Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3062/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, protiv 1. tuženika HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 2. tuženice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-10/2022-29 od 12. travnja 2024., dana 7. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-10/2022-29 od 12. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odlučeno je da se odbija tužbeni zahtjev da se utvrdi da su tuženici HH iz [adresa] i TH iz [adresa], uznemirili tužiteljicu u posjedu stvarne služnosti vodovodne i kanalizacijske mreže, uspostavljene za potrebe svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuće u [adresa], koja prelazi preko nekretnine u suvlasništvu tuženika kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, [adresa], na način da su istoj ostavili obavijest o potrebi uklanjanja (prebacivanja) vode i kanalizacije tuženika u roku od 30 dana, te da će ukoliko ne premjesti istu, zabetonirati šahtove, a ujedno da se zabrani tuženicima da uznemiravaju tužiteljicu u posjedu prava stvarne služnosti vodovodne i kanalizacijske mreže preko svoje nekretnine, dvorišta u [adresa], Č. [adresa], u naravi kč. br. [katastarska čestica], pisanim dopisima, usmeno ili na drugi način, pod prijetnjom novčane kazne, u roku od 3 dana od dana donošenja rješenja o smetanju posjeda. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 €.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite stvarne služnosti vodovodne i kanalizacijske mreže uspostavljene za potrebe svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica], kuće u [adresa], koja prelazi preko nekretnine u suvlasništvu tuženika kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, [adresa] kao i zabrana daljnjeg uznemiravanja.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje tuženici ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a. Naime, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije završio rečenicu u odlomku 11.12. navodeći da je smetanje posjeda određeno formirana pravna kategorija i da je pogrešno shvaćanje naroda da se svaka riječ koja nekom uskraćuje neko pravo smetanje posjeda bez završetka rečenice, budući da iz konteksta obrazloženja prvostupanjske odluke jasno proizlazi misao da svaka prijetnja ne upućuje na smetanje posjeda.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Tako je na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrdio;

- da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište, u [adresa], površine 466 m2,

- da su tuženici, svaki u ½ dijela, suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište, [adresa], površine 534 m2 te da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] susjedne čestice;

- da je 1990. godine provedena parcelacije kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 1000 m2 koja je bila u vlasništvu tuženika, od koje je nastala kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 534 m2 i kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] površine 466 m2, obje u vlasništvu tuženih. Na novonastalim kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] tuženik je izgradio kuće te je napravio vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, koja je služila objema nekretninama. Kanalizacijske i vodovodne cijevi su položene na način da su iste ukopane u zemlju na kč. br. [katastarska čestica] odakle prelaze na kč. br. [katastarska čestica] i tu prolaze duž međe sa kč. br. [katastarska čestica] da bi se potom spojile na glavni vodovodni i kanalizacijski priključak na ulici. Na kč. br. [katastarska čestica] na dijelu pružanja vodovodnih i kanalizacijski cijevi s nalaze i dva kanalizacijska šahta (označena na skici sudskog vještaka Ilije Romića točkama A i B) i jedan vodovodni šaht (označen na skici sudskog vještaka Ilije Romića točkom D). Na ovaj način nekretnina - kč. br. [katastarska čestica] pravno predstavlja poslužnu nekretninu nekretnini - kč. br. [katastarska čestica] kao povlasnoj, obzirom vodovodne i kanalizacijske cijevi koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] služe nekretnini kč. br. [katastarska čestica];

- da je tužiteljica 2015. temeljem Ugovora o darovanju postala vlasnicom nekretnine - kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] površine 466 m2 te da živi u predmetnoj nekretnini, pa je time i posjednica iste, odnosno posjednica je i prava stvarne služnosti kanalizacijski i vodovodnih cijevi te vodovodnih i kanalizacijskih šahtova koji se nalaze na poslužnoj nekretnini u vlasništvu tuženih, a u korist povlasne nekretnine u vlasništvu i posjedu tužiteljice;

- da je tužiteljica na svojoj nekretnini uz među sa nekretninom tuženih našla poruku u kojoj joj je naloženo da s nekretnine tuženika makne vodovodne i kanalizacijske cijevi jer će inače biti zabetonirani šahtovi pa iako tužiteljica nije vidjela tko joj je tu poruku ubacio, ali obzirom na sadržaj poruke, zaključila je da je takvu poruku mogao sačiniti netko od tuženika jer se radi o vodovodnim i kanalizacijskim cijevima te šahtovima koji se nalaze samo na nekretnini tuženika.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključio je da tužiteljici kao posjedniku stvarne služnosti vodovodne i kanalizacijske mreže ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da je zaštita zbog smetanja posjeda zatražena radi pisane prijetnje, a da bi ova pisana poruka, odnosno u istoj sadržana prijetnja mogla predstavljati smetanje posjeda tužiteljice uznemiravanjem, odnosno tzv. verbalno smetanje posjeda, o čemu se radi u ovoj parnici, potrebno je da je učinjena tako da se ozbiljnom prijetnjom onemogući i pokoleba posjednik da koristi svoje pravo odnosno tako izražena prijetnja je trebala dovesti tužiteljicu kao posjednicu, bilo do njezinog odustajanja od posjeda ili smanjenja opsega i sadržaja dotadašnjeg posjeda, pri čemu je naglasak na ponašanju tužiteljice. Međutim, kako je tužiteljica i nakon upućene joj prijetnje i dalje nastavila s izvršavanjem posjeda prava stvarne služnosti u istom obimu i istog sadržaja kao i do trenutka upućene joj prijetnje, a što tužiteljica niti u jednom trenutku nije osporila, štoviše rekla je da nije pokušavala izmjestiti instalacije jer bi to iziskivalo velike troškove, morali bi prokopati prilazni put, kupaonu, hodnik i garažu, to prvostupanjski sud zaključuje da prijetnja tuženika nije bila takvog značaja da bi odvratila tužiteljicu od posjeda slijedom čega ne nalazi ispunjenim elemente uznemiravanja posjeda prava stvarne služnosti od strane tuženika kako je to u tužbenom zahtjevu navedeno te odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

8. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

9. Naime, smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičnoj vlasti ili mu je oduzeta (članak 20. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst – dalje: ZVDSP). Posjed prava stvarne služnosti se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-427/2014-2 od 4. ožujka 2020.). Međutim, u odnosu na verbalno smetanje, valja reći da je potrebno da je učinjeno tako da se ozbiljnom prijetnjom onemogući i pokoleba posjednik da koristi svoje pravo. Da bi određeni verbalni izričaj mogao imati značaj verbalnog smetanja posjeda i rezultirati promjenom u faktičnom stanju korištenja nekretnine, isti mora biti takvog sadržaja i intenziteta da kod prosječne osobe uzrokuje strah za vlastiti integritet takvog značaja da ga objektivno odvrati od izvršavanja posjeda, a do čega u konkretnom slučaju nije došlo.

10. U odnosu na žalbene navode da sud nije cijenio da se među strankama vodi postupak pred Općinskim sudom u Osijeku,pod brojem P-261/20 koji je i pokrenut zbog uznemiravanja prava vlasništva dvorišta kuće tužiteljice do ulice [adresa] i isto se tijekom trajanja postupka od uznemiravanja koje je počelo kopanjem rupa za stupiće u dvorištu tužiteljice pretvorilo u oduzimanje prava vlasništva,jer su isti tuženici nezakonito podigli zid od opeke kojim su onemogućili tužiteljici da sa [adresa] kroz svoj kolni prolaz dođe u prednji dio svoga dvorišta i potom do svoje garaže. 8, valja reći da su neosnovani. Naime, prvostupanjski sud je imao u vidu da stranke nisu u dobrim odnosima i da se između njih vodi postupak te je uvidom u spis posl. broj P-261/2020 utvrdio da je u istome tužiteljica 20. svibnja 2020. podnijela tužbu protiv 1. tuženika te 2. tuženice jer da su isti uznemiravali tužiteljicu u vlasništvu nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor u [adresa], površine 466 m2, pa da uklone postojeću bankinu, žicu i stupčiće, te im se zabranjuje da uznemiravaju tužiteljicu kao vlasnika predmetne nekretnine pod prijetnjom novčane kazne, a koji postupak nije pravomoćno okončan. Stoga valja reći da činjenica da se između stranaka već vodi postupak radi prestanka uznemiravanja ne znači da je u konkretnom slučaju došlo do smetanja posjeda stvarne služnosti, a isto tako navedeno ne znači da bi tuženici zaista postupili u skladu sa verbalnim izričajem da će zabetonirati šahtove pri čemu i iz iskaza 1. tuženika proizlazi da nikada nije imao namjeru zabetonirati bilo vodovodne bilo kanalizacijske šahtove i to ne bi učinio zbog djece.

11. Prema tome, u konkretnom slučaju, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka te imajući u vidu među strankama nesporne činjenice, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o smetanju posjeda.

12. Slijedom navedenog, nisu ostvareni zakonski razlozi za tužiteljičinu posjedovnu zaštitu, jer u konkretnom slučaju se ne radi o takvom postupanju tuženika ni njihovim činima ni verbalnim izričajem koje je dovelo do promjena u korištenju predmetnog stana. Ovdje treba primijetiti kako ni i iz sadržaja tužbenog zahtjeva ne proizlazi da je došlo do promjene u posjedovnom stanju, a niti to žaliteljica ističe u žalbi. Dakle, da bi se verbalna zabrana mogla smatrati smetanjem posjeda koje bi opravdavalo sudsku zaštitu trebala bi biti izrečena u obliku vrlo ozbiljne prijetnje koja bi i kod druge strane izazvati posljedicu odustanka od daljnjeg vršenja posjedovnog čina, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

13. Slijedom navedenog, kako nije utvrđeno da bi tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti vodovodne i kanalizacijske mreže to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za udovoljenje tužbenom zahtjevu, u smislu odredbe članka 22. ZV-a dok se daljnji žalbeni navodi odnose na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajuću tijekom postupka te vlastito viđenje predmetne pravne situacije od tužiteljice.

14. Pravilna je i odluka suda o troškovima postupka i to utvrđenje određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a potvrđeno je pobijano rješenje i odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

16. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu, 7. studenog 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić