Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-336/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SS, zbog kaznenog djela iz članka 135. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog SS i Općinskog državnog odvjetništva u Sisku podnesenima protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-89/2023-18 od 7. listopada 2024., u sjednici održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetnika u Sisku te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi SS na temelju članka 235. stavka1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godina, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, a potom mu se na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine neće izvršiti, ako optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini koje novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom SS u kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 18. studenog 2022. do 19. studenog 2022., u slučaju opoziva uvjetne osude.

II. Žalba optuženog SS odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku pobijanom presudom, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog poslovnog broja K-89/2023-2 od 13. ožujka 2023., a potom je optuženog SS proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Na temelju navedene zakonske odredbe optuženi SS osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, koja kazna je, na temelju članka 55. stavaka 1. i 3. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1.1. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 odlučeno je da, ako se osuđenik u roku od 8 dana za koji je pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

1.2. Na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11 odlučeno je da, ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavka 6. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom SS u kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 18. studenog 2022. do 19. studenog 2022.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 odlučeno je da je optuženik dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u visini od 119,52 Eur-a, od kojih se 100,00 Eur-a odnosi na trošak paušala, a 19,00 Eur-a na trošak svjedoka i sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi SS po branitelju Saši Bačiću, odvjetniku u Kutini, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni (ova žalbena osnova proizlazi iz sadržaja žalbe), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u cijelosti ukine i da ga se "oslobodi od kaznene odgovornosti za djelo koje se tereti".

2.1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku također je podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u pravcu žalbenih navoda odnosno da se optuženiku "izrekne bezuvjetna kazna zatvora u primjerenom trajanju".

3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženi SS, po svojem branitelju Saši Bačiću, odvjetniku u Kutini, podnio je odgovor, u kojem se navodi kakao "iskazana kaznenopravna sankcija nije prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja" pa da je i žalba državnog odvjetnika potpuno neutemeljena.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavka 3. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku je osnovana dok je žalba optuženog SS neosnovana.

6. Optuženi SS u žalbi navodi kako se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu i to zapisniku o očevidu Policijske uprave sisačko- moslavačke, Postaje granične policije Novska od 18. studenog 2022. jer da on nije bio prisutan provođenju te radnje i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je obavljena radnja u naravi hitna dokazna radnja koja je propisana odredbom članka 221. stavka 1. ZKP/08. Potom se u žalbi iznosi zaključak kako se u konkretnoj situaciji nije radilo o hitnoj dokaznoj radnji i da su u svakom slučaju policijski službenici očevid trebali provesti u optuženikovoj nazočnosti, a kako to nisu učinili, da mu je onemogućeno da "direktno iskazuje o uzrocima i načinu svojeg postupanja". Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da se presuda temelji na nezakonitom dokazu i da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

6.1. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda zaključuje se kako se pobijana presuda ne temelji na nezakonitom dokazu jer obavljena radnja očevida Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska je zakonita radnja i pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su policijski službenici postupili sukladno ovlastima iz članka 212. stavka 1. ZKP/08 koja odredba propisuje da policijski službenici, ako postoji opasnost od odgode i prije početka kaznenog postupka za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do 5 godina, ovlašteni obaviti očevid, a da je obavljena dokazna radnja hite naravi proizlazi upravo iz zapisnika o obavljenom očevidu. Kako odredbama članka 212. stavka 1. ZKP/08 i članka 304. ZKP/08 nije propisana obveza da osobe koje provode dokaznu radnju očevida na nju pozovu i osumnjičenika (u ovom slučaju optuženog SS), tako pravilno prvostupanjski sud zaključuje da provedena dokazna radnja očevida i zapisnik koji je prilikom te radnje sastavljen, nije obavljena protivno odredbi članaka 10. stavka 2. ZKP/08 pa su u potpunosti neutemeljeni navodi žalbe kojima se dovodi u pitanje zakonitost tog dokaza.

6.2. U odnosu na navode žalbe da bi optuženik bio onemogućen da "direktno iskazuje o uzrocima i načinu svojeg postupanja", zbog toga što nije nazočio očevidu, ukazuje se žalitelju da je o okolnostima svojeg postupanja imao prigode iskazivati prilikom prvog ispitivanja obavljenog po članku 208.a ZKP/08, na ispitivanju pred državnim odvjetnikom i konačno tijekom rasprave pa se niti s tog aspekta ne može govoriti o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 u smislu teške povrede prava na pravično suđenje. Naime, ocjena eventualne povrede prava na pravično suđenje ne se može temeljiti samo na okolnostima samo pojedine faze kaznenog postupka, već se utvrđenje, je li doista došlo do povrede tog prava optuženika, temelji u okviru provedenog kaznenog postupka u cijelosti.

7. Optuženik potom u nastavku žalbe interpretira tijek inkriminiranog događaj na način da svoje postupanje prikaže dopuštenim, a u cilju izbjegavanja krivnje, smatrajući kako mu je od strane policijskih službenika onemogućeno podnošenje kaznene prijave protiv GS, što je bio razlog njegovog dolaska u prostorije Postaje granične policije Novska i kod njega je to izazvalo burne reakcije i nezadovoljstvo. Nadalje optuženik svoje postupanje inkriminirane prigode obrazlaže time kako je sve to rezultat proživljenog stresa i želučanih problema s obzirom da je bio zatvoren u prostoriji za zadržavanje i da je bukom proizvedenom razbijanjem umivaonika pokušao pozvati policajaca da mu omogući odlazak na wc pa da iz takvog njegovog postupanja, kojeg prvostupanjski sud nije kritički ocijenio, proizlazi kako tijekom postupka nije utvrđena namjera njegovog postupanja da ošteti tuđu pokretnu stvar i da je cjelokupno činjenično stanje "ostalo krajnje upitno".

7.1. No, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja je dao iznimno detaljne, logički obrazložene razloge, koje u potpunosti kao valjane prihvaća i ovaj sud, a na koje se optuženik i upućuje.

7.2. Naime, postupanje optuženika zabilježila je i nadzorna kamera postavljena u prostorijama policijske postaje u kojoj je optuženik bio zadržan, na snimci koje se vidi kako optuženik lupa stolicom po rešetkama i po umivaoniku, uslijed čega je došlo do oštećenja umivaonika i stolice u prostorijama za zadržavanje Postaje granične policije Novska. Osim toga ta okolnost proizlazi i iz zapisa o obavljenom očevidu u prostoriji za zadržavanje Postaje granične policije Novska, u kojem je detaljno opisano što je inkriminirane prigode oštećeno. Potrebno je istaći kako je optuženik u svojoj obrani potvrdio da je stolicom udarao o rešetke prostorije za zadržavanje, a potom i po umivaoniku, uslijed čega su se ti predmeti oštetili. Međutim, ne može se prihvatiti onaj dio njegove obrane u kojoj navodi kako je razlog takvog postupanja bio taj što je nastojao pozvati nekog od policijskih službenika kako bi otišao na wc. Sasvim je logično i životno da se u uobičajenim i nekonfliktnim situacijama druge osobe mogu pozvati glasnim dozivanjem ili vikanjem, a ako je optuženik i namjeravao bukom privući pozornost policijskih službenika da dođu do njega, onda zaista nije bilo potrebe primijeniti silu takvog intenziteta da se ošteti umivaonik i stolica. Notorna je činjenica da bi se ti predmeti oštetili zaista je potrebna sila većeg odnosno jačeg intenziteta. Konačno se zaključuje kako je optuženik mogao proizvesti jačinu buke, kojom bi skrenuo pozornost na sebe, i udaranjem o rešetke prostorije bez oštećenja ijedne stvari koja se u toj prostoriji nalazila. Prema tome ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

8. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utemeljeno je primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za to kazneno djelo kao ubrojivog počinitelja, jer njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, koji je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ijednog ispričavajućeg razloga. Zbog toga ne stoji ni žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

9. Optuženi SS i državni odvjetnik pobijaju presudu zbog odluke o kazni. Tako u žalbi optuženika se navodi kako je odluka o kazni "preoštra i nezaslužena", dok državni odvjetnik smatra sasvim suprotno, kako izrečena sankcija "nije prikladna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja". Državni odvjetnik ovaj svoj stav potkrjepljuje navodima da je prvostupanjski sud optuženiku precijenio olakotne okolnosti, a nije na dovoljno kritičan način cijenio otegotne okolnosti. Posebice se u žalbi državnog odvjetnika naglašava kako je optuženik specijalni recidivist i da je presudom Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-621/2015 od 20. studenog 2018. osuđen zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 i da mu je tom presudom također kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, ali koja nije polučila svrhu svojeg izricanja jer se optuženik ponovno javio kao počinitelj istog kaznenog djela.

9.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, a u povodu istaknutih žalbenih navoda obje stranke, zaključuje se kako je prvostupanjski sud ipak nije pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, a kako je i propisano u članku 47. KZ/11. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kao olakotnu okolnost to što je optuženik neposredno nakon inkriminiranog događaja dragovoljno podmirio štetu prouzročenu kaznenim djelom, dok mu je ispravno kao otegotnu okolnosti utvrdio činjenicu njegove ranije osuđivanosti zbog istog kaznenog djela. Zaključak je ovog suda kako neutemeljeno prvostupanjski sud nalazi, da se okolnost što optuženik "nije pokazao nimalo kajanja zbog počinjenja kaznenog djela" i da je u svojoj obrani krivnju "uporno prebacivao na policijske službenike", ipak se ne može cijeniti kao otegotna jer je pravo svakog optuženika da se brani na način za koji on smatra da je najpovoljniji za njega.

9.2. Međutim, pravilno u žalbi ističe državni odvjetnik ističe da utvrđene okolnosti prvostupanjski sud nije vrednovao na odgovarajući način jer je olakotnu okolnost precijenio, odnosno pridao joj je veći značaj nego što ista doista ima, a otegotnu okolnost prvostupanjski sud je značajno podcijenio. Također, ovaj sud utvrđuje kako na odgovarajući način prvostupanjski sud nije vrednovao ni stupanj krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo, težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, kao i konkretne okolnosti počinjenja djela. Tim okolnostima pridana je manja važnost i težina, nego što iste imaju. Uz to, uzimajući u obzir sve navedeno ispravno je optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

9.3. Osim toga, sasvim je osnovan i žalbeni prigovor državnog odvjetnika kako se, s obzirom da je optuženik ranije osuđivan i to, između ostalog i zbog istog kaznenog djela, za koje mu je izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 ipak se ne može ostvariti u ovom postupku izricanjem iste vrste kazne, s obzirom da ranija takva vrsta kazne nije utjecala na optuženika da se kloni činjenja novih kaznenih djela.

9.4. Prvostupanjski sud je, prilikom odlučivanja o vrsti kazne, zanemario odredbu članka 55. stavka 2. KZ/11, koja propisuje kako se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Budući da je optuženik ranije osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci presudom Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-323/2022 od 4. rujna 2018. onda doista nisu ispunjeni ni zakonski uvjeti za zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro.

9.5. Postupanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela, kada je dragovoljno i u potpunosti namirio štetu, ipak govori u prilog zaključku da je svjestan posljedica i neprihvatljivosti svojeg ponašanja pa je stav ovog drugostupanjskog suda kako se izricanjem uvjetne osude s rokom provjeravanja od četiri godine može očekivati ispunjenje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11. Zaključak je ovog suda kako će se ovako izrečenom vrstom i mjerom kazne, u dostatnoj mjeri, izraziti društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, a ujedno optuženiku ukazati na štetnost i društvenu neprihvatljivost kriminalnog ponašanja te će se utjecati na optuženika i na ostale da ne čine kaznena djela.

10. Ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio niti jednu povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2.Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08-25), a žalba državnog odvjetnika je osnovana pa je trebalo prihvatiti tu žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način kako je učinjeno u točki I. izreke ove presude, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrditi presudu, sve na temelju članaka 486. stavka 1. i 482. ZKP/08-25.

Split, 6. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj