REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-185/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "SRNJAK" LUPOGLAV, Lupoglav 17, Lupoglav, OIB 80348464790, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi isplate iznosa od 596,64 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka na ročištu za objavu odluke održanom 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA „SRNJAK“ LUPOGLAV, Lupoglav 17, Lupoglav, OIB: 80348464790 isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 594,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA "SRNJAK" LUPOGLAV, Lupoglav 17, Lupoglav, OIB 80348464790 naknaditi tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, trošak postupka u iznosu od 1.649,54 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, za naknadom troška postupka u iznosu od 240,58 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da se 24. travnja 2022. oko 21:15 sati, na cesti DC-500 Vranja (A8/Ž5047) – Šušnjevica Vozilići (D64) u smjeru Vozilići, općina Lupoglav, dogodila prometna nezgoda. Nezgoda da se dogodila na ravnom dijelu ceste s nizbrdicom, kod oznake 5 km + 195 m, u trenutku kada je bila smanjena vidljivost zbog oblačnog vremena i kiše, te je kolnik bio mokar. Vozač PC da je upravljao je vozilom registarske oznake [registarska oznaka], te je tom prilikom prednjim lijevim dijelom vozila udario u divlju svinju koja je pretrčavala cestu sa desne na lijevu stranu. Nakon sudara, divlja svinja da je pobjegla u šumu. Policija da je obavila očevid te utvrdila da vozač nije bio pod utjecajem alkohola (0,00 g/kg). Na vozilu da je nastala materijalna šteta. Na mjestu događaja da je bio postavljen prometni znak "Divljač na cesti" s dopunskom pločom koja vrijedi 4 km, pri čemu da je navedeni znak bio postavljen na 3 km + 980 m ceste, dok se nezgoda dogodila nakon 5 km + 195 m. Na mjesto događaja da je izašao lovnik tuženika SC.

1.1. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] da je bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja moj auto broj 04401156726. Tužitelj da je temeljem gore navedene police, vlasniku oštećenog vozila PU877KT VC, na ime nastale imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] dana 20.05.2022. isplatio iznos od 4.480,29 kn / 594,64 EUR. Tužitelj da se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovu osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa a obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji je zahtjev osiguratelj tuženika otklonio. Budući tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem XVIII/138, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako u pogledu osnovanosti tako i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj ničime nije dokazao da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika. Tuženik je istaknuo kako iz dostavljene karte lovišta nije razvidno mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja. Stoga, opreza radi, osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika. Tužitelj da je bio dužan predložiti geodetsko vještačenje za utvrđenje prethodno navedene pravno relevantne činjenice, a da nije, te da je prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza budući da se radi o sporu male vrijednosti. Uz to, navedeni prigovor da ističe i iz radzloga što nije pronađena bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, da je prije svega potrebno dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika da snosi tužitelj dok negativne činjenice da tuženik nije dužan dokazivati. Tuženik je nadalje napomenuo kako je pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, je istaknuo da na dan i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa da posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. U sporovima male vrijednosti stranke da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj da u konkretnom slučaju, u tužbi, nije iznio činjenicu da bi šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom vozila na divljač, a zbog provođenja lova. S tim u vezi, drži kako je tužitelj prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza, budući da se radi o sporu male vrijednosti. Tuženik ponavlja kako je Zakon o lovstvu lex specialis te da njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Također ističe kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te da je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a da nije, u konkretnom slučaju da bi se radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama da je sudska praksa već zauzela stajalište te da se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti da se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete da spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10.08.1977. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada da se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, da je pravilno potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. „Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.“- VTS posl. br.: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. Nastavno, tuženik je istaknuo kako je provodio sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu da nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači da je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Opreza radi, tuženik je istaknuo kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), to se ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Uz to, osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 90 km/h, što tuženik drži da je u koliziji. Obzirom na izneseno, tuženik je istaknuo prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Također je prigovorio i visini postavljenog tužbenog zahtjeva budući jer da za to nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Tuženik je predložio da se o predmetnoj parnici putem Suda obavijesti trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. radi ostvarenja „intervencijskog efekta“, a obzirom da odluka o sporu može zavisno od rezultata postupka imati posredno pravni učinak i na navedeno trgovačko društvo, jer da bi tuženik mogao imati regresni zahtjev prema navedenom trgovačkom društvu obzirom da tuženik kod označenog društva ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, koja polica da pokriva i štete nastale na motornom vozilu. Tuženik je stoga predložio tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-154 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 162-171 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak umješača od 12. ožujka 2025. (str. 198 spisa), dokumentaciju Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet od 14. svibnja 2025. (str. 212-237 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa od 3. kolovoza 2025. (str. 249-267 spisa), te dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 25. kolovoza 2025. (str. 279-297 spisa).

4. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

6. Tužba je u ovom predmetu podnesena 21. lipnja 2024. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine broj 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

7. Stranke su učinile spornim sve činjenice koje su predmetnom ovoga postupka, pa je stoga između stranaka sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode, visina štete, kao i eventualna isključiva odgovornost osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio.

8. Iz Potvrde Policijske uprave Istarske, Klasa: 511-08/22-3/3490, Urudžbeni broj: 511-08-26-22-4 od 9. svibnja 2022., proizlazi da se 24. travnja 2022. u 21:15 sati, na cesti DC-500 Vranja (A8/Ž5047) – Šušnjevica Vozilići (D64), Općina Lupoglav, na 5 km + 195 m navedene ceste dogodila prometna nezgoda u kojoj je kao vozač sudjelovao PC, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila Hyundai Tucson 1.7 CRDI, godina proizvodnje 2016., vlasništvo VC, koje vozilo je osigurano kod ALLIANZ HRVATSKA d.d., broj police [broj police], koja važi do 7. listopada 2022. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, a na vozilu je oštećen prednji branik lijevo. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, vozač je alkotestiran, te je utvrđena utvrđena koncentracija alkohola 0,00 g/kg.

9. Uvidom u Policu Moj auto broj 04401069132, utvrđeno je da je istu kao ugovaratelj s tužiteljem zaključio PC za vozilo registarke oznake [registarska oznaka], vrsta M1, marka i tip vozila Hyundai Tucson 1.7 CRDI, godina proizvodnje 2016. koja polica važi do do 7. listopada 2022. s predmetom osiguranja – obvezno AO osiguranje, kasko max, proširena pomoć na cesti i prošireno osiguranje od nezgode za vozača i putnike.

10. Iz izjave svjedoka VC, osiguranika tužitelja proizlazi da se kritičnog dana 24. travnja 2022. navečer oko 21,15 sati kretao državnom cestom DC 500 Vranja Šušnjevica Vozilići iz smjera Vranja u smjeru Vozilića, te da je kod metalne oznake 5 km + 195 m naletio na divlju svinju. Nije se mogao sjtiti kojom brzinom se kretao. Naveo je da je divlja svinja izašla iz šume s desne strane ceste i prešla preko kolnika na lijevu stranu, uspio je kočiti, a na njega je naletjelo drugo vozilo sa stražnje strane. Divlja svinja da je pobjegla u šumu, a također je naveo da se divlja svinja polako kretala kolnikom, te da ju je udario u njezin stražnji dio. Tog dana da je kišilo, da je bio mrak i u zadnji trenutak da ju je ugledao, Nije se mogao točno izjasniti kojom brzinom se kretala divlja svinja. Nakon udara je obavijestio Hrvatske ceste, a kasnije da je obaviještena i policija i lovačko društvo. Uspio je zakočiti sekundu do dvije prije udara u divlju svinju. Poduzeo je radnju snažnog kočenja do mjesta gdje se zaustavio nakon naleta. Nije se mogao sjetiti gdje se točno zaustavio nakon udara u divlju svinju, niti se mogao izjasniti koja je udaljenost bila od mjesta naleta do mjesta zaustavljanja u metrima. Upitan na kojem dijelu vozila su nastala oštećenja na vozilu, naveo je da je to bilo na prednjem dijelu vozila kako je to prikazano na fotografijama sačinjenim od policijske postaje. Na upit kako je udario u divlju svinju izjavio jeda divlja svinja nije pala na kolnik već je nakon udara produžila u šumu, te da se radilo o velikoj odrasloj divljoj svinji. Vozilo da je bilo oštećeno s prednje strane radi udara u divlju svinju i sa stražnje strane zbog udara od strane drugog vozila. To da je sve popravio odjednom s time što je šteta na stražnjem dijelu vozila išla na teret vozila koje ga je udarilo dok je prednja strana vozila išla na teret njegovog kasko osiguranja, s time što se nije mogao sjetiti koja je bila visina štete. Na upit je li se najprije dogodio nalet na divlju svinju ili je drugo vozilo naletjelo na njegovo vozilo, svjedok je izjavio da misli da je najprije udario u divlju svinju, ali da se sve to dogodilo u sekundi pa ne može biti 100% siguran u to, uz to je naveo da ne prolazi često ovom cestom. Također se nije mogao izjasniti nalazi li se na cesti znak opasnosti divljač na cesti. Također se nije mogao sjetiti jesu li micali auta nakon nezgode.

11. Svjedok ZC, lovnik u lovačkoj udruzi Srnjak, je naveo da je navedenog dana kada se dogodila prometna nesreća bio pozvan od strane predsjednika ili tajnika njihove udruge da pristupi na lice mjesta jer da se dogodila nezgoda s naletom na divljač. Kada je pristupio na lice mjesta zatekao je razbijeno vozilo, razbijeni SUV, koji je s prednje strane imao oštećenja od udara u moguću divljač ili nešto, dok je sa stražnje strane imao veća oštećenja jer je drugo vozilo naletjelo na njega. Naveo je da divljač nije našao iako je pogledao uokolo, te da nije bilo tragova da mi mogli reći da se radilo o divljači. Tog dana da nije bilo nikakvih lovnih aktivnosti, a u blizini da nema pojilišta ni hranilišta za divljač. Na predmetnoj dionici ceste da postoji znak opasnosti divljač na cesti s obje strane ceste.

12. Sud je iskaze svjedoka prihvatio, jer su prema ocjeni suda dani istinito i uvjerljivo.

13. Iz iskaza BC, zakonskog zastupnika tuženika, proizlazi da se on konkretne prometne nezgode ne sjeća, ali da policija uobičajeno nazove njega ili njihovog tajnika kako bi ih obavijestila o nekoj nezgodi s mogućim naletom na divljač te oni angažiramo lovnika da izađe na lice mjesta na područje na kojem se dogodila nezgoda. Za predmetno područje je nadležan gospodin ZC. Tako funkcioniraju jer svaki lovnik pozna najbolje teren jer je i sam iz tog mjesta. Upitan jesu li bili inspekcijski nadzori kod udruge tuženika, izjavio je da se svake godine obave dva do tri inspekcijska nadzora od strane inspektorice lovstva te da su i te godine u travnju 2022. imali jedan inspekcijski nadzor na terenu gdje su se obišla sva pojilišta, hranilišta i sve što spada u takav inspekcijski nadzor te nije utvrđena nikakva nepravilnost, dok su u rujnu imali kompletan inspekcijski nadzor lovne dokumentacije te također nije bilo nikakvih nepravilnosti.

14. Vještak prometne struke Saša Monas, je u svom nalazu i mišljenju, a uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Hyundai Tucson 1.7 CRDI, reg. oznake [registarska oznaka], kao i zapisnik o očevidu, izvješće o poduzetom, podacima o prometnoj nezgodi, fotodokumentaciji očevida i skice mjesta događaja, sve izrađeno od strane policijskih službenika koji su obavili očevid predmetne prometne nesreće, te iskaz svjedoka PC sa uviđaja na licu mjesta od dana 09. lipnja 2025., naveo da proizlazi da je svjedok PC kritične zgode upravljao predmetnim osobnim automobilom Hyundai Tucson kolnikom državne ceste D500 iz smjera naselja Vranja u smjeru naselja Vozilići (smjer sjever - jug, u Skici mjesta događaja označeno slovom B), gdje je dolaskom na stacionažu 5km+195m navedene ceste, na ravnom cestovnom potezu došlo do naleta vozila Hyundai Tucson na divlju svinju, koja je ušla na predmetni kolnik kretajući se sa desne na lijevu stranu kolnika (smjer zapad-istok, Skici mjesta događaja označeno slovom A) gledano po smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja Hyundai Tucson.

15. Kontakt vozila osiguranika tužitelja Hyundai Tucson sa divljom svinjom da je ostvaren po modelu djelomičnog čeonog izlaznog naleta, gdje je prednjim lijevim vrhom predmetnog vozila zahvaćeno tijelo divlje svinje. Predmetne zgode da se neposredno iza vozila osiguranika tužitelja Hyundai Tucson u istom smjeru kretao i osobni automobil Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], upravljan po vozaču AC, koji je uslijed poduzimanja radnje kočenja vozila Hyundai Tucson ispred njega i nepridržavanja potrebnog sigurnosnog razmaka između navedenih vozila, naletio prednjim krajem svog vozila Ford Focus na stražnji kraj vozila Hyundai Tucson. Prema iskazu svjedoka VC, stražnje centralni nalet na njegovo vozilo Hyundai Tucson od strane vozila Ford Focus se po njegovom mišljenju dogodio vremenski nakon što je on svojim vozilom Hyundai Tucson naletio na divlju svinju. Nakon naleta, divlja svinja nije pronađena na mjestu događaja. Prema iskazu svjedoka PC na uviđaju, on je uspio zakočiti sekundu do dvije prije udara u divlju svinju, ali nije znao gdje se točno zaustavio nakon udara. Nakon naleta na divlju svinju, svjedok PC je sklonio svoje vozilo Hyundai Tucson van ceste na makadamsko ugibalište s desne strane izvan kolnika, radi normalnog odvijanja prometa, a koje ugibalište se svojim središnjim dijelom nalazi na udaljenosti 49 m od PTM u smjeru juga. Mjesto naleta vozila osiguranika tužitelja Hyundai Tucson na divlju svinju se prema pokazivanju svjedoka PC na uviđaju nalazi na udaljenosti od oko 3m od PTM u smjeru sjevera, te je isto u Skici mjesta događaja označeno slovom K. Navedeno mjesto naleta K je od zapadnog ruba kolnika udaljeno od oko 2,45m u smjeru istoka. Uzimajući u obzir da je u ovoj prometnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na divlju svinju gdje se samo jedan dio tijela životinje nalazio unutar gabarita vozila Hyundai Tucson, to proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji nije moguće definirati brzinu kretanja osobnog automobila osiguranika tužitelja Hyundai Tucson u trenutku naleta na divlju svinju na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka PC na uviđaju, gdje isti nije znao pokazati gdje je zaustavio svoje vozilo nakon naleta na divlju svinju, te se navedeni svjedok nije sjećao kojom se brzinom kretao, kao što se nije mogao izjasniti koja je udaljenost bila od mjesta naleta do mjesta zaustavljanja u metrima, to proizlazi da u ovoj prometnoj situaciji ne postoji raspoloživih ulaznih podataka na osnovu kojih bi bilo moguće izračunati brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja Hyundai Tucson u trenutku naleta na divlju svinju. U ovom vještvu je prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti da se vozilo Hyundai Tucson prije percepcije opasnosti kod svjedoka PC i poduzimanja radnje snažnog kočenja njegovog vozila, kretalo u skladu sa ograničenjem brzine od 90km/h (25m/s). Za zaustavljanje osobnog automobila Hyundai Tucson pri brzini kretanja od 90km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost, u noćnim uvjetima, od oko 1s potreban je zaustavni put od oko 85,8m i vrijeme od oko 5,7 s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika državne ceste D500 do mjesta naleta K, divlja svinja bi prešla put od oko 2,45m u polakom kretanju (iskaz svjedoka PC na uviđaju) kolnikom, u vremenu od oko 2,2s. Vremenski 2,2s prije naleta vozila Hyundai Tucson na divlju svinju, navedeno vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 52,2m. Na dužini puta od 52,2 m (udaljenost vozila Hyundai Tucson do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divlje svinje na kolnik) moguće je zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divlju svinju, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila Hyundai Tucson koje su niže od 65,5km/h. Iz navedenog proizlazi da svjedok PC, koji je upravljao osobnim automobilom Hyundai Tucson 1.7 CRDI, reg. oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini njegova kretanja od 90km/h (ukoliko se kretao tom brzinom prije percepcije opasnosti) nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na divlju svinju u položaju koji je u Skici mjesta događaja označen slovom K. Visina imovinske štete neposredno nakon štetnog događaja bi na vozilu Hyundai Tucson 1.7 CRDI, reg. oznake [registarska oznaka], iznosila 6.171,54 kn (PDV uključen), što odgovara iznosu od 819,10 eur (PDV uključen), međutim prema podacima u spisu, tužitelj je tvrtki L.F. AUTO d.o.o. iz Labina, koja je izvršila popravak vozila Hyundai Tucson 1.7 CRDI, reg. oznake [registarska oznaka], izvršio isplatu po računu popravka umanjenom za korekciju cijene radnog sata i ugovorenu franšizu, iznos od 594,64 eur (PDV uključen), stoga proizlazi da visina isplaćene imovinske štete od strane tužitelja za osobni automobil osiguranika tužitelja Hyundai Tucson 1.7 CRDI, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 594,64 eur (PDV uključen).

16. Vještak Saša Monas je na ročištu održanom 30. rujna 2025. u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 3. kolovoza 2025., a u odnosu na primjedbe tuženik istaknute u podnesku od 25. kolovoza 2025. očitovao se na način da je na pitanje br. 1. sadržano u t. III. podneska tužitelja je li moguće da su oštećenja na vozilu nastala od naleta na neku domaću životinju npr. psa ili sl., odgovorio je da je svoj nalaz i mišljenje temeljio na dokumentima policijskih službenika i iskazu svjedoka VC da se radilo o naletu na divlju svinju. Životinja nakon naleta nije pronađena na licu mjesta. Da li se zaista radilo o naletu na divlju svinju ili neku drugu životinju to da ne bi sa sigurnošću mogao tvrditi. U odnosu na pitanja sadržana u t. IV. podneska tuženika od 25. kolovoza 2025., očitovao se na pitanje br. 1. je li vozilo kočilo prije naleta, navodeći da policijski službenici nisu evidentirali da su na licu mjesta pronašli tragove usporavanja vozila svjedoka VC na kolniku. Međutim na uviđaju svjedok PC je iskazao da je prije naleta na divlju svinju stigao kočiti sekundu do dvije. Da li je predmetni svjedok zaista kočio neposredno prije samog naleta na navedenu divlju svinju sa prometno tehničkog stajališta to vještak ne bi znao, budući da tragovi usporenja njegovog vozila nisu pronađeni na kolniku. Na pitanje br. 2. je li s prometno- tehničkog gledišta moguće da je brzina kretanja vozila prije naleta različita/viša od naletne brzine, odgovorio je da ukoliko je svjedok PC prije naleta poduzeo radnju kočenja svog vozila onda proizlazi da bi brzina prije naleta bila viša od naletne brzine. Na pitanje br. 3. jesu li označena oštećenja mogla nastati drugačije, tj. jesu li označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu/u drugo vrijeme/na drugačiji način od onog opisanog u tužbi, odgovorio je da s obzirom da su policijski službenici izašli po pozivu na lice mjesta i da je vozilo svjedoka VC bilo oštećeno i sa prednje strane i sa stražnje strane te uzimajući dodatno u obzir i iskaz koji je svjedok PC dao policijskim službenicima na licu mjesta mišljenja je da se nalet na životinju dogodio upravo na ovom mjestu koji je definiran u dokumentima policijskih službenika. Na pitanje br. 4. zašto se u nalazu i mišljenju prikazuje prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće, u varijanti da se vozilo Hyundai Tucson prije poduzimanja radnje snažnog kočenja njegovog vozila, kretalo u skladu sa ograničenjem brzine od 90km/h (25m/s), odgovorio je da ukoliko prometni vještak nema elemenata da odredi brzinu dotičnog vozila u trenutku naleta onda se prikazuje u nalazu i mišljenju hipotetska varijanta da se predmetno vozilo kretalo u skladu sa ograničenjem brzine a to da je u ovom slučaju iznosilo 90 km/h. Na pitanje br. 5. kolika je brzina bila nakon poduzimanja radnje snažnog kočenja, odgovorio je da ukoliko je svjedok PC poduzeo radnju snažnog kočenja prije naleta isti je imao na raspolaganju vremenski period od 1 sekunde za navedeno kočenje a isto da proizlazi iz činjenice da potrebno vrijeme od trenutka ulaska divlje svinje do mjesta naleta je iznosilo od oko 2,2 sekunde dok vrijeme reakcije prosječnog vozača u noćnim uvjetima zajedno sa odzivom sustava za kočenje i vremenom porasta usporenja na njegovu maksimalnu vrijednost iznosi 1,2 sekunde. Oduzimanjem ova dva vremena da dolazimo do podatka koliko je svjedok PC imao na raspolaganju vremena za kočenje uz uvjet da je ulazak divljači na kolnik percipirao kao opasnost. Iz navedenog proizlazi da ukoliko je svjedok PC percipirao opasnost od ulaska divlje svinje na kolnik i ako je nakon toga poduzeo radnju snažnog kočenja, uz dodatni uvjet da se prije kočenja kretao brzinom od 90 km/h to proizlazi da bi u trenutku naleta na divljač njegova brzina iznosila 70,5 km/h. Na pitanje br. 6. da je brzina bila manja bi li vozači imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, odgovorio je da je mogućnost izbjegavanja prometne nesreće obradio u poglavlju 7.5. svog nalaza i mišljenja u kojem je navedeno da bi pri brzini od 65,5 km/h svjedok PC imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo do mjesta naleta na dužini puta od 52,2 metra uz uvjet da je ulazak divljači na kolnik percipirao kao opasnost i poduzeo radnju snažnog kočenja. Na pitanje br. 7. je li s prometno-tehničkog gledišta vozač vozio tzv. prilagođenom brzinom (čl. 51. ZSPC-a) obzirom da je na mjestu naleta postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, vještak je naveo da mora napomenuti da postavljeni znak opasnosti "divljač na cesti" sa dopunskom pločom ne pokriva samo mjesto štetnog događaja s obzirom da se radi o dopunskoj ploči E01 prema Pravilniku o prometnim znakovima. Na pitanje br. 8. je li s prometno tehničkog gledišta bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila obzirom na bilo kakve zaostale tragove, oštećenja na vozilu ili iskazu vozača, odgovorio je da u ovoj prometnoj situaciji a s obzirom da se radi o djelomičnom čeonom izlaznom naletu na divljač nije bilo moguće definirati brzinu kretanja vozila svjedoka VC u trenutku naleta a s obzirom na temelju zaostalih oštećenja na njegovom vozilu. Osim toga predmetni svjedok na uviđaju nije znao pokazati gdje je zaustavio svoje vozilo nakon naleta te se nije niti mogao izjasniti koja je bila udaljenost između mjesta naleta i mjesta njegovog zaustavljanja, kao što se nije sjećao kojom se brzinom kretao u trenutku naleta. Na pitanje br. 9. je li s prometno-tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one „utvrđene“ (90 km/h), a obzirom na oštećenja na vozilu oštećenika i na vozilu koje je udarilo u stražnju stranu vozila oštećenika te koje bi eventualne implikacije navedeno imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, odgovorio je da, budući da se radilo o djelomičnom čeonom izlaznom naletu na životinju, zaostala oštećenja nije moguće dovesti u korelaciju s naletnom brzinom. Stoga nema elemenata da sa prometno tehničkog gledišta mogu tvrditi o kojoj se brzini naleta radilo. Na pitanje br. 10. je li se najprije dogodio nalet na divlju svinju ili prije drugo vozilo naletjelo vozilo osiguranika tužitelja, odgovorio je da je prema iskazu svjedoka VC došlo je prvo do naleta njegova vozila na divlju svinju a nakon toga je došlo do stražnjeg centralnog naleta vozila Ford na stražnju stranu vozila Hyundai. Po njegovom mišljenju tome bi išlo i u prilog da je svjedok PC naglo zakočio a da vozilo koje se kretalo iza njega nije držalo potrebiti sigurnosni razmak između predmetnih vozila. Na upit punomoćnika tužitelja jesu li oštećenja koja su nastala na vozilu svjedoka dosljedna onima koja bi nastala naletom na divljač kao što je divlja svinja, izjavio je da s obzirom da je došlo do izlaznog djelomičnog čeonog naleta na životinju i to prednjim lijevim vrhom vozila tehnički ne može isključiti mogućnost da se radilo o divljači u vidu divlje svinje. Dodatno je napomenuo da je u zapisniku o očevidu od strane policijskih službenika navedeno da na prednjem braniku lijevo gdje su pronađena mehanička oštećenja na vozilu da su pronađeni i tragovi djelomično osušene prljavštine i neutvrđene zelene materije. Na upit punomoćnice tuženika je li moguće da je s obzirom na oštećenja na vozilu, do oštećenja došlo zbog naleta na psa ili neku drugu domaću životinju, izjavio je da s obzirom da životinja nakon samog naleta nije pronađena ne može sa sigurnošću tvrditi o kojoj je životinji riječ. Na upit punomoćnika umješača na strani tuženika je li moguće isključiti da se vozilo u vremenu kada je divlja svinja zakoračila na kolnik kretalo brzinom od 65 km/h, izjavio je da tehnički nije moguće definirati kojom brzinom se kretao predmetni svjedok u trenutku kada je svinja stupila na kolnik budući da elemenata za izračun naletne brzine u spisu nema, a sam nalet spada u područje djelomično čeonog izlaznog naleta. Nije moguće definirati brzinu odnosno nije moguće isključiti i da se kretao navedenom brzinom.

17. Vještak je iscrpno odgovorio na dani mu zadatak, te je odgovorio na sva postavljena pitanja, pa je sud ocijenio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te ga je u cijelosti prihvatio.

18. Na temelju čl. 80. stavka 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka, i to prvenstveno na temelju Zapisnika o očevidu Policijske uprave Istarske i iskaza VC, proizlazi da je osiguranik tužitelja kao vozač 24. travnja 2022. naletio na divljač – divlju svinju. Naime, svjedok PC je naveo da je navedenog dana naletio na divlju svinju, a iz Zapisnika o očevidu sastavljenom po policijskim djelatnicima proizlazi da su na prednjem braniku lijevo pronađeni tragovi djelomično osušene prljavštine i neutvrđene zelene materije što ukazuje na istinitost iskaza osiguranika tužitelja da je naletio na divljač. Iako divljač nije nađena, navodi iz Zapisnika Policijske uprave Istarske ukazuju da je do prometne nezgode došlo uslijed naleta na divljač. Što se tiče brzine kretanja, sud je prihvatio izračun vještaka, a budući se svjedok, s obzirom na protek vremena, nije mogao izjasniti kojom se brzinom kretao, da se kretao brzinom u skladu s ograničenjem brzine od 90km/h (25m/s), da mu je za zaustavljanje osobnog automobila Hyundai Tucson pri brzini kretanja od 90km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost, u noćnim uvjetima, od oko 1s potreban zaustavni put od oko 85,8m i vrijeme od oko 5,7 s., da bi od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika državne ceste D500 do mjesta naleta K, divlja svinja prešla put od oko 2,45m u polakom kretanju kolnikom, u vremenu od oko 2,2s, da se vremenski 2,2s prije naleta vozila Hyundai Tucson na divlju svinju, navedeno vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 52,2m, te da je na dužini puta od 52,2 m (udaljenost vozila Hyundai Tucson do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divlje svinje na kolnik) moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divlju svinju, u Skici označeno slovom K, za sve brzine kretanja vozila Hyundai Tucson koje su niže od 65,5km/h. U ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od 90km/h, osiguranik tužitelja nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na divlju svinju u položaju koji je u Skici mjesta događaja označen slovom K. Visina imovinske štete za osobni automobil osiguranika tužitelja Hyundai Tucson 1.7 CRDI, reg. oznake [registarska oznaka], utvrđena je u iznosu od 594,64 eur (PDV uključen).

20. Dakle, u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 65,5km/h km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 90 km/h, da na mjestu naleta jest postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, ali da postavljeni znak opasnosti "divljač na cesti" sa dopunskom pločom ne pokriva samo mjesto štetnog događaja s obzirom da se radi o dopunskoj ploči E01 prema Pravilniku o prometnim znakovima, zaključuje se da osiguranik tužitelja, nije imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i da prigovor tuženika o isključivoj odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio, nije osnovan. Nadalje, vozač je alkotestiran, test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa proizlazi da ne postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode.

21. S obzirom na to da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, niti je zaključeno da postoji odgovornost osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete.

22. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), a sukladno članku 76. stavku 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. U pogledu toga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I- 4249/2018 od 18. lipnja 2019., između ostalog, naveo slijedeće: „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” 23. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja).

24. Međutim, prema odredbi članka 1067. stavka 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti), dok prema stavku 3. istog članka Zakona o obveznim odnosima, vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

25. Prema tome, budući da u konkretnom slučaju osiguranik tužitelja, koji je upravljao osobnim vozilom na koji je naletjela divljač, nije doprinio nastanku prometne nezgode, tuženik se kao lovoovlaštenik, ne može osloboditi od odgovornosti, uslijed čega proizlazi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO-a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozač alkotestiran i da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog, utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta divlje svinje na automobil registarske oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu.

26. Radi svega naprijed navedenog ne postoji ni suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak prometne nezgode.

27. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako je tužitelj 20. svibnja 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 4.480,29 kuna / 594,64 eura, ocijenjeno je da na temelju naprijed navedene zakonske odredbe, tužitelj ima pravo od tuženika potraživati isplatu utuženog iznosa u cijelosti.

28. Slijedom navedenog, a i po odredbi čl. 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, te po odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od iznos od 594,64 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

29. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Iako tužitelj nije predložio provođenje mjerničnog vještačenja, nakon prometne nezgode je na lice mjesta izašao lovnik tuženika koji je saslušan i koji poznaje područje i koji nije osporio da bi se prometna nezgoda dogodila na području koje nije u nadležnosti lovišta tuženika. Također je saslušan i zakonski zastupnik tuženika koji je također potvrdio da uvijek angažiraju lovnika koji najbolje poznaje teren jer je i sam iz tog mjesta, što ukazuje da lovnik poznaje područje i da se prometna nezgoda nije dogodila na području nadležnosti lovišta tuženika, to bi svakako i naveo u svom iskazu.

30. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

32. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 594,64 eur.

33. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eur, za sastav podnesaka od 2. listopada 2024. i 6. kolovoza 2025. u iznosu od po 100,00 eur, za pristup ročištima 13. ožujka 2025., 9. lipnja 2025. i 30. rujna 2025. u iznosu od po 100,00 eur, za sastav podnesaka od 11. srpnja 2024., 4. studenog 2024., 2. prosinca 2024. i 19. ožujka 2025. u iznosu od po 25,00 eur, PDV 25% u iznosu od 175,00 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 8. t. 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa).

34. Također mu je priznat trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eur i presudu u iznosu od 13,27 eur, kao i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 748,00 eur. Stoga, opravdani trošak tužitelja iznosi 1.649,54 eur.

35. Trošak sastav podnesaka od 11. srpnja 2024., 4. studenog 2024., 2. prosinca 2024. i 19. ožujka 2025. tužitelju nije priznat u zatraženom iznosu od po 50,00 eur, već na temelju Tbr. 8. t. 4. Tarife u visini od 25% iznosa tarife u iznosu od po 25,00 eur, budući se radi o podnescima kojima se dostavlja dokaz o uplati predujma, te o požurnicama. Trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50,00 eur tužitelju nije priznat jer nije pristupio na ročište za objavu. S obzirom na to ni PDV 25% na navedene radnje nije priznat u zatraženom iznosu već u visini od 37,50 eur.

36. Razlika zatraženog iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eur, tužitelju nije priznata jer je tužitelj imao mogućnost na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018) platiti polovicu iznosa prilikom podnošenja tužbe, što nije učinio, pa mu je sud naplatio puni iznos pristojbe i dodatnu pristojbu na izdavanje rješenja o naplati sudske pristojbe (26,54 eur + 13,27 eur), te tuženik nije dužan snositi povećani trošak sudske pristojbe.

37. Trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur tužitelju nije priznat, jer je tužitelj zatražio iznos od 39,81 eur, a pristojba iznosi 26,54 eur, te tužitelj na temelju čl. 7. st. 2. ZSP ima mogućnost platiti polovicu sudske pristojbe (13,27 eur), a tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe. Ukupan neopravdani trošak tužitelja iznosi 240,58 eur.

38. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući je tužitelj postavio takav zahtjev, to mu je na priznati trošak postupka dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja do isplate, kako je to odlučeno u t. II. izreke presude. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022).

39. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 6. studenog 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. tuženika,

- Pun. umješača na strani tuženika.