REPUBLIKA HRVATSKA

P-977/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČT, Ludwigsburg, Fellbacher strasse 2, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Željko Vrdoljak odvj. u Splitu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupan po pun. KT dipl. iur i ŽT dipl. iur., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 10. listopada 2025. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Ivan Duplančić odvj. u Splitu, i pun. tuženika ŽT dipl. iur., dana 07. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.015,03 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan 31.12.2021. godine s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 31.12.2021. godine, do isplate, te mu u istom roku naknaditi parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate."

Obrazloženje

Tužitelj je dana 09. ožujka 2022. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 31.12. 2021. godine, došlo do prometne nezgode na auocesti oznake A1- Zagreb – Dubrovnik u kojoj je znatno oštećeno vozilo tužitelja marke „Mercedes-Benz 220 d“ reg. oznake i broja LBST 39, i to uslijed naleta divlje životinje – jazavca.

U predmetnoj prometnoj nezgodi znatno je oštećeno vozilo tužitelja marke «Mercedes“ “ reg. oznake i broja LBST 39, a visina štete na istom iznosi 7.015,00 EUR- a.

Tužitelj navodi da ima pravni interes tražiti od suda donošenje odluke kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 7.015,03 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan 31.12.2021. godine s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 31.12.2021. godine, do isplate.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.015,03 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan 31.12.2021. godine s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana 31.12.2021. godine, do isplate, te mu u istom roku naknaditi parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate

U odgovoru na tužbu od 21. svibnja 2025. god., tuženik navodi kako je u vrijeme štetnog događaja imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti i to kod osiguravajućeg društva Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., stoga predlaže Naslovnom sudu sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijestiti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo s dostavom tuženikovog odgovora na tužbu s prilozima kako bi isto moglo sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač.

Navodi da iz same tužbe i dokaza koje je tužitelj priložio uz tužbu, nije razvidno o kakvom bi se ovdje konkretno propuštanju od strane tuženika radilo, odnosno što je to konkretno tuženik napravio ili propustio napraviti, a što bi bilo propisano točno određenim zakonskim i podzakonskim aktima kako bi spriječio nalet vozila na životinju i zbog čega bi posljedično tuženik bio dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

Odredbom čl. 1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara samo u slučaju kada je nastala šteta posljedica nepropisnog održavanja autoceste suprotno zakonskoj obvezi, što u ovom predmetu nije slučaj budući da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste.

Sama autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole, i u skladu je s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama, te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti.

Tuženik ne određuje kvalitetu, ni visinu zaštitne žičane ograde, niti istu postavlja, već je ona propisana Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizacijom i opremi na cestama kao i hrvatskim normama.

Dakle, postavljanje zaštitne žičane ograde mora biti u skladu s projektom, propisom, programom kontrole i osiguranja kakvoće, projektom organizacije građenja, zahtjevima nadzornog inženjera, odgovarajućim hrvatskim normama i općim tehničkim uvjetima. U konkretnom slučaju, zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici autoceste A1 (Zagreb- Dubrovnik) postavljena je u skladu sa svim zakonskim i podzakonskim propisima.

Osim toga, u konkretnom slučaju radi se o naletu vozila na jazavca, dakle životinju koja sukladno odredbi čl. 9. Zakona o lovstvu spada u sitnu divljač. Općepoznata je činjenica kako se sitna divljač znatno različito kreće od primjerice jelena ili divlje svinje, što znači da ista može dospjeti na kolnik autoceste i uz potpuno uredno održavanu žičanu ogradu.

Takav stav zauzeo je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Pž-4322/2021 od 26.siječnja 2023. godine, te u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4851/2022 od 16.srpnja 2024. godine, u kojoj se navodi: „Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, kako isprave tako i iskaze svjedoka i iz istih zaključio da je do štete došlo bez tuženikove krivnje, obične nepažnje odnosno da je tuženik dokazao svoje postupanje sukladno zakonskim i podzakonskim propisima na koje ukazuje prvostupanjski sud, a kojima je regulirano tuženikovo postupanje u obavljanju njegove djelatnosti. Polazeći od predmnijeve tuženikove krivnje stupnja obične nepažnje, kao i od prihvaćenog pravnog shvaćanja da tužitelj ne mora činjenično odrediti konkretnu protupravnu radnju zbog koje se divljač našla na kolniku autoceste, ali polazeći i od zakonskog ovlaštenja tuženika dokazivati da je do štete došlo bez njegove krivnje, postavlja se pitanje koje sve činjenice tuženik treba dokazati da bi sud zaključio kako je do štete došlo bez njegove krivnje. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je dokazanim obavljanjem propisane uobičajene ophodnje i kontrole žičane ograde, kao Pravilnikom propisanog načina zaštite autoceste od ulaska divljači na kolnik, tuženik dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje u predmnijevanom stupnju. Pri tome treba imati u vidu činjenicu da je u konkretnom slučaju na kolnik dospjela divlja mačka, za koju je općepoznata činjenica da se može bitno drugačije kretati nego, primjerice srna, jelen ili divlja svinja, odnosno dospjeti na kolnik autoceste i uz potpuno uredno održavanu žičanu ogradu uz autocestu.“

Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00:00 do 24:00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu, te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način je bila organizirana ophodnja i na dan 31.12.2021.

Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno s time da se prema odredbi čl. 12.istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja subotom, nedjeljom i blagdanom.

Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik predstavlja dokaz da je ophodanja izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje.

Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je na dan 31.12.2021. godine, ophodnja na autocesti A1, obavljena duž cijele dionice autoceste i obrnuto i to lijeva i desna strana, te da nisu postojala niti primijećena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde, niti je bilo dojava o bilo kakvoj prometnoj nezgodi, iz čega se može zaključiti kako je ophodarska služba tuženika na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika.

Tuženik navodi da dostavlja dokumentaciju TJO Maslenice, u čijoj nadležnosti je sporna dionica autoceste, a jednako tako i dokumentaciju na dan štetnog događaja TJO Sv. Rok i TJO Benkovac iz koje dokumentacije je također vidljivo da na dan štetnog događaja nije bilo nikakvih naleta na životinju niti su utvrđena bilo kakva oštećenja ili rupe na zaštitnoj žičanoj ogradi.

Dakle, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da u istoj nigdje nije evidentirano postojanje bilo kakvog oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde, što znači da je zaštitna žičana ograda bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska bilo kakve životinje na autocestu A1.

Ujedno se ističe da prije štetnog događaja nije bilo dojava od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi bilo kakve životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je vjerojatno jazavac u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospio na kolnik autoceste, a što tuženik svim mjerama koje poduzima u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometnom putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike o ograničavanju brzine kretanja, pri čemu je općepoznato kako ophodarska služba ne može biti u svako vrijeme na svakom dijelu autoceste.

Osim svakodnevne redovne ophodnje tuženik ističe kako obavlja i sezonski pregled zaštitne žičane ograde, sukladno odredbi čl. 16. Pravilnika o održavanju cesta. U prilog navedenom dostavlja se ispis aktivnosti redovnog održavanja zaštitne žičane ograde na dionici autoceste A1.

Jednako tako tuženik dostavlja i presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu, posl. br. Pp-8259/2022 od 25.svibnja 2023. godine, kojim se tuženik i odgovorna osoba tuženika oslobađaju optužbe da bi dana 31.12.2021. u 21,20 sati na A1, mjesto Poličnik izazvali predmetnu prometnu nezgodu.

Tuženik stoga u cijelosti osporava odgovornost kao i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, obzirom da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama.

Tuženik osporava dinamiku nastanka štete budući da iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne proizlazi da je tužitelj vozio unutar ograničenja brzine, odnosno sukladno prometnim propisima, slijedom čega se osporava i visina nastale štete, kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

Osim što je dokumentacija na koju se tužitelj poziva u tužbi nečitljiva, ističe se kako tužitelj ničim ne dokazuje da je vozilo popravio i da je popravak vozila platio u iznosu kojeg potražuje ovom tužbom.

Da ne postoji odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, proizlazi i iz niza odluka sudova u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj stvari koje tuženik dostavlja u privitku. ( presuda VTS-a RH broj Pž-2822/2019 od 18.12.2020. - presuda VTS-a RH broj Pž-3602/2019 od 21.12.2020. - presuda VTS-a RH broj Pž-59/2017 od 22.11.2019. - presuda VTS-a RH broj Pž-7228/2019 od 24.2.2021).

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud nakon provedenog postupka tužbu tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Tužitelj u podnesku od 28. svibnja 2025. god., navodi da bi se iz navoda odgovora na tužbu dalo zaključiti da se spori osnov odgovornosti i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da ne postoji njegova odgovornost jer bi autocesta bila ograđena zaštitnom žičanom ogradom i da je ophodarska služba tuženika postupala sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta.

Što se tiče postupanja ophodarske službe tuženika, tužitelj drži da je isto potpuno irelevantno za rješenje ovog predmeta, ovdje je bitno nešto drugo, a to je da je tužitelj uredno tuženiku platio naknadu za sigurno korištenje autoceste. Sama autocesta po cijeloj svoj dužini morala je imati postavljenu ogradu koja će onemogućiti pristup životinjama na kolnik, u konkretnom slučaju to nije bilo tako, ograda je očito bila propusna, te je kroz istu na autocestu dospjela divlja životnija. Je li ophodarska služba prolazila autocestom u određenim intervalima, nije bitno jer opodarska služba nije ni mogla zaustaviti divlju životinju, to je mogla i morala učiniti pravilno postavljena zaštitna ograda, što je očito izostalo, a to je čista odgovornost tuženika, ne nekog lovačkog društva.

Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci Rev-x-230/12 od dana 8.11.2012. godine, u pogledu odgovornosti tuženika više je nego jasan: Zakonom o cestama propisno je da su „autoceste“ javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određene propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, kojim zakonom je propisano da u poslove građenja i rekonstrukcije javnih cesta iz odredbe članka 26. obuhvaćaju i redovito i izvanrednog održavanje javnih cesta.

Pravilnikom o održavanju cesta između ostalog propisana je obveza tuženika za redovno održavanja cesta, što je izostalo jer da je zaštitna ograda bila uredno postavljena i održavana ne bi bilo nikakve mogućnosti da bilo kakva životinja dospije na kolnik autoceste i ugrožava sigurnost sudionika u prometu. Pravilnikom o ophodnji javnih cesta propisani su intervali vršenja ophodnje, neovisno o istima opet postoji odštetna odgovornost tuženika.

Tuženik je propustio postupati po odredbama Zakona i citiranih pravilnika, a rezultat tih propusta jest pojavnost životinje na kolniku autoceste gdje mu nije mjesto, gdje predstavlja veliku opasnost za sudionike u prometu, a za što je odgovoran tuženik, takav stav zauzela je sudska praksa i slijedećim odlukama: (odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2352/2021 od dana 27.7.2023. godine, odluka Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž-3537/2022 od dana 11.4.2023. godine, - odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3202 od dana 13.9.2016. godine, - odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-3202/2015 od dana 13.9. 2016 godine, - odluka Županijskog suda u Šibeniku br. Gž- 762/2016 od dana 20.6.2018. godine, - odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1307/2022 od dana 29.3.2022. godine kojom je dopuštena revizija protiv odluke koja je bila u suprotnosti s odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-x-230/12 od 8.11.2012. godine, odluka Vrhovnog suda Rev x 230/12 od dana 8.11.2012. godine, odluka Visokog Trgovačkog suda Zagreb Pž-3537/2022 od dana 11.4.2023. godine).

Ukoliko je potrebno tužitelj će dostaviti još na desetke odluka koje su u skladu s stavom Vrhovnog suda RH broj Rev-x-230/12 od dana 8.11.2012. godine – koja je jedina ovdje relevantna.

Sve ove odluke jasno govore kako upravo tuženik odgovara za predmetnu štetu. Stoga, se tužitelj protivi dokaznim prijedlozima tuženika na irelevantne okolnosti poput veterinarskog vještačenja i sl. Tužitelj se ne protivi da a se na strani tuženika umiješa HOK osiguranje d.d.

U podnesku od 13. lipnja 2025. god., tuženik navodi da tužitelj ističe kako je irelevantno postupanje ophodarske službe jer je tužitelj platio naknadu za sigurno korištenje autoceste, te je autocesta morala imati postavljenu ogradu koja će onemogućiti pristup životinjama na kolnik.

Navedeni navodi tužitelja su u cijelosti neosnovani. Prvenstveno tužitelj ničim ne dokazuje da je u vrijeme štetnog događaja uopće platio cestarinu, a čak i da je ista plaćena, samim plaćanjem cestarine ne dolazi do zasnivanja ugovorne obveze o sigurnosti vožnje jer kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine tužitelj je stekao samo pravo vožnje autocestom i to u skladu s odredbom čl. 9. ZOC-a, te Općim uvjetima korištenja autoceste i naplate cestarine.

Nadalje, činjenica da se životinja (u konkretnom slučaju- jazavac) našla na kolniku autoceste kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da je ograda bila propusna, te da je kroz istu na autocestu dospjela divlja životinja.

Osim paušalnih navoda tužitelja da je zaštitna žičana ograda bila propusna, te da je upravo kroz istu životinja dospjela na autocestu, tužitelj ne dostavlja niti predlaže ikakve konkretne dokaze, iako je upravo na njemu teret dokaza da dokaže konkretan propust tuženika u održavanju autoceste.

U konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska životinje i to jazavca na zaštićeni prostor autoceste, a koje tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa.

Tuženik navodi da u privitku dostavlja Uporabnu dozvolu Klasa: UP/I-361-05/03- 01/0029 od 30.lipnja 2003. godine za predmetnu dionicu autoceste izdanu od strane Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja. Izdavanje navedene dozvole je potvrda da se navedena dionica može koristiti sukladno svojoj namjeni, a s obzirom da je preduvjet za izdavanje uporabne dozvole u konkretnom slučaju lokacijska i građevinska dozvola kao dokaz da su prilikom izgradnje autoceste poštivani propisi u pogledu zahvata u prostoru, kao i to da je navedena građevina izgrađena u skladu s propisima i utvrđenim uvjetima koje mora ispunjavati građevina na određenoj lokaciji, a što između ostalog obuhvaća i postavljanje zaštitne žičane ograde, to nesporno proizlazi kako je sva oprema na autocesti, pa tako i zaštitna žičana ograda postavljena sukladno zakonskim i podzakonskim propisima.

Apsolutna zaštita od dolaska pojedinih životinja na područje autoceste ne postoji, niti na bilo kojoj autocesti u Republici Hrvatskoj, pa i u svijetu. Način na koji je jazavac u konkretnom slučaju dospio na kolnik autoceste nije poznat, međutim iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu je razvidno kako na dan štetnog događaja prilikom ophodnje autoceste na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda nisu postojala niti su primijećena bilo kakva oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, jer bi u protivnome isto bilo navedeno u dokumentaciji, što znači da je zaštitna žičana ograda bila funkcionalna u smislu da spriječi ulazak životinja na prostor autoceste.

Pozivanje tužitelja na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x- 230/12 od dana 8.11.2012. godine, kao i na ostalu sudsku praksu je u potpunosti bespredmetno, s obzirom da je predmetna presuda donesena temeljem Zakona o javnim cestama (NN 56/91, 61,91, 26/93, 109/93, 29/94, 52/94, 48/96) koji je vrijedio u to vrijeme i nije sadržavao odredbu čl. 50. sadašnjeg Zakona o cestama koji se primjenjuje na predmetni štetni događaj.

Tako i Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-2822/2019 u kojoj se navodi: „Valja istaknuti da se sudska praksa, koju je tužitelj dostavio u spis, odnosni na štetne događaje na koje se primjenjivao Zakon o javnim cestama ( NN 100/96, 76/98, 27/01, 114/01 i 65/02), a ne odredba čl. 50. Zakona o cestama važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja.“

Nastavno na navedeno, tužitelj nepotrebno zatrpava sud i stranku nerelevantnom sudskom praksom.

Stalni sudski vještak i predstojnik Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarski fakultet Prof. dr. sc. ZT dr. med. vet., u vještvu od 12. rujna 2025. godine navodi da je temeljem zahtjeva suda od 28. kolovoza 2025. godine, određeno izvođenje dokaza vještačenjem po Zavodu za sudsko i upravno veterinarstvo, Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Heinzelova ulica 55, u predmetnom parničnom postupku, koje se povjerava Veterinarskom fakultetu Sveuöilišta u Zagrebu, Heinzelova 55, 10000 Zagreb i to stalnom sudskom vještaku za veterinarsku medicinu prof. dr. sc. ZT, djelatniku i predstojniku Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo. Zadatak veterinarskog vještačenja je izvesti dokaz na okolnost ponašanja jazavca i mogućnosti njegovog kretanja. Imenovani vještak u svojem mišljenju treba dati decidirani odgovor na pitanje dali je jazavac u mogućnosti prijeći preko zaštitne ograde ili potkopavanjem prijeći ispod zaštitne ograde autoceste A 1, Zagreb-Split-Ploče.

Iz zapisnika o očevidu od 31. prosinca 2021. (stranice spisa 4 i 5), situacijskog plan prometne-nesreće od 31 . prosinca 2021., nesporno je utvrđeno da je dana 31. prosinca 2021. na autocesti A1, predio Poličnik došlo do prometne nesreće s materijalnom štetom na način da je kroz među prostor između zemljane površine i zaštitne žičane ograde koja se nalazi uz zaštitni pojas autoceste A1 ušla divlja životinja jazavac na koju je prednjim dijelom vozila naletio osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koji je desnom prometnom trakom iz smjera Zagreba u smjeru Splita (sjever— jug) upravljao vozač ČT, pri čemu je na vozilu nastala materijalna šteta, dok je životinja uginula na mjestu događaja.

Iz putnih radnih listova, dnevnika rada i ophodarskih dnevnika (stranice spisa 31 - 79),vidljivo je da je na dan 31.12.2021. godine, ophodnja na autocesti A1 obavljena duž cijele dionice autoceste i obrnuto, i to lijeva i desna strana, te da nisu postojala niti primijećena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde, niti je bilo dojava o bilo kakvoj prometnoj nezgodi. Iz dokumentacije TJO Maslenice, u čijoj nadležnosti je sporna dionica autoceste, a jednako tako i dokumentacije na dan štetnog događaja TJO Sv. Rok i TJO Benkovac, također je vidljivo da na dan štetnog događaja nije bilo nikakvih naleta na životinju, niti su utvrđena bilo kakva oštećenja ili rupe na zaštitnoj žičanoj ogradi.

Kako bi se mogao dati decidirani odgovor na pitanje dali je jazavac u mogućnosti prijeći preko zaštitne ograde ili potkopavanjem prijeći ispod zaštitne ograde autoceste A1, Zagreb-Split-Ploče, potrebno je razmotrite osobitosti životinjske vrste jazavac (Meles meles L.) s obzirom na ponašanja i mogućnosti njegovog kretanja u prirodnom staništu.

Jazavac je autohtona europska vrsta koja pripada redu zvijeri i obitelji kuna. Zbijenog i snažnog tijela, prilagođen je životu pod zemljom. Rasprostranjen je diljem Europe i sjeverne Azije, a u Hrvatskoj ga se može pronaći u svim staništima, osim na jadranskim otocima. Jazavac je teritorijalna životinja koja se neprestano kreće unutar svog životnog prostora, čija veličina može dosezati i do 5 km u promjeru. Svoj teritorij obilježava mirisom, ostavljajući izmet u plitkim jamicama duž granica. Taj izmet sadrži sekret analnih žlijezda, dajući signal drugim jazavcima da je područje zauzeto. S obzirom na kretanje, jazavac spada u stopalohodne životinje, što znači da hoda cijelim stopalom, slično medvjedu ili čovjeku. Unatoč svojoj veličini, izvrsno i brzo kopa. Prednje noge s dugim i jakim pandžama savršeno su prilagođene kopanju, dok stražnje služe kao oslonac i za izbacivanje iskopane zemlje. Jazavci su životinje sumraka i mraka. Dan provode u jazbini, a izlaze u potrazi za hranom tek u sumrak. Najaktivniji su rano navečer i rano ujutro. Č nije pravi zimski spavač; tijekom zime samo drijema i može se Iako probuditi. Ponekad, za sunčanih zimskih dana, izlazi iz jazbine tražiti vodu.

Jazavac je izbirljiv pri odabiru mjesta za svoju nastambu, odnosno jazbinu. Jazbine se nalaze u tlima koja su pjeskovita, ocjedita i dobro drenirana. Obično se nalaze na rubovima šume, a u brdovitim predjelima na toplijim južnim ekspozicijama. Za lociranje jame jazavac bira i padine grebena, riječne terase, umjetne brežuljke, nasipe napuštenih cesta i tome slično. Izbjegava močvarna tla i mjesta s visokom razinom podzemnih voda, kao i vododerine. Za jazbinu su dobra duboka zemljišta premda mogu poslužiti i plitka. Na stjenovitim predjelima jazavac koristi prirodne šupljine i pukotine. Takva jama, premda nije jako razgranata i duboka ipak je vrlo sigurna. Jazbine su češće na južnim stranama gdje u proljeće prije kopni snijeg. Mjesto na kom se nalazi jazbina može se otkriti po vegetaciji uz koju, tj. iza koje jazavac skriva otvor jame. To je u prvom redu bazga, kopriva, te ostale biljke koje vole dušik, a kojim je bogat izmet jazavca koji podržava njihov rast. Na drveću tj. kori u blizini jazbine mogu se primijetiti ogrebotine jazavčevih panđi.

Jazavac je izvrstan kopač i može se ukopati u zemlju za svega nekoliko minuta. Prednje noge s jakim pandžama služe za kopanje, a stražnje kao oslonac i za izbacivanje iskopane zemlje i kamenja. Jazavac može izbaciti kamen teži od 4 kg. Kada kopajući uđe dublje pod zemlju, iskopani materijal jazavac izbacuje gurajući ga tijelom na površinu, krećući se pritom unatraške. Iskopanu zemlju izbacuje pred ulaz, a tek nešto zemlje ostavlja u ulaznom hodniku održavajući tako stalno podjednaku širinu tog hodnika. Širina i visina hodnika varira od 25 - 30 cm. Sam ulaz u jazbinu ima oblik Iijevka, te što se jazbinom više koristi to je ulazni lijevak širi.

Pred ulazom se nalazi humka od izbačene i nabijene zemlje, neobrasla travom, jer jazavac najmanje dva puta godišnje čisti jazbinu i izbacuje svježu zemlju, stelju od suhe trave, lišća mahovine i sličnog. Ukoliko se osjeća potpuno sigurno jazavac ne maskira jazbinu. Od ulaza u raznim pravcima idu primjetno utabane staze kojima se stalno koristi. Krajem zime uz ulaz u jazbinu primjećuje se ugaženi snijeg pomiješan s zemljom gdje jazavac čisti uležanu dlaku prevrtanjem na bok.

Veličina jazbine ne ovisi samo o mogućnosti kopanja već i o njenoj starosti. Zapravo stare razgranate jame postoje desetljećima i mnogi ih jazavčevi naraštaji obnavljaju, čiste i proširuju. Takve jazbine imaju mnogo ulaza i izlaza, ventilacijskih otvora, hodnika, katova i kotlova za podizanje i boravak mladunaca. U njima često bude 5 - 12 jazavaca, odnosno u proljeće se nađu i tri generacije zajedno. Za ulaz i izlaz redovito je u upotrebi nekoliko hodnika, dok su ostali pretežno za prozračivanje i izlaz u slučaju opasnosti. Glavni dio jazbine je centralno smješteni prostrani i udobni ”kotao”. On se obično nalazi 1,5 - 2 m ispod površine zemlje, a ukoliko je jazbina na padini može biti i znatno dublje. Kotao je nastrt mekom prostirkom, sačinjenom pretežno od suhog lišća, mahovine, grančica, suhog bilja i sličnog materijala kojeg jazavac uspije naći u blizini jazbine. Stelju jazavac neprestano obnavlja, a povremeno i mijenja. Smatra se da zahvaljujući redovnom čišćenju jame, održavanju krzna, i općenito potrebi za čišćenjem, jazavac u usporedbi s lisicom rjeđe obolijeva od nekih bolesti poput primjerice šuge. Pored jame koju nastanjuje jazavac nema ostataka hrane niti izmeta. Uz utabane staze koje vode ka jami jazavac pravi već spomenute ”nužnike”, odnosno jame u koje odlaže izmet. Zimi izmet zakopava u hodnike, a ukoliko nastanjuje staru i razgranatu jazbinu to čini i u drugo doba godine. U većoj jazbini jazavac može imati sustanara. Kao sustanar najčešće mu se nameće lisica koja je slabiji kopač. Pri tom se ona koristi gornjim, a on donjim dijelovima jame, te svatko od njih ima svoje ulaze. Osim lisice jazavčev sustanar mogu biti čagalj, divlja mačka ili neka sitnija životinja koja živi pod zemljom. Zabilježeno je da se u njegovoj jazbini ponekad ošteni i vučica. Biraju suho i ocjedito tlo koje nije izloženo poplavama, najčešće na rubovima šuma ili na toplijim, južnim padinama. U brdskim područjima preferiraju obronke hrastovih, grabovih i bukovih šuma, blizu obradivih površina. Jazbine mogu biti iznimno složeni sustavi. Stare jazbine su više generacijske i mogu se koristiti desetljećima, s mnogim ulazima, hodnicima i ventilacijskim otvorima. Glavni dio jazbine je ”kotao” - prostrana i udobna komora koja se nalazi 1.5 do 33 metra ispod površine. Jazavac ga oblaže mekom prostirkom od lišća, mahovine i trave koju redovito čisti i obnavlja. Ova navika održavanja čistoće jazbine čini ga otpornijim na bolesti. Zanimljivo je da jazavac može imati i sustanare u jazbini, najčešće lisice, ali i čagljeve, divlje mačke pa čak i vukove.

Jazavac je svežder i hranu prvenstveno traži njuhom. Njegova prehrana uključuje šumske plodove, gomolje, žitarice, kukce, puževe, jaja i sitnu divljač. Jazavci ne spremaju hranu za zimu jer tijekom jeseni stvaraju potkožne masne zalihe koje im pomažu da prežive hladno razdoblje. Jazavci jedu raznovrsnu hranu, ali kopanje za kišnim glistama i grinjama (poput ličinki muharica, kornjaša i osa) često uzrokuje štetu na travnjacima. Ova vrsta štete češća je u proljeće i jesen. Jazavci su vrlo snažne životinje koje se mogu provući ispod ograde kopanjem prolaza. Takvi prolazi često su rezultat njihovih ustaljenih ruta između jazbine i mjesta za hranjenje. Iznimno se mogu penjati preko ograda ukoliko su građene od materijala koje mogu poslužiti kao uporište za pandže.

Zadatak veterinarskog vještačenja je izvesti dokaz na okolnost ponašanja jazavca i mogućnosti njegovog kretanja, te u svojem mišljenju dati decidirani odgovor na pitanje dali je jazavac u mogućnosti prijeći preko zaštitne ograde ili potkopavanjem prijeći ispod zaštitne ograde autoceste A1, Zagreb-Split-Ploče.

U razmatranju su dane neke glavne osobitosti životinjske vrste jazavac (Meles meles L.) s obzirom na ponašanja i mogućnosti njegovog kretanja u prirodnom staništu. Na pitanje o mogućnosti jazavaca da prijeđe preko zaštitne ograde autoceste ili potkopavanjem ispod nje, možemo ustvrditi da je jedina mogućnost prolaza kroz zaštitnu ogradu pokopavanjem, te nikako prelaženjem preko nje penjanjem. Dakako, prolaz kroz ograde je moguć ukoliko je oštećena, što je prema nalazu iz spisa isključeno pregledom ograde tijekom ophodnje.

Važno je naglasiti da je jazavac noćna životinja, čije je glavno obilježje provođenje većine života pod zemljom. Kopanje im nije samo instinkt, već ključna aktivnost za preživljavanje i društveni život. Kopaju iz dva glavna razloga: 1. Uređenje i održavanje jazbine: Jazbine su složeni podzemni sustavi s komorama i tunelima, a mogu biti stare i stotinama godina. Jazavci ih neprestano održavaju i proširuju. Glavne komore su obično duboke 1 do 3 metra, što osigurava stabilnu temperaturu i zaštitu.

2. Potraga za hranom: Iako su svejedi, jazavci se dobrim dijelom hrane životinjama koje žive u tlu poput kišnih glista. Upravo zbog toga često kopaju i izvan svojih jazbina, na travnjacima, u vrtovima ili drugim terenima.

Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2025. god., navodi da je veterinarsko vještvo detaljno opisalo ponašanje jazavca, osobitosti ponašanja jazavca, ključne aktivnosti za njegovo preživljavanje i društveni život.

Vještvo je vrlo poučno. No, za ovaj predmet irelevantno. Ono što je ovdje odlučna činjenica jest da se divlja životinja – jazavac nalazio na kolniku autoceste – kako je on na tu autocestu došao, gdje se provukao ispod ograde ili gdje je prokopao ispod ograde nema svrhe utvrđivati, činjenica je da jazavac nema krila, ne leti, pa je na kolnik autoceste mogao doći provlačenjem ispod zaštitne ograde ili kopanjem ispod iste i u jednom i u drugom slučaju tuženik odgovara za nastalu štetu.

Sama autocesta po cijeloj svoj dužini morala je imati postavljenu ogradu koja će onemogućuti pristup životinjama na kolnik, u konkretnom slučaju to nije bilo tako, ograda je očito bila propusna, te je kroz istu na autocestu dospjela divlja životnija, to je bit ovog predmeta. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci Rev-x- 230/12 od dana 8.11.2012. godine, više u pogledu odgovornosti tuženika više je nego jasan: Zakonom o cestama propisno je da su „autoceste“ javne ceste s tehničkim karakteristikakama autoceste određene propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, kojim zakonom je propisano da u poslove građenja i rekonstrukcije javnih cesta iz odredbe članka 26. obuhvaćaju i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta.

Pravilnikom o održavanju cesta između ostalog propisana je obveza tuženika za redovno održavanje cesta, što je izostalo jer da je zaštitna ograda bila uredno postavljena i održavana ne bi bilo nikakve mogućnosti da bilo kakva životinja dospije na kolnik autoceste i ugrožava sigurnost sudionika u prometu. Pravilnikom o ophodnji javnih cesta propisani su intervali vršenja ophodnje, neovisno o istima opet postoji odštetna odgovornost tuženika. Radi svega navedenog ustaje se u svim dokaznim prijedlozima tužitelja, poglavito da se provede vještačenje na okolnost načina nastanka predmetne nezgode i visine štete na vozilu tužitelja.

U podnesku od 01. listopada 2025. god., tuženik navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje Veterinarskog fakulteta, Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo od 12.rujna 2025. godine, te ističe kako na isti nema primjedbe. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka se može zaključiti kako je jazavac: prilagođen životu pod zemljom, unatoč svojoj veličini izvrsno i brzo kopa, životinja sumraka i mraka, najaktivniji rano navečer i rano ujutro, izvrstan kopač i može se ukopati u zemlju za svega nekoliko minuta.

Jazbine se nalaze u tlima koja su pjeskovita, ocjedita i dobro drenirana. Glavni dio jazbine je centralno smješteni prostrani i udobni „kotao“ koji se nalazi 1.5 do 33 metra ispod površine. Na pitanje o mogućnosti jazavca da prijeđe preko zaštitne ograde autoceste ili potkopavanje ispod nje navodi se kako je jedina mogućnost prolaza kroz zaštitnu ogradu pokopavanje, te nikako prelaženje preko nje penjanjem.

Sve navedeno jasno ukazuje kako u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska jazavca na zaštićeni prostor autoceste, koji se drugačije kreće nego primjerice krupna divljač, te na autocestu može dospjeti i uz uredno održavanu zaštitnu žičanu ogradu.

Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti ostaje kod svih do sada iznesenih navoda kao i dokaznih prijedloga, te predlaže da Naslovni sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Potvrdu P.U. Zadarska, Postaja prometne policije od 03.02. 2022. god., Račun Castrol service od 18. 01.2022. god., na njemačkom jeziku, Policu osiguranja od odgovornosti br. 13-5010476 od 08.03.2021. god., sa prilogom polici br. [broj police]-5010476, Presudu Visokog trgovačkog suda RH br. 44 Pž-4322/2021-2 od 26. siječnja 2023. god., Presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-4851/2022-2 od 16. srpnja 2024. god., Putni radni list br. 5030530- A1MA-21-1745 od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 5030530-A1MA-21-1696 od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 4412 od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 4414 od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 2 od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 1 od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 503-A1BE-1778/2021 od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Putni radni list br. 503-A1BE-1782/2021 od 31.12.2021. god., Ophodarski dnevnik od 31.12.2021. god., Dnevnik rada od 31.12.2021. god., Analizu sati rada za aktivnost od 05.05.2025. god., Ispis aktivnosti redovnog održavanja sa brojevima naloga od 21.05.2025. god. i 19.05.2025. godine, Presudu Visokog trgovačkog suda RH br. 53 Pž-2822/2019-2 od 18. prosinca 2020. god., br. 53 Pž-3602/2019-2 od 21. prosinca 2020. god., br. 77 Pž-59/2017-2 od 22. studenog 2019. god., br. 77 Pž-7228/2019-2 od 24. veljače 2021. god. i br. 44 Pž-4322/2021-2 od 26. siječnja 2023. god., Presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu br. Pp-8259/2022 od 25. svibnja 2023. god., Uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja Kl. UP/I-361-05/03-01/0029, Ur. br. 531-08/1-2-294-03-07 od 30. lipnja 2003. god., te Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Prof. dr. sc. ZT dr. med. vet. od 12. rujna 2025. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U odredbi čl. 1063 ZOO-a, propisno je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bila uzrok štete.

Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a uza štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koje se njome bavi (čl. 1064 ZOO-a).

Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredviđenog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji s e nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067 st. 1 ZOO-a).

Zakon o lovstvu (N.N. br. 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24), propisuje u odredbi čl. 9, da divljač, u smislu ovoga Zakona jesu životinjske vrste:

a) krupna divljač, jelen obični, jelen lopatar, jelen aksis, srna obična, divokoza, muflon, svinja divlja, i smeđi medvjed,

b) sitna divljač

1. dlakava divljač, jazavac, mačka divlja, kuna bjelica, kuna zlatica, lasica mala, dabar, zec obični, kunić divlji, puh veliki, lisica, čagalj, tvor,

2. pernata divljač, fazan-gnjetlovi, jarebice kamenjarke: grivna, čukara, trčka skvržulja, prepelice: pućpura, virdžinijska, šljuke: bena, kokošica, golub divlji: grivnjaš, pećinar, guske divlje: glogovnjača, lisasta, patke divlje: gluhara, glavata, krunasta, pupčanica, kržulja, liska crna, vrana siva, vrana gačac, čavka, zlogodnjača, svraka, šojka kreštalica.

Zakon o cestama (N.N. br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23), propisuje u odredbama čl. 50, da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st.1). Pravna osoba koje upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni da tuženik tijekom postupka osnovano ističe da se sitna divljač kakav je jazavac znatno različito kreće od primjerice jelena ili divlje svinje, što znači da ista može dospjeti na kolnik autoceste i uz potpuno uredno održavanu žičanu ogradu uz autocestu, te da je u konkretnom slučaju jazavac u potpunosti nepredvidivo dospio na kolnik autoceste, a što tuženik svim mjerama koje poduzima u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

Osnovano tuženik ističe i to da činjenica što se je životinja (u konkretnom slučaju- jazavac) našla na kolniku autoceste, sama po sebi ne znači da je ograda bila propusna, te da je kroz istu na autocestu dospjela divlja životinja, te da u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska životinje i to jazavca na zaštićeni prostor autoceste, a koje tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, kao i to da apsolutna zaštita od dolaska pojedinih životinja kakva je jazavac na područje autoceste ne postoji, niti na bilo kojoj autocesti u Republici Hrvatskoj, pa i u svijetu, a obzirom da na autocestu može dospjeti i uz uredno održavanu zaštitnu žičanu ogradu.

Ovaj sud stoga ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja kada navodi da je ograda autoceste A1 očito bila propusna, te je kroz istu na autocestu dospjela divlja životnija, te da je zaustaviti divlju životinju mogla i morala učiniti pravilno postavljena zaštitna ograda, što je očito izostalo, kao i to da u slučaju da je zaštitna ograda bila uredno postavljena i održavana, ne bi bilo nikakve mogućnosti da bilo kakva životinja dospije na kolnik autoceste i ugrožava sigurnost sudionika u prometu.

Tužitelj neosnovano tvrdi i to da se je divlja životinja – jazavac nalazio na kolniku autoceste, a kako je on na tu autocestu došao, gdje se provukao ispod ograde ili gdje je prokopao ispod ograde, nema svrhe utvrđivati, te da autocesta po cijeloj svojoj dužini nije imala postavljenu ogradu koja će onemogućiti pristup životinjama na kolnik, jer je ograda očito bila propusna, te je kroz istu na autocestu dospjela divlja životnija, a što je bit ovog predmeta.

Naime, prema Nalazu i mišljenju Prof. dr. sc. ZT dr. med. vet. od 12. rujna 2025. god., jazavac unatoč svojoj veličini, izvrsno i brzo kopa. Prednje noge s dugim i jakim pandžama savršeno su prilagođene kopanju, dok stražnje služe kao oslonac i za izbacivanje iskopane zemlje. Izvrstan kopač i može se ukopati u zemlju za svega nekoliko minuta. Prednje noge s jakim pandžama služe za kopanje, a stražnje kao oslonac i za izbacivanje iskopane zemlje i kamenja. Jazavac može izbaciti kamen teži od 4 kg. Kada kopajući uđe dublje pod zemlju, iskopani materijal jazavac izbacuje gurajući ga tijelom na površinu, krećući se pritom unatraške. Iskopanu zemlju izbacuje pred ulaz, a tek nešto zemlje ostavlja u ulaznom hodniku održavajući tako stalno podjednaku širinu tog hodnika. Jazavci su vrlo snažne životinje koje se mogu provući ispod ograde kopanjem prolaza. Takvi prolazi često su rezultat njihovih ustaljenih ruta između jazbine i mjesta za hranjenje. Iznimno se mogu penjati preko ograda ukoliko su građene od materijala koje mogu poslužiti kao uporište za pandže.

Konačno, na pitanje o mogućnosti jazavaca da prijeđe preko zaštitne ograde autoceste ili potkopavanjem ispod nje, vještak ustvrđuje da je jedina mogućnost prolaza kroz zaštitnu ogradu pokopavanjem, te nikako prelaženjem preko nje penjanjem. Dakako, prolaz kroz ograde je moguć ukoliko je oštećena, što je prema nalazu iz spisa isključeno pregledom ograde tijekom ophodnje.

Po mišljenju vještaka važno je naglasiti da je jazavac noćna životinja, čije je glavno obilježje provođenje većine života pod zemljom. Kopanje im nije samo instinkt, već ključna aktivnost za preživljavanje i društveni život. Kopaju iz dva glavna razloga:

Uređenje i održavanje jazbine i potraga za hranom: Iako su svejedi, jazavci se dobrim dijelom hrane životinjama koje žive u tlu poput kišnih glista. Upravo zbog toga često kopaju i izvan svojih jazbina, na travnjacima, u vrtovima ili drugim terenima.

Nema dakle, nikakve dvojbe da je u konkretnom slučaju jazavac u potrazi za hranom dospio na kolnik autoceste A1 na način da je potkopavanjem prošao ispod zaštitne ograde autoceste na zaštićeni prostor autoceste, a potom i na kolnik autoceste, što tuženik kao pravna osoba koje se bavi opasnom djelatnošću održavanja autoceste u smislu citirane odredbe čl. 1064 ZOO-a, nikako nije mogao predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti, u smislu citirane odredbe čl. 1067 st. 1 ZOO-a, a sve budući da u zoni predmetne prometne nezgode nisu pronađena oštećenja zaštitne ograde.

Naime, osnovano tuženik navodi da su Putni radni list, Dnevnik rada i Ophodarski dnevnik mjerodavne i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je na dan 31.12.2021. godine, ophodnja na autocesti A1, obavljena duž cijele dionice autoceste i obrnuto i to lijeva i desna strana, te da nisu postojala niti primijećena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde, iz čega se može zaključiti kako je ophodarska služba tuženika na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika.

Pregledom priloženog Ophodarskog dnevnika, Tehnička jedinica Maslenica od 31. 12. 2021. god., od 19,00 do 07,00 sati, utvrđeno je da je ophodarska dionica bila odmorište Marune-Zadar II, te da nakon dojave Centra o prometnoj nezgodi na 236+500 km, po dolasku na određenu kilometražu nije pronađeno vozilo, nego samo pregažena životinja, a pregledana je ZŠO (zaštitna ograda) u zoni prometne nezgode i nije pronađeno oštećenje.

Priloženi Ophodarski dnevnik, Tehnička jedinica Maslenica od 31. 12. 2021. god., nesumnjivo predstavlja javnu ispravu u smislu odredbi čl. 230 Zakona parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dok tužitelj ničim ne dokazuje da su u njoj neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena.

Tužitelj tijekom postupka osnovano navodi da jazavac nema krila, ne leti, pa je na kolnik autoceste mogao doći provlačenjem ispod zaštitne ograde ili kopanjem ispod iste, a što je po ocjeni ovog suda općepoznata činjenica.

Međutim, općepoznata činjenica je i to da za sada ne postoje niti takve "podzemne ograde" čije postavljanje od strane tuženika je moglo spriječiti da jazavac u konkretnom slučaju u potrazi za hranom dospije na kolnik autoceste A1, na način da potkopavanjem prijeđe ispod zaštitne ograde autoceste na zaštićeni prostor autoceste, a potom i na kolnik autoceste.

Radi svega navedenog, a obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjene kako zakonske pretpostavke oslobođenja tuženika od odgovornosti za prouzročenu štetu propisne citiranom odredbom čl. 1067 st. ZOO-a, tako i zakonska pretpostavka oslobođenja tuženika od odgovornosti za prouzročenu štetu propisana citiranom odredbom čl. 1045. st. 1., budući da je tuženik u konkretnom slučaju dokazao da je predmetna šteta nastala tužitelju bez njegove krivnje, tužbeni zahtjev je bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih, u cijelosti odbijen kao neosnovan.

U Splitu, 07. studenog 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku