Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-520/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, za Državne nekretnine d.o.o., OIB 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika BOOM d.o.o., OIB 09364271737, Solin, Kralja Zvonimira 19, kojeg zastupa punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu, Bihaćka 2a, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika tuženika, 7. studenoga 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj iznos od 45.092,61 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec listopad 2019.) od 14.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec studeni 2019.) od 14.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec prosinac 2019.) od 10.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR (za mjesec siječanj 2020.) od 10.01. 2020. pa do isplate,

- na iznos od 398,17 EUR (za mjesec veljaču 2020.) od 10.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 696,80 EUR (za mjesec ožujak 2020.) od 10.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 696,80 EUR (za mjesec svibanj 2020.) od 25.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 696,80 EUR (za mjesec lipanj 2020.) od 10.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 696,80 EUR (za mjesec srpanj 2020.) od 10.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec kolovoz 2020.) od 10.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec rujan 2020.) od 10.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec listopad 2020.) od 10.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec studeni 2020.) od 10.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec prosinac 2020.) od 10.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 696,80 EUR (za mjesec siječanj 2021.) od 12.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec veljaču 2021.) od 12.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec ožujak 2021.) od 12.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec travanj 2021.) od 12.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec svibanj 2021.) od 12.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec lipanj 2021.) od 12.06.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec srpanj 2021.) od 12.07.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec kolovoz 2021.) od 12.08.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec rujan 2021.) od 12.09.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec listopad 2021.) od 12.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec studeni 2021.) od 12.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec prosinac 2021.) od 10.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec siječanj 2022.) od 10.01.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec veljaču 2022.) od 10.02.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec ožujak 2022.) od 10.03.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec travanj 2022.) od 10.04.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec svibanj 2022.) od 10.05.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec lipanj 2022.) od 10.06.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec srpanj 2022.) od 10.07.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec kolovoz 2022.) od 10.08.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec rujan 2022.) od 10.09.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec listopad 2022.) od 10.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec studeni 2022.) od 10.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec prosinac 2022.) od 10.12.2022. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec siječanj 2023.) od 10.01.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec veljaču 2023.) od 10.02.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec ožujak 2023.) od 10.03.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec travanj 2023.) od 10.04.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec svibanj 2023.) od 10.05.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec lipanj 2023.) od 10.06.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec srpanj 2023.) od 10.07.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec kolovoz 2023.) od 10.08.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec rujan 2023.) od 10.09.2023. pa do isplate,

- na iznos od 995,42 EUR (za mjesec listopad 2023.) od 10.10.2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), dakle stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 3. listopada 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II Nalaže se tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku BOOM d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. studenoga 2025. do isplate po stopi po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se zahtjev tuženika BOOM d.o.o. da mu tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. studenoga 2025. do isplate po stopi po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tuženik plati 45.092,61 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

2. Izjavio je da je vlasnik 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e-1) dio prizemlja- i to oko 35 m2 (lokal) i 2. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e-2) ostali dio prizemlja, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta zemljište bez zgrade, kuća, sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica]. Nekretnina da je u naravi poslovni prostor kojim upravlja trgovačko društvo državne nekretnine d.o.o.

3. Izjavio je da je predmetni poslovni prostor, ukupne površine 55,46 m[2] do prosinca 2023. koristilo društvo LISCA ZAGREB d.o.o. temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 1. prosinca 2017. s tuženikom koji nije bio vlasnik nekretnine. LISCA ZAGREB d.o.o. da je 6. prosinca 2023. predalo poslovni prostor u posjed Državne nekretnine d.o.o. U razdoblju korištenja poslovnog prostora odnosno od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. LISCA ZAGREB d.o.o. da je tuženiku platilo 45.092,61 EUR zakupnine koji da pripada društvu Državne nekretnine d.o.o.

4. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj da sud izvede dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o zakupu, zapisnika o očevidu od 23. rujna 2022. i 25. srpnja 20213., zapisnika o primopredaji od 6. prosinca 2023., dopisa društvu BOOM d.o.o. od 13. listopada 2023., naloga za plaćanje, analitičke kartice LISCE ZAGREB d.o.o. za razdoblje 10/2019 do 10/2023, zahtjeva za mirno rješenje spora od 4. srpnja 2024. i povratnice od 8. srpnja 2024.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu.

6. Izjavio je da ne spori činjenicu da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih poslovnih prostora, niti spori činjenicu da je u utuženom razdoblju raspolagao predmetnim poslovnim prostorima na način da je sa trgovačkim društvom Lisca – Zagreb d.o.o. sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora, temeljem kojega je to društvo plaćalo zakupninu za predmetne poslovne prostore (koji u naravi predstavljaju jednu cjelinu) u iznosu od 796,33 EUR mjesečno, uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV). Izjavio je da tužitelj nikada nije tražio predaju predmetnih poslovnih prostora u posjed. Isto tako, nije sporio činjenicu da je 6. prosinca 2023. izvršena primopredaja predmetnih poslovnih prostora u posjed tužitelju, slobodnih od stvari i osoba, u urednom i ispravnom stanju. Zbog toga je zaključio da su predmetne nekretnine u nepromijenjenom stanju (očuvanog identiteta) predane u posjed tužitelju.

7. No, izjavio je tuženik da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, iako je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Naime, izjavio je da je pravni prednik tuženika, trgovačko društvo Kerum d.o.o. pravo vlasništva predmetnih nekretnina steklo kao kupac od prodavatelja DIOKOM d.d. u stečaju na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2003., ovjerenog od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod poslovnim brojem OV-17252/03, 3. studenoga 2003., potvrde o potpunom namirenju DIOKOM d.d. u stečaju, Split od 1. rujna 2004., ovjerene od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod poslovnim brojem OV-11834/04, 2. rujna 2004., aneksa br. 1. kupoprodajnog ugovora od 31.listopada 2003., a koji aneks je sklopljen dana 2. siječnja 2004., aneksa br. 2. kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2003., a koji aneks je sklopljen 2. travnja 2004. i zaključka Trgovačkog suda u Splitu, poslovnog broja St-88/00 od 6. studenoga 2003.

8. Izjavio je tuženik da je u stečajnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem St - 88/00 nad stečajnim dužnikom Diokom d.d. u stečaju prije javnog oglašavanja prodaje predmetnih nekretnina (zajedno sa drugom imovinom tog stečajnog dužnika) utvrđeno da su predmetni poslovni prostori u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Diokom“ holding Split, procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala kao i da je pravo korištenja koje je bilo upisano u zemljišnim knjigama na poduzeće Fabrika obuće Proleter, Beograd preneseno na društveno poduzeće „Diokom“ holding, Split i to prije nego što je na snagu stupila Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno kasnije Zakon o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravih osoba na teritoriju Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju da nije bilo osnove da se na predmetnim poslovnim prostorima pozivom na odredbe članka 3. stavka 1. Uredbe i članka 10. Zakona o zabrani raspolaganja, upiše vlasništvo Republike Hrvatske, jer u vrijeme kada su ovi propisi stupili na snagu, predmetne nekretnine nisu više predstavljale sredstva pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije. Diokom d.d. kao pravni slijednik društvenog poduzeća Diokom holding, Split, koje je bilo nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina, je ex lege stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina u smislu odredbe članka 360. stavka 2. odnosno članka 362. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to u trenutku stupanja na snagu tog Zakona, dana 1. siječnja 1997. Nakon toga, temeljem ranije citiranih isprava predmetne nekretnine da su prešle u vlasništvo trgovačkog društva Kerum d.o.o., koje ih je nakon toga prodalo tuženiku. Slijedom navedenog, tuženik da je zajedno sa svojim pravnim prednicima (društveno poduzeće Diokom, holding Split, trgovačko društvo Diokom d.d., dužnik Diokom d.d. u stečaju i trgovačko društvo Kerum d.o.o.) u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih poslovnih prostora više od četrdeset godina. Tuženika, kao i njegove pravne prednike u posjedu predmetnih nekretnina da nitko nikada nije uznemiravao, sve dok društvo Lisca – Zagreb d.o.o. kao korisnik predmetnih nekretnina, nije 6. prosinca 2023. predalo iste u posjed tužitelju.

9. Izjavio je tuženik da je za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatom naknade za to što je tuženik upotrebljavao predmetne nekretnine i od nje imao korist, odnosno isplatom naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja predmetnih poslovnih prostora, odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, odnosno tuženika, pri čemu pošteni posjednik svakako postaje nepošteni posjednik od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari, a što tužitelj nije napravio. Izjavio je da je u posjed predmetnih nekretnina stupio na temelju valjane pravne osnove, zbog čega je bio zakonit, istinit i pošten posjednik predmetnih nekretnina. Tužitelj nikada nije zatražio od tuženika predaju predmetnih nekretnina u posjed. Iz isprava koje su dostavljene uz tužbu da je vidljivo da prije zahtjeva za mirno rješenje spora (kojeg je tuženik primio 8. srpnja 2024.), tužitelj nije prema tuženiku na niti jedan način manifestirao svoja vlasnička ovlaštenja. Predmetne nekretnine su predane u posjed tužitelju od strane korisnika tih nekretnina 6. prosinca 2023. (u vrijeme kada tuženik više nije ostvarivao nikakvu korist od tih nekretnina, jer je korisnik istih prestao sa plaćanjem zakupnine tuženiku).

10. S obzirom na to da u spisu postoji zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora u kojem zahtjevu je sadržan zahtjev za isplatom utužene naknade, a koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 08. srpnja 2024. godine, jasno je da tužitelj (pod pretpostavkom da tuženik ima pravni položaj nepoštenog posjednika, a teret dokaza te činjenice je na tužitelju) ima pravo na zatezne kamate upravo od tog dana, kao dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade, a ne i za ranije razdoblje.

11. Zaključno, tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, a posebno u dijelu koji se odnosi na iznos poreza na dodanu vrijednost koji je sadržan u zahtjevu tužitelja za isplatom naknade zbog korištenja tužbe stvari. Naime, izjavio je da je tuženik kao zakupodavac svaki mjesec temeljem ugovora o zakupu kojeg je sklopio sa društvom Lisca – Zagreb d.o.o. kao zakupnikom ispostavljao račune za zakupninu za predmetne nekretnine u iznosu od 796,34 EUR / 6.000,00 kn uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost. Iznos PDV-a po svakom ispostavljenom računu ne predstavlja korist koju je tuženik zadržao za sebe, odnosno ne predstavlja korist koju je tuženik imao od predmetnih nekretnina, jer taj iznos tuženik nije zadržao za sebe, pa ga ni tužitelj ne može potraživati od tuženika.

12. Predložio je tuženik da sud izvede dokaze čitanjem isprava preslike kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2003. ovjerenog od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod poslovnim brojem OV-17252/03, 3. studenog 2003., preslike potvrde o potpunom namirenju DIOKOM d.d. u stečaju, Split od 1. rujna 2004., ovjerene od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod poslovnim brojem OV-11834/04, 2. rujna 2004., ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen između društva Kerum d.o.o. kao prodavatelja i društva Boom d.o.o. te saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika AT radi utvrđenja okolnosti stjecanja i posjedovanja predmetnih nekretnina. Predložio je i to da sud od Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) kao pravnog slijednika Agencije za upravljanje državnom imovinom koja je pravni slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju zatraži potvrdu o tome jesu li predmetne nekretnine prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Diokom holding, Split procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, kao i da dostavi rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju iz kojeg je vidljivo koje su sve nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe tog društvenog poduzeća, zajedno sa svim isprava koje postoje u spisu pretvorbe tog društvenog poduzeća koje se odnose na predmetne nekretnine (kojima je u spisu pretvorbe utvrđeno da iste pripadaju tom društvenom poduzeću). Predložio je i to da se iz spisa ovog suda poslovnog broja St- 88/00 pročita rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama kao dokaz da je tužitelj bio stečajni vjerovnik u tom postupku i da nije imao primjedbi prilikom prodaje poslovnog prostora predniku tuženika.

13. Tužitelj je, odgovarajući na tuženikov odgovor na tužbu izjavio da je temeljem rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015. upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine. Nekretnine da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku bile upisane na Fabriku obuće Proleter Beograd te su temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 40/1992.) koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" 29/1994., 35/1994.) uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske i rješenjem Općinskog suda u Šibeniku koje je deklaratorno. Zemljišna knjiga da je javna, pa da je tuženik kad je sklapao ugovor o zakupu s trgovačkim društvom Lisca- Zagreb d.o.o. mogao izvršiti provjeru u zemljišnim knjigama. Nadalje, izjavio je da tuženik nije dokazao svoje pravo vlasništva kupoprodajnim ugovorom, niti da je pokrenuo postupak kojim bi dokazao pravo vlasništva ili da je izvršio upis vlasništva u zemljišne knjige. Osim toga da je potpuno nelogično da tuženik koji tvrdi da je vlasnik nekretnine nije pokrenuo postupak upisa u zemljišnu knjigu, niti je provjeravao upise u zemljišnoj knjizi te da nije pokrenuo postupak radi zaštite posjeda nakon što je Lisca- Zagreb d.o.o. predao nekretnine tužitelju. Uz to naveo je da predmet ovog postupka nije utvrđenje prava vlasništva, već zahtjev za isplatu koristi koje je tuženik imao , a koje pripadaju vlasniku. Naveo je da u rujnu 2022. izvršen očevid nekretnine od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine iz kojeg da je razvidno da je neposredni korisnik , a time i posredni korisnik upoznat s činjenicom da je tužitelj vlasnik nekretnine.

14. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o zakupu, zapisnika o očevidu od 23. rujna 2022. i 25. srpnja 20213., zapisnika o primopredaji od 6. prosinca 2023., dopisa društvu BOOM d.o.o. od 13. listopada 2023., naloga za plaćanje, analitičke kartice LISCE ZAGREB d.o.o. za razdoblje 10/2019 do 10/2023, preslike kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2003. ovjerenog od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod poslovnim brojem OV-17252/03, 3. studenog 2003., preslike potvrde o potpunom namirenju DIOKOM d.d. u stečaju, Split od 1. rujna 2004., ovjerene od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod poslovnim brojem OV-11834/04, 2. rujna 2004., ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je sklopljen između društva Kerum d.o.o. kao prodavatelja i društva Boom d.o.o. te saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika AT.

15. Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP) dostavio je na traženje suda rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: 943-01/96-01/667, urbroj:563-04-403/96-2 od 5. veljače 1999., rješenje klasa: UP/I-943-01/03-02/95, urbroj:563-03/04/03-2003-2 od 3. rujna 2003. te rješenje broj:01-02/92-06/514 od 7. prosinca 1993. te ostale isprave iz spisa. Tuženik je predložio sudu da pročita isprave Odluku o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. 2-155. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u Šibeniku, ulica 12. kolovoza br. 6. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 od 10. rujna 1991., Odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju, donesena od 26. rujna 1991., Odluku o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. 139. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u [adresa]. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 donesena od 10. rujna 1991., Odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju od 26. rujna 1991., Rješenje Općinskog sekretarijata za privredu općine Šibenik od 11. studenoga 1991. te ispravu Podaci o procijenjenoj vrijednosti nekretnina u Šibeniku uključena u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Diokom, holding.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji se legitimirao kao vlasnik nekretnine označene kao 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e-1) dio prizemlja- i to oko 35 m[2] (lokal) i 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e-2) ostali dio prizemlja, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta zemljište bez zgrade, kuća, sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] da mu tuženik kojeg je označio kao nepoštenog posjednika naknadi koristi koje je imao od posjedovanja nekretnine u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. u iznosu od 45.092,61 EUR.

17. Stoga je u odlučujući o tužbenom zahtjevu trebalo primijeniti odredbu članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV) kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

18. Nema spora o tome da je tužitelj upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine.

19. Iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015. je vidjeti da je taj sud dopustio uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na nekretninama "zk vlasnika Fabrika obuće Proleter Beograd" koje se sastoje od dijela prizemlja i to oko 35 m2 i ostali dio prizemlja kao posebni zkčbr. [katastarska čestica] kuća površine 86 m2 temeljem Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

20. Iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-7000/15 od 2. veljače 2016. je vidjeti da je taj sud dopustio uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na nekretninama čest.br. 5737 i to prizemlje, s imena društveno vlasništvo nositelj prava korištenja Poduzeće Petar Velebit Beograd na temelju prijedloga od 3. srpnja 2015., Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

21. Iz očitovanja volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišnu knjigu od 29. listopada 2018. koji su suvlasnici nekretnine u naravi stambeno-poslovni objekt položen u Šibeniku, na adresi [adresa], katastarski označena kao kat. čest. br. [katastarska čestica] (Z. U. [broj ZK uloška]) K. O. [katastarska općina] ukupne površine 86 m[2] , dali [adresa], DT, MT i UT, vidjeti je da su suvlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dali izjavu radi uspostavljanja prava vlasništva na određenom posebnom dijelu nekretnine i to u korist Republike Hrvatske na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade koji se sastoji od prodajnog prostora, garderobe, ureda, skladišta i wc ukupne površine 55,46 m[2] koji je povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine označenim omjerom 22/100.

22. Nema spora niti o tome da je tuženik s trgovačkim društvom Lisca- Zagreb d.o.o. bio u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu. Nema spora niti o tome da predmet zakupa odgovara nekretnini za koju je kao vlasnik uknjižen tužitelj u zemljišnoj knjizi.

23. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2017. vidjeti je da je ugovor sklopljen na razdoblje od pet godina počevši od 1. prosinca 2017.

24. Nema spora niti o tome da je u tužbom obuhvaćenom razdoblju trgovačko društvo Lisca- Zagreb d.o.o. tuženiku plaćalo zakupninu.

25. Tužitelj je dostavio račune 01-01-2023 za siječanj 2023., 04-01-2023 za veljaču 2023., 10-01-2023 za ožujak 2023., 16-01-2023 za travanj 2023., 19-01-2023 za svibanj 2023., 33-01-2023 za lipanj 2023., 38-01-2023 za srpanj 2023, 45-01-2023 za kolovoz 2023., 50-01-2023 za rujan 2023., 59-01-2023 za listopad 2023.

26. Iz tih računa je vidjeti da je istima tuženik pozivao trgovačko društvo Lisca-Zagreb d.o.o. na plaćanje zakupnine "za najam poslovnog prostora 66 m[2] , [adresa] u iznosu od 995,43 EUR od čega 796,34 EUR zakupnine i 199,09 EUR poreza na dodanu vrijednost.

27. Tužitelj je dostavio i potvrde- naloge za nacionalna plaćanja iz kojih je vidljivo da je Lisca- Zagreb d.o.o. platilo tuženiku račun 01-01-2023, 04-01-2023, najam za 3/2023, račun 16 zakupnina 4/2023, račun 19-01-2023, račun 33, zakupnina 7/23, račun za 8/23, najam poslovnog prostora 9723, račun za 10/23.

28. Nema spora niti o tome da je poslovni prostor u prizemlju zgrade k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ZU 2404 trgovačko društvo Lisca-Zagreb d.o.o. predalo tužitelju 6. prosinca 2023. Tom prigodom sastavljen je zapisnik klasa:372-10/23-01/02, urbroj:DN-5-01/rv- 18. U tom zapisniku navedeno je da je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. preuzelo poslovni prostor slobodan od osoba i stvari od dotadašnjeg korisnika te je preuzeto 7 ključeva u vrlo dobrom stanju. Tome je prethodilo, vidjeti je iz zapisnika Klasa:372-10/23-01/01, urbroj:DN-5-01/RV-74 od 25. srpnja 2023. obavljanje očevida os Državnih nekretnina d.o.o. u predmetnom poslovnom prostoru. Navedeno je u tom zapisniku da Lisca-Zagreb d.o.o. koristi poslovni prostor temeljem sklopljenog ugovora o zakupu s tuženikom, kojem je plaćana zakupnina, da se prostor koristi od 2006. za obavljanje trgovačke djelatnosti.

29. Iz zapisnika urbroj: 531-09-01-03-05/02 od 23. rujna 2022. vidjeti je da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine obavilo očevid u predmetnom poslovnom prostoru kojom prigodom je bila prisutna radnica Lisca- Zagreb d.o.o. VT. U zapisniku je navedeno da Lisca-Zagreb d.o.o. u poslovnom prostoru posluje od 2006., da je s tuženikom koji se predstavlja vlasnikom sklopljen ugovor o zakupu 2017.

30. U dopisu Klasa: 372-02/23-01/25, urbroj:DN-5-01/RV-7 od 13. listopada 2023. Državne nekretnine d.o.o. su obavijestile tuženika da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora temeljem rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015., da tim poslovnom prostorom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenim 21. svibnja 2018. s Ministarstvom državne imovine. Tim dopisom pozvan je tuženik platiti na račun društva Državne nekretnine d.o.o. naknadu za korištenje poslovnog prostora koju mu je temeljem ugovora o zakupu platila Lisca- Zagreb d.o.o.

31. Dakle, nema spora o tome da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2023. posjedovao predmetnu nekretninu i da je tu nekretninu dao u zakup trgovačkom društvu Lisca-Zagreb d.o.o. koje mu je plaćalo zakupninu.

32. No, tuženik je tvrdio da je imao valjanu osnovu posjedovanja predmetnog poslovnog prostora i to ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je 1. studenoga 2017. sklopio s trgovačkim društvom Kerum d.o.o., koji je pak nekretninu kupio u stečajnom postupku koji se nad trgovačkim društvom Diokom d.d. u stečaju vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-88/00. Tvrdio je dakle tuženik da je njegov posjed nekretnine pošten, pa da utoliko sukladno članku 165. ZV-a nije dužan platiti naknadu za koristi od posjedovanja nekretnine. No, osim toga tvrdio je i to da je vlasnik poslovnog prostora koji je vlasništvo stekao temeljem zakona, posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, odnosno dosjelošću. Tvrdio je dakle, da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

33. Iz već spomenutog rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Z-4938/15 od 29. rujna 2015. zaključiti je da je posljednji upis prije upisa Republike Hrvatske u zemljišnu knjigu, upis za vrijeme društvenog vlasništva i da je u to vrijeme nositelj prava na nekretnini bilo upisano poduzeće Fabrika obuće Proleter, Beograd.

34. Prema tvrdnji tuženika, pravo koje je imalo društveno poduzeće Fabrika obuće Proleter, Beograd preneseno je na društveno poduzeće Diokom holding Split prije nego je stupila na snagu Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

35. Iz isprave Odluke o pripajanju poslovne jedinice poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Split utvrđeno je da je upravni odbor poduzeća Jugoplastika-komerc d.d. Split na sjednici održanoj 26. rujna 1991. donio odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. 2-155. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u Šibeniku, ulica 12. kolovoza br. 6. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 od 10. rujna 1991. poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Put Brodarice 6 Split, a na temelju odluke o pripajanju poslovne jedinice koju su radnici zaposleni u poslovnoj jedinici donijeli 10. rujna 1991.

36. Iz isprave Odluke o pripajanju poslovne jedinice poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Split utvrđeno je da je upravni odbor poduzeća Jugoplastika-komerc d.d. Split na sjednici održanoj 26. rujna 1991. donio odluku o prihvaćanju odluke o pripajanju poslovne jedinice prodavaonice br. br. 139. poduzeća „Industrija obuće Beograd“ iz Zemuna, koja se nalazi u [adresa]. poduzeću „Jugoplastika – komerc“ d.d., Split, Put brodarice 6 od 10. rujna 1991. poduzeću Jugoplastika-komerc d.d. Put Brodarice 6 Split, a na temelju odluke o pripajanju poslovne jedinice koju su radnici zaposleni u poslovnoj jedinici donijeli 10. rujna 1991.

37. Kasnije je prodavaonica u [adresa] i [adresa].u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Diokom holding d.d. Split, Put Brodarice 6, a temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:943-01/96-01/667, urbroj:563-04-403/96-2 od 9. siječnja 1997. procijenjena kao nekretnina u vrijednost društvenog kapitala.

38. Tužitelj temelji svoje vlasništvo predmetnih nekretnina na odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 40/1992., dalje Uredba o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske) koja je kasnije zamijenjena Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" 29/1994., 35/1994.).

39. Vlada Republike Hrvatske donijela je 31. srpnja 1991. Uredbu o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 39/1991.) kojom je zabranjeno poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore, Autonomne pokrajine Vojvodine i Autonomne pokrajine Kosovo, da prijenosom prava raspolaganja, prodajom, drugim pravnim poslom ili aktom internog poslovanja osnovna sredstva svojih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika bez svojstva pravne osobnosti na teritoriju Republike Hrvatske prenose sa teritorija Republike Hrvatske. Zabrana iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se odnosi i na proizvode i robe jedinica i organizacijskih oblika u stavku 1. ovog članka izuzev njihove maloprodaje i veleprodaje. Poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici bez svojstva pravne osobnosti iz stavka 1. ovog članka, mogu se odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacijskom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba. Temeljem ove odluke nadležni privredni sud izvršit će upis nastalog poduzeća odnosno odgovarajuće pravne osobe u sudski registar. Odluku u smislu stavka 3. ovog članka može donijeti i Agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj. Zabrana iz stavka 1. ovog članka prestaje u slučaju statusne promjene u poslovnoj ili drugoj organizacijskoj jedinici njezinim organiziranjem u samostalno poduzeće sa statusom pravne osobe, danom upisa u sudski registar.

40. Potom je na sjednici održanoj 28. kolovoza 1991. Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 44/1991.). Tom Uredbom je izmijenjena i dopunjena prethodno donesena Uredba i određena zabrana poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske kao i organima i institucijama federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, da prijenosom prava raspolaganja, prodajom, drugim pravnim poslom ili aktom internog poslovanja osnovna sredstva svojih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika bez obzira da li imaju svojstvo pravne osobe na teritoriju Republike Hrvatske, prenose sa teritorija Republike Hrvatske.

41. Propisano je da se poslovne jedinice i drugi organizacioni oblici poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore i Pokrajina Kosova i Vojvodine, te organa i institucija federacije, mogu odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacionom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba, da se dvije ili više poslovnih jedinica i drugih organizacionih oblika istog ili različitog poduzeća ili drugih pravnih mogu odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacijskom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba, ili se pripojiti postojećem poduzeću ili drugoj pravnoj osobi sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske.

42. Propisano je i to da sredstva poduzeća ili druge pravne osobe osnovane prema prethodno navedenim odredbama čine sredstva poduzeća odnosno druge pravne osobe koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske i na kojima je djelatnost obavljala poslovna jedinica ili drugi organizacijski oblik poduzeća i drugih pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore i Pokrajina Kosova i Vojvodine, te organa i institucija federacije.

43. Odlukama o pripajanju poslovne jedinice od 10. rujna 1991. radnici poslovne jedinice prodavaonice broj 2-155 koja se nalazi u Šibeniku, Ulica 12. kolovoza 6 i radnici poslovne jedinice prodavaonice br. 139, [adresa], iskoristili su svoje pravo dano naprijed citiranim određenjima Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske te se poslovna jedinica Industrijske obuće Beograd pripojila postojećem poduzeću Jugoplastika komerc d.d. Split, dakle pravnoj osobi sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske.

44. Uslijed tog pripajanja sredstva poslovne jedinice poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije postala su sredstva pravne osobe koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, dakle poduzeća Jugoplastika komerc d.d. Split.

45. Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 1. listopada 1991. godine donijela je Uredbu o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 52/1991.). Člankom 8. te Uredbe je određeno da se sredstva pravnih osoba čije je sjedište na teritoriju Republike Srbije, Autonomnih pokrajina Kosovo i Vojvodine te Republike Crne Gore koja se nalaze na teritoriju Republike prenose na pravne osobe nastale organiziranjem njihovih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika.

46. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 31. siječnja 1992. donijela Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 5/1992.). Određeno je člankom 2. te Uredbe da se u članku 8. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi: "Pravna osoba nastala organizacijom po odredbama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 39/91 i 44/91) i ove uredbe zadržava prava nastala poslovanjem poslovne jedinice ili drugog organizacijskog oblika (poslovni prostor, zakup, najam, potraživanja)".

47. Dakle, pripajanjem poslovne jedinice poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, dakle poslovne jedinice Industrijske obuće Beograd koja je obavljala djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru, poduzeću Jugoplastika komerc d.d. Split, sredstva poslovne jedinice, pa tako i predmetni poslovni prostor preneseni su na poduzeće Jugoplastika komerc d.d. i to vidjeti je iz spomenutih odluka radnika poslovnih jedinica i Jugoplastika komerc d.d. Split na dan 26. rujna 1991.

48.Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. lipnja 1992. donijela Uredbu o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske.

49. Člankom 3. te Uredbe je propisano da se sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju republika Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, a koje se do dana stupanja na snagu ove uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 39/91, 44/91, 52/91 i 5/92) prenose u vlasništvo Republike Hrvatske.

50. Člankom 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 29/1994., 35/1994.) propisano je da sudovi po službenoj dužnosti provode uknjižbu nekretnina koje su postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 40/92.).

51. Odredba članka 165. ZV kojom je uređen „pravni položaj nepoštenoga posjednika“, propisuje (stavak 1.) „Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.“ i (stavak 6.) „Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.“

52. Uzimajući u obzir određenja članka 165. ZV-a prije svega, bitno je, je li tužitelj vlasnik.

53. Iz prethodno navedenih isprava, primjenom citiranih članaka Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 39/1991., 44/1991., 52/1991. i 5/1992.) utvrđeno je da tužitelj na temelju članka 3. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 40/1992.) nije stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora s obzirom na to da je prije stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, predmetni poslovni prostor postao sredstvo Jugoplastika komerc d.d., poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Hrvatske. Pri tome je važno naglasiti da stranke nisu dovodile u pitanje da su sredstva poslovne jedinice Industrije obuće Beograd, koja se nalaze u [adresa], upravo predmetni poslovni prostor.

54. Tužitelj nije niti tvrdio da je postojala neka druga osnova stjecanja vlasništva, osim te osnove. Stoga nije ovlašten tražiti naknadu za koristi koje je tuženik imao od posjedovanja predmetne nekretnine.

55. Zato je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

56. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i članka 155. ZPP-a.

57. Sukladno Tbr. 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa) sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje ove parnice troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.8.1.Tarife), zastupanja na ročištu 12. ožujka 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), sastava podneska od 26. svibnja 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 12. lipnja 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), zastupanja na ročištu 3. srpnja 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), sastava podneska od 22. rujna 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife) i zastupanja na ročištu 30. rujna 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife).

58. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.

59. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak sastava podneska od 20. studenoga 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama (Tbr.8.1. Tarife) jer je tim podneskom punomoćnik tuženika dostavio punomoć za zastupanje i obavijestio sud o postojanju punomoći prije negoli je tuženik dao odgovor na tužbu, pa ta radnja nije bile potrebne za vođenje ovog postupka.

U Splitu 7. studenoga 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Županijsko državno odvjetništvo u Splitu

- punomoćnik Damir Gruić, odvjetnik u Splitu

- u spis