Poslovni broj: Us I-501/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica 30.svibnja 5, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri, Split, Sukojišanska br. 4 protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupanog po opunomoćeniku CF (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi teže povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja KF, odvjetničkog vježbenika u OD Ljubičić – Vrdoljak & Partneri i opunomoćenika tuženika, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II- 114-04/24-02/103, Urbroj: 511-01-158-25-5 od 5. veljače 2025. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, Klasa: UP/I-114-04/24-02/339, Urbroj: 511-01-158-24-12 od 3. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-04/24-02/103, Urbroj: 511- 01-158-25-5 od 5. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, Klasa: UP/I-114-04/24-02/339, Urbroj: 511-01-158-24-12 od 3. rujna 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelj, policijski službenik, utvrđen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19, 155/23, dalje u tekstu: Zakon o policiji) opisanu kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“ i težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ pobliže opisane u točki 1. izreke tog rješenja, zbog čega mu je izrečena disciplinska kazna – prestanak državne službe, dok je u odnosu na dio činjeničnog opisa iz točke 1. koji glasi:“ da bi dana 2. ožujka 2023. u Policijsku postaju Sinj, bez znanja i odobrenja NFI predao obrazac sa podacima NFI, koji je prethodno popunio i potpisao“, kao i u odnosu na točku 2. izreke je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran. Temeljem članka 110. stavak 4. Zakona o policiji, Vijeće je po službenoj dužnosti tužitelju opozvalo uvjetnu osudu prestanka državne službe izrečenu uz rok kušnje od tri (3) mjeseca rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Split, Klasa: UP/I-114-04/22-02/348, Urbroj: 511-01-158-22- 5 od 17. listopada 2022., koje je postalo izvršno dana 3. studenog 2022., te je odredilo izvršenje disciplinske kazne prestanka državne službe, te je tužitelju izrečena jedinstvena disciplinska kazna - prestanak državne službe.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga u bitnom prvenstveno ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku, a poradi čega je i prvostupanjsko rješenje nezakonito. Predmetno rješenje da je i u direktnoj suprotnosti sa odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Iz provedenoga postupka da je sasvim jasno kako tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a evidentno je kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke. Istim rješenjem da je povrijeđeno i jedno od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku, tj. načelo saslušanja stranke, obzirom kako tužitelju nije dana mogućnost da se tijekom postupka očituje o činjenicama o kojima ovisi pravilna primjena materijalnoga prava, odnosno pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnoga stanja. Uz to se navodi kako su pobijana rješenja u protivnosti s člankom 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku jer ista ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje tj. nema valjanih razloga koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i ne vidi se čime se prvostupanjsko tijelo vodilo pri donošenju odluke. U pobijanom drugostupanjskom rješenju nije navedeno prvostupanjsko rješenje protiv kojeg je podnesena žalba koja se odbija već se isključivo u obrazloženju osvrće na akte upravnog tijela protiv kojih je već pokrenut upravni spor. Točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja tužitelj je utvrđen odgovornim što bi 11. prosinca 2022. od građanina NFI uza kojeg je utvrdio da je istog dana počinio prekršaj iz čl. 12. st. 4., Zakona o sigurnosti prometa na cestama kaž. Po čl. 12. st.8., istog zakona zatražio novčani iznos od 250,00 kn, koji mu je NFI predao kako bi u njegovo ime uplatio polovicu iznosa u Državni proračun koji novac nije uplatio do 2. ožujka 2023. već ga zadržao za sebe, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. t. 3. Zakona o policiji i iz čl. 96., t. 7., Zakona o policiji te mu je temeljem članka 110. st. 2. t. 6., u svezi st. 3. Zakona o policiji izrečena disciplinsku kaznu Prestanak državne službe. Postoje obveze i dužnosti policijskih službenika propisanih u Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o policiji u Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, pa tako u članku 4. Zakona o policijskih poslovima i ovlastima stoji slijedeće: „Policijski službenik obavlja policijski posao i primjenjuje policijske ovlasti: 1. po službenoj dužnosti, 2. na temelju zapovjedi nadređenog, 3. na temelju naloga državnog odvjetnika. Naime, rješenje se temelji na iskazu građanina – svjedoka NFI. Potrebno je analizirati navedeni iskaz. Vijeće iskaz tumači tendenciozno, navodeći da istom ne poklanja vjeru, da je isti kontradiktoran i sl. Međutim, ukoliko se pročita iskaz svjedoka tada je jasno da isti izrijekom navodi da se ne radi o okrivljenom policijskom službeniku, što je jedino točno. Postavlja se pitanje, ukoliko već vijeće ne poklanja vjeru iskazu svjedoka – Je li iskaz lažan, je li pokrenut zbog toga i takvog iskaza kazneni progon svjedoka. Ukoliko pođemo od navedene činjenice tada je jasno da svjedok ne inkriminira okrivljenika. Svjedok iskazuje životno logično, detaljno i opširno odgovara na sve upite i pitanja. Jasno i decidirano navodi da se ne radi o okrivljeniku, te da čak štoviše nema ni njegov broj mobitela. Dakle, jasno je kako nije izveden ni jedan dokaz koji je predložio tužitelj, što ga automatski stavlja u podređen položaj u postupku, međutim jasno je također kako nema ni jednog dokaza da bi tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret pa je stoga nužno istoga osloboditi bilo kakve odgovornosti. Pobijane odluke su doneseno isključivo na temelju nekonfrontiranih dokaza, odnosno zapisnika, na kojima se kao takvima ni ne može temeljiti odluka, dok iz svih konfrontiranih dokaza koji su izvedeni na provedenoj raspravi nesporno proizlazi kako tužitelj nije kriv za počinjenje teže povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret. Iz navedenoga proizlazi kako tužitelju zapravo uopće nije omogućeno pravo na obranu, jer je sud donio odluku isključivo na temelju nekonfrontiranih dokaza koji su se i prije provedene rasprave nalazili u spisu, pa je stoga jasno kako je sama rasprava i saslušanje svjedoka i iznošenje obrane okrivljenika provedeno pro forme, jer je očito intencija od početka bila proglasiti tužitelja odgovornim i izreći mu kaznu prestanka državne službe, jer nakon provedene rasprave jednostavno nije bilo osnova za donijeti takvu odluku. Dakle, ovdje je jasno na koji je način postupljeno u prvostupanjskom postupku, a kakvo postupanje je potvrđeno drugostupanjskom odlukom tuženika, te je tužitelj izgubio posao od kojeg živi na temelju nekakve izjave koju je sama osoba koja bi istu navodno dala na raspravi pred vijećem koje je donijelo prvostupanjsku odluku, te pred svim ostalim strankama u postupku, naveo kako takvu izjavu nikada nije dao te kako tužitelj nema baš nikakve veze sa predmetnim događajem koji mu se stavlja na teret kao teža povreda službene dužnosti, a kakvo postupanje je nedopustivo. Obzirom na sve navedeno, jasno je kako u ovom slučaju nije ispunjen uvjet iz članka 112. stavak 2. Zakona o policiji, niti teškoj povredi dužnosti iz čl. 96 Zakona o policiji, odnosno da se ne radi o povredi takve prirode da bi ostanak policijskog službenika u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe. Svakako, nema ni jednog opravdanog razloga da bi ostanak u službi mogao naštetiti interesima službe, već se isto navodi u potpunosti paušalno. Svakako je jasno da se radi o krajnjoj i drastičnoj mjeri posebno ako se uzme u obzir da se isto donosi preventivno, obzirom kako nikakva krivnja niti odgovornost tužitelja za djelo koje mu se stavlja na teret nije dokazana. Nadalje, izvršenjem ovog rješenja, odnosno prestankom državne službe tužitelju, odnosno radnog odnosa, tužitelju bi nastala teška i nepopravljiva šteta, i to kako tužitelju tako i njegovoj obitelji, obzirom kako bi ista ostala bez jedinih i osnovnih prihoda kojima osigurava egzistenciju sebe i svoje obitelji. Ističe se i kako se radi o službeniku koji do sada nije disciplinski kažnjavan, a za posljednje četiri godine uvijek je ocjenjivana sa ocjenama uspješan i dobar. S obzirom na istaknuto nesporno proizlazi kako činjenično stanje nije niti pravilno niti potpuno utvrđeno te da je u više navrata došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Jasno je kako se radi o krajnjoj i drastičnoj kazni i to za djelo za koje u postupku ni na koji način nije utvrđeno da je tužitelj počinio. Nije jasno zašto se obzirom na sve navedene okolnosti donosi takvu kaznu, obzirom kako se radi o praktički krajnjoj i najtežoj kazni prestanka državne službe. S obzirom na istaknuto nesporno proizlazi kako činjenično stanje nije niti pravilno niti potpuno utvrđeno te da je u više navrata došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava, poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi ponavlja prigovore koje isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje da je tuženik jasno, argumentirano i detaljno odbio, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje osporenog rješenja. Tuženik se protivi dokaznim prijedlozima za saslušanjem tužitelja i svjedoka NFI kao suvišnim jer je tužitelj odgovarajuće sudjelovao u postupku i očitovao se o djelu i dokazima, dok je predloženi svjedok dao iskaz službenicima kriminalističke policije i neposredno je ispitan pred disciplinskim sudom. Budući da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti koju mu je u provedenom upravnom postupku, uz poštovanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana i primjerena kazna, predlaže se tužbu odbiti kao neosnovanu.

5. U sporu je održana rasprava 10. listopada 2025., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj zamjenik opunomoćenika tužitelja izlaže i predlaže kao u tužbi i tijekom dosadašnjeg postupka, dok opunomoćenik tuženika ostaje pri odgovoru na tužbu.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka NFI i za saslušanjem tužitelja, kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom, a osobitom imajući u vidu da su tužitelj i predloženi svjedok već saslušani tijekom upravnog postupka.

7.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužitelj je po opunomoćeniku popisao i zatražio troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao niti zatražio troškove upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a, prema ocjeni ovog Suda, tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenih rješenja.

11. Sporno je da li je tužitelj ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 3. i članka 96. točke 7. Zakona o policiji na način kako mu se to stavlja na teret točkom 1. izreke prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika.

12. Odredbom članka 96. točke 3. Zakona o policiji propisano je da je teža povreda službene dužnosti zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi.

13. Odredbom članka 96. točke 7. Zakona o policiji propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

14. Odredbom članka 97. stavka 2. Zakona o policiji je propisano da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

15. Odredbom članka 100. Zakona o policiji je propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi toga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

16. Odredbom članka 110. stavka 2. Zakona o policiji propisano je da za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe, 6. prestanak državne službe.

17. Nadalje, odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o policiji je propisano da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

18. Odredbom članka 17. stavka 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine, broj: 141/11; dalje: Pravilnik) propisano je da Disciplinski sud može odlučiti: 1. da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu službene dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

19. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja zbog postojanja osnovane sumnje da je tužitelj počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 3. i 7. Zakona o policiji.

20. Prema ocjeni ovog Suda, polazeći od podatka spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane odredbe, pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem tužitelj utvrđenim odgovornim za težu povrede službene dužnosti na način kako je to pobliže opisano u točki 1. izreke prvostupanjskog rješenja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj Sud.

21. Ovaj Sud drži da su upravna tijela osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje donijela na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te da su za svoja utvrđenja sadržana u navedenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

22. Tužitelj u tužbi u suštini iznosi iste prigovore koje je iznio i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, a na koje je tuženik dao jasno, valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti kao valjano prihvaća i ovaj Sud i na isto ste ovdje poziva.

23. Naime, tuženik i prvostupanjsko tijelo su za svoja utvrđenja sadržana u osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, te je prvostupanjsko tijelo detaljno analiziralo izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te obrazložilo kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdilo činjenično stanje, dok se tuženik osvrnuo na sve žalbene navode tužitelja te jasno obrazložio razloge zbog kojih žalbu drži neosnovanom.

24. Radi utvrđivanja spornih činjenica je li tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti na način kako mu se to stavlja na teret točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja tijekom upravnog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka NFI, pročitana je službena zabilješka o obavljenom razgovoru s NFI od 5. ožujka 2024., pročitan je spis predmeta Policijske postaje Sinj: KLASA: 211-07/23-8/9371, dopis Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije KLASA: 214-06/23-04/564 URBROJ: 511-12-12-24-15 od 4. srpnja 2024., pregledana i preslušana je snimka ispitivanja tužitelja, koji je u svojstvu osumnjičenika, u prisustvu branitelja, ispitan po policijskim službenicima u stadiju kriminalističkog istraživanja od 2. srpnja 2024., te je na usmenoj raspravi ispitan i tužitelj.

25. Iz iskaza svjedoka NFI danim pred prvostupanjskim tijelom u bitnome proizlazi kako u potpunosti ostaje pri svom iskazu koji je dao dana 5. ožujka 2024. u Službi gospodarskog kriminaliteta i korupcije PU-e splitsko- dalmatinske. Dalje je naveo kako je 11. prosinca 2022., dao novčani iznos od 250,00 kuna policajcu u civilnoj odjeći u kafiću u Sinju, te mu je tom prilikom taj policajac rekao da će on tim novcima podmiriti ovu kaznu zbog nepropisnog parkiranja. Tog policajca je opisao kao visokog i s bradom, nisu mu poznati njegovi osobni podaci, iako ga i dan danas viđa po Sinju te je izričito naveo kako se u ovom slučaju ne radi o prijavljenom policajcu, ovdje tužitelju, kojega (tužitelja) jako dobro poznaje. Dalje je izjavio kako je sa policajcem kojemu je dao novce, u tri navrata imao kontakt, posljednji put kada je njegova (svjedokova) supruga podmirila tu novčanu kaznu i troškove postupka, nikada nije sa njim komunicirao putem mobitela te je takav navod kriminalističkog službenika koji je s njim (svjedokom) obavio razgovor 5. ožujka 2024. neistinit i lažan. Nadalje je svjedok naveo kako policajca kojemu je dao novac nije prijavio jer nije prvi put da ga je netko prevario.

26. Iz spisu priležeće službene zabilješke SGKIK SKP- e i PU splitsko- dalmatinske od 5. ožujka 2024. u bitnome proizlazi kako je NFI u obavijesnom iskazivanju naveo kako je dana 11. prosinca 2022., a nakon što je sankcioniran zbog nepropisnog parkiranja, u kafiću u Sinju pronašao policajca kojega otprije poznaje, te mu se obratio za savjet u svezi prekršajne kazne. Dalje je naveo kako mu je policajac rekao da ništa ne brine i da mu da 250,00 kuna u gotovini zajedno sa uplatnicom, a koje će onda on (policajac) osobno uplatiti. Na posebno pitanje kriminalističkog službenika, je izričito naveo kako je sa ovim policajcem komunicirao potom putem mobitela, te kako mu do današnjeg dana taj policajac nije poslao nikakav dokaz o plaćenoj kazni. Nakon nekoliko mjeseci od ovog događaja, dostavljena mu je nova uplatnica za ovaj prekršaj, a koji iznos je podmirila osobno njegova supruga. U pogledu službenika koji je sankcionirao njegovo nepropisno parkiranje je naveo da misli da je tu kaznu napisao policajac N, međutim on (N) nije službenik kojemu je u kafiću potom dao sporni novčani iznos.

27. Nadalje, iz spisa predmeta Policijske postaje Sinj: KLASA: 211-07/23- 8/9371, u odnosu na sporne okolnosti proizlazi kako je dana 2. ožujka 2023. u PP-i Sinj zaprimljen podnesak s podacima NFI u svezi prekršaja od 11. prosinca 2022., a iz preslike bankovnog platnog naloga od 8. svibnja 2023., proizlazi da je C GF platila novčanu kaznu po Obavijesti o počinjenom prekršaju na ime NFI, prekršajni predmet PP-e Sinj, KLASA: 211- 07/23-8/9371, u iznosu od 66,36 eura, a koji prekršaj se odnosi na nepropisno parkiranja NFI od 11. prosinca 2022.

28. Iz dopisa Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije KLASA: 214-06/23- 04/564 URBROJ: 511-12-12-24-15 od 4. srpnja 2024., proizlazi kako je nadležna služba kriminalističke policije, nakon provedenog kriminalističkog istraživanja prikupila saznanja, materijalne dokaze i dokumentaciju i obavijesti iz kojih proizlazi osnovana sumnja kako je tužitelj, u svojstvu službene osobe, između ostalog i izvan službe, počinio više kaznenih djela Zlouporaba položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 i Krivotvorenje službene i poslovene isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, slijedom čega je protiv predmetnog podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

29. Iz snimke ispitivanja tužitelja, koji je u svojstvu osumnjičenika, u prisustvu branitelja, ispitan po policijskim službenicima u stadiju kriminalističkog istraživanja od 2. srpnja 2024. razvidno je da tužitelj, u odnosu na sporne okolnosti (vrijeme ispitivanja 15h,40min, 41s) u bitnome navodi kako ga je NFI, a kojega osobno poznaje, kritičnom prigodom u kafiću pitao može li mu on (tužitelj) taj prekršaj platiti, na što mu je on (tužitelj) odgovorio da nema problema pa mu je NFI dao uplatnicu i novce, no nakon toga je on (tužitelj) to smetnuo te nije po dogovoru platio prekršajnu kaznu.

30. Iz iskaza tužitelja danog na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom u odnosu na dio činjeničnog opisa povrede za koji mu je utvrđena odgovornost, tužitelj je najprije u potpunosti negirao činjenično stanje prezentirano u činjeničnom opisu povrede u svim njegovim bitnim i odlučnim okolnostima, a od čijeg nespornog utvrđenja je ovisila i odgovornost prijavljenika za težu povredu službene dužnosti. Potom je u svom iskazu naveo kako u cijelosti ostaje pri svom iskazu koji je dao prilikom prvog ispitivanja osumnjičenika službenicima Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije PU splitsko-dalmatinske, dana 2. srpnja 2024., nakon čega je na pitanja provjere predsjednika vijeća negirao da bi on kritičnog dana bio uopće u ovom kafiću, nije sreo NFI, te nije uzeo ove novce o kojima je riječ u ovom postupku.

31. U cilju razjašnjenja razlika u iskazu prijavljenog policijskog službenika, ovdje tužitelja, reproducirana je snimka njegovog iskaza od 2. srpnja 2024., nakon čega je tužitelj izričito naveo kako želi promijeniti iskaz ističući pritom da ono što je kazao prilikom prvog ispitivanja nije točno jer je bio zbunjen i pod pritiskom, da njemu NFI nije dao novac za nikakav prometni prekršaj, a moguće da mu je dao novac za neki od proizvoda čijim uzgojem se on bavi.

32. Kod izloženog stanja stvari, prema ocjeni ovog Suda, pravilno su upravna tijela u odnosu na sporni osuđujući dio točke 1. izreke rješenja, kojim je tužitelj proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti, donijela prvenstveno na temelju očitovanja tužitelja u prethodnom postupku, odnosno njegovog iskaza u kriminalističkom istraživanju od 2. srpnja 2024., a koji dokaz osnovano upravna tijela drže vjerodostojnim, obzirom da je isti pribavljen u sklopu istraživanja disciplinske povrede od strane ustrojstvenih jedinica PU-e splitsko-dalmatinske i Odjela za unutarnju kontrolu i nadzor Split, te je snimka autentična, a iz koje nesporno proizlazi kako tužitelj u slobodnom izlaganju u prethodnom kaznenom postupku, tijekom dokazne radnje u prisustvu branitelja, izrijekom priznaje sve bitne i odlučne činjenice koje tvore terećenu povredu u utvrđenom opsegu točke 1. optužnog akta u ovom disciplinskom postupku. Zatim na temelju iskaza svjedoka NFI u obavijesnom ispitivanju od 5. ožujka 2024., dok u odnosu na iskaz dan na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom je pravilno sudsko vijeće određene (manje) dijelove iskaza svjedoka prihvatilo jer se radi o dijelovima iskaza koji su sukladni ostalim izvedenim dokazima u ispitnom postupku. U tom smislu vijeće je vjerodostojnim ocijenilo svjedokovo iskazivanje u odnosu na okolnosti da je kritičnog dana u kafiću u Sinju dao novčani iznos od 250,00 kuna policijskom službeniku koji je u tom trenutku bio u civilnoj odjeći kako bi mu ovaj policajac podmirio prekršajnu novčanu kaznu. Dalje je vijeće prihvatilo svjedokovo iskazivanje u dijelu kada govori da je u tri navrata imao kontakt sa spomenutim policajcem, a posljednji put nakon što je njegova (svjedokova) supruga podmirila ovu novčanu kaznu i troškove postupka. Preostali (veći) dio iskaza svjedoka vijeće je cijenilo iskonstruiranim, usmjerenim na otežavanje dokazivanja disciplinske povrede koja se tužitelju stavlja na teret, pa taj dio iskaza disciplinsko vijeće nije prihvatilo. Potom i na temelju ostalih spisu priležećih gore navedenih dokaza izvedenih u ispitnom postupku (spis predmeta Policijske postaje Sinj: KLASA: 211-07/23-8/9371, službena zabilješka SGKIK SKP- e i PU splitsko- dalmatinske od 5. ožujka 2024. dopis Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije KLASA: 214-06/23-04/564 URBROJ: 511-12-12-24-15 od 4 srpnja 2024.). Naime, prvi iskaz tužitelj je dao kriminalističkim službenicima PU-e splitsko-dalmatinske prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja osumnjičenika, u kojem ispitivanju je prijavljeni izričito priznao sve okolnosti teže povrede kako je to činjenično utvrđeno u osuđujućem dijelu točke 1. dispozitiva zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Slijedom svega toga, njegovo kasnije odstupanje i mijenjanje iskaza na usmenoj raspravi pred prvostupanjskim tijelom je i prema ocjeni ovog Suda, konstrukcija usmjerena na otežavanje dokazivanja disciplinske povrede i otklanjanje vlastite disciplinske odgovornosti. Nadalje, ovaj Sud dijeli stajalište upravnih tijela da odstupanje iskaza tužitelja i svjedoka NFI na usmenoj raspravi od njihovih prvih iskaza koji su također izvedeni u ispitnom postupku je rezultat njihove prethodne sinkronizacije (usklađivanja) iskaza prije rasprave, a u cilju otklanjanja disciplinske odgovornosti tužitelja.

33. Prema tome, na podlozi izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, i prema ocjeni ovog Suda, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 3. i 7. Zakona o policiji na način kako mu se to stavlja na teret točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja.

34. Naposljetku, za navesti je da su upravna tijela prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne imala u vidu težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti u kojima je povreda počinjena, kao i sve olakotne i otegotne okolnosti na strani prijavljenog policijskog službenika, ovdje tužitelja, a sve temeljem članka 111. Zakona o policiji. Upravna tijela na strani tužitelja nisu našla olakotnih okolnosti, dok su kao otegotnu okolnost cijenila njegovu raniju disciplinsku kažnjavanost., te izrečenu disciplinsku kaznu prestanka državne službe drže jedinom adekvatnoj težini počinjene povrede te stupnju odgovornosti policijskog službenika.

35. Pri tome, za istaći je da izbor disciplinske kazne podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS). S obzirom na navedeni normativni okvir, Sud ne nalazi da bi izbor disciplinske kazne u konkretnom slučaju bio nezakonit odnosno da bi izišao iz okvira propisanih zakonom.

36. Slijedom svega navedenog, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

37. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke presude.

38. Kako tužitelj nije uspio u sporu, valjalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora kao neosnovan, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 7. studenog 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti,

- u spis.