Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica ČBD, diplomirana pravnica u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Regionalni ured Rijeka, Rijeka, Krešimirova 4, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Lug, Lug Samoborski, Kneza Zdeslava 2, OIB: 33776947373, koga zastupa punomoćnica Ivana Brkić, odvjetnica u Zagrebu, Mandaličina 17, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-935/2023-28 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ČB i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-935/2023-28 od 3. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se otkaz koji mu je izrečen Odlukom tuženika od 22. svibnja 2023. utvrdi nedopuštenim te da mu radni odnos nije prestao (točka I st. 1. izreke), da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove odgajatelja/rehabilitatora (točka I stavak 2. izreke) i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 400,00 eura (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), pogrešno primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 22. svibnja 2023. i vraćanje na rad na radno mjesto na kojem je radio prije otkazivanja Ugovora o radu.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju upire tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a jer je suprotno navodima žalbe ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenice bitne za pravilno i zakonito rješenje ovog spora. Žalbeni razlog da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 221. ZPP-a, tužitelj ničim ne obrazlaže pa ga ovaj sud ocjenjuje paušalnim.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 4. svibnja 2010. i pripadajućih aneksa i to na radnom mjestu odgajatelj/rehabilitator,

- da je kod tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju bilo zaposleno 68 radnika,

- da kod tuženika u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju nije bilo utemeljeno radničko vijeće,

- da se tuženik dopisom od 20. veljače 2020. obratio sindikatima (sindikalnim povjerenicima tri sindikata) koji su djelovali kod tuženika, među kojim povjerenicima je i tužitelj, sa uputom na obvezu donošenja sporazuma o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom o radu, a sukladno čl. 153. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZR),

- da su sindikati koji su djelovali kod tuženika dopisom od 24. veljače 2020. obavijestili tuženika da su sukladno čl. 153. st. 4. ZR-a postigli sporazum da privremeno (do izbora za Radničko vijeće ili predstavnika zaposlenika u Upravnom vijeću) zaposlenike u Upravnom vijeću zastupa povjerenik podružnice Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske gospodin GB,

- da je sukladno naprijed navedenom GB sindikalni povjerenik, koji prema odredbi čl. 153. st. 3. ZR-a preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom,

- da se tuženik kao poslodavac 10. kolovoza 2022. obratio GB kao sindikalnom povjereniku u ulozi radničkog vijeća i za nadomještaj suglasnosti vezano za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu radniku CB, a koju suglasnost je isti uskratio očitovanjem o uskrati suglasnosti od 13. kolovoza 2022.,

- da tužitelj obavlja funkciju sindikalnog povjerenika Sindikata zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske, ali ne uživa zaštitu iz čl. 188. ZR- a,

- da se tužitelj kao sindikalni povjerenik zajedno sa predsjednikom Radničkog vijeća (kada je isto postojalo kod tuženika) 18. travnja 2014. obratili tadašnjoj ravnateljici i predsjedniku Upravnog vijeća tuženika vezano za problem fizičke agresije štićenika prema osoblju tuženika,

- da se na sjednicama Stručnog vijeća održanim 18. listopada 2018. i 20. svibnja 2021. raspravljalo i o agresivnom ponašanju korisnika prema djelatnicima, učestalim fizičkim i verbalnim napadima korisnika na djelatnike,

- da je tužitelj prije otkazivanja Ugovora o radu dva puta pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa (17. rujna 2020. i 25. kolovoza 2022.),

- da se tuženiku 20. prosinca 2022. e-mailom obratila majka korisnika tuženika PB sa pritužbom na fizičko zlostavljanje njezinog sina od strane tužitelja,

- da je ravnateljica tuženika 20. prosinca 2022. podnijela Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Samobor prijavu o sumnji na zlostavljanje korisnika od strane tužitelja,

- da je ravnateljica tuženika dopisom od 22. ožujka 2023. obavijestila tužitelja kao sindikalnog povjerenika da nema zakonske osnove ni ovlasti za organizaciju skupa zaposlenika te njega i sve zaposlenike koji su se odazvali skupu upućuje na povratak na radno mjesto,

- da je 13. travnja 2023. došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i korisnika tuženika FB, nakon kojeg je tužitelj upotrebom fizičke sile pokušao odvući istog u prostor zgrade, koristeći pritom pogrdne riječi „smeće jedno“ i prijetnje da će ga „skucati u zid“,

- da je ravnateljica tuženika 18. travnja 2023. podnijela prijavu Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Samobor o zlostavljanju korisnika FB od strane tužitelja,

- da su o gornjem incidentu sačinjene službene bilješke tužitelja, GBD, ŠB, CBD te je uzeta izjava od korisnika FB,

- da je tužitelj prije otkazivanja Ugovora o radu bio pozvan na iznošenje obrane koju je u pisanom obliku dostavio tuženiku 2. svibnja 2023.,

- da je tuženik proveo postupak suodlučivanja sa sindikalnim povjerenikom GB o namjeravanoj odluci o otkazivanju Ugovora o radu tužitelju,

- da je tuženik 22. svibnja 2023. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem tužitelja,

- da je tužitelj protiv gore navedene Odluke o otkazu pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužitelj pravovremeno 30. lipnja 2025. podnio tužbu u ovom postupku.

9. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo propisano odredbama čl. 187. st. 2. i 188. ZR-a kojima je uređena zaštita sindikalnih povjerenika. Naime, sud prvog stupnja je u točkama od 7. do 11. obrazloženja presude dao detaljno obrazloženje zašto tuženik kao poslodavac nije bio dužan za predmetni otkaz tražiti prethodnu suglasnost Sindikata zdravstva, socijalne zaštite i mirovinskog osiguranja Hrvatske, čiji je tužitelj sindikalni povjerenik, a s kojim obrazloženjem se slaže i ovaj sud.

10.1. Naime, sud prvog stupnja je na temelju dopisa tuženika od 20. veljače 2020. kojim poziva sindikate na obvezu izvještavanja tuženika o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, kao i odgovora sindikata od 24. veljače 2020. kako su sukladno odredbi čl. 153. st. 4. ZR-a postigli sporazum da privremeno (do izbora za Radničko vijeće ili predstavnika zaposlenika u Upravnom vijeću) zaposlenike u Upravnom vijeću zastupa povjerenik podružnice Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske gospodin GB, zaključio da je GB, sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, koji sukladno odredbama čl. 188. ZR-a uživa zaštitu.

10.2. Nadalje, sud prvog stupnja je pojasnio da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, kod tuženika bilo zaposleno 68 radnika te s obzirom da je odredbom čl. 142. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano da se broj članova radničkog vijeća utvrđuje prema broju radnika zaposlenih kod određenog poslodavca i to do 75 radnika 1 predstavnik, a da je odredbom čl. 188. st. 4. ZR-a propisano da se najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje odgovarajućom primjenom odredbi ovog Zakona o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod toga poslodavca, jasno je da samo jedan sindikalni povjerenik kod tuženika uživa zaštitu propisanu čl. 188. ZR-a. Kako su sindikati koji djeluju kod tuženika dopisom od 24. veljače 2020. obavijestili tuženika kao poslodavca da su sukladno odredbi čl. 153. st. 4. ZR-a (a kojom je propisano da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni obavijestiti poslodavca) postigli sporazum o tome da će to biti sindikalni povjerenik GB, tužitelj nije sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu propisanu odredbom čl. 188. ZR-a.

10.3. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza svjedoka GB zaključio da je tuženik proveo postupak suodlučivanja o namjeravanoj odluci o otkazu sukladno odredbi čl. 151., u vezi čl. 153. st. 3. ZR-a. Naime, svjedok GB je u svom iskazu potvrdio da je obnašao funkciju sindikalnog povjerenika s ovlastima radničkog vijeća na temelju sporazuma tri sindikata, o čemu je pisano obaviješten tuženik i da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužitelju zatražio njegovu suglasnost na namjeravanu odluku, ali da se u ostavljenom roku nije očitovao, s time da ga je tuženik izvijestio o incidentu koji je razlog otkaza. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZR-a, u vezi čl. 153. st. 3. ZR-a smatra se da je sindikalni povjerenik GB suglasan sa odlukom poslodavca.

10.4. Slijedom naprijed navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava legitimitet GB u svojstvu sindikalnog povjerenika sa pravima i obvezama radničkog vijeća. Naime, tuženik se obraćao sindikalnom povjereniku GB i u drugim slučajevima suodlučivanja o namjeravanoj odluci o otkazu što proizlazi iz stanja spisa (tuženik se obratio GB kao sindikalnom povjereniku u ulozi radničkog vijeća 10. kolovoza 2022. vezano za suodlučivanje odnosno davanje suglasnosti na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu radniku CB).

10.5. Žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije spomenuo činjenicu da je tužitelj u trenutku otkaza imao preko 60 godina i da u tom smislu uživa zaštitu propisanu odredbama ZR-a, nisu odlučni kraj činjenice da je tuženik proveo postupak suodlučivanja o namjeravanoj odluci o otkazu njegovog Ugovora o radu sa sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća, a koji postupak je propisan odredbom čl. 151. st. 1. toč. 4. ZR-a. Dakle, činjenica što sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nije spomenuo da tužitelj ima preko 60 godina nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost te odluke.

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12. Prema odredbi čl. 119. ZR-a, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 1.) te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 2.)

13. Neosnovano tužitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Žalbeni navodi s tog osnova predstavljaju njegovu ocjenu izvedenih dokaza i kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica bitnih za pravilnu primjenu materijalnog prava.

13.1. Naime, na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje Ugovora o radu tužitelju uslijed njegovog skrivljenog ponašanja, imajući pri tome u vidu da tužitelj ne spori događaj od 13. travnja 2023. te daje svoje viđenje navedenog događaja pokušavajući krivnju za isti prebaciti na korisnika ustanove FB, ističući da je do istog došlo kao posljedica toga što je branio štićenika PBD kojem je FB prijetio batinama. Međutim, iz provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj nakon verbalnog sukoba s korisnikom FB, koji je jako zalupivši vratima izašao iz zgrade i sjeo na klupicu i počeo plakati (nakon što mu je tužitelj izrekao mjeru zabrane odlaska iz Centra sa ostalim korisnicima), izašao za njim i pozvao ga na razgovor u zgradu, a kada je to korisnik FB odbio, krenulo je naguravanje na način da je tužitelj silom pokušao štićenika FB fizički odvući u zgradu, a štićenik se tome opirao. Utvrđeno je da je tužitelj štićeniku FB rekao „skucat ću te u zid, smeće jedno“. Svjedoci GBD i ŠB, očevici navedenog događaja, su u svojim iskazima rekle da nije bilo fizičkog sukoba, odnosno svjedok ŠB pojasnila je da nije bilo klasičnog fizičkog sukoba u vidu udaranja, već se radilo o navlačenju i pokušaju da se dijete odvuče u zgradu.

13. 2. Nadalje, za razumjeti su navodi tužitelja da je radio u teškim radnim uvjetima, gdje se gotovo svakodnevno događaju sukobi između osoblja i štićenika i da su ti sukobi često posljedica međuvršnjačkog nasilja jer osoblje mora u takvim situacijama intervenirati te da je tužitelj kao sindikalni povjerenik tuženiku skretao pozornost na to da su djelatnici tuženika izloženi nasilju (psihičkom i fizičkom) od strane korisnika, ali isto ne opravdava postupanje tužitelja prema korisniku FB. Naime, tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu odgajatelja/rehabilitatora te ne postoji nikakvo opravdanje da radnik koji je zadužen za odgoj i skrb o korisnicima postupi na način kako je tužitelj postupio prema FB (pokušao je korisnika FB uporabom fizičke sile odvući u prostor zgrade koristeći pritom pogrdne riječi „smeće jedno“ i prijetnje da će ga „skucati u zid“), a naročito u situaciji kada je korisnik FB sjedio na klupici ispred zgrade i plakao, dakle nije pokazivao nikakve znakove verbalne ili fizičke agresije. Stoga je sud žalbene navode tužitelja da je otkaz Ugovora o radu posljedica osobnog animoziteta ravnateljice tuženika prema njemu ocijenio neosnovanim i neutemeljenim i ničim dokazanim.

13.3. Neosnovano tužitelj ističe u žalbi, da iako su mu prije otkaza izrečene dvije opomene radi povreda obveza iz radnog odnosa, da o osnovanosti istih sud nije provodio dokaze, budući tužitelj na navedenu okolnost nije niti stavljao dokazne prijedloge. Međutim treba naglasiti da s obzirom na prirodu povrede koja se tužitelju stavlja na teret, ista predstavlja okolnost zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede radnih obveza.

14. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u pravilnost odluke o opravdanosti i visini dosuđenih troškova, a s obzirom na to da u tom dijelu tužitelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge, dok drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos