REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-99/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvooptuženog ŠT, drugooptuženog OT i trećeoptužene NT, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12; dalje: KZ/11) u svezi s člankom 228. stavak 1. i u vezi s člankom 52. stavkom 1. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-760/2016 od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-760/2016 od 6. prosinca 2022. prvooptuženi ŠT i drugooptuženi JT proglašeni su krivima za produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. KZ/11 u svezi s člankom 228. stavak 1. i u vezi s člankom 52. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude te su osuđeni i to prvooptuženi ŠT na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a drugooptuženi JT na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 drugooptuženom OT izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako drugooptuženi JT u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08), oštećenicima je djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjevi za naknadu štete počinjene kaznenim djelom, i to u odnosu na radnju navedenu pod alinejom 1. trgovačkom društvu Croatia osiguranje d.d. Zagreb, u iznosu od 1076,20 kn (tisuću sedamdeset šest kuna i dvadeset lipa) ili 142,84 €1 (sto četrdeset dva eura i osamdeset četiri centa) te u odnosu na radnju navedenu pod alinejom 2. UT u iznosu od 1100,00 (tisuću sto kuna) ili 146,00 € (sto četrdeset šest eura), koje iznose su im prvooptuženi ŠT i drugooptuženi JT dužni solidarno isplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok se za ostatak oštećenici upućuju u parnicu.
1.2. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi s člankom 560. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznosi od po 61,59 kn (šezdeset jednu kunu i pedeset devet lipa) ili 8,17 € (osam eura i sedamnaest centi) predstavljaju imovinsku korist koju su prvooptuženi ŠT i drugooptuženi JT ostvarili počinjenjem kaznenog djela (alineja 1.) i time imovina Republike Hrvatske, pa su te iznose optuženici dužni uplatiti u korist državnog proračuna u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
1.3. Na temelju članka 189. ZKP/08 odlučeno je da se oštećenom UT ima po pravomoćnosti presude vratiti predmet koji je u njegovom vlasništvu, i to nož duljine 25 cm, duljine oštrice od 12 cm, a koji je bio privremeno oduzet od prvooptuženog ŠT na temelju potvrde sastavljene u Policijskoj postaji Omiš 1. svibnja 2014.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP/08 prvooptuženi ŠT i drugooptuženi JT dužni su platiti troškove kaznenog postupka u paušalnim iznosima od po 1000,00 kn (tisuću kuna) ili 132,72 € (sto trideset dva eura i sedmadeset dva centa).
1.5. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 trećeoptužena NT oslobođena je optužbe da bi počinila u stjecaju dva kaznena djela protiv imovine – teške krađe, opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. te člankom 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenici trgovačko društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb i UT su sa svojim imovinskopravnim zahtjevima za naknadu štete u odnosu na trećeoptuženu NT upućeni u parnicu. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude u odnosu na oslobađajući dio presude u odnosu na trećeoptuženu NT žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu uvodno najavljujući žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno kada je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je trećeoptužena NT počinila inkriminirana kaznena djela. S obzirom na okolnosti počinjenja djela, a to je da su optuženici inkriminirana djela počinili tijekom noći vozeći se prema Omišu i zaustavljajući se od Lokve Rogoznice pa do Brzeta nije životno da bi trećeoptužena bila u vozilu sa prvooptuženikom i drugooptuženikom i cijelo vrijeme spavala, a da nije imala nikakvih saznanja o kaznenim djelima, a drugooptuženik JT i nije govorio o tome da bi ona spavala. Žalitelj smatra da budući je trećeoptužena bila zajedno sa prvooptuženikom i drugooptuženikom na mjestu počinjenja djela, da optuženici pokušavajući ishoditi za sebe što povoljniju situaciju u svojim obranama konstruiraju i neživotnu obranu kada pokušavaju ekskulpirati i trećeoptuženu NT. Predlaže se drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu državnog odvjetnika, ukine prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu nije osnovana.
6. Budući je predmetna žalba uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pobija zaključak prvostupanjskog suda kada je u nedostatku dokaza oslobodio trećeoptuženu NT optužbe da bi počinila u stjecaju dva kaznena djela protiv imovine – teške krađe, opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. te člankom 51. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, smatrajući da je sud pogrešno prihvatio obranu trećeoptužene kada navodi da je u inkriminirano vrijeme bila u vozilu sa prvooptuženikom i drugooptuženikom, ali da je ona u vozilu spavala i da joj ništa drugo nije poznato, kao i obranu prvooptuženika ŠT kada potvrđuje da je NT u vozilu spavala.
7.1. Suprotno takvom stajalištu državnog odvjetnika, pravilno je i s razlogom prvostupanjski sud ocjenjujući svaki izvedeni dokaz posebno te sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj vezi trećeoptuženu NT oslobodio optužbe. Nije sporno da je trećeoptužena NT u inkriminirano vrijeme bila u vozilu sa prvooptuženikom ŠT i drugooptuženikom OT, a što proizlazi iz obrane same trećeoptužene NT kao i obrana prvooptuženika ŠT i drugooptuženika OT. Sporno je je li trećeoptužena NT djelovala kao supočinitelj sa drugom dvojicom optuženika i na način da je poduzimala samu radnju tako da je pazila da netko ne naiđe dok je prvooptuženi poduzimao radnju provaljivanjem u zatvoreni prostor da dođe do stvari.
7.2. Naime, materijalnih (objektivnih) dokaza na temelju kojih bi se na nedvojben način moglo utvrditi da je trećeoptužena djelovala na način koji joj se stavlja na teret nema. Prvooptuženik ŠT u svojoj obrani potvrđuje obranu trećeoptužene da je ona u vozilu spavala, dok drugooptuženik JT u svojoj obrani ni na koji način ne tereti trećeoptuženu da je ona poduzimala radnje koje joj se stavljaju na teret, ali tereti prvooptuženika da je taj koji je sam počinio inkriminirana kaznena djela. Dakle niti prvooptuženik niti drugooptuženik ne terete trećeoptuženu da je poduzimala radnje koje joj se optužnicom stavljaju na teret.
7.3. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi trećeoptužena NT zajednički i dogovorno s prvooptuženim ŠT i drugooptuženim OT, počinila predmetna kaznena djela jer ona sama od samog početka negira sudjelovanje u počinjenju tih djela, a osim toga, u postupku nije izveden niti jedan verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi sa sigurnošću proizlazilo da bi trećeoptužena sudjelovala u počinjenju kaznenih djela na način kako joj se to stavlja na teret. Prvooptuženi i drugooptuženi u svojim obranama ne terete trećeoptuženu niti se iz ostalih izvedenih dokaza u postupku, ne može na siguran i nedvojben način zaključiti da bi trećeoptužena počinila kaznena djela opisana u izreci pobijane presude.
7.4. Stoga ima pravo prvostupanjski sud kada zaključuje da, nakon provedenog dokaznog postupka, nije dokazano na nedvojben način da bi trećeoptužena NT, inkriminirane prigode, počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret, već je ispravno prvostupanjski sud dvojbu o postojanju odlučnih činjenica riješio na način koji je povoljniji za okrivljenika.
7.5. Prema tome, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane trećeoptužene i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi trećeoptužena počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret, zbog čega je, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođena optužbe.
8. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).
U Slavonskom Brodu, 7. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
