Poslovni broj: Us I-1206/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RC, Klis, Sv. Jure 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku IC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/97, Urbroj: 512-2501- 24-2 od 20. ožujka 2024. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/24-01/97, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 20. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560- 01/23-01/353, Urbroj: 512M2-6510-24-4 od 7. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Odredu narodne zaštite Klis u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 18. listopada 1991.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom iznosi obrazloženje osporenog rješenja te citira odredbu članka 3. stavka 1. ZHBDR-a, te navodi da u provedenom upravnom postupku, u kojem su saslušani svjedoci koje je predložio, zapovjednik i pripadnik Odreda, nesporno da je utvrđeno kako je bio naoružani pripadnik i jedan od organizatora Odreda narodne zaštite tadašnje mjesne zajednice Klis, da je stavio na raspolaganje svoju imovinu, sudjelovao u svim aktivnostima koje su imale za cilj obranu suvereniteta na području Klisa i Solina sve po nalogu zapovjednika Odreda i Kriznog stožera grada Solina u čijem je sastavu tada bila MZ Klis. Znači da je dragovoljno i organizirano, po nalogu ovlaštenih tijela i osoba, naoružan, sudjelovao u svim tadašnjim potrebitim akcijama, radnjama i aktivnostima koje su bile usmjerene prema oružanim formacijama neprijatelja kako bi se sačuvao suverenitet RH na području tadašnje MZ Klis i općine Solin. Sve ovo je kao nesporno utvrđeno navedeno i u obrazloženju rješenja. Zaista, kako i samo drugostupanjsko tijelo navodi, ovdje da se radi o načinu tumačenja i interpretaciji samih odredbi Zakona koji propisuje dva kumulativna uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja za vrijeme pripadnosti tadašnjim odredima narodne zaštite koji su tada na samim počecima neprijateljske aktivnosti, pored Zbora narodne garde i MUP, bile jedine organizirane formacije koje su se organizirano naoružavale, uvježbavale i suprotstavljale tadašnjim neprijateljskim aktivnostima po teritorijalnom principu i djelovali u skladu sa situacijama na terenu. Zaprečavanje vojarni i vojnih objekata, putova, čuvanje važnih infrastrukturnih objekata, praćenje kretanja neprijateljskih formacija i tome slično. Sve navedene poslove i aktivnosti obavljao je naoružan i po nalogu ovlaštenih tijela i osoba iz Odreda narodne zaštite i Kriznog štaba općine Solin i smatra kako je interpretacija 3. stavka 2. ZHBDR pogrešna i nezakonita. Drugostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja kako ključan, kumulativan uvjet, spominje odlazak u postrojbu, borbeni položaj, te buka priprema za odlazak na bojišnicu. Očito da je kako drugostupanjsko tijelo ne uvažava ili ne poznaje okolnosti i vrijeme nastanka i osnivanja dragovoljačkih odreda Narodne zaštite. U to vrijeme u vojničkom smislu nije bilo bojišta kao nekakve crte razgraničenja između neprijateljske JNA i naoružanih postrojbi RH zbog čega tada on i drugi pripadnici nisu ONZ Klis nisu bili na bojišnici. Bojište je bila cijela Hrvatska gdje su se nalazile postrojbe tzv. JNA koje su se u studenom i prosincu 1991. povukle na područja s većinskim Srpskim stanovništvom i okupirale. Na bojištu da je bio kasnije, krajem 1991. i 1992. godine, u jeku velikosrpske agresije kao dragovoljac, pripadnik 114. brigade HV. Nadalje, u obrazloženju drugostupanjsko tijelo ni jednom riječju se ne osvrće na navod istaknut u žalbi kako je njegov slučaj identičan slučaju njegovih svjedoka, zapovjednika i pripadnika ONZ Klis koji su pred prvostupanjskim tijelom ostvarili status hrvatskog branitelja upravo za traženo razdoblje pripadnosti ONZ Klis. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje tuženika i predmet se vraća na ponovno odlučivanje s jasnom uputom tuženiku, podredno da Sud svojom odlukom preinači pobijano rješenje i prizna tužitelju status hrvatskog branitelja za vrijeme pripadnosti ONZ Klis do pristupanja u 114. brigadu HV.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika, te ističe da suprotno navodima tužbe smatra da je prvostupanjsko tijelo nakon tako provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno utvrdilo da u spornom vremenu nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. I u tužbi da ističe svoje aktivnosti na isti način, odnosno ne navodi nikakve aktivnosti koje bi se mogle smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Dakle, činjenično stanje da je točno i potpuno utvrđeno, te nije bilo potrebno izvoditi druge dokaze, pa izvođenje novih dokaza ne bi dovelo do drugačije utvrđenog činjeničnog stanja. U ovom sporu da se radi o tumačenju odredbi Zakona odnosno o pravnom pitanju i načinu interpretacije odredaba Zakona koje propisuju dva kumulativna uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Suprotno navodima iz tužbe tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo da tužitelj, čak i da se povjeruje svjedocima i utvrdi pripadnost ONZ, nije obavljao aktivnosti koje bi se mogle smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 9. listpada 2025., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenika tuženika u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog Suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ Klis u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 18. listopada1991.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 20. studenog 2023. kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika ONZ MZ Klis za razdoblje od od 1. srpnja 1991. do 18. listopada 1991.; da je tužitelj regulirao vojni rok i imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu; da nije evidentiran na popisima ONZ Klis; da je provjerom Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata utvrđeno da je tužitelj evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdoblju od 18. listopada 1991. do 30. srpnja 1993. u 114. br. HV Split; da spisu predmeta prileži izjava tužitelja kao stranke i izjave svjedoka SC i TC.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

15. Polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te podataka spisa predmeta, a posebno od iskaza samog tužitelja, a koji iskaz u bitnome potvrđuje i svjedok SC, u svom iskazu, te svjedok TC, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik ONZ MZ Klis u spornom razdoblju i da je bio naoružan, te da su njegove aktivnosti bile čuvanje sela, držanje seoskih straža, dežuranje uz radio stanicu, kako to navode svjedoci SC, koji je ujedno bio i zapovjednik tužitelja, te svjedok TC koji dodatno ističe da je tužitelj stavio svoja materijalno-tehnička sredstva Odredu na raspolganje (osobno vozilo i radio stanicu), dok je sam tužitelj u svom iskazu naveo i aktivnosti blokade vojarne na Dračevcu, pripremu za postavljanje barikada na cestama i čuvanje izvora Jadra, a pri kojim navodima je tužitelj ostao i u tužbi dodatno navodeći da je na bojištu bio kasnije krajem 1991. i 1992. kao pripadanik 114. brigade HV-a, dok je u to vrijeme bojište bila cijela Hrvatska, to je prema ocjeni ovog Suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

16. Prema ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje svjedoci navode da je tužitelj obavljao i to čuvanje sela, držanje seoskih straža, dežuranje uz radio stanicu, kao i dodatne aktivnosti koje navodi tužitelj da je obavljao blokiranje vojarne Dračevac, pripremu za postavljanje barikada na cestama i čuvanje izvora Jadra ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

17. U izloženom, po ocjeni ovog Suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Stoga, a budući je osporeno rješenje tuženika zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu 7. studenog 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.