REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ob-122/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda, Biljani Pamić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagatelja 1. FT na adresi prebivališta ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi boravišta u [adresa]. TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje kao stranke mlt. DT, na adresi prebivališta ZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi boravišta u [adresa], zastupana po roditeljima, radi odobravanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi predlagateljice FT protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R1 Ob-135/2025-7 od 28. kolovoza 2025., dana 7. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice FT i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R1 Ob-135/2025-7 od 28. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odobren je Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su predlagatelji sklopili 12. veljače 2025. (u izreci omaškom upisano 2026.), za njihovo zajedničko maloljetno dijete DT OIB: [osobni identifikacijski broj], i određeno je da je taj Plan sastavni dio rješenja.
2. Protiv tog rješenja žali se predlagateljica FT „zbog razloga navedenih u točki 11. ove odredbe te iz razloga jer je pristanak za sporazum dan u bitnoj zabludi te da za donošenje pobijanog dijela rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke propisane čl. 420. st. 1. i 2., čl. 421. te čl. 467. st. 1. Obiteljskog zakona“ predlažući da se „pobijanu presudu preinači uvažavajući žalbene navode predlagateljice, odnosno podredno istu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“
2.1. U žalbi, u bitnom navodi da je prilikom sastavljanja plana bila u bitnoj zabludi u pogledu samog sadržaja plana, da je u odnosu na susrete i druženja djeteta mlt. DT s ocem, navedeno je da će se osobni odnosi ostvarivati sukladno dogovoru roditelja, a ako dogovora nema, da će otac provoditi vrijeme s mlt. DT svaki drugi vikend od petka u 18:00 h do nedjelje u 18:00 h te dva puta tjedno, utorak i četvrtak od 17:00 h do 20:00 h, te svaki drugi državni praznik i blagdan te pola zimskih, proljetnih i ljetnih praznika, dakle, da je primarni način održavanja osobnih odnosa u dogovoru oba roditelja, a da otac zahtijeva da susreti budu isključivo utorkom i četvorkom u navedeno vrijeme, što postaje tegobno za predlagateljicu obzirom da mlt. DT utorkom u Rijeci ima terapije, za koje je bitno da na njima prisustvuje i majka radi uvida u cjelokupno stanje i kako bi saznala na čemu kod kuće treba raditi s mlt. DT. Nadalje, da se prilikom donošenja plana nije se vodilo računa o potrebama mlt. DT, obzirom je ista dijete kojem je utvrđen IV. stupanj iz poremećaja iz autističnog spektra, pa je s njom potrebno više raditi i voditi računa o njenim potrebama radi čega predlagateljica smatra da bi mlt. DT mogla boraviti kod oca svaki drugi vikend i to petkom od 17:00 h, pa do subote do 17:00 h. Također, navodi da bi iznos uzdržavanja od 230,00 EUR, trebao povisiti, a imajući u vidu prihode oca te potrebe mlt. DT kao i činjenicu da je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je donesena 14. ožujka 2025. propisano da isti iznose 264,00 EUR za dijete od 7 do 12 godine života. Zaključno navodi da je za sve gore navedene činjenice predlagateljica saznala tek po sastavu Plana.
3. U odgovoru na žalbu predlagatelj TT se usprotivio žalbenim navodima predlažući odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje.
4. Iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da su predlagatelji u smislu odredbe čl. 106. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15., 98/19., 156/23. -dalje ObZ) sačinili i potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 12. veljače 2025. koji je, sukladno odredbi čl. 466. st.2. ObZ sastavni dio rješenja.
5. Predmetni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sadrži sve bitne elemente u smislu čl. 106. ObZ, te je prvostupanjski sud pravilno taj Plan odobrio postupajući temeljem čl. 107. st.1. ObZ, u svezi s odredbama čl. 461. do 467. tog Zakona. Pritom, navesti je kako odredbe čl. 420. st. 1. i 2., čl. 421. ObZ na koje se žaliteljica u žalbi poziva u konkretnom nisu primjenjive jer se iste odnose na postupak radi rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i uzdržavanju djeteta kada o tim pitanjima postoji spor.
6. Odredbom čl. 467. st.1. ObZ propisao je da se protiv rješenja kojim se odobrava plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi žalba može podnijeti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ili zbog toga što je pristanak za sporazum dan u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare ili ako za donošenje rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke određene tim Zakonom, što znači da se žalba protiv rješenja kojim je odobren plan o zajedničkoj skrbi ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na što se svodi predmetna žalba. Osim toga, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st.1. ZPP).
7. Iz predmetne žalbe i sadržaja spisa ne proizlazi da bi u donošenju pobijanog rješenja bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a žalbenim navodima kako sa predlagateljem nije moguć dogovor oko vremena održavanja osobnih odnosa mlt. DT s ocem jer da predlagatelj inzistira da se osobni odnosi održavaju kako je podredno (u nedostatku dogovora) navedeno u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kao i navodima da je tek po sastavu Plana saznala da je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je donesena 14. ožujka 2025. propisano da isti iznose 264,00 EUR za dijete od 7 do 12 godine života, ne ukazuju na postojanje bitnu zablude na strani predlagateljice ili prijevare koja bi bila od utjecaja na valjanost predmetnog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
8. Naposljetku žaliteljici valja ukazati da, neovisno o navedenom, ima pravo koristiti zakonsku mogućnost predviđenu odredom čl. 107. st.2. ObZ da, ukoliko za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, zatraži od suda u izvanparničnom postupku izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
9. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je valjalo, postupajući temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje te odlučiti kao u izreci.
Pula - Pola, 7. studenoga 2025.
S u d a c:
Biljana Pamić
