REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1758/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja EUROPLAKAT d.o.o., Zagreb, Zagorska 2, OIB: 82351347170, kojeg zastupa Marina Biondić, odvjetnica u Zagrebu, Radmanovačka ulica 1, protiv tuženika GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice po zaposlenju tuženika, ČJB, dana 7. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra 731625, klasa 363-02/2019-016/120, ur. broj 251-13-33-1/014-19-2 sklopljen 23. svibnja 2019. između tužitelja kao korisnika i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.016,53 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 229,35 EUR od 5. lipnja 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. lipnja 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. srpnja 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. kolovoza 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. rujna 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. listopada 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. studenog 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. prosinca 2019. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. siječnja 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. veljače 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. ožujka 2020. do isplate,

- 688,04 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate,

- 237,09 EUR od 11. srpnja 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 5. kolovoza 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. rujna 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. listopada 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. studenog 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. prosinca 2020. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. siječnja 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. veljače 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. travnja 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 12. svibnja 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. lipnja 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. srpnja 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. listopada 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. studenog 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. prosinca 2021. do isplate,

- 229,35 EUR od 11. siječnja 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. veljače 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. ožujka 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. travnja 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. svibnja 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. lipnja 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. srpnja 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. kolovoza 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. rujna 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 8. listopada 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 10. studenog 2022. do isplate,

- 229,35 EUR od 9. prosinca 2022. do isplate,

- 229,34 EUR od 10. siječnja 2023. do isplate,

- 229,34 EUR od 10. veljače 2023. do isplate,

- 229,34 EUR od 9. ožujka 2023. do isplate,

- 229,34 EUR od 7. travnja 2023. do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 828,31 EUR, s zateznim kamatama od 7. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke 23. svibnja 2019. sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra 731625, klasa 363-02/2019-016/120, ur. broj 251-13-33-1/14-19-2 (dalje u tekstu: Ugovor o naknadi za reklamu), kojim se je tužitelj obvezao plaćati tuženiku naknadu za postavljanje jednog obostrano osvijetljenog samostojećeg velikog reklamnog panoa ''big board'', površine 12 m • 5 m, na zemljištu u vlasništvu drugih, dakle, na privatnom zemljištu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 1.728,00 kn/229,34 EUR mjesečno, sve sukladno odredbi čl. 31. tadašnje Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, 3/201., 16/2014., 22/2014., 25/2015., 67/2017., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/14). Tek nakon sklapanja Ugovora o naknadi za reklamu da je tuženik izdao rješenje od 27. ožujka 2020. kojim je odobreno postavljanje predmetnog reklamnog panoa. Odredba čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 da propisuje da se za postavljanje, između ostalog, reklamnih panoa na javnim površinama, zemljištima i objektima u vlasništvu drugih, plaća naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Vlasnik, odnosno korisnik tako postavljenog reklamnog panoa i gradonačelnik da sklapaju ugovor o plaćanju naknade, a koji ugovor se sklapa prije izdavanja rješenja o njegovom postavljanju. Tužitelj uočava da ta odredba ne razlikuje situaciju kada se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave od situacije kada se reklama postavlja na privatnom zemljištu. Tužitelj smatra da naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatnom zemljištu nije u djelokrugu komunalnog reda, u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu (dalje u tekstu: ZKG) temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom redu/14, slijedom čega da predmetni podzakonski propis nije u skladu s ZKG-om. Osim toga, da se u odredbi čl. 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i čl. 3. st. 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji uređuje prihode jedinica lokalne samouprave, ne navodi da bi tuženik bio ovlašten za svoj prihod propisati naknadu za postavljanje reklama na privatnom zemljištu, slijedom čega da je Odluka o komunalnom redu/14 protivna i tim zakonima. Naposljetku, odredba čl. 31. Odluka o komunalnom redu/14 po kojoj je plaćanje predmetne naknade tuženiku preduvjet za dobivanje odobrenja za postavljanje reklame na privatnom zemljištu da je protivna i odredbi čl. 49. st. 1. i čl. 50. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustav), budući da se njome ograničava poduzetnička sloboda izvan razloga propisanih Ustavom. S obzirom da je Ugovor o naknadi za reklamu sklopljen temeljem odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 koja je protivna Ustavu i navedenim zakonima, to da je cijeli ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a posljedica ništetnosti jest da je svaka strana dužna vratiti onoj drugoj ono što je primila temeljem tog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a), tako da je tuženik dužan tužitelju vratiti naknadu koju je primio temeljem ništetnog ugovora u ukupnom iznosu od 11.016,53 EUR s zateznim kamatama od dana kada je primio svaku pojedinu uplatu, prema pravilima o povratu stečenog bez pravne osnove (čl. 1111. ZOO-a). Poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastara potraživanja iznosa plaćenih temeljem ništetnog ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. U odnosu na ovlaštenje i dužnost suda za preispitivanje zakonitosti općeg akta koji više nije na snazi ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2169/2019 od 1. ožujka 203. i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III- 4026/2019 od 14. srpnja 2021. Stoga tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o nakadi za reklamu i isplatu iznosa od 11.016,53 EUR s zateznim kamatama od prvog dana nakon dana kada je svaka od pojedinačnih uplata primljena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije dokazao da je u odnosu na odredbu čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 pokrenut postupak ocjene njene zakonitosti i/ili ustavnosti pred Visokim upravnim sudom ili Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Smatra da je tužitelj Ugovor o naknadi za reklamu sklopio svojevoljno, a kako ga do dana nije raskinuo, to da je isti i dalje na snazi. Ističe da je Odluka o komunalnom redu/14 donesena u skladu s Zakonom o komunalnom gospodarstvu koji jasno upućuje na obvezu i ovlaštenje jedinica lokalne samouprave za donošenje provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu (uređenje naselja, održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada itd.). Smatra da predmetni sud nije ovlašten preispitivati zakonitost i ustavnost Odluke o komunalnom redu/14 i njezinih pojedinih odredbi, a posljedično da nije ovlašten niti donositi zaključak o ništetnosti predmetnog Ugovora o naknadi za reklamu. Stoga da je tužbeni zahtjev neosnovan. Ukazuje da je pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u tijeku postupak Usoz-43/2024 radi ocjene zakonitosti općeg akta tuženika – Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, 15/2023., 42/2023., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/23), konkretno njegove odredbe čl. 61., koja da sadržajno odgovara odredbi čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14. Stoga predlaže prekid ovog parničnog postupka do okončanja tog postupka pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

3. Tužitelj se je protivio iznijetim navodima i prijedlozima tuženika.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o naknadi za reklamu (list 8. – 9. spisa), dopis tuženika od 15. srpnja 2024. (list 10. – 11. spisa), rješenje tuženika od 27. ožujka 2020. (list 12. – 14. spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15. spisa) i tužiteljeva knjigovodstvena kartica dobavlja u odnosu na tuženika (list 111. – 115. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

6. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti Ugovora o naknadi za reklamu i povrat iznosa koje je tuženik naplatio temeljem tog ugovora. U razdoblju od lipnja 2019. do travnja 2023.

7. Među strankama je nesporno da su sklopile Ugovor naknadi za reklamu kojim je ugovoreno da će tužitelj plaćati tuženiku naknadu za postavljanje reklame (obostrani, osvijetljeni i samostojeći reklamni pano tipa Big bord, reklamne površine 120 m2) na nekretnini (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Zagreb, Krivajska ulica) koja nije u vlasništvu tužitelja, već treće osobe, da je tužitelj u utuženom razdoblju imao na navedenoj postavljenu reklamu te da je plati tuženiku naknadu temeljem tog ugovora u visini i na datume kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu.

8. Sporno je da li je predmetni Ugovor o naknadi za reklamu ništetan te, posljedično, da li je tuženik dužan tužitelju vratiti iznose što ih je temeljem tog ugovora primio na ime predmetne naknade.

9. Prema ocjeni ovog suda Ugovor o naknadi za reklamu jest ništetan.

10. Tuženica tvrdi da u okviru svojeg ovlaštenja da uređuje komunalni red na svojem području ima pravo naplaćivati naknadu za postavljanje reklamnog panoa- reklame na nekretninama koje se nalaze unutar njezinog upravno-teritorijalnog obuhvata, bez obzira jesu li te nekretnine u njenom vlasništvu, dakle, radi li se o nekretninama javne namjene ili u privatnom vlasništvu.

11. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o naknadi za reklamu, 23. svibnja 2019., na snazi je bio Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/2018., 110/2018., dalje u tekstu: ZKG/18).

12. Odredbom čl. 12. st. 1. ZKG-a/18 određeno je da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba - jedinica lokalne samouprave.

13. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ZKG-a/18, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje:

- uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta,

- način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave za gospodarske i druge svrhe, uključujući i njihovo davanje na privremeno korištenje, građenje građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta te održavanje reda na tim površinama,

- uvjete korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene za parkiranje vozila,

- održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene, uključujući uklanjanje snijega i leda s tih površina.

14. Naknade za davanje na privremeno korištenje površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave (čl. 105. ZKG-a/18).

15. Međutim, Odluka o komunalnom redu/14, temeljem čijeg je čl. 31. sklopljen pobijani Ugovor o naknadi za reklamu, donesena je temeljem ranijeg Zakona o komunalnog gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/1995., 109/1995., 21/1996., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 49/2011., 144/2012., 147/2014., dalje u tekstu: ZKG/95).

16. Odredbom čl. 14. st. 1. ZKG-a/95 određeno je da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje.

17. Nadalje, navodi se da se odlukom o komunalnom redu propisuju naročito odredbe o uređenju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju s skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe (čl. 14. st. 2. ZKG-a/95).

18. Neposredno nakon sklapanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu, tuženik je donio novu Odluku o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 14/2019., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/19). Naime, pobijani ugovor je sklopljen u svibnju 2019., a Odluka o komunalnom redu/19 je donesena i stupila na snagu u srpnju 2019. te je ista važila za vrijeme cijelog utuženog razdoblja za povrat plaćene naknade.

19. Prema odredbi čl. 26. st. 3. Odluke o komunalnom redu/14, reklamni panoi oglasne površine veće od 12 m2 postavljaju se na javne površine, zemljište i građevine sukladno propisima o prostornom uređenju i gradnji i na temelju rješenja gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove.

20. Za postavljanje reklamnih panoa na javne površine, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća se naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Vlasnik, odnosno korisnik reklamnog panoa i gradonačelnik, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade. Ugovor se sklapa prije izdavanja rješenja o njihovu postavljanju (čl. 31. st. 1. – 3. Odluke o komunalnom redu/14).

21. Prema odredbi čl. 27. st. 1. Odluke o komunalnom redu/19, reklamni panoi postavljaju se na temelju rješenja gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove.

22. Zahtjevu za izdavanje rješenja prilaže se idejni odnosno tipski projekt, dokaz o vlasništvu odnosno korištenju nekretnine, suglasnost vlasnika, a za svjetleće reklame suglasnost za priključak na elektromrežu i druga potrebna dokumentacija (čl. 27. st. 3. Odluke o komunalnom redu/19).

23. Odredba čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19 sadržajno odgovara citiranoj odredbi čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14.

24. Ovaj sud primjećuje da je jedinica lokalne samouprave (i Grad Zagreb) ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojima će se pobliže urediti uređenje naselja, od tuda i njeno pravo da odredi da je za postavljanje reklama i reklamnih panoa potrebno ishoditi njeno odobrenje, kako bi ista ustanovila dopustivost postavljanja reklame na određenoj lokaciji s obzirom na njen prostorni zahvat i kulturno

– povijesni značaj nekretnine na kojoj se postavlja te je ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojim će se, između ostalog, urediti pitanje korištenja javnih površina, od tuda i njeno pravo da za postavljanje reklama i reklamnih panoa općenito na javnim površinama naplaćuje naknadu.

25. Međutim, naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na nekretnini u privatnom vlasništvu ne može se smatrati pitanjem koje ulazi u djelokrug komunalnog reda, o kojem bi odlučivala jedinica lokalne samouprave, a time niti tuženik.

26. Ovlaštenje za propisivanje naplaćivanja takve naknade ne proizlazi niti iz ZKG- a/95 temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom redu/14 temeljem koje je sklopljen pobijani Ugovor o naknadi za reklamu, niti iz ZKG-a/18 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu, stoga je zaključak da je odredba čl. 31. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/14 (a i odredba čl. 32. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/19), u dijelu u kojem propisuje da se za postavljanje reklama na zemljištima u nejavnom vlasništvu plaća naknada Gradu Zagrebu te da je sklapanje ugovora o plaćanju takve naknade uvjet za izdavanje odobrenja za postavljanje reklame nezakonita.

27. Pravno shvaćanje o nezakonitosti odredbe općeg akta jedinice lokalne ili regionalne samouprave kojim ista propisuje obvezu plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, privatnopravnih osoba (doduše zbog protivnosti Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ne Zakonu o komunalnom gospodarstvu) dijeli i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, koji je u predmetima Usoz-8/2016, Usoz-118/2020 i Usoz-52/2024, iz tog razloga ukinuo sadržajno istovjetne odredbe odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana – Dignano (presuda Usoz-8/16-7 od 13. lipnja 2016. objavljena u Narodnim novinama, broj: 76/2016.), Grada Velika Gorica (presuda Usoz-118/20-9 od 25. travnja 2022., objavljena u Narodnim novinama, broj: 60/2022.) i Grada Dubrovnika (presuda Usoz- 52/2024 od 27. svibnja 2025., objavljena u Narodnim novinama, broj: 95/2025.).

28. Činjenica da sadržajno istovjetna odluka još ne postoji u pogledu odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 tuženika (a niti neće postojati, jer navedena odluka više nije na snazi, već ju je u cijelosti zamijenila Odluka o komunalnom redu/19, a nju Odluka o komunalnom redu iz 2023.) ne znači da je time navedena odredba postala zakonita ili ustavna.

29. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014., dalje u tekstu: Ustav RH) određeno da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (čl. 50. st. 2. Ustava).

30. Poduzetnička sloboda jest sloboda svakog pravnog subjekta da se pojavi na tržištu i bavi djelatnostima koje donose dobit.

31. Naplaćivanje naknade na mjesečnoj razini za postavljanje reklama na nekretninama koje nisu u javnom vlasništvu, već u vlasništvu privatnih osoba, za koje korištenje vlasnici reklama već vjerojatno plaćaju zakupninu ili drugu naknadu vlasnicima tih nekretnina, svakako ograničava slobodu obavljanja djelatnosti reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, a i djelatnosti koja se postavljanjem reklame reklamira, a koje ograničenje u konkretnom slučaju niti je propisano zakonom, niti je opravdano zaštitom interesa i sigurnosti države, zaštitom prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi, slijedom čega takvo ograničenje nije dopustivo niti opravdano s ustavnopravnog stajališta, po ocjeni ovog suda.

32. U svakom slučaju, prema odredbi čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 99/1999., 29/2002., dalje u tekstu: UZUS) ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (dakle, ne zakon) koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

33. U konkretnom slučaju radi se o nezakonitosti podzakonskog propisa, općeg akta Grada Zagreba, o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima /Narodne novine, broj: 36/2024., dalje u tekstu: ZUS/ u vezi čl. 12. st. 3. t. 2. ZUS-a).

34. Prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju, Usoz-150/2012-10 od 30. lipnja 2014., kada ranija Odluka o komunalnom redu prestane važiti stupanjem na snagu kasnije Odluke o komunalnom redu, tada više nisu ispunjene pretpostavke za ocjenu zakonitosti i ustavnosti ove ranije odluke.

35. Radilo se je o postupku ispitivanja zakonitosti i ustavnosti odredbe čl. 39. st. 2. i 3. tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji postupak je navedeni sud obustavio, jer je u međuvremenu stupila na snagu tuženikova Odluka o komunalnom redu/14 (iako su odredbe čl. 31. st. 1. i 3. Odluke iz 2014. identične spornim odredbama Odluke o komunalnom redu iz 2018.), a u kojem postupanju Ustavni sud Republike Hrvatske nije pronašao povredu prava na pravično suđenje (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-5703/2014 od 20. lipnja 2017.).

36. Stoga ovaj sud neće podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti odredbe čl. 31. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/14, budući da je ista prestala važiti, ali to ne znači da je dužan primijeniti njene odredbe ako smatra da su nezakonite (tako i VSRH, Rev- 2169/2019, U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019).

37. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

38. S obzirom da je predmetni Ugovor o naknadi sklopljen na temelju odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14, kao što je to i navedeno u odredbi čl. 1. Ugovora, (koja je identična odredbi čl. 32. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/19), dakle, na temelju onih dijelova odredaba podzakonskog propisa koji je po ocjeni ovog suda protivan ZKG-u/95 i ZKG-u/18 (i Ustavu, a sud odbija primijeniti navedenu odredbu podzakonskog propisa, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 35. st. 2. UZUS-a), to je isti u cijelosti ništetan.

39. Nije bilo mjesta prekidu predmetnog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, pod brojem Usoz-43/2024, zato jer odluka navedenog suda u toj pravnoj stvari ne rješava prethodno pravno pitanje za ovu pravnu stvar (u ovom postupku se kao prethodno pravno pitanje razmatra zakonitost i ustavnost čl. 31 Odluke o komunalnom redu/14, dok Visoki upravni sud Republike Hrvatske razmatra zakonitost i ustavnost čl. 61. st. 1. i 4., čl. 156. st. 1. i čl. 168. st. 2. Odluke o komunalnom redu tuženika iz 2023., koja je stupila na snagu tek nakon sklapanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu te nakon isteka utuženog razdoblja za povrat primljene naknade).

40. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

41. Budući da se radi o povratu stečenog bez pravne osnove, ugovorna strana koja vraća primljeni novac dužna je platiti zatezne kamate od dana stjecanja ako je bila nepoštena, u protivnom od dana podnošenja zahtjeva za povrat (čl. 1115. ZOO-a).

42. S obzirom da je ništetnost posljedica protivnosti općeg akta tuženika zakonu i Ustavu, to se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem koji bi bio dužan platiti zatezne kamate od dana kada je stekao pojedinu mjesečnu naknadu za postavljanje reklamnog panoa.

43. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

44. Budući da visina tužbenog zahtjeva i datumi plaćanja predmetne naknade nisu sporni, to je tužitelju dosuđena isplata iznosa od 11.016,53 EUR s zateznim kamatama od prvog dana nakon uplate svake mjesečne naknade (kako to tužitelj zahtijeva).

45. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

46. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 11.016,53 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 9. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 20. listopada 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 78,31 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /narodne novine, broj: 37/2023/), dakle, ukupno mu pripada 828,31 EUR s zateznim kamatama od donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 7. studenog 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici