REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kžzd-30/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog AČ izjavljenoj po branitelju Vladimiru Terešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K- 229/2022-32 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe optuženog AČ, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi ŽČ u radnjama za koje je proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni i izriče da se optuženi ŽČ za kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na temelju članka 179.a. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 istom se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Odbija se žalba optuženog AČ kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru broj K-229/2022-32 od 23. veljače 2023. proglasio je krivim optuženog AČ zbog jednog kaznenog djela nasilje u obitelji iz članka 179.a i jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavaka 2. KZ/11 na način da mu je prethodno utvrdio kaznu zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to temeljem članka 139. stavka 2. i 3. kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i temeljem članka 179.a kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, nakon čega ga je temeljem članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a potom mu je temeljem članka 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci i ista kazna će biti izvršena, dok uvjetovani dio kazne iznosi 8 (osam) mjeseci, s tim da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Pobijanom presudom na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08) oštećena se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
1.2. Pobijanom presudom na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 odlučeno je kako je optuženik dužan trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura/1.506,90 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽČ po branitelju Vladimiru Terešak, odvjetniku iz Zagreba zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači na način da sud optuženiku izrekne uvjetnu osudu i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se optuženika zbog lošeg imovnog stanja oslobodi obveze da naknadi troškove kaznenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Ispitujući povodom žalbe optuženika pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08) kada je optuženik proglašen krivim da je radnjama opisanim u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude počinio u stjecaju kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/1 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11.
5.1. Naime, u predmetnom slučaju iz činjeničnog opisa kaznenog djela navedenog u izreci pobijane presude razvidno je da se optuženik tereti da je ozbiljno prijetio žrtvi- bivšoj supruzi PČ da će ju usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost. Međutim, takvo postupanje optuženika ne ukazuje da je njegova namjera bila usmjerena između ostalog na ostvarivanje prijetnje kao zasebne radnje, već te prijeteće riječi u ukupnosti cjelokupne komunikacije optuženika AČ i žrtve PČ predstavljaju, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, dio optuženikove jedinstvene djelatnosti koja je uključivala kazneno djelo prijetnje. Naime, odredbom čl. 179.a KZ/11, propisano je da to djelo čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Iz činjeničnog opisa terećenih kaznenih djela proizlazi da je optuženi od 30. svibnja 2015. do 31. svibnja 2022., u vrijeme trajanja bračne zajednice i nakon prestanka bračne zajednice kontinuirano u više navrata žrtvi upućivao riječi kojima ju je vrijeđao i omalovažavao, ali joj je upućivao i prijetnje, tako da se prijetnja koja je supruzi upućena 31. svibnja 2022. ne može posebno izdvajati i cijeniti kao zasebno kazneno djela, već se radi o prijetećim riječima u ukupnosti komunikacije optuženika s oštećenicom i koje se treba podvesti pod kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Obzirom na okolnosti slučaja očigledno je da su izrečene prijetnje optuženika u funkciji izazivanja straha kod žrtve PČ kao dijela jedinstvene djelatnosti usmjerene na izvršenje kaznenog djela nasilja u obitelji. Dakle, radi se o prividnom stjecaju-konsumpciji zbog ekskluziviteta jednog kaznenog djela i inkluzije pratećeg kaznenog djela gdje se kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, pojavljuje kao glavno djelo koje u sebi uključuje kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, kao sporednog kaznenog djela. To znači da kazneno djelo prijetnje ne opstoji kao samostalno djelo jer je konzumirano u radnji izvršenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Kraj takvog stanja stvari valjalo je povodom žalbe optuženika po službenoj dužnosti na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačiti prvostupanjski presudu i izreći da je optuženi ŽČ radnjama opisanim u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude počinio samo kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.
6. Uslijed prethodnog utvrđenja i postupanja po službenoj dužnosti valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznenu sankciju. Nije u pravu optuženi kada navodi da mu je izrečena kazna previsoka i da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti, a prestrogo da je cijenio otegotne okolnosti te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe o ublažavanju kazne. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznene sankcije sukladno članku 47. KZ/11 pravilno na strani optuženika utvrdio olakotne okolnosti kao i otegotne okolnosti, cijeneći pravila o odmjeravanju kazni iz članka 47. KZ/11 i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 međutim kako zbog počinjene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika u situaciji kada se optuženik sada tereti samo za kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine optuženiku nije više moguće izreći djelomičnu uvjetnu osudu iz članka 57. KZ/11 jer je uvjet za izricanje iste da je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, to je primjenom članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine. Naime, sud vodi računa da je optuženik do sada neosuđivana osoba, da priznaje kazneno djelo, da je izrazio žaljenje, da mu je žrtva oprostila, da je kao otac maloljetnog djeteta dužan dijete uzdržavati i zbog svega navedenog sud smatra da će se i uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja, te da optuženik više neće činiti kaznena djela, pa mu i određuje rok provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine koji će pokazati opravdanost neizricanja bezuvjetne kazne. Suprotno žalbenim navodima nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne jer utvrđene olakotne okolnosti nisu one naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbi o ublažavanju kazne pa u tom smislu žalba optuženika u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni nije osnovana..
7. Nije osnovana žalba optuženog AČ zbog odluke o troškovima postupka. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08 i ispravno je odmjerio, vodeći računa o dužini i složenosti kaznenog postupka te imovnom stanju samog optuženika, visinu paušalne svote. S obzirom na činjenicu da je optuženik mlada i radno sposobna osoba, da je vlasnik osobnog automobila i motora koje pokretnine može lako unovčiti, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da nisu postojali uvjeti za oslobođenje optuženika od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično jer on nije lošeg imovinskog stanja niti bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Za istaći je da u slučaju promijenjenih okolnosti prvostupanjski sud ovu svoju odluku uvijek može izmijeniti pod uvjetima i na način kako to propisuje članak 148. stavak 6. ZKP/08.
8. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 7. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić