- 1 -

                                                  Broj: Ppž-7308/2022

                               

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.G., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp J-920/2020 od 17. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 144/22, dalje u tekstu: PZ), okr. D.G. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka  20 (dvadeset) eura/150,69 kuna[1] (sto pedeset kuna i šezdeset devet lipa) u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

             

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. D.G. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 6.000,00 kuna koju je dužan platiti u roku 60 od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a obvezan je i naknaditi troškove prekršajnog postupka i to troškove vještačenja u iznosu 300,00 kuna te paušalni iznos troškova 300,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom je od okrivljenika oduzet predmet – „Cannabis Marihuana“ sveukupne težine 0,30 grama.

 

2. Protiv te presude, okr. D.G. je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik u žalbi navodi da ostaje kod svoje obrane poričući prekršaj, navodeći da predmetna droga nije pronađena kod njega, da ju nije predao policijskom službeniku, da je isti njega i vozilo pretresao bez naloga i svjedoka, da je drogu uzeo policijski službenik koji ju je stavio u vrećicu koju je skinuo s kutije cigareta i s tim stavio na vagu koja je bila njegovo vlasništvo, da je taj smotuljak tada prvi puta vidio, a nije vidio odakle ga je policijski službenik izvadio, pa traži ponovno sučeljavanje s istim jer na glavnu raspravu nije mogao pristupiti zbog zdravstvenih razloga, budući da nije točno ono što je isti izjavio, odnosno, da nije točno da okrivljenik nije poricao posjed, vlasništvo i znanje da se droga nalazi u vozilu kojim je upravljao.

 

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

6. Prvostupanjski je sud opravdano, na temelju iskaza svjedoka S.Š., policijskog službenika koji je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti proturječja, a niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika kada je iskazao da mu je okrivljenik dragovoljno iz automobila kojim je upravljao izručio drogu te na temelju službene zabilješke od 21. veljače 2020., imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode posjedovao Cannabis Marihuanu ukupne težine 0,3 grama, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Navedena službena zabilješka sastavljena je od ovlaštene osobe tijela državne uprave (policijskog službenika Sebastijana Šarića) koji je postupao u okviru svoje nadležnosti u smislu odredbe čl. 158. st. 4. PZ-a, budući da je sastavljena o činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja radnji koje su od interesa za prekršajni postupak, što ju čini zakonitim dokazom, a iz koje jasno proizlazi da je okrivljenik, nakon zaustavljanja u prometu, prilikom utvrđivanja identiteta, dragovoljno policijskom službeniku izručio grumen zelene biljne materije karakterističnog izgleda, boje i mirisa za Cannabis Marihuanu, što je nakon preliminarnog vještačenja, potvrđeno i provedenim toksikološkim vještačenjem. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, ne postoji niti jedan razumni razlog zašto bi okrivljenik dragovoljno predao policijskom službeniku neki predmet koji nije zabranjeno držati.

 

  6.1. I po ocjeni ovog suda, nedvojbeno je iz rezultata ovako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna droga u trenutku zaticanja od strane policijskog službenika, nalazila u posjedu okrivljenika koji je time imao nad njom faktičku vlast, dakle, posjedovao drogu marihuanu, čime je ostvario bitno, zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Stoga je potrebno istaknuti da nije od važnosti činjenica vlasništva predmetne droge koju između ostaloga ističe okrivljenik u žalbi, već puko posjedovanje iste. Iz tog razloga nije relevantan niti iskaz okrivljenikovog oca D.G. u kojem je pokušao otkloniti prekršajnu odgovornost okrivljenika, neuvjerljivo iznoseći, po ocjeni prvostupanjskog suda da je ranije istog dana vozio nepoznate osobe u svom automobilu kojeg je oglasio za prodaju, koje su u njemu možda ostavile drogu, ne znajući o kojim osobama se radi. Upućuje se okrivljenik da za konkretni prekršaj nije propisana odgovornost za namjeru kao poseban oblik krivnje (čl. 25. PZ-a) pa je okrivljenik odgovoran i za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj (čl. 28. st. 3.), slijedom čega je kao vozač automobila koji je u vlasništvu njegovog oca, preuzeo rizik eventualnog nastupanja neke zabranjene posljedice prilikom preuzimanja tuđeg vozila, kojom prilikom je bio dužan postupati pažljivo i oprezno.

 

6.2. Nadalje, neosnovani su navodi žalbe kojima okrivljenik ističe pogrešnost činjeničnog utvrđenja jer se nije suočio s ispitanim svjedokom S.Š.. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da okrivljenik koji je uredno pozvan, nije pristupio na  glavnu raspravu održanu 21. travnja 2021. na kojoj je ispitan svjedok S.Š. niti je svoj izostanak opravdao pa mu je taj iskaz pročitan na glavnoj raspravi 7. svibnja 2021. te je istome prigovarao, čime je okrivljeniku omogućena kontradiktorno raspravljanje u postupku. Stoga nije osnovan žalbeni navod kojim okrivljenik predlaže provođenje novog postupka kako bi se „suočio sa svjedokom“, budući da mu je tijekom prvostupanjskog postupka bila pružena mogućnost neposrednog suočenja sa svjedokom S-Š- koju okrivljenik nije iskoristio, već se tog konfrontacijskog prava odrekao nedolaskom na glavnu raspravu, iako je iskoristio naknadnu mogućnost očitovanja na iskaz navedenog svjedoka na način da je prigovarao istinitosti istoga.

 

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je sve provedene dokaze slobodno cijenio sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.4. Iz tog razloga, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

7. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je  okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena u gotovo najmanjem mogućem iznosu novčane kazne propisane za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je propisana novčana kazna u rasponu 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud, osim okolnosti da se radi o višestrukom počinitelju prekršaja iz područja javnog reda i mira i sigurnosti prometa na cestama kao otegotnoj okolnosti, uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne.

 

8. Nadalje, iako se u žalbi ne pobija presuda zbog odluke o oduzimanju predmeta, u smislu čl. 202. st. 5. PZ-a, ovaj sud je razmotrio navedenu odluku o izrečenoj mjeri oduzimanja droge te ju ovaj sud drži na zakonu osnovanom, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetu čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.

 

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini blizu donje granice iznosa trošak postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.

 

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 4. listopada 2023.

 

Zapisničarka:                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                     Goranka Ratković, v.r.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.