Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1344/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Luana Šepek, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Zdravka Horvatića 10, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenik JG, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 7. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2775, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2775, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/631, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, roditelju BGP, rođ. **.**.2015. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga.

2.1. Iznosi razloge zbog kojih smatra da je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj:1 0/18, 20/21 i 25/22, dalje u tekstu Odluka) u suprotnosti s odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20) te odredbama važećeg Statuta Grada Zagreb („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 23/16, 2/18, 23/18, 3/20, 3/21 i 16/22), kao i odredbama Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14.) o zabrani povratnog djelovanja.

2.2. Ističe da je pravo ostvarila na osnovi pravomoćne odluke nadležnog tijela, pa su donošenjem pobijanih odluka povrijeđena i načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja stranaka. Odluku smatra objektivno neopravdanom u društvenom, financijskom i svakom drugom smislu. Navodi da su u obrazloženju razloga i ciljeva koji se žele postići donošenjem Odluke i osporenog akta izneseni netočni i neosnovani navodi, koji su u suprotnosti sa javno dostupnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku, a da kompenzacijske mjere nisu provedene na način da je korisnicima omogućeno njihovo korištenje u punom opsegu, niti je donositelj odluka postupio sukladno planovima proširenja kapaciteta vrtića koje se obvezao provesti, a nije došlo do značajnih ušteda u proračunu. Budući da je Odluka nezakonita ista ne može proizvoditi pravni učinak za tužiteljicu.

2.3 Navodi kako gradonačelnik u skladu s odredbama koje citira nije ovlašten odlučivati u povodu prigovora korisnika novčane pomoći, a da se isti ne može smatrati niti neovisnom i nepristranom osobom, ustvari je kao pravni lijek trebalo propisati žalbu o kojoj bi bilo nadležno odlučivati ministarstvo.

2.4. Predlaže spojiti ovaj predmet sa predmetom koji se pred ovim sudom vodi između istih stranaka, pod poslovnim brojem UsI-4671/2023 u predmetu usklađenja novčane pomoći za roditelja odgojitelja ili podredno prekinuti ovaj spor do pravomoćne odluke suda u tom sporu.

2.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

3.1. Navodi da je Pobijano rješenje doneseno je na temelju odredbe članka 10. Odluke, a prvostupanjsko rješenja na temelju članka 7. Odluke.

3.2. Navedena Odluka je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUSRH) koji je 27. veljače 2023. donio presudu, broj: Usoz-143/22 te ocijenio navedenu Odluku zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH), broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023. Stoga, neosnovanima i bespredmetnima cijeni navode tužiteljice kako je nezakoniti opći akt temeljem kojeg je doneseno rješenje prvog stupnja kao i sam pojedinačni akt, kada je nesporno da je opći akt bio predmet ocjene zakonitosti te je od strane VUSRH ocjenjen zakonitim.

3.3. Tuženik ističe da je pravomoćnom presudom VUSRH broj Usoz-143/22 potvrđena i adekvatnost kompenzacijskih mjera kojima se ublažavaju negativne posljedice Odluke za njene adresate te uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata. Nadalje navodi da je Grad Zagreb najavio i pripremio četiri kompenzacijske mjere - Uključivanje u edukativno-mentorski program "Postajem poduzetnik" Zagrebačkog inovacijskog centra d.o.o., Uključivanje u obrazovne programe prekvalifikacije i osposobljavanja, Potpore za samozapošljavanje i Potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti, pa neosnovanim cijeni navode tužiteljice da kompenzacijske mjere nisu provedene na efikasan način.

3.4. U pogledu prigovora retroaktivnosti Odluke, tuženik ističe se da VUSRH u presudi, broj: Usoz-143/22, u kojoj se pozvao na raniju presudu, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključio kako Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten, a koje stajalište suda da je u potpunosti primjenjivo na osporenu Odluku u sporu, broj: Usoz-143/22.

3.5. Tuženik ističe da je Odluka sukladno izraženom stavu VUSRH zakonita, pa tako i odredba članka 10. iste koja određuje prigovor gradonačelniku kao pravni lijek, a da je VUSRH presudom, broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

3.6. U odnosu na navode tužiteljice o žalbi kao pravnom lijeku, tuženik upire i na stajalište izraženo u navedenoj presudi VUSRH u kojoj se ističe stanovište USRH iz odluke broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. prema kojem sustav zaštite ljudskih prava uspostavljen Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pravo na žalbu protiv sudske odluke u prvom stupnju, kao temeljno pravo, prepoznaje samo u okviru kaznenog postupka. Također se navodi kako ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava, ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ne prepoznaju pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo. Ujedno se navodi kako oba navedena sustava jamče pristup sudskoj zaštiti odnosno pravo na sudski nadzor nad odlukama tijela državnih vlasti kojima se odlučuje o konkretnim interesima građana, ali ne jamči pravo na žalbu protiv odluke suda u građanskim odnosno upravnim sporovima. (iz točke 10.1 odluke USRH).

3.7. Tuženik napominje kako je VUSRH u presudi broj: Usoz 8/2-68, od 5. srpnja 2022. istaknuo da je neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj, kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladnim s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a da predmetna novčana pomoć nije određena niti uređena niti jednim propisom zakonske razine već samo Odlukom u okviru opisanog samoupravnog djelokruga Grada Zagreba pa ne postoji poseban zakonski propis već samo Odluka, istu treba tumačiti jednakovrijednu zakonu u odnosu na predmetnu novčanu pomoć te ono što je člankom 76. stavkom 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i člankom 12. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) određeno na način „ako posebnim zakonom nije drukčije propisano“ treba tumačiti (analogno svrhovito primjenjivati) da se drugačije može urediti i Odlukom te je Odlukom drukčije i propisano.

3.8. Protivi se prijedlogu za saslušanjem tužiteljice, kao i za spajanjem odnosno prekidom spora.

3.9. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sud je 31. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvršen je uvid i u spis ovog suda poslovni broj: Us I- 4671/2023 (eSpis) između istih stranaka.

5.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njenim saslušanjem. Izvođenje ovog dokaza sud nije cijenio opravdanim provoditi, jer se ne radi o adekvatnom dokaznom sredstvu za utvrđivanje relevantnih činjenica za predmetnu upravnu stvar, budući da Odlukom nisu propisane individualne okolnosti koje bi bile od utjecaja za prestanak mjere novčane pomoći za roditelja odgojitelja, a činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu se utvrditi iz podataka dostavljenog spisa.

5.2. Spajanje ovog spisa sa predmetom poslovni broj: UsI-4671/2024, nije opravdano budući da je u tom predmetu donesena presuda UsI-4671/2024-9 od 24. siječnja 2025. kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenje i oglašavanje ništavim rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/103, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 31. srpnja 2023. u postupku usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja. S obzirom na to da se sukladno odredbi članka 107. stavka 1. ZUS-a predmeti mogu spojiti radi zajedničkog raspravljanja uz ispunjenje drugih uvjeta iz navedenog članka (da se predmeti temelje na istoj činjeničnog i pravnoj osnovi), a u konkretnom slučaju u jednom od predmeta već je donesena presuda, nema osnova za spajanjem upravnih sporova.

5.3. Sud je odbio i prijedlog tužiteljice za prekidom ovog spora do donošenja pravomoćne odluke u predmetu poslovni broj: UsI-4671/2024, budući da pretpostavke propisane člankom 105. stavkom 1. ZUS-a kojim su određeni razlozi obligatornog prekida upravnog spora nisu ispunjeni, a razlozi iz članka 105. stavka 2. ZUS-a nisu ostvareni. Prema ocjeni suda odluka u sporu UsI-4671/2024 ne predstavlja prethodno pitanje za predmetnu upravnu stvar, a ne radi se niti o situaciji u kojoj bi pred VUS RH bio pokrenut postupak ocjene zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da istim prestaje novčana pomoć tužiteljici s danom 30. rujna 2023., uz obrazloženje da je dijete tužiteljice JGP navršila 7 godina 14. kolovoza 2022., a doneseno je na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. i stavka 2. Odluke.

8. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.

9. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

9.1. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina

9.2. Prema stavku 2. članka 7. Odluke o prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, prema ocjeni suda navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

10.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija prigovor kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute prigovore tužiteljice, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

10.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene razloge postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i propisima na koje se poziva tuženik.

11. Razlozi i okolnosti kojima tužiteljica osporava zakonitost pobijanog rješenja iscrpljuju se u razlozima koje se korisnici mjere roditelji odgojitelji isticali u postupku zakonitosti općeg akta – Odluke, a o kojima se očitovao VUSRH i USRH.

12. Prigovor retroaktivnosti u primjeni Odluke nije osnovan.

12.1. Naime, VUS RH u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. pod točkom 124. obrazlaže da osporavana Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) stoga taj sud zaključuje da osporavana Odluka djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Dakle, u konkretnom se slučaju novo pravno pravilo ne primjenjuje se na situaciju koja je dovršena, pa iz navedenog slijedi zaključak da osporavana Odluka nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvazi retroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je, pod određenim uvjetima, dopušten.

12.2. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-1744/2023 pod točkama 52.1. i 52.2. obrazloženja prihvatio je stajališta VUS RH u presudi Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. te je primjenu Odluke ocijenio ustavnopravno prihvatljivom.

13. Člankom 10. stavkom 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela.

13.1. Prema stavku 2. članka 10. Odluke gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

13.2. U pogledu prigovora tužiteljice kako prigovor kao pravni lijek ne predstavlja efikasno pravno sredstvo budući da o njemu odlučuje gradonačelnik koji ne udovoljava kriterijima neovisnosti i nepristranosti, ističe se da je okviru ocjene zakonitosti općeg akta VUSRH u presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. iznio stav da pravni lijek iz prethodno citirane odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita, dok je pravomoćnom presudom VUSRH poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbijen zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke, a razlozi izneseni pod točkom 17. obrazloženja, pa sud upućuje na tu presudu.

13.3. Nadalje, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Navedena stajališta VUSRH razmotrena sud od strane US RH te je taj sud ista ocijenio ustavnopravno prihvatljivima (odluka i rješenje, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.

14. O izmjeni modela uređenja mjere roditelj odgojitelj i prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s obzirom na najdulje moguće trajanje te mjere ovisno o dobi djeteta za koje je mjera ostvarena, odnosno o skraćivanju s petnaest na sedam godina života US RH je ustvrdio da je došlo do miješanja u mjeru roditelj odgojitelj i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, te je u odgovoru na pitanje da li je takvo miješanje zakonito, dao analizu u Odluci U-III-1744/2023 (točke 49.3. do 50.9) te zaključno utvrdio kako je miješanje u imovinska prava provedeno „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a u daljnjem obrazloženju utvrdio jest da je ono imalo legitiman cilj (točka 52.3. obrazloženja) i prihvaćena je ocjena VUS RH da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja osporene Odluke/22 (točka 60. obrazloženja odluke USRH).

15. Prigovori tužiteljice koji se odnose na primjenu i mogućnost ostvarenja kompenzacijskih mjera, nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

15.1. Osim što tužiteljica niti ne tvrdi niti ne dokazuje da nekoj od kompenazacijskih mjera nije mogla pristupit, napominje se da su presudom VUS RH, poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za pokretanje postupka ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22.) nakon što su razmotreni prigovori podnositelja vezano za određene kompenzacijske mjere, te je taj sud dao detaljno obrazloženje (pod točkama 53. do 56.), a USRH je u odluci broj: U-III- 1744/2023 od 13. ožujka 2023. odbio ustavne tužbe u povodu citirane presude VUS RH i obrazložio, u pogledu kompenzacijske mjere kojima je nakon donošenja Odluke djeci roditelja odgojitelja otvorena mogućnost pohađanja dječjih vrtića bez istovremenog gubitka statusa roditelja odgojitelja i posljedično gubitka prava na novčanu pomoć, s obzirom na utvrđenu starosnu dob djeteta i datum prestanka prava (članak 7. Odluke), pod točkom 58.2. kako je u usporedbi s ostalim građanima Grada Zagreba koji kandidiraju za upis djece u gradske dječje vrtiće, već početna pozicija roditelja odgojitelja znatno povoljnija, s obzirom na to da do sedme godine života djeteta, koje u cijelosti obuhvaća vrtićku dob, imaju pravo na novčanu pomoć, te pod točkom 58.3. obrazloženja, da roditelji odgojitelji glede upisa njihove djece u gradske dječje vrtiće nisu dovedeni u neravnopravni položaj u odnosu na druge roditelje koji imaju djecu vrtiće dobi i kandidiraju za upis u gradske dječje vrtiće, a da bi svaka daljnja mjera kojom bi se pogodovala roditeljima odgojiteljima pri upisu njihove djece u vrtiće u odnosu na sve ostale, iste dovela u neravnopravan položaj, odnosno mjere pozitivne diskriminacije bile bi u suprotnosti sa zbranom iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske.

15.2. Pored navedenog, USRH je utvrdio da su obrazloženja VUSRH u prethodno citiranoj presudi ustavno pravno prihvatljiva i u dijelu koji se odnosi na očitovanje o drugim opisanim kompenzacijskim mjerama, za koje je zaključeno kako na prikladan način omogućavaju korisnicima mjere lakši povratak na tržište rada, te se ne može ocijeniti da predstavljaju za korisnike prekomjeran teret (točka 59. obrazloženja).

16. Stoga, navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost Odluke nisu osnovani, imajući u vidu da je ista bila predmet razmatranja pred VUSRH, a da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitost općeg akta obvezna za sve, stoga isti prigovori ne dovode do drugačije odluke u predmetnom upravnom sporu.

17. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

18. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

19. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

20.1. U istoj činjeničnoj i pravnoj stvari presudom VUSRH poslovni broj: Usž- 2502/2025-2 od 23. srpnja 2025. potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: UsI- 747/2024-10 od 18. ožujka 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja.

21. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud, sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

22. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude, pod točkom I.

23. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 7. studenoga 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Luana Šepek, [adresa] Zagreb, Ulica Zdravka Horvatića 10

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis