REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-409/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Mađarić & Lui – odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Fresco d.o.o. [adresa], OIB 18311048687, kojeg zastupa punomoćnik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 7. studenog 2025. objavio je i

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba poslovni broj Ovrv-39/2025 od 12. ožujka 2025. održava se na snazi u dijelu u kojem je tuženiku Fresco d.o.o. [adresa], OIB 18311048687 naloženo da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546499 plati iznos od 5.917,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 132,37 eura od 30. ožujka 2023. do isplate

na iznos od 279,42 eura od 3. svibnja 2023. do isplate

na iznos od 154,17 eura od 30. svibnja 2023. do isplate

na iznos od 333,07 eura od 1. srpnja 2023. do isplate

na iznos od 390,29 eura od 1. kolovoza 2023. do isplate

na iznos od 240,05 eura od 31. kolovoza 2023. do isplate

na iznos od 18,23 eura od 30. rujna 2023. do isplate

na iznos od 247,21 eura od 30. rujna 2023. do isplate

na iznos od 215,02 eura od 31. listopada 2023. do isplate

na iznos od 261,52 eura od 1. prosinca 2023. do isplate

na iznos od 32,56 eura od 4. siječnja 2024. do isplate

na iznos od 225,75 eura od 4. siječnja 2024. do isplate

na iznos od 340,22 eura od 31. siječnja 2024. do isplate

na iznos od 32,56 eura od 31. siječnja 2024. do isplate

na iznos od 32,56 eura od 1. ožujka 2024. do isplate

na iznos od 211,43 eura od 1. ožujka 2024. do isplate

na iznos od 179,23 eura od 30. ožujka 2024. do isplate

na iznos od 21,81 eura od 30. ožujka 2024. do isplate

na iznos od 164,91 eura od 1. svibnja 2024. do isplate

na iznos od 608,55 eura od 1. svibnja 2024. do isplate

na iznos od 415,34 eura od 30. svibnja 2024. do isplate

na iznos od 46,86 eura od 30. svibnja 2024. do isplate

na iznos od 293,71 eura od 29. lipnja 2024. do isplate

na iznos od 79,06 eura od 29. lipnja 2024. do isplate

na iznos od 526,25 eura od 30. srpnja 2024. do isplate

na iznos od 61,16 eura od 30. srpnja 2024. do isplate

na iznos od 303,70 eura od 31. kolovoza 2024. do isplate i

na iznos od 70,22 eura od 31. kolovoza 2024. do isplate

i to u razdoblju do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba poslovni broj Ovrv-39/2025 od 12. ožujka 2025. ukida se u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III Nalaže se tuženiku Fresco d.o.o. [adresa], OIB 18311048687 da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546499 namiri trošak postupka u iznosu od 827,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 13. siječnja 2025. javni bilježnik Nadija Gajski Mindoljević iz Zagreba je 12. ožujka 2025. na temelju vjerodostojnih isprava – izvadaka iz poslovnih knjiga protiv tuženika kao ovršenika donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-39/2025 kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 5.917,23 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te radi nastalih troškova u iznosu od 275,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Predmet je u skladu s rješenjem Predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025. dostavljen ovom sudu i povodom pravodobnog prigovora tuženika ovaj je sud rješenjem poslovni broj Povrv-409/2025-7 od 20. svibnja 2025. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata. Osporava postojanje ugovornog odnosa između njega i tužitelja i navodi da ne postoji njegova obveza da tužitelju plaća ikakav dug. Dodaje da nikad nije zaprimio ugovor o pružanju usluga od tužitelja, da nije potpisao nikakvu ispravu kao i da ga tužitelj nije obavijestio o postojanju tražbine prije pokretanja ovog postupka. Navodi i da iz isprava dostavljenih uz prijedlog tj. tužbu nije moguće utvrditi na koje se objekte odnose ni kako je tužitelj utvrdio iznos svoje tražbine. Navodi i da nikad nije zaprimio nijedan račun i da tužitelj nije izvršio nikakvo očitanje potrošnje u njegovim objektima. U podnesku od 1. srpnja 2025. ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda jer tvrdi da je za postupanje nadležan Trgovački sud u Zagrebu.

3. Tužitelj se na navode prigovora tuženika očitovao u podnesku od 28. svibnja 2025. u kojem je naveo da je taj prigovor neosnovan. Dodaje da su u vjerodostojnoj ispravi navedeni svi bitni podaci uključujući i mjesto pružanja usluga te da su u njoj navedeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze pa je podobna da se na temelju nje odredi ovrha. Pojašnjava da je tužitelj tuženiku pružio javnu uslugu opskrbe pitkom vodom, odvodnje otpadnih voda i pročišćavanja za poslovnu nekretninu i gospodarske potrebe na adresi [adresa] u razdoblju od siječnja 2023. do siječnja 2024. i na adresi [adresa] u razdoblju od srpnja 2023. do lipnja 2024., a tuženik nije platio tu uslugu. Navodi da je tuženik zaveden kao korisnik na temelju vlastitog zahtjeva i to na adresi [adresa] na temelju zahtjeva od 6. ožujka 2023., a na adresi [adresa] na temelju zahtjeva od 18. srpnja 2023. Dodaje da je tuženik posjednik tih nekretnina i korisnik javne usluge te da na adresi [adresa] ima i svoje sjedište, a da njegovo svojstvo korisnika vodne usluge proizlazi iz zakona i Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga pa nije odlučno je li i potpisao neki papir iako je očito da je sklopio formalni ugovor o korištenju usluge. Tužitelj navodi i da se obračun potrošnje vode temelji na radijskom očitanju vodomjera i ostalim relevantnim parametrima i da je na svakom računu navedeno stanje vodomjera, a računi su tuženiku ispostavljani običnom poštom na adresu njegova sjedišta. Tvrdi da su računi javne isprave i da ih je tuženik mogao naknadno tražiti i osporavati u prekluzivnom roku, a kako to nije učinio, smatraju se u cijelosti točnima i objektivnima. Navodi i da zakonske zatezne kamate na pojedini račun teku od dospijeća pa nije relevantno kad ih je tuženik zaprimio i je li ih uopće zaprimio. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U podnesku od 10. srpnja 2025. povodom tuženikovog prigovora stvarne nenadležnosti predlaže da sud donese rješenje o svojoj stvarnoj nenadležnosti.

4. Predmet ovog spora je naplata naknade za opskrbu pitkom vodom. Tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti je podnesen u roku iz čl. 453 st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), no nije osnovan jer prema čl. 34 st. 1 toč. 9 ZPP-a općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za opskrbu pitkom vodom pa i kad su stranke pravne osobe kao u ovom predmetu. Sud je stoga odbio tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.

5. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to: izvatke iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 21, 22), izvatke iz sudskog registra (str. 23-25, 97-100), zahtjeve za promjenu naziva potrošača (str. 78, 87), ugovore o zakupu poslovnog prostora (str. 79-82, 88-91), uvid u kupca (str. 83, 92), uvid u mjerno mjesto (str. 84, 93), stanje kupca (str. 85, 86, 94-96), ispis e-mail poruka (str. 101-103), račune sa specifikacijama (str. 104-159). Sud nije provodio financijsko vještačenje jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom sporu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata.

8. Iz izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za opskrbu pitkom vodom koja je izvršena na adresi [adresa] (str. 21) i na adresi [adresa] (str. 22) pa je neosnovana tuženikova tvrdnja da iz vjerodostojnih isprava nije moguće utvrditi na koje se objekte odnose. Tuženik je prema podacima iz povijesnog izvatka iz sudskog registra (str. 97-100) ranije poslovao pod tvrtkom Fresco Rijeka j.d.o.o., a sada posluje pod tvrtkom Fresco d.o.o., sjedište mu je u [adresa], a za zastupanje je ovlašten direktor CĐ.

9. Uvidom u ugovor o zakupu poslovnog prostora kojeg su 1. svibnja 2023. sklopili AĐ kao zakupodavac i tuženik Fresco d.o.o. kao zakupnik (str. 79- 82) utvrđeno je da je njime tuženik postao zakupodavac poslovnog prostora u CMP Savica Šanci na adresi [adresa] i da se prema čl. 6 tog ugovora obvezao uz zakupninu plaćati i sve režijske troškove koji trete taj poslovni prostor prema računima davatelja usluga. Na temelju tog ugovora zakupodavac AĐ je 18. srpnja 2023. podnio tužitelju zahtjev za promjenu naziva potrošača na adresi objekta [adresa] (str. 78) da se kao novi obveznik plaćanja zavede tuženik Fresco d.o.o. Isto tako, ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 13. listopada 2011. (str. 88-91) tuženik, tada pod tvrtkom Fresco Rijeka j.d.o.o. je od zakupodavca ZĐ zakupio poslovni prostor u [adresa] čl. 6 ugovora obvezao se uz zakupninu plaćati i sve režijske troškove koji trete taj poslovni prostor prema računima davatelja usluga. U odnosu na ovaj poslovni prostor zahtjev za promjenu naziva potrošača na adresi [adresa] je podnio direktor tuženika CĐ **.**.2023. (str. 87) u kojem je tražio da se kao novi potrošač zavede tuženik tada pod tvrtkom Fresco Rijeka j.d.o.o.

10. Iz navedenog proizlazi da je tuženik kao zakupac poslovnih prostora na adresi [adresa] na sebe preuzeo obvezu plaćanja naknade za komunalne usluge što uključuje i naknadu za opskrbu pitkom vodom koja se plaća tužitelju. Jedan zahtjev za evidentiranje njega kao obveznika plaćanja te naknade podnio je zakonski zastupnik tuženika, a drugi je podnio zakupodavac, no kako oba ugovora o zakupu sadrže identičnu odredbu da tuženik na sebe preuzima obvezu plaćanja predmetne naknade, tuženikova tvrdnja da ne postoji njegova obveza da tužitelju plati tu naknadu je neosnovana.

11. Budući da je tuženiku bilo poznato da je ugovorima o zakupu poslovnih prostora preuzeo obvezu podmirivanja naknade za opskrbu pitkom vodom, on je kao savjesni sudionik obveznopravnog odnosa u skladu s čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Tuženik se te obveze ne može osloboditi navodeći da nije zaprimio račune jer njegova obveza podmirivanja utužene naknade nastaje samim korištenjem usluge, a ne tek kad i ako mu budu ispostavljeni računi. Iz uvida u mjerno mjesto za obje lokacije (str. 84 i 93) proizlazi da se radi o radijskim vodomjerima što znači da se stanje tog vodomjera može očitavati daljinski pa nije ni potrebno vršiti očitavanja u poslovnim prostorima tuženika kako to on smatra u svom prigovoru.

12. Visinu tužbenog zahtjeva tj. visinu naknade koju je tuženik kao korisnik komunalne usluge koju tužitelj pruža dužan platiti sud je utvrdio na temelju uvida u izvatke iz poslovnih knjiga i u utužene račune. Prema čl. 230 st. 1 ZPP-a javna isprava je isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu. Tužitelj kao pružatelj komunalne usluge opskrbe pitkom vodom kad izdaje potrošačima račune za obavljenu uslugu ne obavlja javno ovlaštenje pa ti računi nemaju dokaznu snagu javne isprave u smislu da bi dokazivali istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje kako to pogrešno tvrdi tužitelj. Međutim, u specifikaciji svakog od utuženih računa (str. 104-159) navedeno je stanje vodomjera i radi li se o procijenjenom ili očitanom stanju i detaljno je navedeno kolika je cijene usluga opskrbe pitkom vodom, odvodnje otpadnih voda i pročišćavanja te koje se sve naknade naplaćuju po m[3] isporučene pitke vode te koliko u zbroju iznose sve te naknade, a što predstavlja utuženi iznos za pojedini mjesec za svaki od dva poslovna prostora čiji je tuženik zakupac tako da je na temelju tih podataka sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

13. Tako je utvrđeno da u odnosu na poslovni prostor koji se nalazi na adresi [adresa] tuženik tužitelju duguje iznos od 132,37 eura koji je dospio 29. ožujka 2023., iznos od 279,42 eura koji je dospio 2. svibnja 2023., iznos od 154,17 eura koji je dospio 29. svibnja 2023., iznos od 333,07 eura koji je dospio 30. lipnja 2023., iznos od 390,29 eura koji je dospio 31. srpnja 2023., iznos od 240,05 eura koji je dospio 30. kolovoza 2023., iznos od 247,21 eura koji je dospio 29. rujna 2023., iznos od 215,02 eura koji je dospio 30. listopada 2023., iznos od 261,52 eura koji je dospio 30. studenog 2023., iznos od 225,75 eura koji je dospio 3. siječnja 2024., iznos od 340,22 eura koji je dospio 30. siječnja 2024., iznos od 211,43 eura koji je dospio 29. veljače 2024., iznos od 179,23 eura koji je dospio 29. ožujka 2024., iznos od 608,55 eura koji je dospio 30. travnja 2024., iznos od 415,34 eura koji je dospio 29. svibnja 2024., iznos od 293,71 eura koji je dospio 28. lipnja 2024., iznos od 526,25 eura koji je dospio 29. srpnja 2024. i iznos od 303,70 eura koji je dospio 30. kolovoza 2024. što ukupno iznosi 5.357,30 eura.

14. U odnosu na poslovni prostor na adresi [adresa] utvrđeno je da tuženik tužitelju duguje iznos od 18,23 eura koji je dospio 29. rujna 2023., iznos od 32,56 eura koji je dospio 3. siječnja 2024., iznos od 32,56 eura koji je dospio 30. siječnja 2024., iznos od 32,56 eura koji je dospio 29. veljače 2024., iznos od 21,81 eura koji je dospio 29. ožujka 2024., iznos od 164,91 eura koji je dospio 30. travnja 2024., iznos od 46,86 eura koji je dospio 29. svibnja 2024. do isplate, iznos od 79,06 eura koji je dospio 28. lipnja 2024., iznos od 61,16 eura koji je dospio 29. srpnja 2024. i iznos od 70,22 eura koji je dospio 30. kolovoza 2024. što ukupno iznosi 559,93 eura. Tužiteljevo potraživanje za oba poslovna prostora iznosi 5.917,23 eura, a tužitelj na svaki pojedini iznos glavnice potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon dana dospijeća do isplate što je u skladu s čl. 29 ZOO-a pa je tuženikovo osporavanje tijeka zatraženih zakonskih zateznih kamata neosnovano.

15. Budući da je tužitelj dokazao postojanje svojeg potraživanja, a tuženik ga tijekom postupka nije osnovano osporio, sud je u točki I izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 5.917,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedini iznos glavnice teku od dana nakon dana dospijeća do isplate.

16. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Budući da je nakon izjavljenog prigovora ovršni postupak nastavljen kao parnični, sud o trošku postupka u ovoj presudi odlučuje jednom odlukom koja obuhvaća i troškove iz faze ovršnog postupka i troškove iz faze parničnog postupka. Stoga je u točki II izreke presude ukinut platni nalog sadržan u rješenju ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati nastali trošak u iznosu od 275,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

17. Tužiteljev trošak odmjeren je prema troškovniku sadržanom u podnesku od 28. svibnja 2025. i dopunjenom na zapisniku od 30. rujna 2025. Tužiteljev trošak se sastoji od javnobilježničke nagrade s 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 eura prema čl. 7 st. 1 i 2 u vezi s čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) i sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 52,81 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Tužiteljev trošak zastupanja obuhvaća nagradu za sastav ovršnog prijedloga 200,00 eura prema Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. svibnja 2025. 200,00 eura prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na ročištu 30. rujna 2025. 200,00 eura prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 600,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 150,00 eura. Ukupni trošak tužitelja iznosi 827,81 eura pa je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl.151 st. 3 ZPP-a.

U Sesvetama 7. studenog 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Hrvoje Lui na ViO-866

2. odvjetnik Matija Bartol