Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2814/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupana po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. listopada 2025., 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

"I. Utvrđuje se ništetnim odredba, čl. 1., 6. i 7. Ugovora o kreditu br.418-50- 4081393 zaključen između tužitelja i tuženika koji je u cijelosti isplaćen 21.2.2014."

II. Odbacuje se tužba u dijelu:

" Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br.418-50-4081393 zaključen između tužitelja i tuženika koji je u cijelosti isplaćen 21.2.2014."

III. Odbija se tužba u dijelu:

"Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 3. Ugovora o kreditu br.418-50-4081393 zaključen između tužitelja i tuženika koji je u cijelosti isplaćen 21.2.2014."

III. Nalaže se tuženiku roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova razlike promjene valute ukupan iznos od 2.739,81 EUR-a. koje teku do konačne isplate po stopi određenoj čl.1 Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31.12.2007.g. , a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena ,a od 1.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena ,a koje teku u odnosu promjene valute kako slijedi:

-na iznos od 1,22 EUR od 31.1.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 2,57 EUR od 29.2.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 4,88 EUR od 31.3.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,41 EUR od 30.4.2008.g. do konačne isplate

-na iznos do 0,04 EUR od 31.5.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,75 EUR od 30.6.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,85 EUR od 30.9.kn od 30.9.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 12,17 EUR od 31.10.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 4,59 EUR od 30.11.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 14,22 EUR od 31.12.2008.g. do konačne isplate

-na iznos od 15,71 EUR od 31.1.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 16,37 EUR od 28.2.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 14,90 EUR od 31.3.2009.g.d o konačne isplate

-na iznos od 15,26 EUR od 30.4.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 12,36 EUR od 31.5.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 10,23 EUR od 30.6.2009.g.d o konačne isplate

-na iznos od 10,80 EUR od 31.7.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 11,92 EUR od 31.8.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 11,83 EUR od 30.9.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 10,69 EUR od 31.10.2009.g.do konačne isplate

-na iznos od 12,82 EUR od 30.11.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 14,53 EUR od 31.12.2009.g. do konačne isplate

-na iznos od 16,96 EUR od 31.1.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 16,40 EUR od 28.2.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 19,70 EUR od 31.3.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 19,07 EUR od 30.4.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 20,09 EUR od 31.5.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 30,84 EUR od 30.6.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 28,66 EUR od 31.7.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 35,30 EUR od 31.8.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 33,01 EUR od 30.9.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 29,32 EUR od 31.10.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 37,10 EUR od 30.11.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 46,99 EUR od 31.12.2010.g. do konačne isplate

-na iznos od 39,99 EUR od 31.1.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 42,44 EUR od 28.2.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 39,32 EUR od 31.3.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 39,88 EUR od 30.4.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 53,12 EUR od 31.5.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,03 EUR od 30.6.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 54,44 EUR od 30.6.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,04 EUR od 31.7.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 65,25 EUR od 1.8.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 59,61 EUR od 31.8.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 53,40 EUR od 30.9.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 51,21 EUR od 31.10.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 51,74 EUR od 30.11.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 54,67 EUR od 31.12.2011.g. do konačne isplate

-na iznos od 57,23 EUR od 31.1.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,02 EUR od 29.2.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 57,56 EUR od 2.3.2012. g do konačne isplate

-na iznos od 55,80 EUR od 31.3.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,02 kn od 30.4.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 57,00 EUR od 9.5.2012 g. do konačne isplate

-na iznos od 0,04 EUR od 31.5.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 57,78 EUR od 5.6.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,01 EUR od 30.6.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 56,02 EUR od 31.7.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,41 EUR od 17.8.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 56,80 EUR od 17.8.2012.g do konačne isplate

-na iznos od 0,08 EUR od 31.8.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 55,69 EUR od 21.9.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,19 EUR od 30.9.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 53,35 EUR od 22.10.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 55,92 EUR od 21.11.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 57,06 EUR od 22.12.2012.g. do konačne isplate

-na iznos od 56,26 EUR od 25.1.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 51,78 EUR od 16.2.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 55,18 EUR od 3.4.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,40 EUR od 22.4.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 55,92 EUR od 22.4.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 52,85 EUR od 4.6.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,58 EUR od 1.7.2013.g.d o konačne isplate

-na iznos od 47,85 EUR od 1.7.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,93 EUR od 1.8.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 48,74 EUR od 1.8.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,93 EUR od 2.9.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 50,22 EUR od 2.9.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,59 EUR od 1.10.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 52,32 EUR od 1.10.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,31 EUR od 2.11.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 53,97 EUR od 2.11.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,20 EUR od 2.12.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 52,41 EUR od 2.12.2013.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,45 EUR od 2.1.2014.g. do konačne isplate

-na iznos od 53,54 EUR od 2.1.2014.g. do konačne isplate

-na iznos od 0,84 EUR od 1.2.2014.g. do konačne isplate

-na iznos od 54,82 EUR od 1.2.2014.g. do konačne isplate

-na iznos od 1,01 EUR od 13.2.2014.g. do konačne isplate

-na iznos od 56,48 EUR od 13.2.2014.g. do konačne isplate

-na iznos od 224,78 EUR od 17.2.2014.g. do konačne isplate

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena dana 26. veljače i 28. listopada 2025.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 1.837,58 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 4. svibnja 2007. zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 418-50-4081393, da je kredit u cijelosti otplatio 21. veljače 2014. i to da je više platio 3.481,03 EUR. Kazuje da nisu valjane odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzula u CHF, posebno ukazujući da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa da je to protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača što ima za posljedicu ništetnost sukladno tom Zakonu. Da je tuženik u prethodno formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 2. ugovorio Valutnu klauzulu u valuti švicarski franak te je otplatu kredita u čl. 3. Ugovora vezao uz ovu valutu i naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,20 % godišnje ugovorivši u čl. 6. kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke. Ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 kojom je obuhvaćen i tuženik. nakon provedenog vještačenja tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim traži isplatu 2.739,81 EUR uz deklaraciju koju sud detaljno obrazlaže pod točkom 28. i 29.obrazloženja .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da sud nije vezan navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača iz razloga jer se u tom postupku zaštita pruža na općenitoj razini budući da su sudovi ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača, a ne je li tome tako u svakom konkretnom pojedinačnom slučaju. Tuženik smatra da tužitelj ničim ne dokazuje da su predmetne odredbe ništetne, te da zbog svega navedenog nije dovoljno da se samo poziva na navedene odluke sudova. Smatra da su odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i kamatu jasne, lako razumljive i laku uočljive. Ističe da se o odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatu pojedinačno pregovaralo, kao i da ista nije zabranjena te da bi na bilo koji način bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja zbog čega bi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da su parametri za promjenu stope jasni i opravdani. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Ovaj sud je donio presudu i rješenje dana 29. studenoga 2024. pod brojem P- 2959/2019 koju je Županijski sud u Sisku ukinuo u točki I izreke presude i točki II. izreke rješenja, broj odluke Gž-110/2025 od dana 3. srpnja 2025.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu (list 6 - 9 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice kredita (str. 12 - 15 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 33 - 47 spisa), presliku ponude za kupnju vozila (str. 49 spisa), zahtjev za kredit (str. 50 spisa), izveden je i dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Anti Beusu (str. 72 - 85 spisa), saslušan je tužitelj, i izvršen je uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br: P-361/17.

5.Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Sud je na ročištu 26. travnja 2022. odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu no nije dostavio strankama otpravak rješenja.

6.1. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. toga članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

7. Predmet parnice je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu od 4. svibnja 2007. , solemniziranog po javnom bilježniku NU , broj ovjere OV-4493/07 (dalje: Ugovor) koji je bio sklopljen između stranaka, u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, naknada uz daljnji zahtjev za isplatu iznosa s naslova preplate anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. U odnosu na promjenjivu kamatnu stupu sud je utvrdio da je pred Općinskim građanskim sudom donesena pravomoćna presuda pod brojem P- 371/17 dana 27. siječnja 2023. Stoga tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 2 Ugovora., pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

9. U parnici je prije svega sporno je li ugovorna odredba tog ugovora o valutnoj klauzuli ništetna i je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju zatraženi iznos kao i je li odredba u naknadi za obradu kredita ništetna.

10. Valjanost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u potrošačkim ugovorima o kreditu bila je predmet preispitivanja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a povodom tužbe udruge za zaštitu potrošača Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv osam tuženih banaka koje su takve kredite ugovarale sa potrošačima, a među kojim bankama (tuženicima) je bio i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. i to kao tuženik pod 4.

11. U tom postupku je pravomoćnom presudom posl. br. P-1401/2012 od 07. travnja 2013. utvrđeno da su tužene banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita), zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, i to upravo na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja tih ugovora o kreditu, tijekom pregovora i u svezi zaključenja tih ugovora, banke kao trgovci nisu u cijelosti informirale korisnike kredita (potrošače) o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time postupile suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je utvrđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite (potrošače) zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, na štetu potrošača, pri čemu su svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

12. Po čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava građana da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 418-50-4081393 od 4. svibnja 2007. (str. 6-9 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor bio sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja SU kao korisnika kredita te da je njime iznos kredita bio utvrđen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.678,87 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), naknada od 3,30% od iznosa kredita, jednokratna naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3) uz rok otplate od 84 mjeseca (čl. 4.), prema otplatnom planu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7.), s time da se radilo o namjenskom kreditu za kupnju novog automobila (čl. 6.). Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

14. Iz iskaza tužitelja SU (str. 183 - 184 spisa), a kojeg ovaj sud cijeni istinitim jer je iskazivao na uvjerljiv način, a sam iskaz je životan i logičan te nije u protivnosti ispravama u spisu, sud utvrđuje da se on 2007. godine odlučio za kupnju automobila; kupnja automobila je bila preko kredita banke, pri čemu mu je rečeno da su najpovoljniji krediti u švicarskim francima; da mu prilikom sklapanja kredita nije ni omogućeno da pregovara s bankom o ugovornim odredbama; da je ugovor unaprijed bio sastavljen te ga je ovjerio kod javnog bilježnika; da je laik da je iz ugovora pročitao ono što ga je zanimalo – podatke o visini iznosa, kamatne stope, iznos mjesečnog anuiteta i rok otplate; nije upozoren da bi se rata mogla mijenjati po valutnoj klauzuli ; kupljeno auto je koristio za svoje osobne potrebe.

15. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je tužitelj, u svojstvu potrošača, 4. svibnja 2007. sa tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom te da pritom od strane banke (tuženika) nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

16. Stoga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu, koji je bio sklopljen između stranaka, u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je i protiv tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 8. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP-a sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da je ugovorna odredba o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i promjenom stope ugovorne kamate ništetna. Pritom je, s obzirom na sadržaj izreke presude koja je donesena u postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, potpuno neodlučno je li se radi o stambenom kreditu ili auto kreditu, već je odlučno da se radi o potrošačkom kreditu.

17. Prema tome, sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu br. 418-50-4081393 od 4. svibnja 2007., koji je bio sklopljen između stranaka, ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF, po kojoj je kunski iznos kredita i anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka.

18. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit, odnosno da je platio sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu, a što potvrđuje i prijepis knjigovodstvene kartice na dan 21. veljače 2014. (str. 12-15 spisa).

19. To znači da je tužitelj prilikom otplate kredita tuženiku vršio plaćanja na temelju ništetne ugovorne odredbe, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku korištenja kredita.

20. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

21. Na okolnost utvrđivanja iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio u trenutku korištenja kredita, za kojeg se jedino može smatrati da je bio poznat tužitelju kao potrošaču, pa se samo taj tečaj može smatrati mjerodavnim prilikom razrješenja spornih odnosa između stranaka, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Anti Beusu te iz nalaza i mišljenja tog vještaka od 11.09.2022. (str. 86-105 spisa) proizlazi da je po toj osnovi tužitelj tuženiku isplatio iznos od 2.739,81 EUR.

22. Sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaća jer je sačinjen od strane ovlaštene osobe i po pravilima struke bez ikakvih nedostataka, a ni stranke na njega nisu imale primjedbi u računskom dijelu.

23. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio iznos od 2.739,81 EUR pa tužitelj na temelju čl. 323. ZOO-a ima pravo zahtijevati da mu tuženik taj iznos vrati.

24. Budući da je tužitelj kredit otplaćivao u anuitetima, pa se prilikom svakog pojedinačnog plaćanja anuiteta dio onog što je plaćeno odnosio na ništetnu valutnu klauzulu, tužitelj sukladno čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih pojedinačnih plaćanja, koji datumi su utvrđeni na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis (str. 12-15 spisa), dok su pojedinačni mjesečni iznosi koji su plaćeni na temelju ništetne valutne klauzule iskazani u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka. Pritom se u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao banka svakako smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu čl. 1115. ZOO, pa je kamate dužan platiti od svakog pojedinačnog plaćanja koje je tužitelj izvršio temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

25. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (VSRH Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018.). U konkretnom slučaju, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnesena je 04. travnja 2012., dok je presuda povodom te tužbe u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Najstarije utuženo potraživanje u ovom predmetu dospjelo je 29. lipnja 2007., pa je zastara za njega prekinuta 04. travnja 2012., a iznova je počela teći 15. lipnja 2018., tako da do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 07. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji opći zastarni rok (čl. 225. ZOO). Pored navedenoga, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30. siječnja 2020., kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa ni po toj osnovi nije moglo doći do zastare tužiteljevog restitucijskog zahtjeva.

26. Sud nije saslušao svjedoka MU i NU jer je na ročištu od 29. svibnja 2023. (str. 127. spisa) tuženik odustao od izvođenja predloženih dokaza za saslušanjem ovih svjedoka.

27. Slijedom svega prethodno iznesenoga, sud je u prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu, i to u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa koji su preplaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi na ime valutne klauzule. Stoga je odlučeno kao pod točkama I. izreke ove presude.

28. Dana 11. ožujka 2024. tužitelj je preinačio tužbu i povukao djelomično (str. 182. spisa) na način da je tužbenom zahtjevu od 20 . lipnja 2023. radi kako navodi greške u pisanju naveo izraz podredno što treba brisati, a ostaje ništetna odredba čl. 1. i 2. Ugovora o kreditu. Tuženik se usprotivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

28.1. Tužba podnesena 20. lipnja 2023. je glasila da se utvrdi ništetnom odredba čl. 2, 3. i 6. Ugovora o kreditu, pa se smatra da je tuženik povukao tužbu u odnosu na čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu. Tuženik se i na to povlačenje protivio.

28.1. Na ročištu od dana 28. listopada 2025. tužitelj preinačuje tužbu i traži da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu. Tuženik se usprotivio.

28.1. Odredbom čl. 190. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Odredbom istog članka st. 2 propisuje da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

28.2. Ovaj sud je dopustio preinaku smatrajući je svrsishodnom u odnosu na iznesene činjenice i dokazne prijedloge u postupku. Unatoč protivljenju tuženika sud je dopustio preinaku tužbe jer to smatra svrsishodnim za rješavanje spora među strankama, pa je odlučeno kao izreci pod točkom II. rješenja.

29. U odnosu na povlačenje tužbe za utvrđenje ništetnom dijela Ugovora i to čl. 3. i 6. do njega je došlo nakon što se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, pa je sukladno odredbi čl. 193. st 2. ZPP za povlačenje bio potreban tuženikov pristanak. Tuženik se povlačenju izričito usprotivio.

29.1. Odredbom čl. 3. Ugovora ugovorena je naknada za obradu kredita, a čl. 6. Ugovora namjena kredita.

29.2. Imajući u vidu naprijed navedeno kao i da je nesporno da je namjena kredita bila za kupnju vozila to je sud odlučio kao pod točkom I izreke, dok za isplatu naknade nije predložio niti jedan dokaz, pa sud smatra da nije dokazao taj dio tužbenog zahtjeva i odlučio kao u izreci pod točkom III.

30. Kako je tužitelj uspio je s tužbenim zahtjevom za deklaraciju 60% s kondemnatornim tužbenim zahtjevom 100%, što je 160%, podijeljeno sa dva, sud ocjenjuje da je tužitelj u sporu uspio sa 80%, pa sud ocjenjuje da je tužitelj u sporu uspjeli sa 80% a tuženik sa 20%. Zatim se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak od one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, pa bi ukupan uspjeh tužitelja bio 60%.

20.1. Stoga je sud primjenjujući odredbu čl.154. st. 2. ZPP-a , čl. 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:138/23 u daljnjem tekstu: OT), tužiteljima pod 1) i 2) priznao:

28.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23.; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 26.5.2023. i 20.06.2023. – po 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 29.4.2022. i 26.5.2023. – po 20,00 EUR (Tbr. 8/3);

- zastupanje na ročištima od 26.4.2022.,19.3.2024., 14.10.2024. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1);

- pristup na ročište 29.5.2023., 30.10.2023., 23.2.2024., – po 100,00 EUR (Tbr. 9/2);

- pristup na ročište 5.4.2024., – po 50,00 EUR (Tbr. 9/4);

- ročište za objavu presude 29.11.2024. i 7.11.2025. –po 100,00 EUR (Tbr. 9/3)

- ročite od 28.10.2025 – 200,00 EUR;

- što iznosi 1.990,90 EUR sa uračunatim PDV-om 497,50 EUR – 2.487,50 EUR pa bi sveukupan trošak bio 1.492,50 EUR uz

- trošak vještačenja – 265,45 EUR;

- trošak sudske pristojbe na tužbu 79,63 EUR ;

što sveukupno iznosi 1.837,58 EUR-a.

28.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

Split, 7. studenoga 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika