Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-82/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović u Rijeci, protiv prvotuženika ELEKTRO-VODA d.o.o., Cres, Turion 20/b, OIB: 50818111757, zastupanog po punomoćniku PO u [adresa] i drugotuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Bagića, odvjetnika u Rijeci, punomoćnika prvotuženika i punomoćnice drugotuženika, objavljene 7. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ELEKTRO-VODA d.o.o., Cres, Turion 20/b, OIB: 50818111757 i drugotuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate 12.925,74 eura, s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, do 31. srpnja 2015. iznosi 12% godišnje, a počevši od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 8.361,53 eura od 3. studenoga 2016. pa do isplate, na iznos od 2.462,00 eura od 7. studenoga 2025. pa do isplate, na iznos od 139,37 eura od 27. veljače 2014. pa do isplate, a na iznos od 1.962,84 eura kako slijedi:

− na iznos od 50,53 eura, počam od 15.04.2014., pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.05.2014., pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.06.2014., pa do isplate,

− na iznos od 50,53 eura, počam od 15.07.2014., pa do isplate,

− na iznos od 6,34 eura, počam od 15.08.2014., pa do isplate,

− na iznos od 50,53 eura, počam od 15.09.2014., pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.10.2014., pa do isplate,

− na iznos od 6,34 eura, počam od 15.11.2014., pa do isplate,

− na iznos od 72,63 eura, počam od 15.12.2014.,pa do isplate,

− na iznos od 6,34 eura, počam od 15.01.2015., pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.02.2015., pa do isplate,

− na iznos od 72,63 eura, počam od 15.03.2015.,pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.04.2015., pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.05.2015., pa do isplate,

− na iznos od 50,53 eura, počam od 15.06.2015., pa do isplate,

− na iznos od 28,44 eura, počam od 15.07.2015., pa do isplate,

− na iznos od 6,34 eura, počam od 15.08.2015., pa do isplate,

− na iznos od 138,93 eura, počam od 15.09.2015.,pa do isplate,

− na iznos od 260,46 eura, počam od 15.10.2015.,pa do isplate,

− na iznos od 260,46 eura, počam od 15.11.2015.,pa do isplate,

− na iznos od 260,46 eura, počam od 15.12.2015.,pa do isplate,

− na iznos od 260,46 eura, počam od 15.01.2016.,pa do isplate,

− na iznos od 143,00 eura, počam od 16.02.2016.,pa do isplate,

− na iznos od 67,24 eura, počam od 16.03.2016.,pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tijeka zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 12.925,74, a do zatraženog iznosa od 18.465,31 eura, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 10.476.31 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. veljače 2014. stradao kao djelatnik prvotuženika prilikom obavljanja radnih zadataka na radnom mjestu vozača. Navedenog dana da je ozlijeđen prilikom upravljanja teretnog vozila Dampera na gradilištu u autokampu kod Gavze. Isti da je upravljao navedenim vozilom po izrazito uskom putu (cesti za potrebe gradilišta), koji da je bio mokar i pun blata, a navedeno vozilo da je bilo izrazito staro i neispravno. Zbog navedenog odnosno zbog neispravnog sredstva rada, prilikom vožnje Dampera po predmetnoj cesti gradilišta tužitelj da je uslijed velike količine blata na cesti i neispravnosti Dampera proklizao, zahvatio kamen na rubu ceste te se prevrnuo. Ističe kako nije bio osposobljen za upravljanje tim Damperom, uobičajeno da je vozio mikser, no nekoliko puta, kada mu je tako naredio nadređeni, da je upravljao Damperom, iako nikada po ovako uskoj i blatnoj cesti. Slijedom navedenog, predmetni štetni događaj i zadobivena ozljeda da su nastali u tehnološkom procesu rada tužitelja. Isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja da su nesigurni i neadekvatni uvjeti rada, neadekvatna i neispravna sredstva rada, te neadekvatna organizacija rada kod prvotuženika. S obzirom da je došlo do ozljede na radu, za ozljeđivanje tužitelja da je odgovoran prvotuženik temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. Kako prvotuženik ima osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod drugotuženika, to da je nesporna i njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. Također ističe da je drugotuženik telefonskim putem ponudio tužitelju iznos od 14.000,00 kn koji do danas nije isplatio. Nadalje navodi kako je u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke teške tjelesne ozljede u vidu pilon prijeloma lijeve potkoljenice te inflamatio chr. Reg. tibiae sin. Neposredno nakon štetnog događaja da je obrađen na HMT KBC-a Rijeka gdje je zbog težine ozljeda hospitaliziran osam dana te podvrgnut operacijskom liječenju. Tijekom liječenja da je bio hospitaliziran u više navrata, da je imao više operativnih zahvata i da je provodio fizikalne terapije i medicinske rehabilitacije radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo popravljanje nastale, izvanugovorne štete regulirane čl. 1046., uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta, naruženja nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriterij (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji bolovi i danas perzistiraju. Kao posljedica traume zaostao je strah s trajnim posljedica. Obzirom na dinamiku i posljedice štetnog događaja nedvojbeno je isti bio vrlo traumatičan za tužitelja te je nakon završenog liječenja kod istoga zaostao strah. Kod tužitelja se strah kao trajna posljedica manifestira u obliku čestih nesanica i noćnih mora kao simptoma reakcije na stres, te straha zbog nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrao uobičajenim. Također, tužitelj je postao razdražljiv i tjeskoban. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu kontrakture nožnog zgloba u jakom stupnju, zaostalom osteosintetskom materijalu, otežanom kretanju i šepanju. Posljedice ove ozljede da osjeća i danas, i nakon višegodišnjeg liječenja i provođenja postupka fizikalne terapije i iste da iznose minimalno 18%. Zbog zadobivenih ozljeda i operativnih zahvata kod tužitelja da su ostali ožiljci odnosno naruženje. Tužitelju da su zaostali postoperacijski ožiljci na lijevoj potkoljenici te šepajući hod. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO- a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troška puta i liječenja, pojačane prehrane, te izgubljene zarade. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljede tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice te prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Na ime troškova puta navodi da je neophodno morao odlaziti na specijalističke preglede u Rijeku i zbog toga da je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza i plaćanja participacije. Kako živi na [adresa], a morao je odlaziti na pregled u Rijeku, da je imao troškove puta na relaciji [adresa], da je 27 puta odlazio na preglede u Rijeku, na koje ga je vozio susjed BO, a kojem je tužitelj plaćao troškove prijevoza (27 x 100 km x 2 x 2 kn + troškovi trajekta na svakom odlasku). Tužitelju je HZZO nadoknadio troškove puta u visini autobusne karte [adresa] no isti zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao ići autobusom već da mu je bio potreban prijevoz osobnim vozilom i pomoć druge osobe, pogotovo u prvih nekoliko odlazaka na terapije i preglede. Što se tiče troškova liječenja, navodi da je morao kupovati lijekove i kreme protiv bolova, i da je imao trošak kupnje ortoze za gležanj u iznosu od 1.500,00 kn. Tijekom liječenja da je morao konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem radi boljeg zarastanja kostiju pa s osnova pojačane prehrane potražuje iznos od 3.000,00 kn. Zbog predmetne ozljede na bolovanju da je bio od 20. veljače 2014. do 7. ožujka 2016., u kojem razdoblju da je imao manjak na plaći. Prije nezgode u prosjeku da je imao plaću od 5.578,00 kn (prosjek šest mjeseci prije štetnog događaja) dok da je za vrijeme bolovanja primao niže iznose, a što da je vidljivo iz platnih lista. Od rujna 2015., nakon 18 mjeseci bolovanja, da se naknada za bolovanje tužitelju drastično smanjila (50% osnovice plaće). Slijedom navedenog, tužitelj da je za vrijeme bolovanja trpio gubitak na zaradi od 22.540,00 kn. U odnosu na tijek zateznih kamata, tužitelj da ima pravo na potraživanje iste sukladno čl. 1103. ZOO-a i čl. 12. ZOOP od dana odštetnog zahtjeva upućenog drugotuženiku odnosno od 3. studenoga 2016. kada su drugotuženiku dostavljeni svi potrebni dokumenti za rješavanje povodom odštetnog zahtjeva, a dokumentirani troškovi liječenja da se potražuju od dana plaćanja. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu (stranica 86-88 spisa) navodi kako su netočne i neistinite tvrdnje tužitelja da bi razlog njegova ozljeđivanja bila činjenica nesigurnih i neadekvatnih uvjeta rada, neispravnih sredstava rada, te neadekvatne organizacije rada. Takve tvrdnje da su paušalne i ničim pokrepljene. Upravo suprotno, tužitelj da je taj koji je radnu operaciju upravljanja građevinskim strojem izvodio protivnom pravilima zaštite na radu budući da se kretao nedozvoljenom brzinom na stroju na čijim je kotačima i unutrašnjosti bilo nakupina zemlje, što da je dovelo do udarca u kamen i prevrtanja. Sve to navedeno da predstavlja one pretpostavke zbog kojih prvotuženik može biti oslobođen od objektivne odgovornosti sadržane u čl. 1067. ZOO-a. Do ozljede da je došlo isključivo krivnjom tužitelja i da nije točno da bi do nezgode došlo iz razloga koje navodi tužitelj. Da navodi prvotuženika nisu tek puko iznesene tvrdnje dokaz je i presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1253/2015 od 18. srpnja 2016. Naime, u postupku koji je prethodio nepravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1253/2015 od 18. srpnja 2016. tužitelj, u toj pravnoj stvari Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, da je utužio prvotuženika za isplatu iznosa od 81.597,90 kn koje da je HZZO uplatio na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranika, ovdje tužitelja. Prvostupanjski sud da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a ono što je bitno za ovu parnicu da je činjenica da je prvostupanjski sud u parnici kod Trgovačkog suda u Rijeci utvrđivao sve odlučne činjenice i okolnosti koje da su važne za presuđenje u ovom predmetu. Nakon provođenja dokaznog postupka sud da je utvrdio da na strani prvotuženika nema nikakve odgovornosti za nastupanje štetnog događaja, a činjenica što tužitelj nije bio osposobljen za upravljanje Damperom da ne ukazuje na odgovornost prvotuženika. To iz razloga što prvotuženik nije niti bio dužan provesti osposobljavanje za upravljanje navedenim strojem primjenom odredbi Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada i to stoga što su u čl. 3. točka 2. Pravilnika ("Narodne novine" broj 5/84) navedeni strojevi na mehanizirani pogon za koje se smatra da rukovanje i upravljanje tim strojevima predstavlja posao s posebnim uvjetima rada, a u tim strojevima nije naveden predmetni stroj odnosno Damper. Dakle, osim što je tuženik svojim radnjama u procesu rada postupao suprotno pravilima zaštite na radu, a što je tužitelj i potvrdio kroz stranački iskaz u parnici poslovni broj P-1253/2015, prvotuženik da ne snosi nikakvu odgovornost u organizaciji posla, u tome da bi navodno stroj bio pokvaren i sličnih neutemeljenih tvrdnji u tužbi. Prvotuženik da je u navedenom postupku nedvojbeno dokazao činjenice koje isključuju njegovu odgovornost. Kako prvotuženik osporava osnov tužbe, opreza radi osporava i pravni temelj zahtjev oštećenika, kao i visinu zatražene novčane naknade po svim osnovama neimovinske i imovinske štete. Stoga predlaže da se ova parnica prekine do pravomoćnog okončanja parnice poslovni broj P- 1253/2015 budući da je jasno da se po istom štetnom događaju činjenično stanje ne može u dvjema parnicama utvrđivati na različite načine. Ujedno predlaže i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik (stranica 100-104 spisa) priznaje kao neprijepornu činjenicu da je tužitelj 20. veljače 2014. prilikom upravljanja radnim vozilom (strojem) Damper zadobio tjelesne ozljede. Nadalje čini nespornim i navode da je prvotuženik u vrijeme predmetnog događaja imao kod drugotuženika sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 802147971 kojom je ugovoreno i osiguranje odgovornosti osiguranika kao poslodavca za naknadu štete prema djelatniku, ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom. Ističe kako je navedenom policom osigurana svota u iznosu od 200.00,00 kn po jednom osiguranom događaju, a sastavni dio navedenog ugovora o osiguranju da su Uvjeti za osiguranje izvanugovorne odgovornosti broj 13.07-EH-1 od 20. lipnja 2011. Nadalje osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva obzirom da iz priložene dokumentacije proizlazi kako je do predmetnog štetnog događaja došlo isključivom radnjom samog tužitelja jer svoj posao nije obavljao s dužnom pozornošću niti sukladno pravilima struke, te da je to osnovni uzrok nastanka štetnog događaja. Nadalje, da su netočni navodi da tužitelj nije bio osposobljen za upravljanje radnim strojem Damper tip DP100 jer da tužitelj ima uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za poslove i radne zadatke vozača, kao i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova vozača. Netočna je i tvrdnja da je predmetni radni stroj u vrijeme nezgode bio neispravan. naime, isti da je ispitan od strane ovlaštene tvrtke Vizor d.o.o. Varaždin i da je u provedenom postupku ispitivanje njegove ispravnosti utvrđeno da je ispunjava sve zahtjeve utvrđene pravilima zaštite na radu. Osporava pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti zatraženu u iznosu od 57.000,00 kn jer da težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđenje zatraženog iznosa za ovaj vid štete. Osporava i visinu zatražene naknade za tuđu pomoć i njegu jer da je postavljena u neopravdanom visokom novčanom iznosu kao i visinu naknade za pojačanu prehranu jer karakter ozljede nije nalagao potrebu dodatne ishrane pored one uobičajene zdrave prehrane. Osporava kao neosnovan i zahtjev za naknadu troška puta i liječenja jer tužbi ne prileže dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi osnovanost i visina, kao i naknadu izgubljene zarade jer se iz priložene dokumentacije ne može utvrditi osnovanost niti opravdanu dužina bolovanja. Također osporava i zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu jer će ista biti utvrđena tek presudom suda. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

4. Prvotno se napominje kako je u ovoj pravnoj stvari dana 17. svibnja 2023. donesena presuda pod poslovnim brojem Pr-34/2017-98 (stranica 522-541 spisa) kojom je ovaj sud obvezao prvotuženika i drugotuženika da solidarno isplate tužitelju iznos od ukupno 18.465,31 eura/139.126,87 kn, i to: na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 11.945,05 eura/90.000,00 kn, na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kn, na ime naknade za troškove pojačane prehrane iznos od 530,89 eura/4.000,00 kn, na ime naknade za troškove odlazaka na liječenje i lijekova iznos od 331,81 eura/2.500,00 kn, na ime naknade za troškove ortoze 199,08 eura/ 1.500,00 kn, i na ime naknade izgubljene zarade iznos 2.804,02 eura/21.126,87 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke presude sud je obvezao tuženike da solidarno nadoknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.886,99 eura/89.562,50 kn. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi ovaj sud dopustio je preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 2. rujna 2020. (točka I.), nadalje, odbio je prijedlog prvotuženika za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-1253/2015 (točka II. izreke), te je utvrdo da neće uzeti u obzir dokaze koje je drugotuženik predao sudu nakon zaključenog prethodnog postupka i koji čine privitak podnesku predanom na ročištu od 18. prosinca 2019. (točka III. izreke).

4.1. Odlučujući povodom žalbi prvotuženika i drugotuženika, Županijski sud u Osijeku je rješenjem pod poslovnim brojem Gž R-256/2023-3 od 17. travnja 2025. (stranica 598-606 spisa) uvažio kao osnovane žalbe tuženika te ukinuo presudu ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-34/2017-98 od 17. svibnja 2023. i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), žalbu drugotuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-34/2017-98 od 17. svibnja 2023. u pobijanim točkama I. i III. izreke rješenja (točka II. izreke).

5. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.

- ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP).

5.1. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i u spis Državnog inspektorata (stranica 142-195 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Eolu Buiću, dipl.inž. stroj., čiji nalaz i mišljenje prileži na stranici 226-231 spisa, a usmeno očitovanje na stranici 240-241 i 621-622 spisa, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, čiji nalaz i mišljenje prileži na stranici 319-328 spisa, a usmeno očitovanje na stranici 361-363 i 467-468 spisa, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.med. Jasenki Sindik, infektologu, čiji nalaz i mišljenje prileži na stranici 488-491 spisa, a usmeno očitovanje na stranici 514-517 spisa, dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marenčiću, dipl.oecc., čiji nalaz i mišljenje prileži na stranici 392-393 spisa, a pisano očitovanje na stranici 411 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka EO (stranica 214-215 spisa) i BO (stranica 215-216 spisa), te tužitelja (stranica 196-198 spisa) i z.z. prvotuženika LO (stranica 211-212 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ali ne u cijelosti.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju tužitelj potražuje od prvotuženika, kao svog poslodavca, i drugotuženika, kao njegova osiguratelja, vezano za štetni događaj od 20. veljače 2014.

8. Tužitelj je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 2. rujna 2020. (stranica 420-422 spisa).

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. siječnja 2002., kao i da je 20. veljače 2014., prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta odnosno upravljajući transportnim motornim vozilom tipa Dumper po prostoru gradilišta uređenja šetnice u autokampu " [adresa] u [adresa], u jednom trenutku došlo do prevrtanja tog vozila, uslijed čega je tužitelj iskočio iz istog i zadobio prijelom distalne trećine lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem, koju ozljedu vještak dr. Željko Cesarec kvalificira kao tešku tjelesnu ozljedu.

9.1. Međutim, sporno je postoji li valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tuženici bili u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, visina tužitelju proizašle štete, kao i pitanje doprinosa tužitelja nastanku ovog štetnog događaja.

10. Tijekom trajanja postupka tuženici su ustrajali u navodu kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom i nepažnjom.

11. Odgovornost prvotuženika za nastalu štetu po mišljenju ovoga suda temelji na odredbi čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.; dalje ZR/09), sada čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje ZR), i odredbi čl. čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96., 94/96., 114/03., 86/08., 116/08. i 75/09.; dalje ZZR/09), koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, sada čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.; dalje ZZR/14). U smislu predmetnih odredbi zakona poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti i te odgovornosti se može osloboditi samo u slučaju ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje ZOO), a djelomično se oslobađa te odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

12. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, pa prvotuženik odgovara tužitelju za štetu po načelu objektivne odgovornosti.

12.1. Odgovornost drugotuženika temelji na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz čl. 965. ZOO-a.

13. Ocjenom provedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužitelja kao stranke kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja budući je u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka EO i BO, materijalnom dokumentacijom u spisu (prijavom o ozljedi na radu i liječničkom dokumentacijom), te nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu utvrđeno je kako je tužitelj, kao radnik prvotuženika, po nalogu šefa, sada z.z. tuženika LO, radio na poslovima odvoza materijala iz Stare Gavze, tj. slovenskog naselja u autokamp "Kovačina" radi širenja šetnice kako bi se mogla dalje izbetonirati tj. produžiti. Ta šetnica, tj. betonska staza da je širine dva metra, dok da je Dumper širine nešto manje od dva metra, uz napomenu da je Stara Gavza blizu ovog kampa, i nakon treće ili četvrte ture, kada je išao iz autokampa prema Staroj Gavzi da se dogodila ova nesreća. Nadalje navodi da je predmetnog dana bila kišica, da je bilo sklisko, a on da je vozio po autokampu, tj. po zemlji i s takvim kotačima da je išao voziti po betonskoj šetnici. Na toj šetnici da je bilo sitnog pijeska koji se radi kupača baca između kamenja uz more. Također je naveo da je na sebi imao kabanicu. Kišica da je padala, a kako nosi naočale, to da je u jednom trenutku digao desnu ruku da obriše naočale i da digne kapuljaču od kabanice i kako je to napravio, na jednom blagom zavoju, na kojem da je zabetoniran kamen, da je u isti lupio i D da je sišao s te staze, prevrnuo se, i da je dobro da je sanduk zapeo za jedan kamen jer da se D tako i zaustavio. On da se od Dumpera odbacio jer da se je bojao da će ga preklopiti, odnosno ubiti, s time da mu je sic u Dumperu bio na lijevoj strani do mora i, kako se odbacio, noga da mu je upala između dva kamena, te da je slomio lijevi gležanj.

14. I sam z.z. tuženika LO u svom iskazu navodi (stranica 211-212 spisa) da je u vrijeme nastanka ove nesreće bio voditelj gradilišta kod prvotuženika, a tužitelju da je tada neposredno nadređeni bio EO, kao voditelj mehanizacije. Tužitelj da je radio na radnom mjestu vozača motornih vozila, pa kako ima položenu "C" kategoriju, da je vozio mikser kiper kamion, mali Turbo Daily, što podrazumijeva i gradilišno vozilo Dumper, te da je bio osposobljen za upravljanje Dumperom. Predmetnog dana, na koordinaciji ujutro, on da je odredio što treba izvršiti, tj. Dumperom da je trebalo odvesti materijal s gradilišta na privremeni gradilišni deponij. Procedura da je takva da je EO zadužio tužitelja da vozi Dumper, kojeg je vozio i nekoliko dana ranije, dok mu je on dao konkretan nalog što na gradilištu treba izvršiti. Ujutro da je rekao tužitelju da materijal od iskopa po gradilišnoj stazi prebaci na drugi deponij, a to da je bilo moguće jedino napraviti s D zbog uvjeta na gradilištu. Također je naveo kako misli da je tog dana bilo oblačno vrijeme i sitna kišica, no da se ne može točno sjetiti. Dumper da nema kabinu zato što je to otvoreni radni stroj. Također je naveo da su tada u kampu "Kovačina" uređivali parcele za investitora "CRESANKU" i mjesto deponiranja materijala da je bilo udaljeno 300-tinjak metara od samog iskopa, te da se taj D kretao obalnom šetnicom koja se nalazi neposredno uz more odnosno do 15 metara od mora. Ta obalna šetnica da je zapravo betonska staza.

15. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok EO, koji je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja radio kod tuženika kao voditelj mehanizacije transporta i servisa. Isti je naveo (stranica 214-215 spisa) da je tužitelju bio neposredno nadređen, a u to vrijeme direktor tuženika da je bio LO, s time da su tužitelju radne zadatke davali i on i direktor, a zbog proteka vremena da se ne sjeća tko mu je od njih dvojice dao ovaj konkretni radni zadatak tog dana. Tog dana tužitelj da je vozio Dumper u autokampu "Kovačine" te da se prevrnuo. Ovim Dumperom tužitelj da je prevozio građevinski materijal, tj. beton, pijesak ili tampon, no u trenutku njegova prevrtanja da misli kako je bio prazan. Također je naveo da je i prije predmetnog dana tužitelj vozio ovaj Dumper, ali ne baš učestalo, i to zato što da je kao vozač bio prevrijedan da vozi Dumper. Uobičajeno da je vozio kamione, a kako investitor radova na ovom gradilištu nije dozvolio da koriste kamione, iz tog razloga tužitelj da je vozio Dumper.

16. U konačnici, i svjedok BO, financijski rukovoditelj u Komunalnim uslugama Cres Lošinj d.o.o., u svom iskazu navodi (stranica 215-216 spisa) da nije očevidac ovog štetnog događaja, no da zna da ovaj radni stroj nema nikakvu zaštitu tipa stakla i vrata, da su s njim radili na uskoj stazi u Kampu, da je bilo mokro i blato, i da ovaj stroj nema blatobran. Kako je tog dana bilo mokro i kišno, to da nije ni bilo uvjeta da se taj stroj vozi tog dana. Ova staza kojom je vozio da je bila široka taman koliko i sam stroj, ako ne i uža, a kako ovaj stroj ima težište prema naprijed, da je dovoljno da bilo što napravite na skliskom terenu da se stroj okrene. Ovdje da je sreća da se tužitelj snašao tako da se bacio na kontra stranu od samog okretanja vozila jer da bi ga inače Dumper poklopio.

17. Imajući u vidu da je između stranaka bio sporan način nastanka predmetnog štetnog događaja odnosno činjenica je li tužitelj skrivio nastanak ovog štetnog događaja proveden je dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Eolu Buiću, dipl. inž. stroj. koji u svom nalazu i mišljenju od 25. travnja 2019. (stranica 226-231 spisa) navodi kako se iz sadržaja spisa, a posebno iz iskaza tužitelja, može zaključiti da je građevinski stroj za manipulaciju i prijenos materijala Dumper, kojim je tužitelj upravljao na prostoru gradilišta šetnice kao puta, bio ispravan, no predmetno vozilo u odnosu na privremenu prometnicu, odnosno šetnicu da ima preveliku širinu (širina betonske staze tj. šetnice da iznosi 200 cm, dok da je razmak između kotača vozila 160 cm), što da uz činjenicu da je teretni prostor smješten iza vozača (navod da je teretni prostor smješten iza vozača vještak Eol Buić, dipl. inž. stroj. u svom usmenom obrazloženju danom na ročištu 17. lipnja 2019. (stranica 240-241 spisa) je ispravio navodeći kako se ovdje radi o bitnoj greški u pisanju jer da je teretni prostor u ovom slučaju smješten ispred vozača, pa u tom djelu ispravlja svoje mišljenje dodatno otežava praćenje gabarita betonske staze. Nadalje, vještak navodi kao je prvotuženik kao poslodavac za siguran odvoz materijala predmetnom pješačkom stazom trebao osigurati vozio manje širine i drugačije izvedbe smještaja teretnog prostora (iza vozača), ili je prijevoz trebalo obaviti teretnim motornim vozilom registriranim za prijevoz tereta javnim prometnicama (čl. 44. st. 1. ZZR-a i čl. 13. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu ("Službeni list" broj 42/68.). U konačnici, a vezano za nedostatak stručne osposobljenosti tužitelja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada - rukovanje samohodnim strojevima na mehanički pogon, u konkretnom slučaju da se može smatrati propustom formalne naravi obzirom na prethodno iskustvo tužitelja u obavljanju poslova vozača teretnih motornih vozila. Detaljnija pojašnjenja vještak je dao na ročištu održanom 23. rujna 2025., a koja će biti detaljnije navedena u idućim točkama obrazloženja.

17.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Eola Buića, dipl.inž. stroj. sud prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 17. lipnja 2019. (stranica 240-241 spisa), otklonio primjedbe dane na isti od strane tuženika. Naime, vještak je u usmenom obrazloženju naveo da su činjenica što je predmetnog dana padala kiša, te činjenica što tužitelj nosi naočale, a predmetni Dumper nema krova, imali utjecaja na nastanak ovog štetnog događaja, obzirom da sve navedeno predstavlja uvjete i takvim uvjetima da se prilagođava brzina, no i u boljim uvjetima, tj. okolnostima predmetno vozilo i predmetna staza da predstavljaju opasnu kombinaciju. Naime, ova staza da je šetnica za pješake i eventualno za bicikliranje, te da nije prilagođena za vožnju vozilima. Što se tiče odnosa između širine staze i razmaka između kotača vještak je naveo da širina staze iznosi 200 cm, s time da ne zna tko je tu širinu mjerio, a što da nije ni bitno u ovom slučaju, dok se razmak između kotača mjeri na način da se mjeri razmak između simetrale guma. Ako je taj razmak mjerila policija, onda je isti mjerila na navedeni način, a ako je to mjerio inspektor rada, onda mu ovo pravilo ne mora biti poznato, obzirom da navedeno spada u područje prometa. Iz zapisnika Inspektorata rada proizlazi da je navedeno mjerila policija, odnosno da se radi pretpostavci vještaka, a što znači da vanjski razmak između kotača iznosi 160 cm, slijedom čega je sa svake strane staze ostalo po 20 cm. Ako je razmak između vanjskih rubova kotača veći, onda je ta razlika na širinu staze još manja. Navedeno pitanje da ostaje nerazjašnjeno, a mišljenje vještaka je da je ta staza neprikladna i opasna za korištenje takve vrste vozila, pa čak i u slučaju da je razmak između vanjskih rubova kotača 160 cm. Ovdje se napominje da je sud uvidom u zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 4. ožujka 2014. (stranica 155-166 spisa), točka 6., a koja se odnosi na nadziranu opremu utvrdio da je razmak između kotača 160 cm (stranica 160 spisa).

17.2. Što se tiče spornog pitanja, odnosno stručne osposobljenosti tužitelja za upravljanje i rukovanje radnom opremom s vlastitim pogonom (građevinskim strojem za manipulaciju i pronos materijala Dumper), ovaj sud prihvaća navod tužitelja da nije bio osposobljen za upravljanje Dumperom obzirom da iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 4. ožujka 2014. (stranica 155-166 spisa) proizlazi da se radi o radnoj opremi s povećanom opasnosti, a poslodavac (prvotuženik) da nema isprave kojim dokazuje stručnu osposobljenost za upravljanje i rukovanje odnosnim strojem jer da nije predočena isprava ovlaštene ustanove za obrazovanje koja ima program potvrđen od strane nadležnog Ministarstva, uz napomenu da je obavljen nadzor na okolnost da li druge osobe koje obavljaju slične poslove ispunjavaju tražene zahtjeve za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada, te da je utvrđeno da ŠO i ZO – rukovatelj bagerom ispunjavaju tražene zahtjeve u stručnoj osposobljenosti. Međutim, ovdje valja imati na umu da je vještak zaštite na radu u svom usmenom očitovanju danom na ročištu od 23. rujna 2025. (stranica 620- 623 spisa) naveo da nedostatak stručne osposobljenosti za rukovanje predmetnim strojem nije bitno utjecalo na sposobnost tužitelja za vožnju stroja obzirom da je tužitelj školovani vozač. Kako iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj prije predmetnog štetnog događaja poslove na kojima je ozlijeđen obavljao preko 12 godina, to nesporno proizlazi da je bio dovoljno stručan iste obavljati na pravilan način, slijedom čega ovaj propust nije imao utjecaja na nastanak štetnog događaja.

17.3. Nadalje, a što se tiče brzine kretanja tužitelja, ovaj sud temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje da se tužitelj neposredno prije prevrtanja Dumpera kretao brzinom od 20 km/h obzirom da navedeno proizlazi iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 4. ožujka 2014. (stranica 155-166 spisa), uz napomenu da iz citiranog zapisnika proizlazi da na gradilištu na prometnici nije postavljen na vidljivo mjesto sigurnosni znak "Ograničenje brzine 10 km/h", međutim tužitelj da se kretao brzinom veće od dozvoljene na vanjskim prostorima – 10 km/h (navedeno da je utvrđeno temeljem izjave tužitelja koji da je naveo da je kod upravljanja vozilom vozio u četvrtoj brzini na minimalnom gasu, po njegovoj procjeni da se kretao oko 20 km na sat), slijedom čega sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da se prije nesreće kretao najviše brzinom između 10 i 20 km/h, u drugoj ili trećoj brzini, a nakon što je bio upitan kako objašnjava činjenicu da je u svojoj izjavi danoj na zapisnik Ministarstvu rada i mirovinskog sustava naveo da je mjenjač bio u 4. brzini i da je vozio oko 20 km/h, tužitelj je naveo da se sada više ne sjeća i da ne može točno reći jer da je prošlo četiri godine (iskaz dan na ročištu 19. lipnja 2018.).

17.4. Nadalje, i vještak zaštite na radu u svom usmenom očitovanju danom na ročištu od 23. rujna 2025. (stranica 620-623 spisa) navodi da na predmetnoj šetnici, dok je u okviru gradilišta, nije trebao stajati znak ograničenja brzine. Da je predmetna šetnica dio gradilišta ovaj sud utvrđuje uvidom u zapisnik Državnog inspektorata od 4. ožujka 2014. (stranica 167-171 spisa) u kojem se u fotoelaboratu, koji je njegov sastavni dio, navodi da je do ozljede došlo na dijelu šetnice kao dijela privremenog gradilišta koja je služila za komunikaciju i privoz građevinskog materijala od Privremenog gradilišta uređenja šetnice Stara Gavza do privremenog deponija građevinskog materijala unutar kampa.

18. Što se tiče spornog pitanja odgovornosti vezano za ovaj štetni događaj, sud je utvrdio postojanje podijeljene odgovornosti, odnosno smatra da je radnjom samog tužitelja u dijelu od 30% otklonjena inače objektivna odgovornost tuženika, a sve to pozivom na odredbe čl. 1067. st. 2. i čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

18.1. Pri tome, što se tiče okolnosti samog događaja, temeljem ocjene rezultata provedenih dokaza ovaj sud utvrđuje, osim propusta prvotuženika glede osiguranja procesa rada i uvjeta rada koji bi tužitelju omogućili sigurno i uspješno obavljanje rada (vještak zaštite na radu Eol Buić, dipl.inž. stroj. u svom Nalazu i mišljenu utvrđuje da je prvotuženik za siguran odvoz materijala predmetnom pješačkom stazom trebao osigurati vozilo manje širine i drugačije izvedbe smještaja teretnog prostora (iza vozača) ili prijevoz obaviti teretnim motornim vozilom registriranim za prijevoz tereta javnim prometnicima, uz napomenu da je u svom usmenom obrazloženju naveo da je ova staza šetnica za pješake i eventualno za bicikliranje, te da nije prilagođena za vožnju vozilima, no isto je bilo korišteno iz razloga što je "bilo puno jednostavnije i brže rješenje", kako to proizlazi iz iskaza z.z. prvotuženika ĐO, a koje rješenje je bilo protivno pravilima zaštite na radu; nadalje, iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da sam prvotuženik kao uzrok ozljede navodi oznaku „833“, koja prema Pravilniku o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" broj 52/84; u nastavku Pravilnik) označava poremećaje u tehnološkom procesu rada, a što spada u neprimijenjena osnovna pravila zaštite na radu, slijedom čega sud smatra utvrđenim kako prvotuženik nije osigurao sigurne uvjete za rad kako bi radnike zaštitio od eventualne štete u obavljanju njihovih poslova, odnosno radnih zadataka, a što je bila njegova obveza kao poslodavca), i propuste tužitelja, kao iskusnog radnika u takvoj vrsti posla, a sve obzirom na činjenicu da je predmetnog dana padala kiša, da je upravljao samohodnim strojem na mehanizirani pogon nedozvoljenom brzinom (strojem upravljao brzinom od 20 km/h, dakle dvostruko brže od dozvoljenih 10 km/h, da brzinu nije prilagodio uvjetima na pješačkoj stazi tj. širini i nagibu staze, kamenju uz stazu i lošim vremenskim uvjetima, zbog kojih je bilo blata na kotačima predmetnog stroja, kao i na papučici, cipelama, kvačilu i kočnici (navedeno sud utvrđuje uvidom u zapisnik Državnog inspektorata od 4. ožujka 2014. u kojem je sadržana izjava tužitelja – stranica 167-168 spisa), uz napomenu kako predmetni stroj nema kabinu i blatobrane, a iz kojeg razloga je tužitelj upravljanje istim trebao obavljati s povećanom pažnjom i oprezom, što je u ovom konkretnom slučaju izostalo i što je nesumnjivo pridonijelo nastanku predmetnog štetnog događaja tj. ozljeđivanju tužitelja.

19. Slijedom navedenog, stav je ovoga suda kako je tužitelj djelomično doprinio nastanku ovog štetnog događaja u omjeru od 30% budući da je propustio poslove obavljati s dužnom pažnjom sukladno odredbi čl. 77. st. 1. ZZR/09, koja odredba je istovjetna odredbi čl. 68. st. 1. ZZR/14 na način da je obvezan voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu, slijedom čega je mogao s pažnjom prosječnog čovjeka pretpostaviti opasnost koja mu prijeti kod takvog postupanja.

19.1. S druge strane, propust prvotuženika u osiguranju sigurnih uvjeta rada tužitelja ovaj sud kvalificira kao propust u smislu odredbe čl. 44. st. 1. ZZR/09, koja odredba sadržajno odgovara odredbi čl. 44. st. 1. ZZR/14 smatrajući kako drugotuženik nije planirao, pripremio i provodio proces rada na način da je osigurao što djelotvorniju zaštitu radnika, uz napomenu kako ovaj sud smatra da je drugotuženik podcijenio, u uvjetima rada na radnom mjestu vozača, opasnost od mogućih ozljeda prilikom obavljanja poslova tog radnog mjesta.

19.2. U konkretnom slučaju do nastanka ovog štetnog događaja očito je došlo zbog objektivne odgovornosti i propusta prvotuženika u smislu osiguranja sigurnih uvjeta rada, slijedom čega prvotuženik i drugotuženik odgovaraju kao solidarni dužnici, sukladno odredbi čl. 1107. st. 1. ZOO-a, uz napomenu da je tužitelj svojim propustom pridonio njezinom nastanku u omjeru od 30%.

20. Vezano za pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1253/2015-14 od 18. srpnja 2016. (stranica 90-99 spisa), a na koju se prvotuženik poziva kao dokaz da je do ozljede tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom obzirom da je u toj pravnoj stvari Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje utužio ovdje prvotuženika za isplatu iznosa od 81.597,90 kn koje je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uplatio na ime troškova liječenja i bolovanja osiguranika DO, obzirom da je presudom tog suda odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a što obrazlaže činjenicom da su sve odlučne činjenice i okolnosti koje su važne za presuđenje u ovom predmetu već utvrđene u citiranoj presudi, navodi se kako ovaj sud odlučuje o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu nastalu tužitelju kao radniku na radu ili u svezi s radom i to temeljem odredbi ZR-a, ZZR-a i ZOO-a, slijedom čega je neosnovan navod prvotuženika kako su u parnici vođenoj kod Trgovačkog suda u Rijeci utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti, uz napomenu da u tom postupku tužitelj nije ni bio stranka.

21. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

21.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane te izgubljenu zaradu.

22. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, koji u svom nalazu i mišljenju od 2. listopada 2019. (stranica 319-328 spisa) navodi kako je tužitelj 20. veljače 2014. nastradao na radnom mjestu (prometna nezgoda - prevrnuće terenskog vozila, iskakanje iz istog, priklještenje lijeve noge između dva kamena), kojom prilikom je zadobio prijelom distalne trećine lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem (Pylon fraktura), koju ozljedu vještak kvalificira kao tešku tjelesnu. U svrhu pojašnjenja ističe da se radi o prijelomu lociranom u područje distalnog dijela potkoljenice sa zahvaćenošću obje kosti iste, te zglobnim učećem (GNZ - gležanj). Dodatnu težinu u ovakvoj ozljedi da daje činjenica o inače lošijoj prokrvljenosti ove regije, relativno anatomsko užem prostoru, uz često primarno oštećenje hrskavice zglobnih tijela kao preduvjet za razvoj posttraumatske artroze. U usmenom obrazloženju danom na ročištu 18. prosinca 2019. vještak navodi da je prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji stanje tužitelja bilo definirano krajem studenoga 2015.

22.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja obavljenog 26. rujna 2019., uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 18. prosinca 2019. (stranica 361-363 spisa) te na ročištu od 26. veljače 2021. (stranica 467-468 spisa) otklonio primjedbe dane na isti od strane prvotuženika i drugotuženika.

23. U odnosu na sporno pitanje postojanja uzročno-posljedične veze između predmetne ozljede i kasnije razvijene komplikacije u smislu upale mekih česti operirane potkoljenice, koja je okvalificirana kao celulitis, koji predstavlja bakterijsku infekciju lociranu na koži i potkožnom tkivu, a koja je nastala nakon šest od ozljede tj. polovicom kolovoza 2014., proveden je dokaz vještačenjem po vještaku dr. med. Jasenki Sindik, infektologu, koja u nalazu i mišljenju od 10. studenoga 2022. (stranica 488-491 spisa) navodi da je celulitis početna akutna upala mekih česti koju mogu izazvati brojni uzročnici, no najčešći uzročnici da su streptokoki i stafilokoki, koji da mogu ući u tkivo neposredno ozljedom ili se mogu proširiti iz susjednih žarišta infekcije per continuitate te rasapom limfogeno ili hematogeno s udaljenih mjesta ili s mjesta na kojem je normalna flora u susjedno područje koje je inače sterilno. U faktore rizika spadaju ozljede, ulceracije i drugi poremećaji obrambene funkcije kože nastali uslijed kožnih bolesti, područja slabije cirkulacije posebice za potkoljenice ili su posljedica nastanka ozljede istih. Infekcija da je najčešće na nogama, a recidivi u istom ožiljnom području da su česti, uzrokujući teža oštećenja limfnih žila te kronično limfatičnu opstrukciju i limfedem. Nadalje navodi kako je nedvojbeno kod tužitelja izoliran iz brisa rane na potkoljenici pozitivan Staphilococcus aureu i Esch. coli, za vrijeme hospitalizacije u KBC-u Rijeka, Klinika za kirurgiju, Zavod za traumatologiju, lokalitet Sušak, u razdoblju od 16. do 22. rujna 2014., a što je vidljivo u otpusnom pismu. Nadalje navodi da je recidivirajuća infekcija kod tužitelja nastupila naknadno, a zbog koje je hospitaliziran u razdoblju od 3. do 18. prosinca 2014., a što je vidljivo iz otpusnog pisma sa stranice 29 spisa. Iz priložene medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja da je vidljivo kako tužitelj u trenutku štetnog događaja nije istovremeno bolovao od bilo kojeg drugog kliničkog oblika S.A infekcije te imao moguću bakterijemiju odnosno hematogeni rasap s popratnom siptomatikom. Slijedom iznijetog, vještak utvrđuje da je sporna bakterijska infekcija kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem tj. ozljedom na radu od 20. veljače 2014.

23.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Jasenke Sindik, infektologa, sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu, bez pregleda tužitelja (uz obrazloženje da klinički pregled tužitelja od strane infektologa u ovom slučaju u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nije bilo neophodno učiniti obzirom na dugi vremenski period koji je uslijedio od štetnog događaja do davanja nalaza i mišljenja), uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 5. travnja 2023. (stranica 514-517 spisa) otklonila primjedbe dane na isti od strane prvotuženika i drugotuženika.

24. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj, koja je u štetnom događaju zadobio prijelom distalne trećine lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem (Pylon fraktura), koju ozljedu vještak dr. Željko Cesarec kvalificira kao tešku tjelesnu, trpio fizičke bolove (jakog intenziteta u trajanju od 6-7 dana, srednjeg intenziteta tijekom 30-40 dana, slabijeg intenziteta 2,5 do 3 mjeseca), te cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog sata, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5-6 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 30-35 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta 2-3 mjeseca), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja u omjeru od 16-18% (za koju vještak navodi da je posljedica posttraumatske artroze lijevog GNZ-a s ograničenjem funkcije istog u generalnom srednjem stupnju, uz palpatornu i motilitetnu bolnost, kronični otok potkoljenice i GNZ-a, promjene kože u sklopu opsežno hipostatskog dermatitisa (trofična koža, značajna promjena kolorita) uvjetovane smetnjama cirkulacije u navedenoj regiji, uz ožiljkaste promjene, kao i zaostalo naruženje (za koje vještak medicinske struke navodi da se radi o naruženju srednjeg stupnja – trofična koža i značajna promjena kolorita, te kronični otok potkoljenice i GNZ-a, koje da je samo ponekad dostupno pogledu trećih osoba, dok da je šepanje koje se intenzivira i manifestira pri testu ubrzanog funkcijskog opterećenja uočljivo pažljivim promatranjem), stav je suda da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u iznosu od 13.139,56 eura, no pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP-a istom je dosuđen utuženi iznos od 11.945,05 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

24.1. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 3-4 sata dnevno kroz 3-4 mjeseca, potom još po dva sata dnevno kroz tri mjeseca, te povremeno kroz 2-3 sata tjedno do definiranja stanja), temeljem čl. 223. ZPP-a cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eura, to tužitelju pripada pravična naknada u iznosu od 3.216,00 eura, no pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP-a istom je dosuđen utuženi iznos od 2.654,46 eura.

24.2. Glede pak pojačane prehrane, vezano za koju vještak navodi da je ista bila potrebna kroz tri do četiri mjeseca u vidu povećanog energetskog utroška u odnosu na stanje zdrave osobe, a što da se očituje kroz nešto veću i češću konzumaciju vitamina, voćnih napitaka, hrane bogate bjelančevinama i sl., te imajući u vidu iskaz tužitelja kao stranke koji navodi da je po preporuci liječnika jeo laganiju hranu, tj. ribu i lešo meso, temeljem čl. 223. ZPP-a sud tužitelju po ovoj osnovi dosuđuje utuženi iznos od 530,89 eura.

24.3. Također cijeneći dužinu trajanja bolničkog liječenja, kao i broj obavljenih kontrola kod liječnika specijalista traumatologa navedenih u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, kao i uvidom u medicinsku dokumentaciju, uz napomenu da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je imao dopunsko zdravstveno osiguranje, no da je kupovao ono što mu je liječnik preporučio tj. vitamin C, tablete protiv bolova, za previjanje gaze i ljepljive trake, te ortrozu u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), za koju vještak navodi da je bilo medicinski opravdano, potom da ga je na preglede vozio kolega BO (svjedok u ovom postupku koji je potvrdio navedeno) jer da živi na [adresa], a svi specijalistički pregledi su bili realizirani u KBC-u Rijeka, Lokalitet Sušak, uz napomenu da i vještak navodi da je tužitelju s obzirom na mjesto stanovanja bio potreban prijevoz druge osobe, to je sud mišljenja kako tužitelju na ime troškova puta i liječenja pripada pravična novčana naknada u utuženom iznosu od 530,89 eura obzirom da je na specijalističke preglede išao u KBC Rijeka, Lokalitet Sušak, dok tužitelj prebiva na adresi [adresa], sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 11.945,05 eura, koji iznos valja umanjiti za omjer suodgovornosti tužitelja od 30%, slijedom čega je tužitelju dosuđen iznos od 8.361,53 eura, dok mu po osnovi imovinske štete pripada iznos od 3.716,24 eura, koji iznos valja umanjiti za omjer suodgovornosti tužitelja od 30%, slijedom čega je tužitelju dosuđen iznos od 2.601,37 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki I. izreke, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim (točka II. izreke).

25.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuđena pripadajuća zatezna kamata od 3. studenoga 2016., kako je i utuženo, kao dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev (definirano stanje po mišljenju vještaka dr. Željka Cesarca bilo je krajem studenoga 2015.), a kako je sud visinu imovinske štete utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, pa je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate, uz napomenu da tužitelju za trošak ortroze u visini od 199,08 eura, odnosno umanjeno za omjer suodgovornosti tužitelja od 305 u visini od 139,37 eura, pravo na istu pripada od 27. veljače 2014. kada je i kupljena (račun prileži na stranici 43 spisa).

26. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovdje se napominje da oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad.

27. Na okolnost naknade izgubljene zarade za vrijeme korištenja bolovanja kao posljedice ovog štetnog događaja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Marenčiću, dipl.oecc., koji je u nalazu i mišljenju od 5. veljače 2020. (stranica 392-393 spisa) utvrdio gubitak na zaradi tužitelja u ukupnom iznosu od 1.525,33 eura, s time da je iz nalaza i mišljenja razvidan svaki pojedini mjesečni iznos gubitka na zaradi tužitelja u razdoblju od 20. veljače 2014. do 14. siječnja 2016. Sudski vještak je izgubljenu zaradu iskazao kao razliku između pretpostavljene neto plaće i isplaćenih naknada bolovanja u utuženom razdoblju.

27.1. Po mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade koja predstavlja razliku njegove pretpostavljene neto, a ne bruto plaće (ovdje, naime, nije riječ o radnom sporu u kojem bi se potraživala naknada plaće uvećana za doprinose, poreze i prireze, već o sporu u kojem tuženik odgovara samo za naknadu štete u visini stvarne štete po osnovi gubitka na zaradi) i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja.

27.2. Sud je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Ivana Marenčića, dipl.oecc. od 5. veljače 2020. (stranica 392-393 spisa) u cijelosti prihvatio kao objektivnu i izrađenu u skladu s pravilima struke i dokumentacijom koja prileži spisu, uz napomenu da je primjedbe na isti od strane drugotuženika otklonio u pisanom očitovanju od 9. ožujka 2020. (stranica 411 spisa) obzirom da je prvo utvrdio šestomjesečnu prosječnu "punu" plaću tužitelja prije ozljede na radu obzirom da mu je u tom razdoblju obračunat rad s "punim" radnim vremenom.

27.3. Vezano za primjedbu drugotuženika kako je u cijelosti neosnovan zahtjev tužitelja da mu drugotuženik naknadi izgubljenu zaradu obzirom da je prema odredbi čl. 2. st. 2. toč. 2. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti iz ugovorenog pokrića odgovornosti prema djelatnicima (radnicima) u cijelosti isključeno pokriće za novčane naknade djelatniku (naknada plaće i troškova) za vrijeme privremene nesposobnosti za rad navodi se da tužitelj ovom tužbom ne potražuje naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obzirom da mu je istu isplaćivao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, niti potražuje troškove tipa troškove prijevoza na posao, već potražuje mjesečni novčani gubitak koji je imao, a koji je nastao iz razloga što su mjesečna primanja tužitelja s osnova plaće veća od naknada plaće koju je isti dobivao za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Dakle, tužitelj od drugotuženika ne potražuje naknadu plaće već naknadu štete s osnova izgubljene zarade, slijedom čega je dana primjedba neosnovana.

27.4. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na izgubljenu zaradu usvojiti u iznosu od 1.962,84 eura (do kojeg iznosa se došlo na način da se iznos od 2.804,02 eura umanjio za utvrđenu suodgovornost tužitelja), te presuditi kao u točki I. izreke.

27.5. Ovdje se napominje kako drugotuženik odgovara za štetu tužitelju do visine svog osigurateljnog pokrića (limita osiguranja) u iznosu od 26.544,56 eura, slijedom čega su prvotuženik i drugotuženik dužni tužitelju solidarno isplatiti dosuđene iznose iz točke I. izreke.

28. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega tužitelju temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO-a na dosuđen iznos imovinske štete pripada pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, a na način naveden u izreci.

29. Sud je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i nepristrane, jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

30. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa). Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 18.465,31 eura, a uspio je s iznosom od 12.925,74 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u ovoj parnici uspio sa 70%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio sa 70% (100% + 70% =170% : 2 = 85%). Sukladno tome tuženicu su uspjeli s 15% (100% - 85% = 15%). Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi kako su tuženici u obvezi naknadi parnični trošak tužitelja u dijelu od 70% (85% - 15% = 70%).

30.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 28. Tarife), tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 1.3.2018., 20.12.2018., 16.5.2019. i 26.6.2019. (500,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 30.11.2018., 26.6.2019., 23.10.2019., 17.2.2020., 1.9.2020., 17.12.2020. i 2.3.2023. (250,00 eura x 7; Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima od 23.4.2018., 19.6.2018., 17.9.2018., 22.11.2018., 17.6.2019., 25.11.2019., 18.12.2019., 18.6.2020., 26.2.2021., 5.4.2023., 1.7.2025. i 23.9.2025. (500,00 eura x 12; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 10.750,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (2.687,50) 13.437,50 eura, te umanjeno razmjerno uspjehu u sporu (70%) 9.406,25 eura. Tužitelju je valjalo u cijelosti priznati trošak vještačenja po vještaku zaštite na radu (398,16 eura), trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 406,46 eura, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,44 eura, odnosno sveukupni iznos od 10.476,31 eura, dok je s preostalim dijelom troška odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 7. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Osijeku.