REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Posl.br. P-1158/2023

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić u pravnoj stvari tužitelja ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d.., Jadranski trg 3 /a, rijeka, OIB:23057039320, koje zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Hanžeković&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 23. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marija Kaznačića, odvjetnika iz Dubrovnika i punomoćnika tuženika FP, dana 07. studenog 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da ne proizvodne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 7 Ugovora o kreditu br. 5103497644, koji je 02. travnja 2007. g. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Luciji Carić iz Dubrovnika pod brojem OV 3281/07 između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF.

II. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu br. 5103497644, koji je 02. travnja 2007.g. potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku Luciji Carić iz Dubrovnika pod brojem OV 3281/07 između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi od 16.777,79 EUR-a koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koje teku na iznos od 14.254,24 eura počev od 01. listopada 2015. g., pa do isplate.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos zateznih kamata koje teku na iznos od 2.523,55 eura od 01. listopada pa do isplate.

V. Nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 3.753,82 eura sa zateznim kamatama.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 1.750,00 eura sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od

15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 5103497644 od 29. ožujka 2007. solemniziran pred Javnim bilježnikom Luciji Carić iz Dubrovnika OV-3821/07 od 02. travnja 2007. godine, po kojemjeod0ovremn tužitelji kredit od 192.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, po kojem se tužiteljica obvezala uplaćivati jednake mjesečne anuitete s rokom dospijeća sakom prvog u mjesecu i rokom otplate od 252 mjeseca. Nadalje navodi da je ugovorena čl. 8 stavak 1 promjenjiva kamatna stopa od 4,75 % godišnje a stavkom 2 da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama tuženika na čiju primjenu tužiteljica bezuvjetno pristaje. Navodi da je prednik tužiteljice i korisnik kredita bio njezin suprug koji je preminuo **.**.2016., a da je ona kao njegova supruga i sudužnica zajednički otplaćivala kredit. Navodi da je tuženik u predmetnom ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a i odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenja u skladu sa jednostranom odlukom tuženika, a da tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Radi navedenog tuženik je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Također navodi da tuženik nije pregovarao sa korisnikom kredita o promjeni i visine kamatne stope čiju su povrijeđeni pravni interesi korisnika kredita kao potrošača, a ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope niti su na transparentan način bili objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope radi čega korisniku nije bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovora. Navodi da je o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi su se već pravomoćno izjasniti domaći sudovi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa te da postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1410/2012 od 04. srpnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. a da je Vrhovni sud RH u tom dijelu odbio reviziju 7 tuženih banaka protiv navedene drugostupanjske presude presudom Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019., te da polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tužbenog trgovca a da tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev na povrat primljenog na osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te da sukladno čl. 117 Zakona o zaštiti potrošača ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa s osnove promjene kamatne stope i isplate promjene pretplaćenih iznosa nastalih temeljem promjene tečaja CHF. Predlaže predmetne odredbe utvrditi ništetnim te isplatu iznosa od 124.185,47 kuna pretplate s osnove promjene tečaja i 23.007,03 kune pretplate s osnove promjene kamatne stope.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome prigovara mjesnoj nenadležnosti ovog suda jer je ugovorena nadležnost suda prema sjedištu banke te da je mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja. Navodi da su tužitelj i tuženik 16. siječnja 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR kojim aneksom su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja na način da je tužiteljev prednik koji je bio denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR čime je položaj tužitelja izjednačen sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je pri izračunu konverzije uzeta valuta kredita CHF- EUR i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit tako i za EUR kredit te da je tuženik prilikom konverzije kredita početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio novim otplatnim planom u EUR. Navodi da je valutna klauzula bila ugovorena u skladu sa važećim zakonskim odredbama i smatra da su neosnovane tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njezinoj zakonom predviđenoj svrsi. Smatra da je tuženik potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli te da ugovor sadrži posebnu odredbu valutna klauzula u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju Erste banke u CHF te da je korisnik bio upoznat sa mogućim primjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja, radi čega ne smatra da bi ta odredba bila nerazumljiva time nepoštena i ništetna. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ukazuje da je sve promjerne kamatne stope vršio sukladno važećim propisima, a da je kasnije temeljem izmjena i dopuna zakona o potrošačkom kreditiranju tuženik bio dužan donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjenama kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata te kojom se definiraju parametri, fiksna marža i razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik spori da bi svojim postupanjem prouzročio bilo kakvu štetu tužitelju.

3. Tuženik podneskom od 08. travnja 2020. ponavlja ranije navode te ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH Gos-1/2019 u kojem je ugovoreno da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli te da taj sporazum predstavlja novu pravnu osnovu čime je otklonjena neravnoteža u slučaju kredita u CHF što je bio i smisao Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kao posebnog zakona. Stoga smatra da tužitelj kao korisnik kredita nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klaizulu niti potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove te da nema pravni interes za vođenje ovog postupka. U bitnome ponavlja da prigovara zastaru predmetne tražbine kao i ranije iznesene navode vezane za ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF.

Istim podneskom ističe prigovor radi prebijanja za iznos od 1.166,22 kune za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja sa zateznim kamatama te konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine.

Također, predlaže da se utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.284,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti 27.116,99 kuna, a koji se odnosi na svaki manje plaćeni iznos od 01. listopada 2011.kada je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope, te izvršiti konstitutivnom odlukom prijeboj tražbine tražbinom tužitelja.

4. Sud je rješenjem od 11. travnja 2022. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke Suda EU o zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem C-567/20 od 29. listopada 2021.

5. Tuženik podneskom od 27. srpnja 2022. predlaže nastaviti postupak jer je odlučeno u predmetu C-567/20.

6. Rješenjem ovog suda P-818/2019 od 21. travnja 2023. nastavljen je postupak.

7. Tuženik je na ročištu od 18. ožujka 2024. odustao od saslušanja svjedokinje RP, te naveo da se prilikom vještačenja uzme u obzir pretplata iz konverzije u iznosu od 8.667,52 kune.

8. Tužitelj na istom ročištu prigovara zastaru istaknutog prigovora radi prijeboja.

9. Tuženik se istom usprotivio, kao neosnovanom navodeći da je čl. 198. ZPP-a propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke za prijeboj.

10. Sud je na ročištu od 05. rujna 2024. saslušao tužiteljicu ZP iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da je njezin pok. suprug Z sklopio ugovor o kreditu sa bankom dok je ona bila sudužnik predmetnog kredita, da je svrha kredita bila kupnja stana za stambeno zbrinjavanje, da je banka tuženika inače bila njezina matična banka u kojoj je njezin suprug a i ona imali otvorene računa i primali plaću preko računa otvorenog u banci tuženika i da su u banci ponudili kredit sa valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji kredit s obzirom na njihova mjesečna primanja te da je i kamatna stopa bila povoljnija nego u drugim valutama. Iskazuje da suprug nije imao mogućnosti pregovaranja u vezi pojedinih odredbi kredita već mu je bio ponuđen standardizirani ugovor od strane banke bez upozorenja od strane banke na posljedice do kojih bi moglo doći uslijed promjene tečaja u CHF, te da njoj suprug ništa nije govorio da bi mu u banci pojašnjavali parametre koji mogu utjecati na promjene kamatne stope ili tečaja u CHF. Nakon što je počela rasti stopa i tečaj CHF došlo je do drastičnih povećanja mjesečnih anuiteta koji je narastao skoro duplo te je sve jako utjecalo na njihove životne troškove. Nakon što se ukazala mogućnost konverzije prihvatili su konverziji te da konvertirani kredit još uvijek otplaćuje.i da je u tom trenutku to bila spasonosna situacija. Ne sjeća se jeli prilikom konverzije kredita bila utvrđena kakva pretplata koju bi banka bila dužna vratiti i taj aneks je potpisao njezin suprug Z tako da ona ne zna baš sve detalje koji su pisali u tom aneksu. U vrijeme podizanja kredita ni ona ni suprug nisu imali otvoren obrt ni trgovačko društvo.Na upit pun. tuženika jeli osobni bankar prilikom podizanja predmetnog kredita "nagovarao" na podizanje kredita s valutnom klauzulom u CHF odgovara da ona ne bi rekla da je njezino supruga netko nagovarao na podizanje kredita već da je djelatnik u banci sugerirao na podizanje takvog kredita kao najpovoljnijeg za njih kao dugogodišnjeg klijenta. Ugovor su pročitali i suprug i ona i nisu ništa posebno problematizirali oko ugovora, te da su znali kolika je visina mjesečnog anuiteta, nisu mislili da će anuitete toliko rasti koliko je kasnije rastao niti ih je itko u banci na takvo nešto upozorio da bi se moglo dogoditi. Da su ih u banci išta upozoravali bili bi se možda raspitali i na drugim mjestima o mogućnostima kreditiranja i da joj nije poznat pojam "kataloška kamatna stopa" nego samo kamatna stopa koja je bila navedena u ugovoru.

11. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Smiljani Čučuković.

12. Tuženik podneskom od 08. srpnja 2025.u bitnome ponavlja ranije iznesene navode.

13. Vještakinja je izradila Nalaz i mišljenje vještaka 26. kolovoza 2025. godine u kojem je utvrdila da pretplata tečaja( pozitivne tečajne razlike)ikada je tečaj bio veći od početnog iznosi 14.254.24 EUR, da negativne tečajne razlike kada je tečaj bio manji od početnog iznose 162,78 EUR, da neto pretplata tečaja iznosi 14.091,46 EUR, da zatezna kamata na pretplatu tečaja do konverzije 30. rujna 2015. iznosi 4.835,34 EUR, da zatezna kamata na neto pretplatu tečaja na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 4.693,93 EUR, kao i da pretplata u konverziji na 30. rujna 2015. iznosi 2.311,79 EUR. Nadalje navodi da je prijebojem pretplate u konverziji i zatezne kamate na pretplatu tečaja pokazuje da je zatezna kamata za 2.523,55 EUR veća te da je ukupno potraživanje tužiteljice zbroj preostale zatezne kamate i pretplate tečaja i iznosi 16.777,79 EUR s tim da zatezna kamata na pretplatu tečaja od 14.254,24 EUR teče od 01. listopada 2015.

14. Tuženik je podneskom od 06. listopada 2025. predložio dopunu vještačenja na način da se vještakinja očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonu. Istim podneskom specificira prigovor radi prijeboja za iznos od 1.226,23kune EUR/162,78 eura s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja.

15. Tužitelj podneskom od 21. listopada 2025. godine navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tim podneskom konačno uređuje točku III. tužbenog zahtjeva kojim s osnove ništetne kamatne stope i ništetne valutne klauzule potražuje iznos od 16.777,79 EUR, sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 01. listopada 2015. pa do ispate.

16. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-Ugovor o kreditu br. 5103497644 solemniziran pred javnim bilježnikom Luciji Carić iz Dubrovnika broj OV-3821/07 od 02. travnja 2007. (l.s.6-10)

-izvadak iz zemljišne knjige, z. ul. [broj ZK uloška] za katastarsku općinu [katastarska općina] od 21. veljače 2007. (l.s. 12)

-Plan otplate (l.s.13-14)

-otplatni plan za kredit (l.s.15-17)

-sudska praksa (l.s.28-39)

-stručni članak (l.s.40-44)

-sudska praksa (l.s.45-67)

-stručni članak (l.s.68-83)

-sudska praksa (l.s.84-102)

-aneks broj 1. ugovora o kreditu broj 5103497644 ovjeren pred javnim bilježnikom Nikšom Mozarom iz Dubrovnika broj OV-469/16 od 20. siječnja 2016. (l.s.117-124)

-otplatni plan od 20. siječnja 2016. (l.s.125-128)

-pregled prometa po partiji kredita 5103497644 za razdoblje od 29. ožujka 2007. do 29. rujna 2015. (l.s.147-165)

-obavijest o izračunu konverzije kredita (l.s.166-178)

-obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR (l.s.179-180, 189-190)

-primjer nacrta aneksa ugovora o kreditu (l.s.181-186)

-letak (l.s.187-188)

-sudska praksa (l.s.191-226)

-obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. prosinca 2013. (l.s.227)

-obavijest o usklađivanju kamatne stope od 06. listopada 2011. (l.s.228-229)

-otplatni plan od 06. listopada 2011. (l.s.230-232)

-obavijest o kreditu za vrijeme aprecijacije tečaja više od 20% (l.s.233,237)

-otplatni plan od 15. siječnja 2014. (l.s.234-236)

-sudska praksa (l.s.251-266)

-rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl. br. O-1521/16 od 02. studenog 2016. (l.s.275-277)

-sudska praksa (l.s.292-301)

-nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Smiljane Čučuković od 26. kolovoza 2025. (l.s.302-341)

-stručni članak (l.s. 350-405).

17. Predmet ovog spora je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kredita vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, isplata razlike preplate kamate i preplate tečaja u iznosu od 16.777,79 EUR eura (preostalih nakon prebijanja s utvrđenom preplatom u konverziji) sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

18. Prvenstveno, nije osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer je prema Zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 5. studenog 2020. zauzet je stav, u odnosu na pitanje smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti, koji glasi „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“ Dakle, u konkretnom slučaju navedena odredba o prorogaciji nadležnosti je ništetna jer s se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je stavljena od strane banke na standardiziranom obrascu i kao takva prezentirana korisniku kredita. Stoga, takva odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Među strankama je sporno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i odredba po kojoj je je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, je li potraživanje tužitelja u zastari, je li konverzijom kredita podmirena obveza s osnove osnovnog ugovora.

20. Među strankama nije sporno da je tužiteljičin prednik i tuženik 29. ožujka 2007. godine zaključili stambeni kredit za kupnju kojim je kreditor (tuženik) odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti od 115.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,75 %. Nije sporno da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu 16. siječnja 2016. godine kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15), da su stranke čl. 2.2Ankesa suglasno izjavile da se radi o istom ugovornom odnosu bez obzira na promjenu kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim Aneksom i bilo kojim drugim aneksom iz Osnovnog ugovora u CHF te da iste nemaju značaj obnove (novacije) u smislu čl.145 Zakona o obveznim odnosima.

21. Iz citiranih sadržaja Ugovora o kreditu i vremenu sklapanja, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 632/2017, te odluci Vrhovnog suda Rev-2221/2018 vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe takvih ugovora ništetne u dijelu u kojem je u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi vezano uz švicarski franak, a u kojoj su banke, između kojih je i tuženik sklapao s potrošačem u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

22. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo na posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

23. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da je mjesečni anuitet vezan za kretanje švicarskog franka na dan plaćanja bez da je tuženik o istom pojasnio ekonomske rizike koji mogu nastati za tužitelja uslijed promjene tečaja CHF, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog povećanja tečaja CHF otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj. Tako u bitnome proizlazi iz iskaza same tužiteljice ZP čiji iskaz u cijelosti prihvaća kao logičan i uvjerljiv i u skladu s pregledanim ispravama.

24. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi se temelji na čl. 502.c ZPP-a, kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će ta osobe se na njih pozvati.

25. Slijedom svega prethodno iznesenog, sud nalazi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna jer je protivna odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a s obzirom da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da je odredba o valutnoj klauzuli korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena i time je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, kao i da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama po kojim vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. (toč. I i II izreke).

26. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

27. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

28. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

29. Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane,

obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

30. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C- 452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK- a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštene odredbe valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

31. Također, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Aneksa ugovora.

32. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

33. Sudski vještak za računovodstvo i financije Smiljana Čučuković je u svojem Nalazu i mišljenju, izračunala iznos pretplate iznosi 14.254,24 eura, da obračunata zatezna kamata do konverzije 30. rujna 2015. godine iznosi 4.693,93 eura, da u konverziji utvrđena preplata iznosi 2.311,79 eura. Nadalje da je prijebojem preplate utvrđene u konverziji (2.311,79 eura sa obračunatom zateznom kamatom 4.835,34 eura) preostala obračunata zatezna kamata od 2.523,55 eura.

34. Tužitelj je podneskom od 21. listopada 2025. godine naveo da nema primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka te je isti uredio sukladno Nalazu i mišljenju te da konačno potražuje 16.777,79 eura s zateznim kamata koje teku od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

35. Vještakinja je u pisanom očitovanju i usmenom iznošenju otklonila primjedbe tuženika navodeći da je konverzija kredita provedena sukladno zakonu, da su preplate kamate i tečaja indirektno uključene u izračun preplate u konverziji preko stvarnih uplata u kunama, da se preplata u konverziji računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u eur i stvarnih otplata anuiteta po CHF kreditu u kunama, koje se preračunaju u eure, te da s obzirom da stvarne uplate anuiteta sadrže u sebi i preplatu kamate i tečaja da se može tvrditi da su preplate kamate i tečaja u CHF uzete u obzir. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka, kao objektivnog, obrazloženog i danom u skladu s pravilima struke.

36. Stoga se sud rukovodio s Nalazom i mišljenjem vještaka prema kojem je utvrđeno da je iznos preplate kamate 16.777,79 eura. Naime, vještakinja je obračunala zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do konverzije 30. rujna 2015. godine 4.693,93 eura kojeg je sukladno čl. 56. ZOO-a prebila s iznosom preplate utvrđenim u konverziji 2.311,79 eura prema pravilu o redu uračunavanja iz čl.172. ZOO-a) dok je preostali iznos obračunatih zateznih kamata 2.523,55 eura (preostao nakon prebijanja) pribrojila glavnici 14.254,24 eura i dobila zbroj 16.777,79 eura, pa je za taj iznos prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. III izreke presude). Nije osnovan tužiteljev prigovor zastare prigovora prijeboja jer u trenutku kada su bili ostvarene pretpostavke za prijeboj 30. rujna 2015. godine odnosno kada su se tražbine srele nisu bile u zastari.

37. Nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja istaknut u podnesku od 08. travnja 2020. godine za iznos od 1.166,22 kune/154,78 eura za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja sa zateznim kamatama, te za iznos tražbine od 4.284,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti 27.116,99 kuna/3.599,04 eura, a koji se odnosi na svaki manje plaćeni iznos od 01. listopada 2011.kada je kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope.

38. Naime, tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju ništetne ugovornih odredbi, sve sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.

39. S obzirom da nije utvrđeno postojanje tražbine iz tuženikovog prigovora radi prebijanja za iznos od 3.753,82 eura (što čini zbroj 154,78+3.599,04 eura), to je odlučeno temeljem čl. 288.a ZPP-a i čl.333. st.3. ZPP-a, kao u toč. IV izreke presude.

40. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

41. Prema shvaćanju ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("Parnica Potrošač") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojima je utvrđena ništetnost, a to je u konkretnom slučaju u odnosu na valutnu klauzulu bilo 14. lipnja 2018.Takvo pravno shvaćanje je izrazio Vrhovni sud u objedinjenom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. Zastarni rok od pet godina iz čl.232. ZOO-a nije istekao do dana podnošenja tužbe 11. lipnja 2023. godine.

42. Prema čl. 1115. ZOO-a propisano je da se kod vraćanja stečenog bez osnove, moraju platiti i zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Zatezne kamate teku na iznos glavnice od 14.254,24 eura od 01. listopada 2015. godine, sve sukladno čl.29. st.2. ZOO-a (toč. III izreke). Na iznos preostale obračunate kamate od 2.523,55 eura ne teku zatezne kamate sukladno čl. 31. st.1. ZOO-a (toč. IV izreke).

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) jer je tužitelj u cijelosti uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, a i u visini u pretežitom dijelu jer je odbijen samo za neznatni dio zateznih kamata zbog kojeg dijela nije nastao poseban trošak, dok je tuženik odbijen s prigovorom radi prebijanja. Stoga je sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora osnovan parnični trošak tužitelja za sastav tužbe od 11. lipnja 2019. 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 21. listopada 2025. 100 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta od 18. ožujka 2024., 05. rujna 2024. i 23. listopada 2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 500 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 1.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 1.250,00 eura. Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, sveukupno 1.750,00 eura. (toč. V izreke).

44. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. V izreke).

U Dubrovniku, 07. studenog 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni tečaj konverzije 1 euro= 7,53450 kuna