REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-66/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adela Franc, u upravnom sporu tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Marija Lončarević Latković, odvjetnica u Osijeku, Ul. kardinala A. Stepinca 19, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-710-03/23-01/421, URBROJ: 514-03-03-02/02-23-02 od 16. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje građevinarstva i procjene vrijednosti nekretnina.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je u izreci osporavanog rješenja pogrešno navedeno da je po struci organizator građenja, budući da je on građevinski tehničar, a što je razvidno iz Uvjerenja broj: 02-9/595-1984, red. br. evidencije: 6089, od 12. srpnja 1984. Smatra da je tuženik primijenio pogrešno materijalno pravo jer se poziva samo na Zakon o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23.) bez primjene Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ br. 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22. - dalje: Pravilnik) koji se trebao uskladiti sa Zakonom o sudovima, a ne ga zanemariti, odnosno u suprotnosti je sa zakonom. Upućuje na primjenu članka 2. Pravilnika. Nadalje, navodi da ima 40 godina radnog staža i poslova u struci, te provedenih vještačenja kako za Općinski sud u Osijeku, tako i za PBZ Nekretnine d.o.o., SB-Nekretnine d.o.o, Raiffeisen Consulting d.o.o., HPB Nekretnine d.o.o., Procjena za Zagrebačku banku, Partner banku, stečajne upravitelje i razna građevinska vještačenja. Također, da je od 2013. do 2017. ukupno vještačio 1.763 predmeta iz područja građevine, što je dokaz da je jedan od najangažiranijih i najtraženijih vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, a što proizlazi iz njegove stručnosti, predanosti radu, znanju, dosadašnjem iskustvu te savjesnom obavljanju posla u danom roku. Od 2019. do 2023. pred Općinskim sudom u Osijeku vještačio je iz područja građevine 93 predmeta. Napominje da je stalni sudski vještak od 1998., prema rješenju br. 4-Su 44/97-45, Županijskog suda u Osijeku, od 17. veljače 1998. Bez obzira što ima samo srednju školu, smatra da je kompetentna i stručna osoba s dugogodišnjim iskustvom na poslovima vještačenja. Tvrdi da mu je onemogućeno da radi svoj posao, ostvaruje prihode, te da je stavljen u diskriminirajući položaj jer nema fakultet, već samo srednju školu, a što s obzirom na znanje, stručnost, odgovornost i iskustvo nije bitno za imenovanje stalnog sudskog vještaka. Napominje da tuženik krši osnovna ustavna načela, i to načelo jednakosti, pravo na rad, te načelo iz čl. 55. st. 2. Ustava Republike Hrvatske. Iznosi da je stavljen u diskriminirajući položaj u odnosu na druge podnositelje zahtjeva kojima se usvajaju zahtjevi, bez obzira što imaju samo srednju stručnu spremu. Ističe da je vodio spor pred Upravnim sudom u Osijeku, u kojemu je donesena presuda poslovni broj: Usl-737/17-8 od 27. lipnja 2018., koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništio presudom poslovni broj: Usž-4542/18-3 od 18. travnja 2019. Navodi da ni zakonska odredba, ni odredba Pravilnika, nije mijenjana ni prilikom donošenja osporavanog rješenja pa nije bilo osnove za odbiti zahtjev budući su to stečena prava tužitelja. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br: U- IIIB-4366/2005 od 5. travnja 2006. Predlaže sudu poništiti osporeno rješenja tuženika uz naknadu troška upravnog spora tužitelju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je upravo tužitelj u svrhu dokazivanja stručne kvalifikacije dostavio ovjerenu presliku svjedodžbe Građevinskog školskog centra u Osijeku, broj: M-14/77/78 iz koje proizlazi da je završetkom srednje škole tužitelj stekao stručnu spremu organizatora građenja. Dalje navodi da se načelo legitimnih očekivanja, a vezano za načelo pravne sigurnosti, ne može primjenjivati u svakom slučaju i bez ograničenja. U predmetnom slučaju odredba važećeg propisa je jasna i poznata adresatu norme, uz to je zakonita i ustavna (odluka Ustavnog suda broj U-II-8057/2014 od 25. travnja 2017.) pa kao takva ima prednost pred očekivanjima tužitelja. Naime, kod imenovanja stalnih sudskih vještaka sukladno Pravilniku radilo se o ograničenom trajanju mandata te se svake četiri godine vršilo ponovno imenovanje na zahtjev stalnog sudskog vještaka. Nadalje se tuženik poziva se na članak 35. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine", br. 21/22.). Navodi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, tek nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom, odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom što je u konkretnom slučaju tuženik i učinio. Ako bi se zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom usvojio samo zato što njegovo pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju stalnim sudskim vještakom, smatra da bi to značilo oduzimanje prava ministru nadležnom za poslove pravosuđa da kod odlučivanja o zahtjevu za imenovanje sukladno članku 126. Zakona o sudovima utvrdi ispunjenost uvjeta za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom. Prema tome, ranije imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom značilo bi garanciju da će ta osoba biti imenovana vještakom neovisno o tome ispunjava li uvjete za imenovanje. Ističe da nije od značaja što je tužitelj izradio veliki broj vještačkih nalaza i što svoj posao obavlja stručno i kvalitetno, jer je zahtjev odbijen zbog neispunjavanja formalnih uvjeta za imenovanje propisanih odredbom članka 126. stavka 1. i 3. Zakona o sudovima, odnosno zbog nedostatka propisanog stupnja obrazovanja, a ne iz razloga što je svoj posao obavljao nesavjesno ili neuredno. Pojašnjava kako se iznimka kod imenovanja stalnim sudskim vještakom osobe sa završenom srednjom stručnom spremom ne odnosi na okolnosti da je osoba dugi niz godina bila imenovani stalni sudski vještak ili da se radi o stručnom i kvalitetnom vještaku, već se navedena iznimka odnosi na situaciju kada je vještakom imenovana osoba sa završenom odgovarajućom srednjom školom za područje vještačenja za koje nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija. Ističe kako je osporavano rješenje u skladu s presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1018/2021 od 25. ožujka 2022., potvrđenu presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Usž-2289/22-3 od 29. lipnja 2022., sukladno kojoj je prihvaćeno stajalište tuženika kako je iznimka za imenovanje osobe srednje stručne spreme moguće samo u slučaju ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U daljnjim podnescima stranke su u osnovi ostale kod ranije iznesenih navoda.

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje su priložene tom spisu. Rasprava u sporu je održana 30. listopada 2025., kako bi se u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24. – dalje: ZUS) strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravi je opunomoćenica tužitelja u cijelosti ostala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Za tuženika nitko nije pristupio na raspravu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja za ponovnim imenovanjem za stalnog sudskog vještaka od 17. listopada 2023.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj prvi puta imenovan za stalnog sudskog vještaka rješenjem Županijskog suda u Osijeku Broj: 4-Su-44/97-45 od 17. veljače 1998. Nakon toga je ponovno imenovan rješenjima Županijskog suda u Osijeku: Broj: 4-Su-38/99-32 od 5. veljače 1999., Broj: 4-Su-673/02-2 od 5. veljače 2003., Broj: 4-Su-803/06-2 od 25. siječnja 2007., Broj: 4-Su-746/08-4 od 28. siječnja 2009., Broj: 4-Su-812/12-4 od 22. siječnja 2013., Broj 4-Su-531/2015-5 od 29. prosinca 2015. (dopuna prethodnog rješenja) te Broj: 4-Su-753/2016-17 od 4. prosinca 2019.

9. Prema Svjedodžbi o završenom srednjem obrazovanju Građevinskog školskog centra u Osijeku, M-14/77/78, tužitelj je završetkom srednje škole stekao stručnu spremu organizatora građenja. Svjedodžba je izdana u Osijeku, 2. srpnja 1979.

10. Člankom 126. stavkom 1. Zakona o sudovima, koji je naravno po pravnoj snazi iznad podzakonskog propisa kakav je Pravilnik, propisani su uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi mogla biti imenovana za stalnog sudskog vještaka. Tako je, pored ostalih uvjeta, točkom 2. istog stavka propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja za koje se imenuje.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj za stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina posljednji put imenovan rješenjem Županijskog suda u Osijeku, Broj: 4-Su-753/2016-17 od 4. prosinca 2019. na vrijeme od četiri godine. S obzirom na to da je u Republici Hrvatskoj za područje građevinarstva organizirano više, odnosno visoko obrazovanje, što nije sporno, to u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 126. stavka 3. Zakona o sudovima, kojom je propisano da se iznimno od odredbi stavka 1. točke 2. i 3. ovog članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.

12. Pravilno tuženik navodi da ovdje nije od značaja to što je tužitelj izradio veliki broj vještačkih nalaza i što svoj posao obavlja stručno i kvalitetno, jer je zahtjev odbijen zbog neispunjavanja formalnih uvjeta za imenovanje propisanih odredbom članka 126. stavka 1. i 3. Zakona o sudovima, odnosno zbog nedostatka propisanog stupnja obrazovanja, a ne iz razloga što je svoj posao obavljao nesavjesno ili neuredno.

13. Isto tako, nije osnovan prigovor tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o stečenom pravu, budući da se u konkretnom slučaju radi o ponovnom imenovanju i ponovnom ocjenjivanju ispunjava li tužitelj uvjete propisane zakonom. U konkretnom slučaju ne radi se niti o "res iudicata", s obzirom na to da se u skladu s člankom 35. stavkom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 21/22.) stalni sudski vještaci imenuju na četverogodišnje razdoblje te su dužni podnijeti novi zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja.

14. Slijedom navedenog, sud ne nalazi da su na štetu tužitelja povrijeđena ustavom zajamčena prava niti načela, niti da je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, na što se poziva tužitelj. U odnosu na navode u kojima se tužitelj poziva na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, za istaknuti je kako je prema recentnoj praksi Visokog upravnog suda, primjerice, u presudi broj Usž- 1709/2025-2 od 21. svibnja 2025. prihvaćen stav tuženika u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji radi imenovanja stalnog sudskog vještaka. Sudska praksa se mijenja i treba se mijenjati kada okolnosti to traže, a prema mišljenju ovoga suda u odnosu na ovo pitanje se i trebala promijeniti, a s obzirom na odredbe Zakona o sudovima.

15. Slijedom izloženog, sud je odbio tužbeni zahtjev i na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a kao pod točkom II. izreke.

U Osijeku 6. studenoga 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.,

2. Tuženiku