REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1496/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5729/2024-8 od 17. srpnja 2025., dana 7. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika se uvažava, te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 5729/2024-8 od 17. srpnja 2025. (točka III izreke) tako što se nalaže tuženiku da tužitelju umjesto iznosa od 1.231,18 Eura naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 387,43 Eura sa zakonskom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 843,75 Eura na ime parničnih troškova sa zateznim kamatama, odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 146,84 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3206592479/06 od 28. travnja 2006. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja glasi: ''Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor'', te ista ne proizvodi pravne učinke. Točkom II naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 208,56 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 03. svibnja 2006. do isplate, sve u roku od 15 dana. Točkom III naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od 1.231,18 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17. srpnja 2025. do isplate.

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da je točkom I tužbenog zahtjeva postavljen deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe dok se točkom II tužbenog zahtjeva s osnove ništetnosti potražuje isplata iznosa od iznosa od 208,56 EUR, da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.535,79 EUR, te da je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio suviše visoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora kako ju je naznačio tužitelj u tužbi te je predložio da se vrijednost odredi prema utuženom iznosu od 208,56 EUR. Ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka zauzeo shvaćanje da se deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe parničnog postupka prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, a prema kojem je u konačnici tužitelju dosudio troškove postupka u visini 100 bodova po poduzetoj radnji, iako je nesporno da tužitelju pripadaju parnični troškovi u visini 25 bodova po poduzetoj radnji sukladno recentnoj sudskoj praksi. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da odredi vrijednost predmeta spora prema utuženom iznosu u visini od 208,56 EUR te sukladno tome preinači i iznos dosuđenog parničnog troška, podredno presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je, nakon što je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj: 3206592479/06 od 28. travnja 2006. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora (točka I) i radi isplate iznosa od 208,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom, naložio tuženiku da tužitelju s osnova parničnog troška isplati iznos od iznosi 1.231,18 eura, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Obrazlažući odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud navodi da se tuženik protivio u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora (dalje: vps), u iznosu od 1.535,79 eura, navodeći da kondemnatornim zahtjevom tužitelj potražuje samo iznos od 208,56 eura te da bi taj iznos trebao predstavljati vps, da je navedeni prigovor tuženika neosnovan jer da odredba čl. 37. st. 1. ZPP, propisuje da, ako tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, da se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, da se u ovom slučaju, i prvi i drugi postavljeni tužbeni zahtjev temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi (ništetnost dijela ugovorne odredbe koja se odnosi na povrat plaćene naknade za obradu kredita) te da se o oba zahtjeva raspravljalo, radi čega sud smatra da je vps u iznosu od 1.535,79 eura koji je tužitelj postavio u tužbi (a odnosi se na:

1.327,23 eura tj. 10.000,00 kn prema ranijoj valuti, za deklaratorni tužbeni zahtjev i 208,56 eura za kondemnatorni tužbeni zahtjev), u potpunosti primjeren, te da se u ovom slučaju ne radi niti o "očito suviše visoko niti suviše nisko" naznačenom vps. Posljedično tome prvostupanjski sud je tužitelju priznao za sastav tužbe i podneska od 3. veljače 2025. te za zastupanje na ročištima od 6. lipnja 2025. i 4. srpnja 2025. po 100 bodova te za pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, ukupno 450 bodova, odnosno 900,00 eura, što uvećano za PDV u iznosu od 225,00 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura ukupno iznosi 1.231,18 eura.

5. Ispitujući pobijano rješenje o parničnom trošku sadržano u prvostupanjskoj presudi (točka III izreke) u smislu istaknutih žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP. U pobijanoj presudi ne postoje nejasnoće ni proturječnosti, kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 37. st.1. ZPP što je bilo od utjecanja na pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno na donošenje zakonite i pravilne odluke o parničnom trošku, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

7. Naime, stav prvostupanjskog suda da je vrijednost predmeta spora u tužbi ispravno naznačena u visini od 1.535,79 eura prema zbroju vrijednosti deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva, nije pravilan. Ovo stoga što je deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 2. Ugovora o kreditu broj 3206592479/06 od 28. travnja 2006., poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 208,56 eura, te se ne uzima se obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu (tako i u odluci VSRH Rev- 374/2013-3 od 6. prosinca 2017).

8. Stoga tužitelju koji je uspio u sporu, temeljem čl. 154. st.1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj:138/23. –dalje Tarifa) prema vrijednosti spora od 208,56 eura, za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife pripada 25 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 3. veljače 2025. po Tbr.8.1. Tarife 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 6. lipnja 2025. i 4. srpnja 2025. po Tbr.9.1. Tarife po 25 bodova, te za ročište za objavu presude od 17. srpnja 2025. po Tbr. 9. 3. Tarife 12,5 bodova; ukupno 112,5 bodova, što prema vrijednosti boda po Tbr. 54. Tarife od 2,00 eura iznosi 225,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 56,25 eura te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura zbirno iznosi 387,43 eura.

9. Radi iznesenog je uvaženjem žalbe tuženika valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku te odlučiti kao u točki I izreke.

10. Temeljem čl. 154. st.1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP tužitelj je u obvezi tuženiku naknaditi trošak za sastav žalbe po Tbr. 10.4. Tarife od 37,5 bodova, što iznosi 75,00 eura uvećano za PDV iznosi 18,75 eura, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu od 53,09 eura, što ukupno iznosi 146,84 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke

Pula - Pola, 7. studenoga 2025.

Sudac:

Biljana Pamić