Poslovni broj: K-40/2025-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Niki Skoblaru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Duić Omerzo kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZM, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi - opisano po članku 315.b stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 315.b stavku 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-1216/2024 od 30. srpnja 2024., nakon provedene i zaključene javne rasprave, te donesene i javno izrečene presude u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika Tee Terlecky i optuženika ZM osobno, 7. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i AM rođene A, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, monter centralnog grijanja, sa završenom SSS, nezaposlen, trajno radno nesposoban, sa prihodima socijalne pomoći od oko 250,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

15. veljače 2024., oko 18,30 sati, u Sesvetama, pod utjecajem alkohola (1,73 g/kg), u autobusu ZET-a broj 391, koji je vršio prijevoz linije 263 na relaciji Planina Gornja-Dubec, s ciljem da spriječi vozača autobusa SM u obavljanju njegove službe, tijekom vožnje prišao vozaču te ga najprije tražio da zaustavi autobus, na što mu je SM odgovorio da će stati na prvom autobusnom stajalištu, no međutim kada su stigli na stajalištu nije htio izaći, pa kada je vozač autobusa SM nastavio voziti, tražio je od njega da se okrene i vrati nazad, pa kada je isti to odbio učiniti, počeo je agresivno vikati: „Stani, rekao sam ti stani“, a potom prišao kabini vozača, dok je SM upravljao autobusom, te pokušao otvoriti vrata vozačeve kabine, a nakon što je vozač stao na sljedećem autobusnom stajalištu i otvorio vrata kako bi izašao te okrivljenika udaljio iz vozila, fizički je na njega nasrnuo hvatajući ga za majicu i košulju i povlačio ga za sobom, uz što je vozaču govorio da će sada vidjeti, da će ispustiti dušu, da je gotov, te fizički nasrtao na njega, tijekom kojeg hrvanja su oboje pali na tlo ispred autobusa, nakon čega je ponovno fizički nasrtao na istoga udarivši ga u više navrata šakama i nogama u području glave i tijela, uz što ga je psovao i govorio mu da će ga polomiti, a s kojim ponašanjem je prestao tek nakon što su im prišli drugi građani, uslijed kojeg napada je SM zadobio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine kože u području desnoga koljena,

II dakle, silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio javnog službenika u obavljanju poslova javne službe, a kaznenim djelom je javnom službeniku nanesena tjelesna ozljeda,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi - opisano i kažnjivo po članku 315.b stavku 1. i 2. KZ/11,

pa se na temelju članka 315.b stavak 1. i 2. KZ/11 u vezi članka 44. stavak 1. i 2. KZ/11, članka 41. i članka 56. KZ/11

III o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine,

IV. a temeljem čl. 56 st. 2. i 3. KZ/11 optuženom se

i z r i č e

u v j e t n a  o s u d a

tako da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od dana 15. veljače 2024. do 15. ožujka 2024.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koja će trajati 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude.

VII. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela izrečene kazne ukoliko optuženi bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen krši sigurnosnu mjeru koja mu je određena uz uvjetnu osudu.

VIII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u nastavku ZKP/08) optuženi se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj KO-DO-1216/2024 od 30. srpnja 2024., protiv optuženog ZM zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi - opisano po članku 315.b stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 315.b stavku 2. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. U tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su slijedeći dokazi i to: službena zabilješka o zaprimanju prijave o događaju od 15. veljače 2024. (list 7- 8 spisa), zapisnik o očevidu od 15. veljače 2024. (list 9-11 spisa), kriminalističko- tehničko izvješće (list 12-13 spisa), medicinska dokumentacija na ime SM (list 20-22 spisa), potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj 281731 sa DVD medijem na kojem se nalaze snimke nadzornih kamera autobusa ZET-a linije 263, garažni broj 391 od 15. veljače 2024. (list 23-24 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu kod okrivljenika od 15. veljače 2024. (list 27 spisa), medicinska dokumentacija na ime okrivljenika (list 28 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika na temelju članka 208.a Zakona o kaznenom postupku sa DVD-om na kojem se nalazi snimka ispitivanja (list 30-32 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ZM sa DVD-om na kojem se nalazi snimka ispitivanja (list 42-45 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve SM (list 63-64 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka HM (list 65-66 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka maloljetnog ĆM (list 67 spisa), nalaz i mišljenje po provedenom sudskomedicinskom vještačenju oštećenika (list 70-74 spisa), medicinska dokumentacija na ime SM (list 76-79 spisa), dopuna nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka, iskaz vještaka dr. Željka Marinića sa zapisnika od 9. svibnja 2025. i izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

4. Optuženi ZM je u svojoj obrani koju je dao na kraju dokaznog postupka naveo kako je sukob počeo sa oštećenim koji je vozač autobusa nakon što se on probudio na podu autobusa na što je on prigovorio vozaču autobusa jer je prebrzo vozio te je ispao sa stolice budući je na istoj zaspao i tada je krenuo verbalni sukob. Naveo je kako je pitao vozača o smjeru autobusa, a on je odgovorio kako se nalaze na Planini Gornjoj. On je mislio da idu u suprotnom smjeru od smjera njegovog odredišta. Naveo je kako je nakon nekog vremena shvatio da zapravo idu u dobrom smjeru odnosno u smjeru kamo je krenuo i on je sjeo natrag u svoju stolicu. Vozač je stao na stanici i zatražio je da iziđe iz autobusa riječima "marš van, klošaru pijani". Naveo je kako on nije htio izići budući to nije bila njegova stanica, vozač je nastavio s vožnjom i na slijedećoj stanici je ponovno ponovio riječima odnosno zatražio ga da iziđe van iz autobusa, a to je ponovno popratio pogrdnim riječima i on je cijelo vrijeme sjedio, međutim u jednom trenutku mu je vozač opsovao majku, a budući je bila obljetnica smrti njegove majke to mu je jako teško palo i tada je i on krenuo u verbalni sukob s njim. Nadalje je naveo kako kao što se vidjelo i na snimci prilikom reprodukcije, vozač ga je gurnuo vozačevim vratima i tada se on uhvatio za vozačevu košulju i lančić u strahu da ne ispadnu jer su već bili u padu iz autobusa prema van, te mu je tom prilikom strgao lančić i košulju, ali nije uspio održati ravnotežu te su obojica ispali van na stanicu. Nadalje je naveo kako je vozač nastavio sa fizičkim sukobom prema njemu, najprije ga je udario šakom u glavu, cijelo vrijeme je bio svojim tijelom na njemu i lijevom rukom je držao njegovu desnu ruku kako mu optuženi ne bi uzvratio udarce, a desnom rukom ga je udarao po glavi. Naveo je kako je tom prilikom mu potrgao kažiprst desne ruke, a nakon par udaraca su se uspjeli nekako razdvojiti i on je otišao potpuno dezorijentiran u smjeru kojeg nije bio ni svjestan dok ga policijski službenici nisu pronašli u [adresa] te su ga uhitili tom prilikom. Naveo je kako je u policijskoj postaji tražio liječničku pomoć međutim ista mu nije bila pružena odnosno bila mu je pružena na neadekvatan način, naime kasnije ga je jedno 15 dana boljela desna ruka. Naveo je kako od tog događaja pa nadalje ima noćne more. Prilikom prvog iznošenja obrane je iskazao kako se ne sjeća ničega jer je bio u šoku od samog događaja, a samog događaja se naknadno prisjetio, ali pritom isti nije iskonstruiran. Nadalje je naveo kako tim autobusom on putuje po potrebi, nekad svakodnevno nekad jednom mjesečno, naime to je jedina linija koja prometuje od mjesta njegova prebivališta prema [adresa], te taj put dobro poznaje. Naveo je kako su njih dvojica bili sami u autobusu te je vozač prema njemu bio jako nepristojan i vulgaran, kao što je već i naveo, on smatra kako je to bilo prvenstveno zbog njegovog izgleda, a on je sjedio pored drugih vrata autobusa. Naveo je kako na vozačeve pogrdne riječi, on je također uzvraćao istim takvim riječima, a nakon što mu je vozač opsovao pokojnu majku, on je krenuo prema prvim vratima autobusa odnosno prema mjestu sjedišta vozača te mu je govorio "nemoj tako govoriti, nemoj lajati, šuti i vozi". Naveo je kako se udaljio nakon događaja jer je htio samo ići doma, ali bio je kao što je već i naveo, potpuno dezorijentiran. Nadalje je kako je konzumirao alkohol kao što je vidljivo u samom predmetu, naime bio je pod utjecajem alkohola i to od 1,73 grama po kilogramu u litri izdahnutog zraka, a u stvarnosti ne zna više što je konzumirao, zna samo da je intenzivno konzumirao alkohol dva dana za redom. Smatra kako ima problema s alkoholom, zapravo ima problema sa psihom, a alkohol mu je jedan od načina liječenja problema sa psihom iako je svjestan kako je i sam alkohol problem. Sam taj događaj se dogodio 15. veljače 2024. godine u ranim večernjim satima.

5. U ranijim obranama koje obrane je sud uz suglasnost stranaka reproducirao na raspravi, optuženi je naveo kako se ne sjeća događaja. Naveo je kako se probudio u autobusu i kako je nastala neka "gungula" te ničega više. Naveo je kako je prethodno konzumirao žestoka alkoholna pića i to ga je prebacilo. Naveo je kako ima nekoliko dijagnoza i to alkoholizam, ovisnost o opijatima, PTSP, te bipolarni poremećaj, a zbog svega toga liječio se na Rebru.

6. Po ocjeni suda, a na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu čl. 450. st. 2. ZKP/08 svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, te razmatrajući obranu optuženika ZM, sud smatra dokazanim da je optuženik počinio inkriminirano djelo iz članka 315.b stavak 1. i 2. KZ/11, a na štetu oštećenika SM.

7. Svjedok, žrtva a ujedno i oštećeni SM u svom iskazu na raspravi je naveo kako ostaje u cijelosti pri iskazu kojeg je dao 28. veljače 2024. u IX policijskoj postaji Zagreb. Naveo je kako se sjeća događaja koji je predmet rasprave. Taj dan je vozio iz Dubca autobus i došao u Planinu, okrenuo se budući je to bila zadnja stanica linije i pustio ljude van. Naveo je kako je prije nego što je krenuo, okrenuo se i pogledao unutrašnjost autobusa, vidio je da nema nikoga te smatrajući da su svi izišli vani putnici, krenuo je natrag autobusom. Nadalje je naveo kako dok je vozio autobus u šumi je čuo zvuk i glas odnosno riječi:" stani, stani". Shvatio je kako je čovjek očito zaspao i tražio ga da iziđe van. Naveo je kako je on budući se nalazio s autobusom na otvorenoj cesti i nije mogao stati, odlučio je stati na slijedećoj stanici. Tako kad su došli na slijedeću stanicu otvorio je vrata autobusa misleći da će izići van, međutim optuženi nije izišao van te je on dalje krenuo autobusom. Naveo je kako je vidio da je taj čovjek u alkoholiziranom stanju, pjevao je, urlao, vikao da iziđe van, a zatim bi opet pjevao, te su tako došli u [adresa] i otvorio je vrata autobusa međutim, optuženi nije htio izići van. Nadalje je naveo kako je tako bilo i na slijedeće dvije stanice, odnosno isti nije htio izići van iz autobusa, a kod benzinske pumpe nešto malo prije nje, koja se nalazi u [adresa], tražio ga je da okrene autobus i vrati se na početnu stanicu u Planinu odnosno da se vrati natrag. Naveo je kako se on na te riječi oglušio odnosno nastavio je voziti autobus po voznom redu no na slijedećoj stanici također nije htio izići van no na samoj stanici su se nalazili putnici koji su čekali autobus, ali očito je da su čekali neki drugi autobus jer kada je stao s autobusom nisu ušli u autobus. Nastavio je vožnju, a on mu je govorio kako nije "pokupio" ljude. Nakon toga dok je vozio autobus optuženi se ustao sa svoje stolice, koja se nalazila negdje oko srednjih vrata autobusa, došao je do njegove kabine te pružio ruku kako bi istu otvorio budući su kabine zatvorene, a provlačio je ruku između stakla i plastike na samim vratima kabine pritom govoreći "sad si gotov, sad ćeš ispustiti dušu", a kako je istovremeno počeo zavlačiti drugu ruku u džep jakne, on je mislio da će optuženi izvaditi nož. Ovo sve se događalo u vožnji, a na slijedećoj stanici je zaustavio autobus i otvorio vrata autobusa te mu rekao da iziđe van. Kako je optuženi i dalje prijetio, on je gurnuo vrata kabine u namjeri da, kad otvori vrata kabine, a budući su vrata autobusa bila otvorena, njega izgura odnosno izbaci iz autobusa jer je vidio kako cijela ta situacija neće dobro završiti. Nadalje je naveo kako kad je iskočio iz kabine kako bi ga izgurao van, optuženik je tada krenuo na njega, pritom mu je strgao majicu i krunicu te je tada i došlo do fizičkog sukoba između njega i optuženog. Naveo je kako tijekom samog sukoba odnosno u tom naguravanju, jer je on njega htio izbaciti iz autobusa, u jednom trenutku je osjetio kako ga je okrznuo šakom u glavu u desnom čeonom predjelu glave odnosno u visini očiju. U taj trenutak, kako su se naguravali su obojica zajedno pali iz autobusa na stanicu. Kad smo pali van, on se pokušao dignuti s poda te odvojiti od optuženog, ali on se čvrsto pripio za mene te se nije mogao odvojiti od njega, ali je tada mislio kako će se optuženi u toj situaciji smiriti odnosno on ga je nastojao držati na udaljenosti od sebe na podu, a sve skupa to je trajalo jako kratko vrijeme. Kad ga je pustio, optuženi se ustao i ponovno je nasrnuo na njega, cijelo vrijeme je nasrtao na njega, nekoliko puta ga je udario nogom od čega jednom i u trbuh te mu je također uputio udarac nogom u otvoreni dlan njegove desne ruke te mu je na taj način nabio ruku. Naveo je kako se pokušavao obraniti od udaraca nogom upravo otvorenim dlanom ruke, a to cijelo vrijeme ga je izbjegavao i to je sveukupno malo duže trajalo. Na stanici osim njih bio je i jedan putnik odnosno jedan dečko od nekih 16ak godina. Naveo je kako mu je rekao da zove policiju budući se fizički napadi nisu smirivali. Taj dečko kada je nazvao policiju, optuženi je čuo kako on razgovara s policijskim službenicima i tada se počeo povlačiti, očito je da isti ima strah od policijskih službenika, a nakon čega se i udaljio. Dok je sve to skupa trajalo, osim njega i optuženog i tog dečka na stanici su se okupili i drugi ljudi, ali nitko nije htio prići. Kada se optuženi udaljio s mjesta događaja on je ušao u autobus te nazvao svoje nadređene u firmi te se pokušavao smiriti, a kasnije su došli policijski službenici kao i liječnici hitne pomoći te interna kontrola od strane ZET-a, a on je nakon toga svega prebačen u bolnicu kako bi mu se pružila hitna pomoć. Naveo je kako mu je krvni tlak bio izmjeren u vrijednosti od 210/180, a šećer mu je također bio izmjeren u vrijednosti od 13 ili 14, sada se točno ne sjeća. Nadalje je naveo kako je čuo od kolega u ZET-u kako se ovakav događaj ponovio 2. svibnja ove godine gdje je optuženi napao kolegu vozača ZET-a na isti način kako je napao i njega te znam kako se vodi još jedan kazneni postupak protiv optuženog. Naveo je kako od posljedica ovog događaja ima i danas traume te se liječi kod doktora psihijatra poradi svega ovog te se nalazi na bolovanju, a i izgubio je profesionalnu vozačku dozvolu. Naveo je kako je optuženi cijelo vrijeme nasrtao na njega te se sada točno ne sjeća u kojem trenutku je on bio ušao u autobus pa izišao iz njega. Naveo je kako je cijelo to vrijeme od strane optuženog čuo psovke i vrijeđanja, ali kako ga je bilo strah njega budući je optuženi bio neobrijan, sa šiltericom na glavi i u maskirnoj uniformi, budući nije znao o kome se radi, se fokusirao na samu osobu optuženog jer ga je bilo strah da ga ne ubode nožem budući je optuženi zavlačio cijelo vrijeme ruku pod jaknu. Bio je cijelo to vrijeme jako u stresu te je ostajao bez zraka i sline, a dok je došla hitna pomoć morao je piti tabletu na suho dok mu nisu dali vode, osjećao je neviđen strah i stres, a dodatni stres mu je stvarala činjenica što se cijelo to vrijeme nalazio na svom radnom mjestu, a bio je sav podrapan te su se ljudi okupili oko njih i vidjeli ga tako podrapanog. Naveo je kako način vožnje nije imao veze sa sukobom koji se dogodio, koliko se sjeća optuženi nije prigovarao na način vožnje. Optuženi je htio izići van, ali ga on, kako je već i naveo, nije pustio iz razloga jer su se nalazili na otvorenoj cesti. Optuženi je cijelo vrijeme pjevao, a zatim vikao u unutrašnjosti autobusa, gdje se točno nalazio odnosno je li sjedio ili hodao, nije mogao točno vidjeti jer je bio fokusiran na vožnju. On je njega ignorirao, a pogotovo na optuženikove ispadice jer je smatrao kako će izići, kao što je već i naveo, na slijedećoj stanici, na slijedećoj pa tako redom. Vidio je kako se optuženi nalazi u alkoholiziranom stanju te je shvatio kako nema smisla se s njim išta raspravljati odnosno kako to tada ne bi dobro završilo. Kada je stao na stanici i otvorio vrata autobusa kako bi optuženog izgurao iz autobusa, otvorio vrata kabine, a zatim je optuženi nasrnuo na njega i tada su obojica pali vani na tlo. Dok su bili na tlu, ga je cijelo vrijeme držao jer se optuženi htio ustati te nasrnuti na njega. Sjeća se kako je optuženog pritiskao rukama na tlo, a ne sjeća se da li su ruke optuženog bile slobodne. Nadalje je naveo kako se ovaj događaj dogodio 15. veljače 2024. godine i bio je sumrak.

8. Svjedok, oštećeni a ujedno i žrtva je u svom iskazu kojeg je dao 28. veljače 2024. u IX policijskoj postaji Zagreb., a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, kada je iskazao kako je zaposlen u ZET d.o.o., na radnom mjestu vozača autobusa. Naveo je kako je 15. veljače 2024. radio smjenu u vremenu od 17:35 do 1:15 sati iza ponoći. Nadalje je naveo kako je tog dana vozio autobus na liniji 263 koja prometuje od okretišta Dubec do mjesta Planina Gornja. Kada se vraćao od mjesta Planina Gornja odnosno vozio prema Dubcu, sa vremenom kretanja u 18:20 sati prilikom vožnje između mjesta [adresa] i [adresa] jedan od putnika kojeg inače ne poznaje a bio je jedini putnik u autobusu u tom trenutku mu je prišao te mu počeo govoriti da zaustavi autobus na što mu je odgovorio da će mu stati na prvom sljedećem autobusnom stajalištu. Nadalje je naveo kako je dolaskom do prvog stajališta na okretištu [adresa], zaustavio je autobus ali tada taj putnik nije htio izići van. Nakon toga je nastavio vožnju, te mu je tada taj putnik prišao i počeo mu govoriti da se mora okrenuti i vratiti nazad i da se okrene na benzinskoj pumpi pokraj koje su prolazili. Naveo je kako je to odbio napraviti te mu je ponovno rekao da može zaustavljati autobus samo na predviđenim stajalištima, odnosno stanicama. Naveo je nadalje kako je u tom trenutku ta osoba počela agresivno vikati „stani, rekao samo ti stani“ te se ustao i krenuo prema njemu. Naveo je kako je šutio i nije se obazirao kako bi izbjegao konflikt. Nadalje je naveo kako dolaskom do autobusnog stajališta u [adresa] preko puta restorana Biser Kašine, u trenutku kada je zaustavio autobus na stajalištu, agresivni putnik je došao do njegove vozačke kabine, te ju je htio nasilno otvoriti, a zatim je fizički nasrnuo na njega, govoreći mu „sad ćeš vidjeti, ispustit ćeš dušu, sad si gotov“. Nadalje je naveo kako je putnik u tom trenutku zavukao je jednu ruku pod jaknu te je mislio da će izvaditi nož ili neko drugo oružje. Naveo je kako je tada u strahu od daljnjeg napada otvorio vrata autobusa za izlaz te je izišao iz vozačke kabine u namjeri bijega od napadača. U trenutku dok je izlazio iz autobusa, putnik je krenuo za njim, a kako su bili u neposrednoj blizini jedan drugome nije mu uspio pobjeći, te ga je objeručke uhvatio za majicu i košulju, te su se počeli hrvati, tako što ga je putnik vukao a on se pokušavao obraniti. Nadalje je naveo kako u tom trenutku su hrvajući se kroz otvorena vrata autobusa pali na tlo odnosno na asfalt autobusnog stajališta, a u tom naguravanju putnik ga je nekoliko puta udario stisnutom šakom po glavi i tijelu, a kada su pali na tlo, putnik je ustao prije njega te ga je dok je ležao na tlu udario nekoliko puta nogom u predjelu trbuha. Naveo je kako im je u tom trenutku prišao mlađi dečko starosti oko 16ak godina, te mu je povikao da pozove policiju, a što je isti i učinio. Nadalje je naveo kako im je u tom trenutku prišao još jedan muškarac srednjih godina koji je počeo smirivati napadača, na što je napadač kad je čuo da je pozvana policija otišao sa mjesta događaja u pravcu vatrogasnog doma i dalje prema mjestu Prepuštovec. Nadalje je naveo kako se bojao za vlastiti život i nije znao što je napadač kadar učiniti i u kojoj mjeri ga ozlijediti. Nadalje smatra kako je imao sreću da je putnik koji je zvao policiju i drugi koji je priskočio u pomoć bili tamo u tom trenutku, jer da nisu boji se da bi ga napadač teško ozlijedio, jer nije imao namjeru prestati s udarcima. Naveo je kako je nakon toga pružena mu liječnička pomoć na mjestu događaja, a poslije toga je od strane hitne pomoći prevezen u KB Dubrava na daljnje liječenje. Nadalje je naveo kako je tijekom događaja zadobio višestruke ozljede u vidu hematoma po cijelome tijelu, odnosno mjestima gdje je zadobio udarce, a također je zadobio ozljedu šake desne ruke, koja je okvalificirana kao laka tjelesna ozljeda, a boji se ponovno prometovati odnosno voziti navedenu liniju, te se zbog zadobivenih ozljeda i pretrpljenog stresa ne osjeća sposobnim za rad te je na bolovanju.

9. Svjedok HM je u svom iskazu kojeg je dao 27. veljače 2024. u IX policijskoj postaji Zagreb., a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, kada je iskazao kako živi u obiteljskoj kući na adresi u [adresa]. Naveo je kako je dana 15. veljače 2024. oko 18:30 sati nalazio se u dvorištu obiteljske kuće kada je vidio da se pored ZET-ovog autobusa koji je bio zaustavljen na autobusnoj stanici koja se nalazi ispred njegove kuće, dvojica muškaraca naguravaju na način da jedan drugoga drže za odjeću i povlače jedan drugoga. Naveo je kako su u jednom trenutku ti muškarci pali na tlo, nakon čega su jedan drugog pustili te se obojica pridigli, da bi ponovno jedan drugog rukama primili za odjeću te se ponovno naguravali zbog čega je on izišao iz svog dvorišta te došao do njih, te je zagalamio na njih da se prestanu naguravati, da bi ga u tom trenutku njih dvoje poslušali te se razdvojili. Naveo je kako je tada primijetio da je jedan od tih muškaraca vozač autobusa kojeg ne poznaje, a drugi muškarac mu je bio poznat iz viđenja ali ne zna kako se zove. Nadalje je naveo kako nakon što su se prestali hrvati i naguravati, muškarac kojeg je viđao odnosno kojeg poznaje iz viđenja ušao je kroz otvorena srednja vrata u autobus i nešto tražio, nakon čega je izišao iz autobusa i pješice se udaljio pored restorana „Biser Kašine“ u smjeru Soblinec i nije se više vraćao te ga nakon toga nije više vidio. Naveo je kako ne zna što je razlog sukoba tih muškaraca niti je vidio tko je koga prvi fizički napao, a također nije vidio da vozač autobusa i taj drugi muškarac razmjenjuju udarce, već samo kako se isti naguravaju odnosno jedan drugoga drže za odjeću i jedan drugog vuku za odjeću. Nije čuo da su njih dvoje išta međusobno pričali niti da su jedan drugome ičim prijetili.

10. Svjedok mlt. ĆM je u svom iskazu kojeg je dao 29. veljače 2024. u IX policijskoj postaji Zagreb., a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, kada je iskazao kako dana 15. veljače 2024. oko 18:30 sati se nalazio u [adresa], gdje je preko puta restorana Biser Kašine na autobusnom stajalištu čekao autobus u pravcu [adresa]. Naveo je kako je oko 18:30 sati se na stajalištu zaustavio autobus ZET-a, a kada je stao vidio je da su u autobusu jedan putnik i vozač. Naveo je kako je putnik stao kod vozačeve kabine te je primijetio da se oko nečega svađaju. Nadalje je naveo kako kada je vozač otvorio prednja vrata autobusa i pokušao izaći van iz autobusa iz njemu nepoznatog razloga došlo je do fizičkog obračuna između tog putnika i vozača. Naveo je kako su se najprije počeli naguravati, a u jednom trenutku pali su na tlo ispred vrata autobusa, odnosno na asfalt. Nadalje je naveo kako dok su bili na podu, putnik je prvi ustao te još nekoliko puta nogom udario vozača u predjelu trbuha i tijela. Naveo je kako je u tom trenutku vozač zapomagao tražeći pomoć, a on je pozvao policiju te im rekao što se dogodilo. Nadalje je naveo kako u tom trenutku putnik koji je udarao vozača, okrenuo se te je otišao sa mjesta događaja. Ne može sa sigurnošću reći koliko puta je putnik udario vozača niti točno u koji dio tijela, ali misli da je bilo više od 5 i manje od 10 udaraca, što šakama što nogom u tijelo, a tijekom sukoba putnik je verbalno vrijeđao i prijetio vozaču govoreći mu „jebat ću ti majku, polomit ću te, idi u pizdu materinu i slično“.

11. Sud je odbio u tijeku postupka prijedlog tužitelja i obrane za neposrednim ispitivanjem na raspravi svjedoka mlt. ĆM, budući činjenice o kojima bi iskazivao svjedok je svjedok već iskazao u svom iskazu od 29. veljače 2024. u IX policijskoj postaji Zagreb., a koji iskaz je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitan, te se iz njegovog neposrednog ispitivanja ne bi mogle saznati nove činjenice, a postupak bi se nepotrebno odugovlačio.

12. Na raspravi izveden je dokaz reprodukcije video snimke nadzornih kamera autobusa ZET-a linije 263, garažni broj 391 od 15. veljače 2024., na kojoj se vidi optuženi i oštećeni te tijek događaja koji je predmet ovog postupka, a na što je optuženi naveo kako se na snimci nalazi upravo on, ali je naveo kako je šteta što se ne čuje tijek razgovora na samoj snimci, a sve poradi razloga zbog čega je skočio odnosno ustao se sa stolice. Oštećeni je naveo kako se na snimci nalazi on te također je naveo kako je šteta što se ne čuje tijek razgovora na samoj snimci odnosno sve što mu je optuženi govorio tijekom puta dok nije zaustavio autobus.

13. Iz medicinske dokumentacije na ime SM Kliničke bolnice Dubrava od 15. veljače 2024. i 16. veljače 2024. (list 20-22 spisa) vidljivo je kako je isti napadnut na radnom mjestu od strane druge osobe, te je dovezen kolima hitne medicinske pomoći, zadobio je udarce u glavu, abdomen. Prilikom pada ozlijedio u desnu nogu te kralješnicu, nije gubio svijest, negira mučninu i povraćanje te osjeća vrtoglavicu. Dijegnosticirane su fractura ossis scaphoidei I deux. susp. (suspektna fraktura skafoidne kosti), contusio capitis (nagnječenje glave), contusio thoracis (nagnječenje prsnog koša), contusio dorsi (nagnječenje leđa) i contusio genus dex (nagnječenje desnog koljena) koje povrede su kvalificirane kao lake tjelesne povrede.

14. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu IX. policijske postaje Zagreb serijski broj [serijski broj] od 15. veljače 2024. za ZM (list 27 spisa) vidljivo je kako je istom izmjerena koncentracija alkohola u organizmu od 1,73 g/kg.

15. Iz medicinske dokumentacije na ime ZM nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 15. veljače 2024. (list 28 spisa) vidljivo je kako je isti priveden u policijsku postaju Sesvete nakon što je napao vozača ZET-a, te udara u zid i rešetke, navodi bolnost palca desne noge gdje je vidljiv hematom i desne šake (palac i kažiprst).

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Pero Bubalo, dr. med. spec. patologije i spec. sudske medicine od 7. ožujka 2024. (list 70-74 spisa) vidljivo je kako se uvidom u medicinsku dokumentaciju može zaključiti da je SM dana 15. veljače 2024. zadobio oguljotine kože u području desnog koljena, a koja ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu. Lokalizacije i značajke ovih ozljeda govore prvenstveno za pad kao mehanizam nastanka istih.

16.1.Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Pero Bubalo, dr. med. spec. patologije i spec. sudske medicine od 27. travnja 2024. (list 99-101 spisa) vidljivo je kako se uvidom u naknadno dostavljenu medicinsku dokumentaciju može zaključiti da je SM dana 15. veljače 2024. zadobio oguljotine kože u području desnog koljena. Nadalje u medicinskoj dokumentaciji je postavljena sumnja na prijelom čunaste (skafoidne) kosti desne šake, a kontrolnim radiološkim snimkama od 29. veljače 2024. utvrđuje se da ne postoje znakovi prijeloma čunaste kosti desne šake.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Željka Marinića, s rasprave od 9. svibnja 2025. vidljivo je kako je vještak učinio psihijatrijski intervju i pregled optuženog i pri istom je mogao registrirati da je prisvjestan i uredno orijentiran, komunikativan i suradljiv, a vanjski izgled ukazuje na višegodišnje ovisnika o alkoholu. Osiromašene je mimike i gestikulacije, psihomotorno je napet uz izražen tremor prstiju no u sadržaju mišljenja ne registrira se psihopatoloških fenomena. Već u mladosti konzumirao je alkohol, a kasnije je počeo uzimati i druga psihoaktivna sredstva. Spominje heroin, amfetamin, ecstasy i dr, a što zapravo traje godinama. Pušenje marihuane prisutno je od tada do današnjeg dana, a što se tiče konzumiranja alkohola ono je isto prisutno u kontinuitetu i praktički pije svakodnevno, a konzumira toliko koliko ima novaca. Navodi kako se u osnovi radi o osobi sa dubokim poremećajem u strukturi ličnosti kod koje je razvijena višegodišnja ovisnost

1 0

o alkoholu i drugim psihoaktivnim tvarima i koja je izvan bilo kakvog sustavnog liječidbenog postupka, a zbog višegodišnjeg konzumiranja različitih psihoaktivnih tvari (alkohol, droga) došlo je do oštećenja središnjeg živčanog sustava tako da se sada registriraju i promjene koje ukazuju na početni psihoorganski sindrom. Nadalje vještak informiran je o optužnici kojom se tereti za učin kaznenog djela, a u spisu suda prileži nalaz alkotestiranja koji je proveden nakon tog događaja i to 15. veljače 2024. Tada je registrirano 1,73 g/kg u izdahnutom zraku. Navedena koncentracija alkohola odgovara početnoj fazi pijanog stanja i u tom i pri tome ista ne dovodi do bitnije blokade mnestičkog i kognitivnog funkcioniranja niti do značajnije redukcije psihomotoričkih aktivnosti. Sveukupno vještak navodi kako imajući u vidu razvoj ovisnosti o alkoholu kod optuženog kao i navedenu koncentraciju alkohola u inkriminirano vrijeme, mišljenja sam, a cijeneći njegov način i stil življenja, strukturu ličnosti i psihičke poteškoće vezane uz početne psihoorganske promjene, dinamiku samog događaja i akutnu alkoholiziranost, situacione uvjete u kojima se nalazio te socijalnu komunikaciju, da je sve to zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, zbog čega je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka kao i vladanja svojom voljom, bila smanjena, ali ne i bitno. Vještak preporučuje sudu izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola.

18. Pročitavši podatke iz kaznene evidencije za optuženika, sud je utvrdio kako optuženik nije osuđivan za kaznena djela.

19. U pogledu ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza na kojima se temelji odluka suda o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za istaknuti je da je sva materijalna dokumentacija koja je pročitana, te u koju je sud izvršio uvid tijekom dokaznog postupka kao i ostale dokaze, pri čemu valja naglasiti da istinitost sadržaja pročitane dokumentacije kao i izvedenih dokaza nije osporen, u cijelosti prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu jer niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u sumnju. Iskaze oštećenika SM, svjedoka HM i mlt. ĆM, te obranu optuženika sud je analizirao i ocjenu vjerodostojnosti dao nastavno.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

20.1. Stranke nisu osporile da je dana 15. veljače 2024. oko 18:30 sati u ZET- ovom autobusu broj 391, koji je vršio prijevoz linije 263 na relaciji Planina Gornja- Dubec, došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između vozača autobusa i optuženog.

20.2. Sporno je pitanje da li su u ovakvom činu optuženika ostvarena obilježja kaznenog djela prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi iz članka 315.b stavak 1. i 2. KZ/11, odnosno pitanje njegove krivnje i kaznene odgovornosti za inkriminirano djelo prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi iz članka 315.b stavak 1. i 2. KZ/11.

21. Sud je posebno cijenio navode obrane optuženika, pa je našao da je ista neosnovana, iskonstruirana i očigledno upravljena na izbjegavanje njegove kazneno- pravne odgovornosti, a uz to je i u suprotnosti sa ostalim utvrđenim činjenicama.

22. Optuženik u svojoj obrani iako je naveo kako se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret okolnosno zapravo priznaje počinjenje djela koje mu

1 1

se stavlja na teret, a što je vidljivo kako iz njegove obrane tako i iz izvedenih dokaza koje on nije ni sporio. Ovakvo priznanje počinjenja djela optuženika potkrijepljeno je i iskazom oštećenog koji se u bitnom ne razlikuje od iskaza optuženog, a to je onaj dio i obrane optuženog i iskaza oštećenog u kojem se opisuje dinamika počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. Pritom valja istaknuti kako obranu optuženika danom na raspravi sud smatra iskonstruiranom, neuvjerljivom te obranu usmjerenu na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti optuženika. Tome valja nadodati kako njegova obrana s rasprave u bitnom odstupa od njegove ranije obrane koju sud smatra iskrenom, a kasniju obranu iskonstruiranom. Međutim i iz takve iskonstruirane obrane vidljiv je slijed događaja koji zapravo korespondiraju s činjeničnim opisom optužnice S druge strane svjedok, žrtva, a ujedno i oštećeni SM je u svom iskazu jasno, decidirano, uvjerljivo i životno logično opisao slijed događaja koji su se dogodili 15. veljače 2024. oko 18:30 h na autobusnoj liniji na relaciji Planina Gornja-Dubec u autobusu ZET-a broj 391, liniji 263. Oštećeni se jasno sjeća kako je taj dan vozio iz Dubca autobus i došao u Planinu, okrenuo se budući je to bila zadnja stanica linije i pustio ljude van. Sjeća se kako je prije nego što je krenuo, okrenuo se i pogledao unutrašnjost autobusa, vidio je da nema nikoga te smatrajući da su svi izišli vani putnici, krenuo je natrag autobusom. Oštećeni se jasno sjeća kako dok je vozio autobus u šumi je čuo zvuk i glas odnosno riječi:" stani, stani". Shvatio je kako je čovjek očito zaspao i tražio ga da iziđe van. Sjeća se kako je on budući se nalazio s autobusom na otvorenoj cesti i nije mogao stati, odlučio je stati na slijedećoj stanici. Tako kad su došli na slijedeću stanicu otvorio je vrata autobusa misleći da će izići van, međutim optuženi nije izišao van te je on dalje krenuo autobusom. Oštećeni se jasno sjeća kako je vidio da je taj čovjek u alkoholiziranom stanju, pjevao je, urlao, vikao da iziđe van, a zatim bi opet pjevao, te su tako došli u [adresa] i otvorio je vrata autobusa međutim, optuženi nije htio izići van, a tako bilo i na slijedeće dvije stanice, odnosno isti nije htio izići van iz autobusa, a kod benzinske pumpe nešto malo prije nje, koja se nalazi u [adresa], tražio ga je da okrene autobus i vrati se na početnu stanicu u Planinu odnosno da se vrati natrag. Nadalje se oštećeni sjeća kako se on na te riječi oglušio odnosno nastavio je voziti autobus po voznom redu no na slijedećoj stanici također nije htio izići van no na samoj stanici su se nalazili putnici koji su čekali autobus, ali očito je da su čekali neki drugi autobus jer kada je stao s autobusom nisu ušli u autobus. Nastavio je vožnju, a on mu je govorio kako nije "pokupio" ljude, a nakon toga dok je vozio autobus optuženi se ustao sa svoje stolice, koja se nalazila negdje oko srednjih vrata autobusa, došao je do njegove kabine te pružio ruku kako bi istu otvorio budući su kabine zatvorene, a provlačio je ruku između stakla i plastike na samim vratima kabine pritom govoreći "sad si gotov, sad ćeš ispustiti dušu", a kako je istovremeno počeo zavlačiti drugu ruku u džep jakne, on je mislio da će optuženi izvaditi nož a sve se to događalo u vožnji, a na slijedećoj stanici je zaustavio autobus i otvorio vrata autobusa te mu rekao da iziđe van. Oštećeni se jasno sjeća kako je optuženi i dalje prijetio, on je gurnuo vrata kabine u namjeri da, kad otvori vrata kabine, a budući su vrata autobusa bila otvorena, njega izgura odnosno izbaci iz autobusa jer je vidio kako cijela ta situacija neće dobro završiti. Oštećeni se sjeća kako kad je iskočio iz kabine kako bi ga izgurao van, optuženik je tada krenuo na njega, pritom mu je strgao majicu i krunicu te je tada i došlo do fizičkog sukoba između njega i optuženog, a tijekom samog sukoba odnosno u tom naguravanju, jer je on njega htio izbaciti iz autobusa, u jednom trenutku je osjetio kako ga je okrznuo šakom u glavu u desnom čeonom predjelu glave odnosno u visini očiju te u taj trenutak, kako su se naguravali su obojica zajedno pali iz autobusa na stanicu. Oštećeni se jasno sjeća

1 2

nadalje kad su pali van, on se pokušao dignuti s poda te odvojiti od optuženog, ali on se čvrsto pripio za njega te se nije mogao odvojiti od njega, ali je tada mislio kako će se optuženi u toj situaciji smiriti odnosno on ga je nastojao držati na udaljenosti od sebe na podu, a sve skupa to je trajalo jako kratko vrijeme. Kad ga je pustio, optuženi se ustao i ponovno je nasrnuo na njega, cijelo vrijeme je nasrtao na njega, nekoliko puta ga je udario nogom od čega jednom i u trbuh te mu je također uputio udarac nogom u otvoreni dlan njegove desne ruke te mu je na taj način nabio ruku. Oštećeni se jasno sjeća kako se pokušavao obraniti od udaraca nogom upravo otvorenim dlanom ruke, a to cijelo vrijeme ga je izbjegavao i to je sveukupno malo duže trajalo. Nadalje oštećeni se sjeća kako je na stanici osim njih bio i jedan putnik odnosno jedan dečko od nekih 16ak godina, te mu je rekao da zove policiju budući se fizički napadi nisu smirivali. Taj dečko kada je nazvao policiju, optuženi je čuo kako on razgovara s policijskim službenicima i tada se počeo povlačiti, nakon čega se i udaljio. Iz iskaza oštećenog koji sud smatra uvjerljivim i životno logičnim, te ne postoji sumnja u fabriciranje istog budući sud ne nalazi razloga kako bi upravo oštećeni lažno teretio optuženog svojim iskazom, vidljiv je upravo sam tijek događaja. Da se događaj dogodio upravo na opisani način po oštećenom jasno proizlazi i iz činjenice da su iskazi oštećenog i na raspravi i ranije tijekom postupka u bitnom identični te ne proturječe ostalim provedenim dokazima u postupku. Iskaz oštećenog u cijelosti je potvrđen i snimkom nadzorne kamere u samom autobusu iz kojih se vidi slijed događaja koji se dogodio. Upravo iz sadržaja same snimke vidljiv je tijek događaja koji u cijelosti korespondira sa iskazom oštećenog i dijelom obranom optuženog. Nadalje iskaz oštećenog potvrđen je i iskazima svjedoka mlt. ĆM koji na nepristran i uvjerljiv način opisuje događaj u dijelu u kojem je on vidio kako se isti odvio. Analizom njegovog iskaza te stavljajući njegov iskaz u usporedbu s iskazima drugih svjedoka, oštećenog te obranom optuženog sud zaključuje kako je isti istinit te opisuje događaj na način koji je u skladu s iskazom oštećenog. Nadalje iskaz svjedoka HM sud je cijenio u dijelu u kojem je svjedok iskazivao. Tako je svjedok budući živi neposredno u blizini autobusne stanice je vidio zaustavljen autobus, te dvojicu muškaraca kako se naguravaju od kojih je jednog prepoznao kao vozača autobusa a drugog kao poznanika. Drugih saznanja svjedok ni nema jer je događaj vidio iz svog dvorišta. Nadalje, valja istaknuti kako je iskaz oštećenog potvrđen i nalazom i mišljenjem vještaka dr. sc. Pere Bubala koji u svom nalazu i mišljenju te dopunskom nalazu i mišljenju dijagnosticira ozljede oštećenog kao lake tjelesne ozljede, međutim iste dijagnosticira i kako ozljede karakteristične za opisani sukob koji se dogodio. Tako je upravo sama dinamika sukoba opisanom po oštećenom i potvrđena nalazom i mišljenjem vještaka odnosno prilikom sukoba nastale su ozljede glave, te kostiju ruke i šake iz čega se vidi tijek događaja opisan po oštećenom. Nasuprot toga iz medicinske dokumentacije optuženog vidljive su ozljede palca stopala iz čega se vidi i proizlazi upravo i opis oštećenog kako ga je optuženi udarao nogom, a što je i potvrdio svjedok mlt. ĆM. Stoga iz svega navedenog sud zaključuje kako se događaj koji se optužnicom optuženiku stavlja na teret dogodio upravo na način opisan optužnicom. Obrana optuženika u konačnici navedeno ni ne pobija.

23. S obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je okrivljenik postupao s namjerom jer je bio svjestan svoga postupanja, u vrijeme počinjenja je bio ubrojiv -ubrojivost nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ijedan ispričavajući razlog.

1 3

24. Prema tome, sud je utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila ne samo objektivna, već i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 315.b stavak 1. i 2. KZ/11 zbog čega je optuženika i proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.

25. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11.

26. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

26.1. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio činjenicu a kako to proizlazi iz kaznene evidencije da nikada ranije nije bio osuđivan. Kao olakotnim sud je cijenio i činjenicu da je isti djelo počinio u stanju umanjenja ubrojivosti, ali ne bitno (navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Željko Marinić psihijatar, koji je u nalazu i mišljenju na raspravi iskazao kako se radi o osobi sa dubokim poremećajem u strukturi ličnosti kod koje je razvijena višegodišnja ovisnost o alkoholu i drugim psihoaktivnim tvarima i koja je izvan bilo kakvog sustavnog liječidbenog postupka. Vještak je nadalje naveo kako je zbog višegodišnjeg konzumiranja različitih psihoaktivih tvari (alkohol, droga) došlo do oštećenja središnjeg živčanog sustava tako da se sada registriraju i promjene koje ukazuju na početni psihoorganski sindrom, a sve to zajedno je utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, zbog čega je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno).

26.2. Otegotnim na strani optuženika sud je cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenih dobara, a koja se ogleda u brojnosti i intenzitetu radnji kojima je ostvareno obilježje kaznenog djela. Otegotnim je sud cijenio i činjenicu da optuženik prilikom svoje obrane nije priznao počinjenje kaznenog djela iz čega se ogleda njegova nespremnost da se suoči sa posljedicama istog. Otegotnim je sud cijenio i činjenicu da je optuženik osoba zrele životne dobi svjestan značenja i posljedica svojih postupaka.

27. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne zapriječene za kazneno djelo iz članka 315.b stavak 2. KZ/11 (kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina) sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te optuženiku na temelju čl. 56. KZ/11 izreći uvjetnu osudu kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, ocjena je ovog suda da se svrha kažnjavanja, s obzirom da optuženik nije ranije osuđivana osoba, ipak može ostvariti izricanjem optuženiku uvjetne osude jer se time mogu otkloniti uzročnici protupravnog postupanja optuženika. Konačno sud smatra da će se upravo takvom kaznom postići osim specijalne i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve

1 4

druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo. Nadalje u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je valjalo na temelju članka 54. KZ/11 uračunati vrijeme lišenja slobode od 15. veljače 2024. do 15. ožujka 2024.

28. Nadalje, a s obzirom na utvrđenja vještaka psihijatra, sud je primjerenim ličnosti optuženika našao izreći i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, a sve kako bi se prevenirala po vještaku utvrđena opasnost od ponavljanja djela uzrokovana optuženikovom bolešću. Pritom je nedvojbeno valjalo utvrditi i odrediti, a ukoliko optuženik bez opravdanog razloga bude kršio sigurnosnu mjeru, temeljem članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela izrečene kazne. Ovo stoga kako bi se izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu uspješno provela, odnosno kako bi se optuženik uspješno izliječio i nakon toga uspješno uključio u društvo.

29. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, budući je isti nezaposlen, trajno radno nesposoban, sa primanjima socijalne pomoći od oko 300,00 eura te nema imovine u svom vlasništvu, a što sve ukazuje da isti zaista nema novčana sredstva za podmirenje troškova postupka.

U Zagrebu, 7. studenog 2025.

Sudac:

Niko Skoblar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1216/2024

2. Optuženi ZM

3. Oštećeni SM – nakon pravomoćnosti

4. Ured za probaciju – nakon pravomoćnosti