Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-650/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AG, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-454/2025-9 od 23. listopada 2025., u sjednici održanoj 7. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog AG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-454/2025-9 od 23. listopada 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.
- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv optuženog AG, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi optuženik ČG, po branitelju po službenoj dužnosti Zoranu Vidoviću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da ga preinači u smislu žalbenih razloga, te da donese odluku o određivanju mjera opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-751/2025-3 od
7. studenog 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženik, premda uvodno u žalbi ističe i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.
6.1. Žalitelj pritom ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno, kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11, već samo napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupanja temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da to što nema prebivalište u [adresa] nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od bijega, naročito kada se ima u vidu da je priznao djelo a što ukazuje i da je svjestan obveze izdržavanja izrečene kazne.
6.2. Uz to optuženik upire i na odredbe ZKP/08, te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (USRH, odluka br. U-III509/2013 od 14. veljače 2013) u kojoj je zauzeto stajalište da je pri odlučivanju o istražnom zatvoru dužnost nadležnog suda poštivati načelo razmjernosti i umjesto mjere istražnog zatvora, koju je ovlašten odrediti, naložiti provođenje blaže mjere ako se njome može postići ista svrha.
6.3. Imajući u vidu okolnosti koje ističe u žalbi, optuženik smatra da se ovdje upravo radi o slučaju kada se ostvarenje svrhe istražnog zatvora može postići i primjenom dugih blažih mjera, konkretno, mjerama opreza iz čl. 98. st. 1. u svezi st. 2. toč. 1., 3. i 7. ZKP/08.
7. Suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti državljanin Ukrajine, da za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim niti bilo kakvim drugim vezama, te da iz dokaza i podataka u spisu na razini osnovane sumnje proizlazi da je njegov isključivi razlog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku, u povezanosti s visinom kazne zatvora s kojom je suočen ukoliko bude proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela (naime, radi se o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina), izraženom kriminalnom voljom koja se posebice ogleda u tome da je radi počinjenja ovog djela doputovao čak iz Ukrajine, te sa samom prirodom kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu, a koja podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, odnosno kontakte s osobama kojima je to poznato, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi isti mogao pobjeći i tako postati nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08).
8. Sve prethodno navedene okolnosti, posebice one koje govore o tome da isti za Republiku Hrvatsku nije vezan niti obiteljskim niti poslovnim vezama, da je isključivi razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj bio počinjenje kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku i to iz motiva koristoljublja u povezanosti s visinom kazne zatvora koja mu potencijalno može biti izrečena u ovom postupku, kao i opisanom kriminalnom voljom, te prirodom samog kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, i po stavu ovog žalbenog vijeća, a suprotno žalitelju, ujedno upućuju i na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, niti jamstvom.
9. Budući da slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 7. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko