Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-120/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EU zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21-dalje u tekstu: KZ/11), kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, kaznenog djela iz članka 136. stavak 1. i 3. KZ711 i dva kaznena djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/1, sve u svezi sa člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1805/22-20 od 9. veljače 2023.,u sjednici vijeća održanoj 7.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika te se pobijana presuda ukida u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117.stavku 2. KZ/11, opisano pod točkom 6. izreke presude i u tom dijelu predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik OU proglašen je krivim i to: pod točkom 1. za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona, pod točkom 2. za kazneno djelo protiv osobne slobode - protupravnim oduzimanjem slobode - opisano po članku 136. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 136. stavku 3. Kaznenog zakona, pod točkom 3. za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona, te pod točkom 4. za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona.

1.1. Okrivljeniku je temeljem članka 136. stavak 3. u vezi članka 48. te članka 139. stavak 3. u vezi članka 48. Kaznenog zakona utvrđeno: za kazneno djelo pod točkom 1., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo pod točkom 2., kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, i za kazneno djelo pod točkom 4., kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega je optuženik temeljem odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 4 (četiri) godine.

1.2.Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku naloženo je okrivljeniku podmiriti troškove kaznenog postupka, a visina troškova će biti naknadno utvrđena posebnim rješenjem.

1.3. Istom presudom, pod točkama 5. i 6. temeljem odredbe članka 453. Zakona o kaznenom postupku optuženik OU oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavku 1.i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku

2.1. Optuženik OU je, putem branitelja odvjetnika ABC, podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i potvrdi pobijanu presudu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nije zatraženo u žalbi, kao ni u odgovoru na žalbu.

3. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je djelomično osnovana.

3.1. Protivno žalbenim navodima žalbe državnog odvjetnika prvostupanjski sud pobijanom presudom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što u odnosu na kazneno djelo iz članka 117.stavka 1. i 2. KZ/11 iz točke 5. izreke nije primijenio odredbu članka 318. ZKP/08 i da je to utjecalo na presudu. U odnosu na ovo kazneno djelo pobijanom presudom je pravilno utvrđeno kako iz provedenog vještačenja nije moguće nedvojbeno utvrditi postojanje tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu, budući da ne postoji medicinska dokumentacija za oštećenicu, ozljede više nije moguće utvrditi pregledom oštećenice, a za fotografije koje se nalaze u spisu ne može se utvrditi tko ih je i kada snimio i čija je ruka na tim fotografijama. S obzirom na sve navedeno, u odnosu na ovo kazneno djelo, nalaganjem novog vještačenja ne bi se mogli otkloniti bilo kakvi nedostaci ili proturječnosti u provedenom vještačenju tako da neprimjenjivanje odredbe članka 318. ZKP/08 nije utjecalo na presudu.

3.2.Osnovan je žalbeni navod kako je pobijanom presudom u odnosu na točku 6. izreke pogrešno utvrđeno činjenično stanje time što je prvostupanjski sud utvrdio kako okrivljenik nije postupao s namjerom ozljeđivanja oštećenice. U pobijanoj presudi se navodi kako je okrivljenik u odnosu na kazneno djelo pod točkom 6. izreke postupao s namjerom istrgnuća mobitela iz ruke oštećenice, a ne s namjerom ozljeđivanja, međutim, prvostupanjski sud zanemaruje iskaz oštećenice koja navodi kako ona nije puštala mobitel iz ruke i da je tada okrivljenik drugom rukom primio njenu ruku u kojoj je držala mobitel te njenu šaku naglo zarotirao prema unutra. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je tom prigodom nastala tjelesna ozljeda koja je mogla nastati na način kako to opisuje oštećenica. U situaciji kada okrivljenik ne povlači mobitel kako bi ga istrgnuo iz ruke oštećenice, već naglo rotira šaku oštećenice prema unutra ne može se tvrditi da je njegova namjera bila usmjerena samo na istrgnuće mobitela i da on nije bio svjestan da takvim postupanjem može oštećenicu tjelesno ozlijediti i da na to nije pristao.

3.3. Kako se državni odvjetnik žali i na odluku o kazni, ovaj sud je, kao drugostupanjski sud razmotrio po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu te zaključio kako nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika. Pri odabiru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je u odnosu na kaznena djela za koja je okrivljenik proglašen krivim pobijanom presudom pravilno kao olakotne okolnosti cijenio raniju neosuđivanost, kako kaznenu, tako i prekršajnu, iskreno i potpuno priznanje i izraženo kajanje, mlađu životnu dob (kaznena djela je počinio s 25 i nepunih 26 godina), kao i činjenicu da je oštećenoj GU uputio ispriku koju je ona i prihvatila, te je izjavila da ne želi da optuženik završi u zatvoru.

3.4. Činjenica da je okrivljenik oštećenici uputio ispriku i da je oštećenica tu ispriku prihvatila ukazuje na to da je okrivljenik postao svjestan neprihvatljivosti vlastitog ranijeg ponašanja, a iz spisa predmeta proizlazi da se nakon inkriminiranih događaja nije neprimjereno ponašao prema oštećenici i nije ju kontaktirao, što znači da je već i samo vođenje kaznenog postupka protiv njega djelovalo na njega da shvati štetnost i neprimjerenost svog ponašanja. Opravdano se u žalbi ističe kako na strani okrivljenika postoji i otegotna okolnost koja se sastoji u brojnosti kaznenih djela, a time i visokom stupnju upornosti u počinjenju kaznenih djela prema istoj oštećenici u razdoblju od 13. ožujka 2022. do 29. listopada 2022., međutim, s obzirom na sve prethodno izneseno po ocjeni ovog drugostupanjskog suda jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 4 (četiri) godine koju je okrivljeniku izrekao prvostupanjski sud za kaznena djela za koja je proglašen krivim pod točkom 1., 2., 3. i 4. presude, dostatna je da može utjecati na okrivljenika i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11),a okrivljeniku će se takvom kaznom omogućiti ponovno uključivanje u društvo, poglavito imajući u vidu da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio mlađe životne dobi od 25,odnosno nepunih 26 godina i da se više nije neprimjereno ponašao prema oštećenici, koja sama ne želi da on ide u zatvor.

4.Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika djelomično osnovana, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 pobijana presuda je ukinuta u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117.stavku 2. KZ/11, opisano pod točkom 6. izreke presude i u tom dijelu predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze relevantne za ovo kazneno djelo, nakon čega će pravilnom ocjenom svih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, donijeti novu, na zakonu zasnovanu presudu koju će obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08, posebno vodeći računa o subjektivnim obilježjima kaznenog djela. U preostalom pobijanom dijelu, temeljem članka 482. stavka 1. ZKP/08 žalba državnog odvjetnika je odbijena kao neosnovana, te je u ostalom pobijanom dijelu potvrđena presuda suda prvog stupnja.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 7. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić