1              Poslovni broj: Gž Ovr-377/2023-2

Poslovni broj: Gž Ovr-377/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras Ivanišević, na temelju nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja mldb. M. J. iz V. G., OIB: …, zastupan po zakonskoj zastupnici A. J. iz V. G., OIB: … te II. ovrhovoditeljice M. J. iz V. G., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnicima M. K. i Z. Ž., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & Ž. j.t.d. u Z., protiv ovršenika T. J. iz V. G., OIB: …, zastupanog po po punomoćnici A. F., odvjetnici u Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 23 Ovr-798/2022-2 od 30. prosinca 2022., 4. listopada 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 23 Ovr-798/2022-2 od 30. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja od 29. prosinca 2022. određena je ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 2-P2-97/2014-8 od 11. svibnja 2016. godine, a radi naplate novčane tražbine I. ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 78.975,05 HRK/ 10.481,79 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom te radi naplate novčane tražbine II. ovrhovoditeljice u ukupnom iznosu od 7.396,44 HRK/ 981,68 EUR, te troškovima ovršnog postupka, na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, k.o. K. N., zk.ul. 357, zk.č.br. 202 u naravi dvorište površine 1075 m2, kuća, V. G., površine 120 m2 i oranica površine 3538 m2, ukupne površine 4733 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik pravodobno, ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 i 114/22 dalje: OZ), predlažući ovom sudu da pobijano rješenje ukine i obustavi postupak, odnosno da ovršni prijedlog odbaci a podredno ovrhovoditelje uputi na pokretanje parnice.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji u bitnom pobijaju navode iz žalbe te predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu te potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Iz spisa proizlazi da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odredio ovrhu na temelju ovršne isprave- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 2-P2-97/2014-8 od 11. svibnja 2016. godine, kojom se u točki IV. izreke nalaže tuženiku, ovdje ovršeniku, da na ime uzdržavanja ovdje I. i II. ovršenika mjesečno plaća iznos od po 650,00 kn, počevši od 15. studenog 2012. pa nadalje, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana, a koje dospijevaju najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate.

6. Prema članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koji je u vlasništvu ovršenika, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

8. Također, citirana presuda je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (članak 23. točka 1. i 29. stavak 1. OZ-a), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane člankom 41. stavak 1. OZ-a, te sve one posebne propisane člankom 80. OZ-a.

9. Žalbom ovršenik prije svega ističe kako prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja uopće nije vodio računa o odredbama članka 75. OZ-a, koje se odnose na dostavu suglasnosti ovršenika. Također navodi da navedena nekretnina predstavlja jedinu ovršenikovu nekretninu.

10. Člankom 75. stavkom 1. OZ-a propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može se provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Člankom 75. stavkom 4. OZ-a propisano je da se odredba stavka 1. ovoga članka neće se primjenjivati u slučajevima u kojima su OZ-om za ovrhu na određenim stvarima ili pravima utvrđena posebna pravila o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe. Nadalje, stavkom 5. istog članka propisano je da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

11. Člankom 80.b stavkom 1. OZ-a propisano je da će sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

12. Nije osnovan prigovor ovršenika da je to jedina nekretnina koja služi za stanovanje i ostvarenje ovršenikovih životnih potreba, što predstavlja i prigovor prava na dom. U konkretnom slučaju radi se o prisilnom ostvarenju tražbine zakonskog uzdržavanja, te budući da se ovrha provodi vezano za privilegirana potraživanja na ime uzdržavanja, nema mjesta utvrđivanju postojanja pretpostavki da li je ovršeniku povrijeđeno pravo na dom.

13. Nadalje, kada se prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika temelji na presudi kao ovršnoj ispravi tada ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na njegovoj jedinoj nekretnini, niti je dužan dostaviti isprave kojima bi dokazao da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje. U tom kontekstu ovaj sud se poziva i na zaključak donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 31. ožujka 2021., koji glasi: "U slučaju kada se prijedlog za ovrhu na nekretnini temelji na presudi kao ovršnoj ispravi, ovrhovoditelj nije dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje."

14. U odnosu na žalbeni navod da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve što je propisano OZ-om, odnosno da nisu naznačena imena i prezimena te OIB punomoćnika te da prijedlog za ovrhu ne sadrži potpis podnositelja, za navesti je da je navedeni prijedlog potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom što čini predmetni žalbeni navod neosnovanim. Nadalje, imena i prezimena punomoćnika ovrhovoditelja su navedena u donjem desnom dijelu prve stranice navedenog prijedloga te je naveden OIB odvjetničkog društva punomoćnika. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da na urednost prijedloga za ovrhu nema utjecaja nenavođenje pojedinačnih OIB-a punomoćnika, obzirom da se i bez istih može donijeti rješenje o ovrsi, te bi svako drukčije tumačenje predstavljalo pretjerani formalizam.

15. Konačno, žalbeni navodi ovršenika da je predmetna ovrha pokrenuta radi naplate iznosa uzdržavanja, a koje iznose je isti podmirio, a što predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. Stoga će prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe čl. 52. OZ-a, zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice iz navedenog razloga.

16. Kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 4. listopada 2023.