REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-298/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirjani Sinčić Kocijančić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Samanthe Janko, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALNI SERVIS d.o.o. Rovinj, Trg na lokvi 3a, OIB: 22751868617, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju JV, protiv tuženika URBIS 72 d.d. Pula, Ulica Sv. Teodora 2, OIB: 967664136124, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić, odvjetnici u Puli, Dobrilina 12, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja JV, zakonske zastupnice tuženika IV te punomoćnika tuženika ŠV, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman u Rovinju poslovni broj Ovrv-676/2021-5 od 11. listopada 2021. te se nalaže tuženom URBIS 72 d.d. Pula isplatiti tužitelju KOMUNALNI SERVIS d.o.o. Rovinj iznos od 508,50 kuna / 67,49 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 28. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 25. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 28. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 26. studenoga 2020. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 29. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 28. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 26. veljače 2021. do isplate i

- na iznos od 56,50 kuna / 7,50 eura od 27. ožujka 2021. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 31. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman u Rovinju poslovni broj Ovrv- 676/2021-5 od 11. listopada 2021. te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojem je naloženo tuženom URBIS 72 d.d. Pula isplatiti tužitelju KOMUNALNI SERVIS d.o.o. Rovinj iznos od 423,09 kuna / 56,15 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 28. srpnja 2020. do isplate

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 25. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 25. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura 28. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 26. studenoga 2020. do isplate

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 29. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 28. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 26. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 47,01 kuna / 6,24 eura od 27. ožujka 2021. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika 22. studenoga 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 8. srpnja 2021., radi naplate iznosa od 931,59 kuna (123,64 eura) sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća, pa do isplate.

2. Prijedlogu je udovoljeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman u [adresa] poslovni broj Ovrv-676/2021-5 od 11. listopada 2021. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 931,59 kuna / 123,64 eura s utuženim zateznim kamatama. Tim rješenjem tužitelju su priznati nastali troškovi postupka u iznosu od 281,25 kuna (37,33 eura).

3. Tuženik je 18. listopada 2021. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem navodi da od 2018. godine nastoji s tužiteljem, koji mu ne pruža predmetnu uslugu, sklopiti odgovarajući i zakonit ugovor o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada. Inicijativa za sklapanje toga ugovora potekla je od tužitelja nuđenjem teksta odnosno obrasca Izjave o načinu korištenja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada. Na tu ponudu tuženik je odgovorio dopisom broj 152/2018 od 30. srpnja 2018. navodeći da ponuda nije oblikovana sukladno mjerodavnim propisima te da ju je potrebno uskladiti sa zakonski definiranim načelima pružanja predmetnih usluga. Ističe da ugovor nije sklopljen obostranom suglasnošću koja bi bila izražena prvenstveno na izričit način, uključujući i to da se tužitelj nije suglasio s tuženikovim prijedlogom da se ugovor odgovarajućeg sadržaja smatra konkludentno sklopljenim, niti su se ispunile pretpostavke da se smatra sklopljenim po sili zakona. Također navodi da mu tužitelj zapravo nije niti ponudio niti predao spremnik. Prilaže dopise kojima je predložio tužitelju obračun cijene za spremnik od 80 litara ili manje te kojima osporava račune za iznos od preko 69,74 kuna jer je utvrdio obvezu osnovanom samo u tom dijelu (34,00 kuna paušal za spremnik i 4x6,93 kuna za paušal odvoza), budući da spremnik od 120 litara ne odgovara njegovim potrebama. Predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka.

4. Po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, na temelju članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje: OZ).

5. U očitovanju na prigovor tuženika tužitelj ističe da se predmet spora odnosi na neplaćanje računa za pružanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i komunalnog otpada na području grada [adresa] za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 28. veljače 2021. U utuženom razdoblju obračun i visinu cijena vrši na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 2/2018 od 31. siječnja 2018.), Odluke o izmjenama i dopunama odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 3/2019), Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (preslik Službenog glasnika Grada Rovinja broj: 5/2018) te Izmjene i dopune cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 6/2019) donesenim sukladno zakonskoj proceduri utvrđenoj odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Navodi da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u [adresa] na adresi [adresa], a koja nekretnina se nalazi u povijesnoj jezgri [adresa]. Zbog ograničenja lokacije nije moguće osigurati uvjete pojedinačnog korištenja javne usluge na način da se tuženiku dodijeli zaseban spremnik odgovarajućeg volumena pa se primjenjuju odredbe iz članka 8. stavaka 2. i 8. i članka 15. stavka 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja-Rovigno (Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 2/2018 i 3/2019). Tuženik je zadužen za obračunski volumen spremnika od 120 litara sukladno članku 8. stavku 8. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa]-Rovigno Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 2/2018 i 3/2019) i točki 8. tablici 12. (tuženik je svrstan u I. grupu djelatnosti) Izmjene i dopune cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja-Rovigno (Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 6/2019). Navodi da je cijena javne usluge obračunata sukladno odredbi iz članaka 24. i 27. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja- Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja broj 2/2018). Prema cjeniku obračunski volumen spremnika od 120 litara iznosi 50,00 kuna bez PDV-a te 10,40 kuna bez PDV-a po pražnjenju (propisana je najmanja učestalost odvoza komunalnog otpada jednom tjedno) iz čega proizlazi da ukupna cijena predmetne javne usluge iznosi 103,51 kuna s PDV-om (13,74 eura). U odnosu na navode tuženika da nije došlo do sklapanja ugovora, ističe da se primjenjuje odredba iz članka 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i odredba iz članka 51. stavka 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja-Rovigno (Službeni glasnik Grada Rovinja broj: 2/2018 i 3/2019). Za tužitelja je neživotno i nelogično da tuženik nikada nije koristio uslugu tužitelja, odnosno da u poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika ne nastaje komunalni otpad kojeg bi valjalo sanirati na zakonom predviđeni način. Slijedom navedenoga, predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika uz naknadu parničnog i ovršnog troška.

6. Tuženik je u podnesku od 2. lipnja 2023. naveo da se njegov poslovni prostor nalazi u širem području povijesne jezgre gdje prostorne mogućnosti ne otežavaju, a pogotovo ne onemogućuju pristup radi preuzimanja/korištenja individualnog i ujedno manjeg spremnika kakvog je izabrao. Ističe kako je sredinom 2021. godine tuženik saznao da je tužitelj zadužio s dva spremnika, zelenim i plavim, jednog od korisnika poslovnog prostora u poslovnoj zgradi u kojoj je tuženik suvlasnik, i to RUBINI d.o.o. [adresa]. Po saznanju za navedenu okolnost, a prije saznanja jesu li spremnici namijenjeni i njemu, tuženik je u dobroj vjeri zatražio obavijesti od tužitelja, ali nije dobio odgovor. Navodi da se tužitelj u ispostavljanju računa ne referira niti na evidencijsku oznaku spremnika niti koliko je puta izvršio uslugu pražnjenja spremnika, unatoč namjeri uspostave sustava čipiranih spremnika i čitača na vozilima te automatskom bilježenju u sustavu za evidentiranje kao osnovi za izradu računa. Smatra da je nemogućnost odabira spremnika manjeg volumena od 120 litara diskriminatorna i protivna načelu „onečišćivać plaća” budući da su njegove potrebe za količinom korištenja predmetne usluge manje. Nadalje ističe da tužitelj nije niti ispunio svoju početnu obvezu radi omogućavanja korištenja javne usluge jer mu nije predao spremnik na korištenje, a niti ga je pravovremeno i u potpunosti obavijestio o eventualnom zajedničkom spremniku. Navodi da nije nezakonito odlagao otpad, jer ga u poslovnom prostoru niti ne proizvodi. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.

7. U tijeku postupka pročitana je cjelokupna dokumentacija koja prileži spisu predmeta, i to: izvadak iz poslovnih knjiga od 8. srpnja 2021., dopisi tuženika od 3. rujna 2018., 27. rujna 2018., 6. studenog 2018., 5. prosinca 2018., 19. prosinca 2018., 18. travnja 2019., 27. svibnja 2019., 13. lipnja 2019., 2. prosinca 2019., 7. siječnja 2020., 24. lipnja 2021., 23. studenog 2021., Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada I biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno, Odluka o provedbi posebnih mjera sprječavanja odbacivanja otpada, Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada I biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno, Odluka o privremenoj zabrani izvođenja radova, Odluka o uređenje biciklističkih staza na Obali V. Nazora u Rovinju-Rovigno, Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za područje Grada Rovinja-Rovigno, Izmjene i dopune Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za područje Grada Rovinja-Rovigno te Plan prikupljanja miješanog komunalnog i recikliranog komunalnog otpada na području Grad Rovinja- Rovigno (od 1. listopada 2022. - 31. svibnja 2023.).

7.1. Također, a na temelju članka 267. stavka 2. ZPP-a, sud je izveo dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tuženika kao parnične stranke, dok uredno pozvan zakonski zastupnik tužitelja nije pristupio na ročište radi saslušanja, pa je sud isto cijenio sukladno članku 269. stavku 2. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata iznosa od 931,59 kuna (123,64 eura) s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, koja novčana tražbina se odnosi na javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za poslovni prostor na adresi u [adresa] i to za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 28. veljače 2021.

10. Nije sporno da tužitelj pruža javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] niti da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa].

11. Između stranaka sporne su i osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno sporno je je li usluga pružena kao i je li tužitelj trebao obračunavati predmetnu uslugu po cijeni propisanoj za spremnik volumena 80 litara ili po cijeni za spremnik volumena 120 litara, a također je sporno postojanje zajedničkog spremnika za poslovne prostore na adresi [adresa] u [adresa].

12. Člankom 15. stavkom 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine” broj: 50/17. i 84/19.; dalje: Uredba) propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu.

13. S obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju predmetnu Izjavu, potrebno je utvrditi može li se smatrati da je ugovor o korištenju javne usluge sklopljen prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada.

13.1. Tuženik je u podnesku od 2. lipnja 2023. naveo da je tijekom 2021. godine saznao da je tužitelj "zadužio" s dva spremnika jednog od korisnika poslovnog prostora u poslovnoj zgradi u kojoj je tuženik suvlasnik. Tužitelj, s druge strane, navodi da se poslovni prostor tuženika, odnosno zgrada na adresi [adresa] nalazi unutar povijesne jezgre grada [adresa] te da zbog ograničenja lokacije nije moguće osigurati uvjete pojedinačnog korištenja javne usluge na način da se tuženiku dodijeli zaseban spremnik, već tužitelj uslugu odvoza otpada vrši sukladno odredbama iz članka 8. stavaka 2. i 8. i članka 15. stavka 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Rovinja-Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja broj: 2/18. i 3/19.; dalje: Odluka), na način da tuženik ima mogućnost korištenja zajedničkog spremnika za otpad.

13.2. Odredbom iz članka 8. stavka 2. Odluke propisano je da je u posebnim dijelovima grada, a naročito u povijesnoj jezgri, moguća primjena drukčijih vrsta spremnika i/ili drukčijeg sustava prikupljanja otpada prilagođenog odabranom modelu prikupljanja otpada na tom području, uvažavajući mogućnosti, tehničke okolnosti i ograničenja tih dijelova grada. Člankom 15. stavkom 3. Odluke propisano je da za korisnike usluge gdje uvjeti pojedinačnog korištenja javne usluge nisu u potpunosti primjenjivi zbog tehničkih uvjeta, nepristupačnosti, ograničenja lokacije i tipa nekretnine, neracionalnog povećanja troškova i drugih okolnosti, usluga se osigurava putem zajedničkog spremnika na lokaciji zajedničkog obračunskog mjesta koje određuje davatelj usluge.

13.3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je sukladno citiranim odredbama Odluke, zajednički spremnik postavio u ulazni prostor zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor u vlasništvu tuženika.

13.4. Zakonska zastupnica tuženika je u svom iskazu navela da ima saznanja da se na ulazu u zgradu nalaze dva spremnika, jedan plave boje i jedan zelene boje, ali nema saznanja o tome čiji su to spremnici već da je, praktički s ulice dobila informaciju da se radi o spremnicima koje koristi RUBINI d.o.o. [adresa] koji imaju poslovni prostor u istoj zgradi. Nema saznanja o tome gdje je njihova sada bivša zaposlenica odlagala otpad, možda u spremnike koji su se nalazili u zgradi, a možda u neke veće spremnike koji se nalaze u obližnjim ulicama.

14. Sud je prihvatio iskaz zakonske zastupnice tuženika u cijelosti kao vjerodostojan te je, uspoređujući njezin iskaz s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu kao i navodima tužitelja, utvrdio da tuženik ima na raspolaganju korištenje zajedničkog spremnika od 120 litara koji se nalazi na ulazu u zgradu gdje se nalazi poslovni prostor tuženika. S druge strane, činjenica da zakonska zastupnica nema saznanja o tome gdje je njihova zaposlenica odlagala otpad, nije od utjecaja na utvrđenje postojanja zajedničkog spremnika koji je na raspolaganju zaposlenicima kod tuženika u poslovnom prostoru na predmetnoj adresi.

14.1. Uz sve navedeno i u prilog istome, tuženik je uz prigovor na rješenje o ovrsi priložio i dopise broj: 172/2018 od 3. rujna 2018. (list 14 spisa), broj: 187/2018 od 27. rujna 2018. (list 15 spisa), broj: 232/2018 od 5. prosinca 2018. (list 18 spisa), u kojima navodi da svoju obvezu plaćanja cijene za pružanje javne usluge utvrđuje osnovanim u iznosu od 69,74 kuna, od čega 34,00 kuna čini paušal za spremnik i 4x 6,93 kuna za paušal odvoza. Dakle, već 2018. godine tuženik priznaje postojanje ugovornog odnosa jer obvezu ne osporava u dijelu koji se odnosi na samo pružanje usluge i korištenje spremnika, već isključivo u pogledu veličine spremnika i potrebe za istim, a posljedično tome visinu obveze.

15. Prema članku 20. stavku 2. Uredbe strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Stavkom 3. toga članka propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, a iznimno od stavka 3. toga članka obveza korisnika usluge iz stavka 3. ne nastaje za obračunsko mjesto na kojem se nekretnina trajno ne koristi. Odredbom iz članka 14. stavka 7. Uredbe propisano je da je davatelj javne usluge dužan primijeniti podatak iz Izjave koji je naveo korisnik usluge (stupac: očitovanje korisnika usluge) kada je taj podatak u skladu sa Zakonom, ovom Uredbom i Odlukom.

16. Prema članku 33. stavku 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine” broj 94/2013., 73/2017., 14/2019.; dalje: ZOGO) davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. toga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavka 7. toga Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. toga Zakona. Prema članku 30. stavku 9. ZOGO-a kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke 1. toga članka je masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

17. Odredbom iz članka 24. stavkom 1. Odluke propisano je da se cijena javne usluge sastoji od a. cijene obvezne minimalne javne usluge (CMJU), b. cijene javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada (C), c. cijene ugovorne kazne, dok je stavkom 2. propisano da ukupnu cijenu javne usluge čini zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komulanog otpada i cijena ugovorne kazne te se zaračunava po izrazu: CJU=CMJU+C+Cuk.

18. Predstavničko tijelo grada Rovinja-Rovigno je člankom 27. Odluke kao element za utvrđivanje visine cijene javne usluge predvidio oba kriterija, dakle ili masu ili volumen, očito ovisno o ograničenjima lokacija na kojima se pruža predmetna javna usluga, a o kojim okolnostima ovise tehnički uvjeti pružanja predmetne usluge, odnosno da li će se usluga pružati putem zajedničkoga ili pojedinačnog spremnika.

19. Člankom 8. točkom 8. Odluke propisano je da minimalna količina spremnika koju korisnik usluge iz kategorije gospodarski subjekti može zadužiti, bez obzira na prethodnu stavku, je 120 litara ako spada u kategoriju djelatnost: kiosci tiskovine, frizerski i kozmetički saloni, mali administrativni uredi i biroi, kemijske čistionice i slično. Točkom 8. tablicom 12. Izmjena i dopuna cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa] (Službeni glasnik grada Rovinja broj: 6/19.) u grupi 1 propisane su vrste djelatnosti za koje je minimalni obračunski volumen 120 litara. Jedna od navedenih djelatnosti je ured građevinskih i sličnih djelatnosti u građevinarstvu, a u koju spada djelatnost tuženika sukladno podacima iz sudskog registra. Slijedom navedenoga, tuženik kao gospodarski subjekt za koji je propisan minimalni obračunski volumen od 120 litara ne može protivno Odluci zahtijevati spremnik volumena 80 litara.

20. Prema Tablici 1. iz točke 2. Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada za područje Grada Rovinja- Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja broj: 5/18. i 6/19.; dalje: Cjenik) cijena minimalne javne usluge za spremnik volumena od 120 litara iznosi 50,00 kuna s PDV-om od 13%, odnosno ukupno 56,50 kuna (7,50 eura).

20.1. Kako je utvrđeno postojanje ugovornog odnosa, to je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na cijenu minimalne javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, u ukupnom iznosu od 508,50 kuna / 67,49 eura ocijenjen osnovanim.

20.2. S obzirom na to da tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) duguje tužitelju pored dosuđene glavnice i zatezne kamate. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

21. Prema odredbi iz članka 27. Odluke, cijena za količinu predanog otpada određuje se kao umnožak jedinične cijene za pražnjenje volumena spremnika komunalnog otpada izražena u kunama sukladno Cjeniku, broja pražnjenja i udjela korisnika usluge u korištenju spremnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako više korisnika usluge zajednički koristi spremnik, zbroj udjela svih korisnika, određenih međusobnim sporazumom ili prijedlogom davatelja usluge, mora iznositi jedan.

21.1. Jedinična cijena pražnjenja spremnika od 120 litara određena je točkom 2.2.1. tablicom 4. Cjenika u iznosu od 10,40 kuna, dok je odredbom iz članka 17. Odluke propisana najmanja učestalost odvoza komunalnog otpada jednom tjedno, iz čega proizlazi da cijena za količinu predanog otpada iznosi 41,60 kuna / 5,52 eura.

21.2. Međutim, kako je u tijeku postupka utvrđeno da se u zgradi gdje je poslovni prostor tuženika nalazi jedan zajednički spremnik od 120 litara, to je u konkretnom slučaju valjalo cijenu za količinu predanog otpada obračunati primjenjujući odredbu iz članka 27. stavka 4. Odluke, tj. na način da zbroj udjela svih korisnika zajedničkog spremnika iznosi jedan. Iz izvatka iz poslovnih knjiga i dostavljenih računa za utuženo razdoblje proizlazi da je tuženiku cijena za količinu predanog otpada obračunata tako da udio u korištenju zajedničkog spremnika iznosi jedan, sve s obzirom na to da mjesečna obveza tuženiku iznosi 103,51 kuna / 13,74 eura (cijena minimalne javne usluge u iznosu od 56,50 kuna + cijena za količinu predanog otpada u iznosu od 47,00 kuna).

21.3. Navedeno nije u skladu s prethodno citiranim člankom 27. Odluke. Naime, zakonska zastupnica tuženika je u svojem iskazu navela da u a takvu činjenicu tužitelj nije osporio, već upravo suprotno, kroz postupak je tužitelj tvrdio kako se, zbog prostornih ograničenja i činjenice da se radi o starogradskoj jezgri grada [adresa], u zgradi nalazi jedan zajednički spremnik. Zbog navedenog, tužitelj nije mogao tuženiku cijenu javne usluge obračunati na način da tuženiku kao jednom od korisnika zajedničkog spremnika udio u njegovom korištenju iznosi jedan, već je bilo potrebno utvrditi, bilo na temelju sporazuma, bilo na temelju prijedloga davatelja usluge, udjele svakog korisnika zajedničkog spremnika, a potom, za svakog korisnika, u skladu s tim, obračunati i cijenu za količinu predanog otpada.

21.4. Kako je na tužitelju teret dokaza visine utuženog potraživanja, to je u dijelu koji se odnosi na varijabilni dio cijene javne usluge za utuženo u ukupnom iznosu od 423,09 kuna / 56,15 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. U odnosu na tuženikove navode da su Odluka i Cjenik nezakoniti napominje se kako je ocjena zakonitosti općih akata jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti i pravnih osoba koje obavljaju javnu službu, u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. U vrijeme nastanka obveze te u vrijeme donošenja ove odluke navedeni opći akti su bili na snazi i nisu ukinuti odlukom nadležnog suda. Zbog navedenog je odbijen i dokazni prijedlog da se pribavi mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije KLASA: 040-01/23-02/576 od 9. srpnja 2025. o nezakonitosti Odluke. Također su u tijeku postupka kao nevažni odbijeni dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka OV kao i za provođenje uviđaja na licu mjesta, a sve s obzirom na to da je iz spisu priloženih isprava i saslušanjem parničnih stranaka bilo moguće utvrditi sve sporne činjenice.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) budući da su stranke djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima. Naime, tužitelj je u odnosu na osnovu uspio 100%, dok je u odnosu na visinu uspio s 54,58%, odnosno prosječan uspjeh tužitelja iznosi 77,29%. Oduzimajući od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika), uspjeh tužitelja u ovom postupku iznosi 54,58%, pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka te je odlučeno kao u točki III. izreke.

Pula-Pola, 7. studenoga 2025.

Sutkinja:

Mirjana Sinčić Kocijančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pisano, u 3 istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćnicima