Pr-2010/2022-19

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ŽO, u pravnoj stvari tužiteljice GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21.listopada 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, a po objavi presude dana 7.studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici GO OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 719,79 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,26 EUR teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,36 EUR teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,96 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,10 EUR teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,30 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,42 EUR teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,93 EUR teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,17 EUR teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,36 EUR teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,93 EUR teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,36 EUR teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,10 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,42 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,71 EUR teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,45 EUR teče od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,31 EUR teče od 15. studeni 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,48 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,37 EUR teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,44 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,81 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,87 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,77 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,20 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,09 EUR teče od 15. rujan 2019. – zakonskom kamatom koja na iznos od 3,48 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,14 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,48 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,68 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,73 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,39 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,27 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,47 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,01 EUR teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,20 EUR teče od 15. siječanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 43,45 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 24,12 EUR teče od 15. ožujak 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,42 EUR teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 35,44 EUR teče od 15. svibanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,84 EUR teče od 15. srpanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,07 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,79 EUR teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,37 EUR teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,25 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,37 EUR teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,33 EUR teče od 15. prosinac 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 289,20 EUR teče od 15. siječanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,72 EUR teče od 15. ožujak 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 27,65 EUR teče od 15. lipanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,16 EUR teče od 15. rujan 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,17 EUR teče od 15. studeni 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,19 EUR teče od 15. veljača 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 36,14 EUR teče od 15. lipanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,08 EUR teče od 15. kolovoz 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 259,21 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.055,51 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 6.lipnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za centralnu sterilizaciju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da nezdravstveni radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 14.listopada 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 979,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2017. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 9.lipnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 719,79 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik prvenstveno ističe da je uređeni tužbeni zahtjev nepodoban je za raspravljanje. Naime, za mnoge je mjesece iz utuženog razdoblja vještak po raznim osnovama iz tužbe utvrdio 0 eura. Stoga je neosnovano tužiteljevo zbrajanje iznosa po raznim osnovama i postavljanje potraživanja ukupno po svim osnovama za pojedini mjesec. Da bi se moglo odlučiti o tužbenom zahtjevu, tužitelj da je trebao razdvojiti svako potraživanje, upravo onako kako je to napravio i financijski vještak. Nadalje, tužitelj da je navedenim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva jer istim više, za razliku od podneska od 14.10.2024., ne potražuje isplatu od 11,00 eura za ukupno 37 mjeseci. Ukupno tužitelj povlači potraživanje od 407,00 eura + zz kamate čemu se tuženik izričito protivi. Nadalje, da tužitelj više ne potražuje iznos od 11,00 eura za svaki mjesec već manji iznos, odnosno ukupno tužitelj povlači potraživanje od 276,82 eura + zz kamate, čemu da se tuženik izričito protivi. Sveukupno tužitelj povlači dio osnova i dio visine (683,82 eura + zz kamate) čemu se tuženik izričito protivi..

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zlatku Cvitanoviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila neplaćene dodatke na plaću i to: dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za prekovremeni rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom. Izračun neplaćenih dodataka na plaću rađen je od svibnja/2017. do zaključno ožujka/2020. s obzirom da se od travnja/2020. zdravstvenim djelatnicima uredno isplaćuju naknade i za redovan i za prekovremeni rad. Nadalje, u utuženom razdoblju (svibanj/2017. – rujan/2024.) tužiteljici da je isplaćena manja naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili bolovanja do 42 dana (a što je posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja). Nalaz je rađen temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženika iz koje je vidljivo da je tužiteljica u utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima radila prekovremeno i da joj je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Iz platnih lista također je vidljivo da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada. Provjerom svih platnih lista utvrđeno je da je taj dodatak plaćen samo za onu količinu sati koja je odrađena u redovnom radu, dok nije obračunat za one sate koji su odrađeni u prekovremenom radu. Naime, dodatak za otežane uvjete rada pripada radniku uvijek kad radi, bez obzira da li u redovnom ili u prekovremenom radnom vremenu. Također, tužiteljici nisu u cijelosti isplaćeni ni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću…), što znači da plaća tužiteljici u promatranom razdoblju nije ispravno obračunata. Zaključno se može utvrditi sljedeće: - neplaćeni dodaci za posebne uvjete rada koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (svibanj/2017.– ožujak/2020.) iznose ukupno 713,61 kn; - neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u utuženom razdoblju (svibanj/2017.– rujan/2024.) iznose ukupno 707,08 kn i 59,84 EUR; - kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (svibanj/2017.– rujan/2024.) tužiteljici je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to ukupno 1.212,22 kn i 310,50 EUR. Ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (za otežane uvjete rada i za prekovremeni rad subotom, nedjeljom…) i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju (svibanj/2017.– rujan/2024.) iznosi sveukupno u protuvrijednosti od 719,79 EUR.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 719,79 eura.

11. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, za otežane uvjete rada, te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i financijskim znanjem za izračun tražbine.

12.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a, odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev.

13.Tužiteljica je podneskom od 14.listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 979,00 eura za razdoblje od 01.05.2017. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 719,79 eura.

14.Takvom posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu tuženik se usprotivio na način kako je to navedeno pod toč.3.3. obrazloženja.

15.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

16.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

17.Tužiteljica je podneskom od 14.listopada 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 979,00 eura te zatražena isplata toga iznosa za razdoblje od 01.05.2017.-30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 11,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavila tužbeni zahtjev. Vještak je pak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da tužiteljici pripada ukupni bruto iznos od 719,79 eura.

18.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

19.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 979,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 719,79 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

20.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 719,79 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 259,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč.I izreke.

21.Prema odredbi članka 154. stavak 2. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21.1.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

21.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva već i osnovu zahtjeva, s kojom je tužiteljica uspjela u cijelosti. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa osnovom u cijelosti (100%), a s visinom zahtjeva 73,52% dok je tuženik uspio jedino u odnosu na visinu zahtjeva (26,48%) uspjeh tužiteljice u postupku s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva iznosi 86,76% dok je uspjeh tuženika 13,24%. Navedeni stav zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova) glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

21.3.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-75 bodova, ročište od 03.10.2024.-37,5 bodova (Tbr.9. toč.2), sastav podneska od 14.10.2024. -18,75 bodova (neobrazloženi podnesak po Tbr.8 toč.4 jer se samo određuje visina tužbenog zahtjeva, a ponavljaju se navodi iz tužbe), ročišta od 29.10.2024. i 21.10.2024.-svako po 75 bodova, podnesak od 09.06.2025. -75 bodova, pristup na ročište za objavu presude-37,5 bodova, ukupno 393,75 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 787,50 eura+PDV=984,37 eura. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podnesaka (požurnice) od 12.08.2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl.155. st.1. ZPP.

21.4.S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 73,52%, tužiteljici pripada 73,52% od 984,37 eura što iznosi 723,70 eura+trošak vještačenja od 331,81 eura, ukupno 1.055,51 eura.

22.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

23.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na račun pun.tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025.).

24.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 7.studenoga 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku