće u [adresa], slobodne od osoba i stvari da bi na ročištu 28. veljače 2024. uredio tužbeni zahtjev u pogledu vremena i čina smetanja kao i zabrana daljnjeg smetanja, a nije odustao od predaje ključeva u posjed. Stoga, time što je u izreci navedeno da se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja tj. predaja u posjed primjerka ključa od ulaznih vrata kuće, sud prvog stupnja nije prekoračio tužbeni zahtjev. Riječ je tek o jasnije formuliranom izričaju čiji je sadržaj identičan dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja u posjed nekretnine čije je posjed tužitelju oduzet utuženim činom i koji je tužitelj tražio u tužbi. Osim toga, kako bi tuženica i vratila tužitelju oduzeti posjed kuće ako ne predajom ključa od promijenjene brave ulaznih vrata. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi smetanja posjeda i uspostave ranijeg posjedovnog stanja, a koje se odnosi na onemogućavanje tužitelja već omogućavanju tužitelja da uđe u samu kuću što i proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tako da su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

7. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da se tužitelj nalazio u suposjedu predmetne kuće u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] površine 356 m, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu je imao u suposjedu sa pokojnom suprugom ET i njenim sinom iz prvog braka BT;

- da je ET imala iz prvog braka petoro djece: CT (ovdje tuženicu), ŽT, TT, ĆT i ST, a preminula je 11. srpnja 2022. te su je naslijedili tužitelj i njeno petoro djece iz prvog braka;

- da je protiv tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. (prijetnja prema bliskoj osobi) Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 - dalje: KZ/11) na štetu pastorka ST te mu je rješenjima Općinskog suda u Karlovcu određena i produljena mjera opreza zabrane približavanja oštećeniku-žrtvi ST te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s istim;

- da je na temelju čl. 98. st. 6. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. i čl. 98. st. 2. toč. 10. ZKP/08., tužitelju kao okrivljenom NT ukinuta mjera opreza udaljenja iz doma s adrese [adresa] tako da je temeljem rješenja Kov 398/2023. od 15. rujna 2023. tužitelj potpuno normalno imao pravo dolaziti u dom na adresu [adresa], pa je u tom smislu mogao vršiti posjedovne čine i imati ključ od kuće koji mu je preko kćeri LT bio dan prije samog čina smetanja posjeda odnosno promjene brave;

- da iz iskaza svjedoka JT proizlazi da je tužitelj teški bolesnik, jer vrlo teško diše budući ima šećer i tlak te je mogao doći po stvari i lijekove u stan, ali se nije smio približavati posinku odnosno došao je u stan kada njega nije bilo, pa mu je po te stvari u stan odlazila kćer, a prvi puta kada je došao bila je promijenjena brava, ali su mu dali ključ, ali su potom i drugi put promijenili bravu, ali mu nisu dali ključ time da su skinuli cijeli poštanski sandučić tako da nije mogao dobivati niti poštu pa sada poštu dobiva kod svjedoka;

- da je tužitelj radio građevinske poslove te poslom dulje vrijeme izbiva iz kuće u [adresa], pa je tako u studenom i prosincu 2023. boravio u [adresa] i na moru, baveći se građevinom.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica svojim činom promjene brave na ulaznim vratima kuće u [adresa], krajem listopada 2023. tužitelju onemogućila ulaz u kuću i stanovanje, a što je tužitelj saznao 27. studenog 2023. te je istim činom tuženica počinila smetanje posjeda, tako da je sukladno odredbama čl. 22 a u svezi s čl. 21. st 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), pružio tužitelju posjedovnu zaštitu na način da se tuženici naložio uspostava ranijeg posjedovnog stanja kao i zabrana takvog i sličnog ponašanja, slijedom čega je odlučeno kao u izreci osporene odluke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Sud prvog stupnja je međutim, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio isključivo temeljem odredbe čl. 21. st. 1. ZVDSP, budući je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 24. st. 1. ZVDSP jer je tužitelj suposjednik predmetne nekretnine zajedno s tuženicom.

12. Naime, odredbom čl. 24. st. 1. ZVDSP, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13. Žalbeni navodi da tužitelj nije pravodobno u tužbenom zahtjevu naznačio dan za koji smatra da je tužena počinila utuženi čin smetanja posjeda, a niti dan za koji tužitelj smatra da je saznao za čin smetanja, čime da je trebalo postupiti u skladu s propisom iz čl. 109. st. 4. ZPP jer je tužitelj prekasno, tek na ročištu 28. veljače 2024. po višestrukom proteku prekluzivnog roka koji mu je sud odredio svojim rješenjem od dana 16. siječnja 2024. postupio u skladu s tim rješenjem, valja reći da su neosnovani. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud ne može odbaciti tužbu tužitelja kao nepodobnu za postupanje, ako je tužitelj, po pozivu suda na ispravak tužbe, vratio tužbu tom sudu, neovisno što je ona samo djelomično ispravljena, ali opet nije podobna za raspravljanje budući da se tim podneskom tužitelj detaljno očitovao o vremenu utuženog čina ( stav Vrhovnog suda RH, Gž 3/2007 od 22.03.2007. ).

14. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj pravodobno podnio tužbu radi smetanja u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je svjedok OT kći tužitelja navela da je u petak ujutro (24. studenog 2023.) zatekla promijenjenu bravu, pa nakon što je kontaktirala tuženicu ona joj je u petak poslije podne otvorila kuću te je mogla uzeti stvari i to robu za zimu i obuća, a što je upravo u skladu sa navodima tuženice kada navodi da je kćerka tužitelja, LT, dana 24. studenoga 2023. sa svoga mobitela odaslala pisanu poruku na mobitel tuženice, sa slijedećim tekstom: "Hej, pitanjce, jesi ti opet promjenila bravu od donjeg kata?", na što joj je tuženica odgovorila porukom s tekstom: "Jesam". Prema tome, kći tužitelja OT za promjenu brave saznala 24. studenog 2023., no ista je potom navela da to ocu (tužitelju) nije odmah javila jer ga nije htjela frustrirati preko vikenda, pa mu je to javila tek u ponedjeljak (27. studenog 2023. godine) kad je došao na posao sa JT, a što potvrđuje i iskaz svjedoka JT koji je naveo da to zna, jer je taj vikend tužitelj postavljao laminat, pa mu je tek njegova kćer u ponedjeljak (27. studenog 2023.) rekla da je brava promijenjena na što je on burno reagirao.

15. Slijedom navedenog, kako je tužitelj saznao za promjenu brave 27. studenog 2023., a tužba je podnesena 27. prosinca 2023., to je sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZVDSP tužitelj svoju tužbu radi zaštite posjeda podnio u roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda te nije nastupila prekluzija prava na zaštitu posjeda, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

16. Ostali žalbeni navodi tuženice su neodlučni, obzirom zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan te sud odlučuje isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tuženica smetala tužitelja u faktičnom i mirnom suposjedu kuće koja se nalazi u [adresa] na način da je točno neutvrđenog dana u studenom 2023., a što je tužitelj saznao 27. studenog 2023. bez ikakvih ovlasti zamijenila bravu na ulaznim vratima kuće te tužitelju onemogućila ulaz u kuću i stanovanje i ta radnja tuženice ima obilježja samovlasnog smetanja tužitelja kao suposjednika predmetne nekretnine.

18. Pravilna je i odluka suda o troškovima postupka i to utvrđenje određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 438. ZPP-a potvrđeno je pobijano rješenje i odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

20. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu, 7. studenog 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić