Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

32270 Županja

Poslovni broj: Pn-121/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 25. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vesne Šnur, odvjetnice iz Vinkovaca, te zamjenice punomoćnika tuženika Tihane Klaić, odvjetnice iz Županje, a koja presuda je donesena i objavljena 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, da tužitelju ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade pretrpljene i buduće neimovinske štete koja se odnosi na povredu prava osobnosti iznos od 559,44 EUR (pet stotina pedeset devet eura i četrdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. prosinca 2023. pa do isplate, a koja se za razdoblje do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade pretrpljene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 398,17 EUR (tri stotine devedeset osam eura i sedamnaest centa), sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužitelj ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete u iznosu od 1.324,03 EUR, te sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu imovinske štete u iznosu od 663,61 EUR.

III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, da tužitelju ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 864,92 EUR (osam stotina šezdeset četiri eura i devedeset i dva centa), u roku od petnaest dana, a odbija se zahtjev tužitelja za naknadu preostalog potraživanog troška u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČH je 21. prosinca 2023. podnio tužbu protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, radi naknade štete koju je pretrpio u štetnom događaju koji se dogodio 12. svibnja 2022. Tužitelj je naveo da je tog dana u gradu [adresa], u [adresa], na parkirališnom prostoru koji se nalazi s istočne strane vulkanizerske radnje "Auto Zovak", došlo do nezgode na način da je MH upravljao kao vozač automobilom marke Opel Astra, godina proizvodnje 2008., registracijske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu GH, koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika važećom policom broj [broj police], vozeći pri tome vozilom unazad, a da pri tome nije vodio računa da navedenu radnju može obaviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu i imovinu, uslijed čega je udario tužitelja koji se nalazio na tom prostoru iza navedenog automobila, i to zadnjim lijevim dijelom automobila u tijelo tužitelja, kojeg je srušio na tlo ispod automobila. Tužitelj je naveo da je u tom događaju zadobio tjelesne ozljede i to: ozljedu lakta, potkoljenice i gležnja, masivno oticanje desne potkoljenice s hematomom, vena poplitea anterior (zakoljena vena) grupa tromboza doseže do u stražnju stranu koljena, trombozu od 0 cm, iznad koljeničnog zgloba, etažnu trombozu desne potkoljenice, ranu desnog gornjeg skočnog zgloba, otok na potkoljenici, te hematom na lijevom laktu.

2. Tužitelj je naveo da se prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu predmetne štete, no da tuženik istome nije udovoljio.

3. Tužitelj je radi navedenog podnio tužbeni zahtjev, u kojem je naveo da od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koja se odnosi na povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 5.043,47 EUR, i to: za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 2.654,46 EUR i za pretrpljeni strah u iznosu od 2.389,01 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate; te da potražuje isplatu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.061,78 EUR, i to: za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 398,17 EUR, za troškove liječenja u iznosu od 398,17 EUR, za uništenu odjeću, i to jaknu Lacoste u iznosu od 132,72 EUR, te za majicu crne boje i hlače u iznosu od 132,72 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 23. siječnja 2024., naveo da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, te odgovornost osiguranika tuženika. Naveo je da čini nespornim da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, u visini ukupnog iznos od 3.160,00 EUR, te da je stoga po toj osnovi tužitelju 22. siječnja 2024. isplatio iznos od 3.160,00 EUR, o čemu je kao dokaz priložio i nalog za doznaku od 22. siječnja 2024.

5. Tuženik je naveo da smatra da je tom isplatom namirio tužitelju svu pretrpljenu štetu, te da ostale zahtjeve tužitelja osporava i predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja preko nespornog iznosa od 3.160,00 EUR, odbije kao neosnovan.

6. Tužitelj je u podnesku od 4. veljače 2024., naveo da je 25. siječnja 2024. primio od tuženika nesporan iznos na ime naknade predmetne neimovinske i imovinske štete u iznosu od 3.160,00 EUR, te da stoga umanjuje predmetni tužbeni zahtjev za uplaćeni iznos od 3.160,00 EUR.

7. Tijekom predmetnog postupka provedeni su dokazi: uvidom u potvrdu izdanu od strane MUP-a RH; PP Vukovarsko-srijemska, Postaja granične Policije Županja od 12. svibnja 2022., uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, uvidom u Ovjereni prijevod izvatka iz medicinske dokumentacije tužitelja, uvidom u fotografije o nastaloj ozljedi, uvidom u zahtjev za isplatu štete TRIGLAV OSIGURANJA d.d., Zagreb, koji je registriran pod brojem 2023/5162, uvidom u dopis TRIGLAV OSIGURANJA d.d. Zagreb, upućen Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, od 13. ožujka 2023., uvidom u otklon zahtjeva radi isplate štete od 22. ožujka 2023., uvidom u Prigovor na zahtjev radi isplate odštete zbog štetnog događaja od 22. travnja 2023., uvidom u odluku TRIGLAV OSIGURANJA d.d. Zagreb, po prigovoru od 25. travnja 2023., uvidom u dopis TRIGLAV OSIGURANJA d.d. Zagreb o prijedlogu nagodbe na potpis od 08. siječnja 2024., uvidom u dopis TRIGLAV OSIGURANJA d.d. Zagreb od 18. siječnja 2024., uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. med. Marcela Marcikića od 6. srpnja 2024., sa očitovanjem navedenog sudskog vještaka od 29. lipnja 2025., te saslušanjem tužitelja i saslušanjem svjedoka BH.

8. Na temelju provedenih dokaza, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ocjena je suda da je tužiteljev tužbeni zahtjev, koji je konačno postavljen u podnesku od 4. veljače 2024., djelomično osnovan.

9. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija, te nije sporna niti osnova tužbenog zahtjeva u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti glede pretrpljene fizičke boli i pretrpljenog straha, kao i osnova tužbenog zahtjeva u pogledu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik nakon podnošenja tužbe, odnosno 22. siječnja 2024. izdao nalog za doznaku po osnovi kojeg je tužitelju 25. siječnja 2024. uplaćen iznos od 3.160,00 EUR, na ime naknade neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti glede pretrpljene fizičke boli i pretrpljenog straha, te na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege.

11. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva u pogledu potraživane neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti glede pretrpljene fizičke boli i pretrpljenog straha, te visina tužbenog zahtjeva u pogledu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege. Sporno je dakle da li je tuženik isplatom iznosa od 3.160,00 EUR, namirio tužitelju u cijelosti pretrpljenu neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti glede pretrpljene fizičke boli i pretrpljenog straha, te imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege.

12. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva u pogledu potraživane imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 398,17 EUR, te za uništenu odjeću, i to jaknu Lacoste u iznosu od 132,72 EUR, te majicu crne boje i hlače u iznosu od 132,72 EUR.

13. Svjedok EH je prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2025., iskazao da je vlasnik vulkanizerske radione i autopraone u [adresa], čije usluge tužitelj dugo vremena koristi. Iskazao je da je prilikom štetnog događaja njegov sin MH, koji je zaposlen kod njega, upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] radi izmještanja navedenog vozila nakon zamjene guma, te da je izvršavajući tu radnju udario vozilom u tužitelja koji je pao. Iskazao je da sam trenutak štetnog događaja nije vidio ali da je vidio tužitelja kako leži, te da su njegov sin i još jedan njegov radnik CH, pomogli tužitelju da ustane i da misli da su ga oni odvezli u medicinsku Hitnu službu, uz njegov pristanak da ne zove Hitnu medicinsku pomoć da izađe na teren.

14. Tužitelj je prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2025., iskazao da ga je u predmetnom štetnom događaju vozilo udarilo u lijevi lakat, te da ga je srušilo na zemlju i da se kotač automobila zaustavio na skočnom zglobu njegove desne noge. Iskazao je da mu je otprilike dva dana nakon te nezgode cijela desna potkoljenica natekla i poplavila te da je bila riječ o trombozi koju do tada nikada nije imao, radi čega mu je određena terapija u vidu tableta koje je morao piti šest mjeseci. Iskazao je da i nadalje u predjelu desne potkoljenice odnosno na toj potkoljeničnoj kosti ima predio koji je tvrd što mu zna praviti tegobe. Nadalje je iskazao da mu je nakon predmetnog štetnog događaja tuđu pomoć i njegu pružala njegova supruga, koju za tu uslugu nije platio. Što se tiče troškova liječenja, iskazao je da se ne sjeća da je imao neke znatnije troškove. Što se tiče uništene odjeće, iskazao je da je prilikom štetnog događaja imao na sebi donji dio trenerke i majicu te patike, te da je to navedeno oštećeno, no da ne može reći da je uništeno, te da su njemu najveći problem u svezi tog štetnog događaja zadobivene ozljede. Na upit svog punomoćnika, tužitelj je iskazao da je prije štetnog događaja imao plan 13. svibnja 2022. putovati u Njemačku gdje je inače živio i radio pedeset godina, te da je 13. svibnja 2022. krenuo u Njemačku automobilom kojim je upravljala njegova supruga. Iskazao je da je tijekom putovanja osjetio tegobe u desnoj nozi te da mu je noga otekla do deset centimetara iznad koljena, zbog čega je odmah po dolasku u Njemačku otišao liječniku koji mu je rekao da je riječ o trombozi, i mu je dao terapiju u vidu šest injekcija koje je primao svaki dan, a da je nakon toga još šest mjeseci koristio tablete radi liječenja tromboze. Iskazao je da mu je liječnik u Njemačkoj u svezi navedene tromboze rekao da nije došao na vrijeme kod liječnika, da bi došlo do daljnjih komplikacija.

15. Sudski vještak Marcel Marcikić je u nalazu i mišljenju od 6. srpnja 2024. naveo da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio ozljede koje se kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda, zbog koje je trpio bolove jakog intenziteta do dva dana nakon ozljede, bol srednjeg intenziteta kroz petnaest dana, potom bol slabijeg intenziteta kroz četrdeset i pet dana, te da je potom povremene bolove trpio još oko mjesec i pol dana. Nadalje je naveo da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku naleta vozila, sekundarni strah jakog intenziteta kroz dva dana nakon nesreće, zatim strah srednjeg intenziteta kroz dvadeset dana, te strah slabog intenziteta kroz šezdeset dana, a sve zbog zabrinutosti oko ishoda liječenja te eventualnih pojava komplikacija kojima je bio izložen i na koje je upozoren od strane liječnika. Naveo je da je zbog potrebe mirovanja tužitelju bila potrebna tuđa pomoć kod održavanja higijene, obuvanja te za obavljanje svakodnevnih potreba i aktivnosti, i to četiri sata dnevno kroz dvadeset dana te dva sata dnevno kroz trideset dana. Vještak je zaključno naveo da je kod tužitelja zbog udarca u potkoljenicu došlo do komplikacija u vidu razvoja tromboze potkoljenice, zbog čega je dugo trpio bolove, te da je morao uzimati lijekove za razrjeđivanje krvi, što je u konačnici dovelo do sanacija tromboze i prevencije daljnjih komplikacija kao što je plućna embolija kao najopasnija.

16. Tuženik se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 6. srpnja 2024., očitovao u podnesku od 9. rujna 2024., u kojem nije iznio primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje, te je naveo da i nakon provedenog vještačenja smatra da je isplaćenim iznosom od 3.160,00 EUR namirio tužitelju svu pretrpljenu neimovinsku štetu, kao i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, dok ostale zahtjeve za naknadu imovinske štete i dalje osporava jer smatra da tužitelj nije dokazao postojanje druge imovinske štete, odnosno uzročnu vezu iste sa predmetnim štetnim događajem.

17. Tužitelj je u podnesku od 15. siječnja 2025., zatražio dodatno očitovanje od sudskog vještaka u pogledu pitanja da li je tužitelj zbog sumnje na trombozu mogao biti još više zabrinut za svoje zdravstveno stanje te da li se sa sigurnošću može reći da je došlo do sanacije tromboze i prevencije iste. Također je zatražio dodatno očitovanje od vještaka da li je zbog povreda koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju došlo do naruženja tužitelja, s obzirom da se radilo o toplom vremenu, te navodeći da tužitelj nije mogao nositi kratke hlače niti pokazivati nogu koja je duže vrijeme bila otečena, te je zatraženo očitovanje da li je tužitelj, s obzirom na zadobivene povrede morao izbjegavati slobodne (sportske) aktivnosti u kojima postoji mogućnost daljnjeg ozljeđivanja, ili ekstremne atmosferske prilike zbog lošije funkcije noge, što bi utjecalo na psihičke smetnje u obliku permanentnog straha od moguće eventualne povrede, stalnu brigu, napetost, iščekivanje, često sniženo raspoloženje, te da li postoji mogućnost da tužitelja to prati i u budućnosti.

18. Sudski vještak se u pogledu navoda iz podneska tužitelja od 15. siječnja 2025. očitovao u podnesku od 29. lipnja 2025., u kojem je naveo da se s obzirom da se tužitelj na kontroli u vinkovačkoj bolnici 7. lipnja 2022. još uvijek žalio na konstantne bolove, a i dalje mu je bila otečena potkoljenica te je postojala realna opasnost za razvoj komplikacija u vidu upale potkoljenice ili plućne embolije, da se strah koji je tužitelj trpio u svezi istoga može minimalno korigirati, tako da je pored jakog straha koji je tužitelj trpio kroz dva dana nakon nesreće, tužiteljev strah srednjeg intenziteta mogao trajati maksimalno dvadeset i pet dana, to jest par dana nakon pregleda učinjenog 7. lipnja 2022., nakon čega nastupa blaža varijanta straha, to jest strah slabog intenziteta kada je tužitelj mogao shvatiti da se oporavak odvija uredno, bez dodatnih komplikacija što se verificira na pregledu u Domu zdravlja 14. lipnja 2022. Vještak je naveo da je strah slabog intenziteta kod tužitelja mogao trajati maksimalno do 20. kolovoza 2022., nakon učinjenog UZV-a 16. kolovoza 2022., u kojem je opisano da se hematom smanjuje i da je oporavak usporen, te da se stoga i dužina slabog straha može korigirati, i da je mišljenja da je isti mogao trajati maksimalno do sedamdeset i pet dana. Vještak je nadalje naveo da je zbog otečenosti potkoljenice uzrokovane trombozom i vidljivih krvnih podljeva, organiziranog hematoma na laktu veličine oraha, postojala privremena naruženost srednjeg stupnja, vidljiva trećima sezonski - ljeti, kada se mogu nositi kratke hlače te kupaći kostim, a koja je trajala maksimalno do tri mjeseca. Naveo je da se u periodu liječenja tromboze i nošenja elastičnih zavoja te kompresijskih čarapa, tužitelj morao čuvati mogućih ozljeda noge izbjegavajući sportske aktivnosti i fizičke napore. Zaključno je naveo da s obzirom da nema medicinske dokumentacije koja bi sugerirala teži psihički poremećaj, da je mišljenja da tužitelj nije imao psihičkih smetnji, osim zabrinutosti za ishod liječenja, koja je sadržana u vidu procjene straha koji je pretrpio tužitelj.

19. Tuženik se na dodatno očitovanje sudskog vještaka, očitovao podneskom od 4. srpnja 2025., u kojem je iznio primjedbu na korekciju mišljenja sudskog vještaka, navodeći da je sudski vještak korekciju mišljenja izvršio po osnovi hipotetski postavljenog pitanja tužitelja, a bez bilo kakvih novih činjenica koje vještaku nisu bile poznate prethodno, odnosno prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja od 6. srpnja 2024. Nadalje je naveo da naruženost kao kvalifikatorna okolnost nije bila predmet utvrđivanja do zaključenja prethodnog postupka, i da uopće bila navedena kao kvalifikatorna okolnost glede koje bi se provodili dokazi, te da je tužitelj stoga prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganja dokaza radi utvrđivanja novih činjenica u svezi naruženosti, koja ukoliko je i postojala, nije mogla biti nepoznata tužitelju u trenutku podnošenja tužbe. Tuženik je ujedno naveo da naruženost u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), može biti predmet tužbenog zahtjeva samo ako se radi o trajnoj posljedici, a ne posljedici kratkotrajnog karaktera.

20. Tužitelj je nakon dodatnog očitovanja sudskog vještaka, na ročištu za glavnu raspravu koje je održano kod ovog suda 25. rujna 2025., zaključno u svezi tužbenog zahtjeva naveo da uvažavajući tuženikovu uplatu iznosa od 3.160,00 EUR, koja je izvršena za vrijeme trajanja predmetnog postupka, odnosno u siječnju 2024., umanjuje tužbeni zahtjev na način da na ime naknade za povredu prava osobnosti potražuje od tuženika isplatu preostalog potraživanog iznosa od 1.883,47 EUR, dok u pogledu potraživanja imovinske štete tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen, te da potražuje isplatu iznosa od 1.061,78 EUR.

21. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke Marcela Marcikića, dr. med. spec. neurokirurgije, od 6. srpnja 2024., sa dopunom istoga od 29. lipnja 2025., sud cijeni kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje, kojim su utvrđene činjenice u skladu sa nalogom iz rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pn-121/2023-10 od 12. lipnja 2024., kojim je određena provedba predmetnog vještačenja. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marcela Marcikića sud stoga u cijelosti prihvaća kao relevantan za utvrđivanje činjenica koje su bile predmet vještačenja, odnosno glede utvrđivanja činjenica o vrsti i kvalifikaciji ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju; o intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha koje je tužitelj pretrpio; te da li je tužitelju zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega, a ukoliko jeste, u kojem opsegu i trajanju.

22. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO-a, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a, propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a, razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. 23. Odredbom čl. 1046. ZOO-a, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

24. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a, propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, propisano je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Na temelju medicinske dokumentacije koja je priložena u predmetni spis, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marcela Marcikića od 6. srpnja 2024., sa dopunom istoga od 29. lipnja 2025., utvrđenje je ovog suda da je tužitelju zbog predmetnog štetnog događaja koji se dogodio 12. svibnja 2022., povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povreda tužitelja i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti, u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a (a što nije sporno niti među parničnim strankama).

26. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, te je iz tog razloga sud pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, a koje okolnosti po osnovi odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

27. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marcela Marcikića, odnosno da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana nakon ozljede, bol srednjeg intenziteta petnaest dana, te potom bol slabijeg intenziteta četrdeset i pet dana, a povremene bolove još oko mjesec i pol dana. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđenje je suda da tužitelju po toj osnovi pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.431,62 EUR.

28. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje pretrpljenog straha, kako je to opisano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marcela Marcikića, odnosno da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta dva dana nakon ozljede, strah srednjeg intenziteta dvadeset i pet dana, te potom strah slabog intenziteta sedamdeset i pet dana. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrđenje je suda da tužitelju po toj osnovi pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.287,82 EUR.

29. Sud prilikom donošenja meritorne odluke o potraživanoj naknadi neimovinske štete tužitelja, nije uzeo u obzir dio dopunskog očitovanja sudskog vještaka Marcela Marcikića od 29. lipnja 2025., u kojem je kao posljedica predmetnog štetnog događaja konstatirano i postojanje privremene naruženosti tužitelja srednjeg stupnja vidljive trećima sezonski - ljeti, u trajanju od maksimalno do tri mjeseca; iz razloga što ta kvalifikatorna okolnost nije bila predmet tužbenog zahtjeva (tužitelj je u tužbenom zahtjevu na ime naknade neimovinske štete potraživao ukupni iznos od 5.043,47 EUR, od čega za kvalifikatornu okolnost pretrpljene fizičke boli iznos od 2.654,46 EUR, te za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha iznos od 2.389,01 EUR). Pri tome valja napomenuti da se u predmetnom slučaju radilo o privremenoj naruženosti, koja je trajala maksimalno do tri mjeseca, i bila je vidljiva trećima samo sezonski, odnosno ljeti kada se nose kratke hlače, te eventualno kupaći kostim, pa je stoga uzimajući u obzir navedene okolnosti kao i dob tužitelja (isti je rođen 1953.) u kojoj nije za očekivati da mu takva privremena naruženost znatnije smeta, ocjena suda da privremena naruženost zbog zadobivene ozljede nije u znatnijoj mjeri povrijedila pravo osobnosti tužitelja.

29. Dakle, tužitelju je na ime naknade cjelokupne potraživane neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zadobivene u predmetnom štetnom događaju, u vidu kvalifikatornih okolnosti pretrpljene fizičke boli i pretrpljenog straha, utvrđena pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.719,44 EUR.

30. S obzirom da je tuženik tužitelju po toj osnovi nakon podnošenja tužbe isplatio iznos od 3.160,00 EUR, te da je tužitelj za primljeni iznos umanjio tužbeni zahtjev, kojim je potraživao na ime naknade neimovinske štete ukupni iznos od 5.043,47 EUR, na način da potražuje od tuženika isplatu preostalog dijela prvotno potraživane naknade, u iznosu od 1.883,47 EUR; na temelju odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime pravične naknade neimovinske štete isplati iznos od 559,44 EUR. Tuženik je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, na taj iznos pravične naknade neimovinske štete, dužan tužitelju naknaditi i pripadajuću zateznu kamatu, koja u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a teče od prvog dana nakon podnošenja tužbe (21. prosinca 2023.), odnosno od 22. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Pored neimovinske štete, tužitelj je od tuženika zahtijevao i naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.061,78 EUR, i to: za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 398,17 EUR, za troškove liječenja u iznosu od 398,17 EUR, za uništenu jaknu marke Lacoste u iznosu od 132,72 EUR te za uništenu majicu crne boje i hlače u iznosu od 132,72 EUR.

32. U svezi zahtjeva za naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu odlučeno je uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marcela Marcikića, iz kojeg proizlazi da je tužitelju zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to: kod održavanja higijene, obuvanja, te obavljanja svakodnevnih potreba i aktivnosti, u trajanju od po četiri sata dnevno kroz dvadeset dana, te po dva sata dnevno kroz daljnjih trideset dana. Što znači da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od sto četrdeset sati. Tužitelju je po toj osnovi, a u skladu s odredbom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), odnosno po slobodnoj ocjeni suda, dosuđen potraživani iznos od 398,17 EUR, a iz čega proizlazi da bi sat pružanja tuđe pomoći i njege iznosio 2,84 EUR, što je po ocjeni suda primjereno izvršenim uslugama pružanja pomoći i njege, te mjesnim prilikama. Tuženik je na taj iznos imovinske štete, dužan tužitelju naknaditi i pripadajuću zateznu kamatu, koja u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a, teče od 6. studenog 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude (budući da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude), pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Glede tužbenog zahtjeva za naknadu preostale potraživane imovinske štete, tužitelj je prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 16. siječnja 2025. iskazao da se ne sjeća da je imao neke znatnije troškove liječenja, a što se tiče odjeće koju je imao za vrijeme štetnog događaja, iskazao je da je imao donji dio trenerke te majicu i patike, kao i da mu je ta odjeća oštećena, ali da ne može reći da je i uništena, te tužitelj nije ta oštećenja odjeće isticao kao neki problem. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi dakle da mu u predmetnom štetnom događaju nije mogla biti uništena jakna marke Lacoste, s obzirom da ju nije niti imao obučenu u vrijeme štetnog događaja, kao niti hlače, s obzirom da je tužitelj iskazao da je u vrijeme štetnog događaja imao odjeven donji dio trenerke. S obzirom da dakle iz samog iskaza tužitelja proizlazi da nije imao neke znatnije troškove liječenja, niti su u svezi troškova liječenja priloženi ikakvi računi kao materijalni dokazi o postojanju i visini istih, te da tužitelju nije uništena odjeća koja je predmet tužbenog zahtjeva, s tim da mu je moglo doći do oštećenja donjeg dijela trenirke i majice koju je imao odjevenu, no niti to nije potkrepljeno ikakvim materijalnim dokazom glede obima oštećenja i vrijednosti eventualno oštećene odjeće; ocjena je suda da tužitelj, na kojemu je teret dokaza u svezi istoga, nije dokazao postojanje imovinske štete na ime troškova liječenja te uništene odjeće.

34. Tužiteljev tužbeni zahtjev je stoga odbijen kao neosnovan u dijelu u kojem se isti odnosi na potraživanje naknade imovinske štete u vidu troškova liječenja u iznosu od 398,17 EUR, te u vidu uništene jakne Lacoste u iznosu od 132,72 EUR, i u vidu uništene majice crne boje i hlača u iznosu od 132,72 EUR.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., te čl. 155. st. 1. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Primjenjujući navedenu odredbu, a s obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom potraživao ukupni iznos od 6.105,25 EUR, od čega mu je tuženik nakon podnošenja tužbe namirio iznos od 3.160,00 EUR, te je tužitelju presudom dosuđen još i iznos od ukupno 957,61 EUR; proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj uspio sa 67,44 %, a tuženik sa 32,56 %. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 89,13 %, a tuženik sa 10,87 %. Iz navedenog proizlazi ukupni uspjeh stranaka u predmetnom postupku kako s obzirom na osnovu tako i na visinu tužbenog zahtjeva (tužitelj: 89,13 % + 67,44 % = 156,57 % : 2 = 78,28 % ; tuženik: 10,87 % + 32,56 % = 43,43 % : 2 = 21,72 %), i to tužitelja u omjeru od 78,28 %, te tuženika u omjeru od 21,72 %. Od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelja (78,28 %), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (21,72 %), te preostali postotak tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u postupku iznosi 56,56 % (78,28 % - 21,72 % = 56,56 %).

36. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je tužitelju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, te u skladu sa vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT), priznao kao potrebite potraživane troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.529,20 EUR. Priznati troškovi odnose se na sljedeće radnje: za sastavljanje tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 4. veljače 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8.3., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 4. lipnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.2., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za sastav podneska od 6. lipnja 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.4., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 15. siječnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8.3., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. rujna 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a), za trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, te za trošak sudske pristojbe za tužbu iznosu od 53,75 EUR, te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 37,95 EUR. Od priznatih troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.529,20 EUR, tužitelju je razmjerno ostvarenom uspjehu u parnici odmjereno 56,56 % istih, odnosno iznos od 864,92 EUR.

37. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 6. lipnja 2024., preko tužitelju po toj osnovi određenog iznosa od 62,50 EUR, odnosno u daljnjem potraživanom iznosu od 62,50 EUR, odbijen je kao neosnovan u skladu s odredbom Tbr. 8.4. OT-a. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 10. lipnja 2024. odbijen je kao neosnovan u cijelosti, u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, iz razloga što je tužitelj identičan podnesak dostavio sudu ranije 6. lipnja 2024., a u svezi kojeg je tužitelju priznat pripadajući trošak.

38. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Županji 6. studenog 2025.

Sudac

Tomislav Juzbašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana.

Žalba se podnosi ovome sudu u pisanom obliku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca.

2. Tuženik po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba.