Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-34/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kbr. 64, zastupana po punomoćniku Goranu Mandić odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika DŽ iz [adresa] zastupan po punomoćniku Petru Crnov odvjetniku iz [adresa], radi predaje u posjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. rujna 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku DŽ iz [adresa]., da tužiteljici ŽŽ iz [adresa], kbr. 64, OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], Livada na Brdu sa 427 čhv (1536 m2), kč. br. [katastarska čestica], Oranica na Brdu sa 1565 čhv (5629 m2), kč. br. [katastarska čestica], Livada na Brdu sa 148 čhv (583 m2) i kč. br. [katastarska čestica], Oranica na Brdu sa 1 jutro i 183 čhv (6413 m2) kao vlasništvo tužiteljice. Nalaže se tuženiku DŽ iz [adresa]., da tužiteljici ŽŽ iz [adresa], kbr. 64, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 7.750,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja ove tužbe do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

II. Naprotiv, nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik nekretnina upisanih u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], Livada na Brdu sa 427 čhv (1536 m2), kč. br. [katastarska čestica], Oranica na Brdu sa 1565 čhv (5629 m2), kč. br. [katastarska čestica], Livada na Brdu sa 148 čhv (583 m2) i kč. br. [katastarska čestica], Oranica na Brdu sa 1 jutro i 183 čhv (6413 m2). Tuženik je u posjedu predmetne nekretnine od 2011. godine pa sve do prošle godine bez dopuštenja tužiteljice i bez ikakvog pravnog osnova. Ukupna površina predmetnih nekretnina je 14212 m2. Za korištenje i obradu predmetne nekretnine tuženik tužiteljici nije platio nikakvu naknadu, ostvaruje tzv. ekološki poticaj, koji u cijelosti zadržava za sebe. Ekološki poticaj za 1-ha iznosi 1.000,00 EUR godišnje. Na taj način tuženik je tužiteljicu oštetio za posljednjih pet godina za ukupni iznos od 7.500,00 EUR, te za naknadu za korištenje zemljišta po 150,00 EUR godišnje što iznosi daljih ukupno 750,00 EUR. Prije pokretanja ovog postupka tužiteljica se tuženiku obratila prijedlogom za mirno rješenje spora, ali do sporazuma stranaka nije došlo.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Neosnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju nekretnine u posjed jer upravo sama tužiteljica u historijatu tužbe (točka 2.) navodi kako tuženik nije u posjedu njene nekretnine. Opreza radi, tuženik ističe kako tužiteljica u tužbi ničim ne dokazuje da je tuženik u posjedu sporne nekretnine, a na njoj je teret dokaza, sukladno članku 162. st. 1. ZV-a, pa o navedenoj činjenici treba zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a). Neovisno o prethodno navedenom, tuženik ističe kako nije u posjedu nekretnine, pa tužiteljica od njega ne može ni tražiti predaju u posjed (nedostatak pasivne legitimacije).

3. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu, tuženik ističe kako nije u posjedu spornih nekretnina od 2022. Ističe kako je 2008. na javnom natječaju provedenom od strane Općine Levanjska Varoš dobio na korištenje čestice u odnosu na koje tužiteljica od njega traži isplatu. O tome je doneseno i rješenje o dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta na korištenje, iz kojega proizlazi kako je tuženik na korištenje dobio cjelinu broj 9., unutar koje se nalaze i sporne čestice. Tek 2022. godine suprug tužiteljice (dakle ne tužiteljica), obavještava tuženika da su konkretne čestice iz te cjeline vlasništvo tužiteljice. Tuženik je odmah nakon toga izašao iz posjeda, a prije toga, odnosno skroz do 2022. i izlaska iz posjeda uopće nije znao da bi sporna čestica bila u vlasništvu tužiteljice ili njenog supruga, odnosno da su oni vlasnici te nekretnine. Čim je to saznao, posjed nekretnina je i napustio. Tuženik ističe kako ga u posjedovanju do izlaska iz posjeda nitko nije smetao, niti mu osporavao pravo na posjed, zbog čega nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo posjedovati tu nekretninu.

4. Nadalje tuženik ističe kako prije napuštanja posjeda tužiteljica prema njemu nije isticala bilo kakve zahtjeve za predaju u posjed, niti je tuženik tužiteljicu na bilo koji način onemogućio u posjedovanju ove nekretnine. Dakle, tužiteljica niti u jednom trenutku prema tuženiku nije izrazila volju za posjedovanjem nekretnine kao svoje, niti ju je imala namjeru uistinu koristiti. Slijedom toga, tužiteljica nema pravo od tuženika tražiti isplatu bilo kakve naknade. Gore navedene činjenice odlučne su za donošenje zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, uz primjenu odgovarajućih odredbi čl. 164. i 165. ZV-a, uzimajući u obzir i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021, a i recentnu sudsku praksu.

5. Opreza radi tuženik ističe prigovor zastare, jer potraživanje tužiteljice zastarijeva za tri godine, sukladno već spomenutim čl. 164. i 165. ZV-a, koji je lex specialis. Također ističe kako je naknada za korištenje određena paušalno od strane tužiteljice, bez predlaganja bilo kakvog dokaza za utvrđivanje iznosa naknade. Tuženik ističe i kako se ekološki poticaj ne može podvesti pod primjenu instituta naknade troškova za upotrebu tuđe stvari jer se ne radi o dobitku koji je tužiteljica mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, nego o administrativnoj mjeri/subvenciji, koja se ne dodjeljuje automatizmom, nego ispunjavanjem točno određenih kriterija.

6. Slijedom svega navedenog, može se zaključiti kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer tuženik nije u posjedu nekretnina, a tužiteljica ga prije napuštanja posjeda nije pozvala na odgovarajući način na predaju stvari, niti izrazila volju za posjedovanjem, dok ju tuženik niti u jednom trenutku u posjedovanju nije onemogućavao, nego dapače, napustio posjed čim je to tužiteljica od njega zatražila, a prije toga bio je u mirnom posjedu, a isto tako i poštenom i samostalnom (čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a).

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u vlasnički list za predmetne nekretnine, pročitao podneske stranaka, rješenje o dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta na korištenje od 14. veljače 2008. godine, podnesak Agencije za plaćanje u poljoprivredi od 23. rujna 2024. godine, te pročitao iskaz tužiteljice ŽŽ, tuženika DŽ i svjedoke KŽ, IŽ i ŠŽ.

8. Tužiteljica ŽŽ u svom iskazu je navela da se ne može točno sjetiti kada je kupila predmetne nekretnine, ali ne zna niti od koga. Sve poslove vezane za kupnju nekretnina vodi njezin suprug tako da se ne može sada niti očitovati od kada je i u posjedu tih nekretnina.

9. Tuženik HŽ u svom iskazu je naveo da je u posjed predmetnih nekretnina ušao 2008. godine temeljem Ugovora o zakupu koji je zaključio s Općinom Levanjska Varoš. Ugovor o zakupu se zaključivao za cijele table u kojima je bilo više čestica, znači jedna zaokružena cjelina. On je 2011. godine kada je država dala na prodaju kupio neke čestice iz te table a za ove čestice nije niti znao da su u prodaji pa je iste kupila tužiteljica u ponovljenom natječaju, a to je saznao 2022. godine kada mu je KŽ rekao da obrađuje njegovu zemlju. Nakon toga on je to provjerio, otišao u Agenciju i ispisao se iz ARKODA. Sve to vrijeme od kada je on u zakonitom posjedu njega nitko nije smetao niti mu je tužiteljica rekla a sve do 2022. godine da je ona vlasnik, a da je rekla ranije on bi taj posjed napustio. Sada trenutno tu zemlju nitko ne obrađuje i ista je zarasla u korov. Nadalje je naveo da mu sve to vrijeme tužiteljica nikada nije tražila predaju u posjed, niti je na bilo koji način izrazila volju za posjedovanjem predmetnih nekretnina. Naveo je da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene ugovorom o zakupu jer su te nekretnine bile u vlasništvu RH. Nitko mu nije rekao da zakup prestaje otuđenjem nekretnine od strane vlasnika.

10. Svjedok KŽ u svom iskazu je naveo da je predmetne nekretnine njegova supruga kupila 2011. godine od RH kao prijašnjeg vlasnika te ih je geodeta Ž i komisija Općine Levanjska Varoš uvela u posjed, a tada je u posjedu već bio tuženik ili netko drugi. Kada je otišao u Agenciju za plaćanje u poljoprivredi rečeno mu je da je tuženik upisan u ARKOD i da obrađuje te nekretnine i on se nije mogao upisati jer mu je rečeno da se upravo tuženik mora osobno doći ispisati, neovisno o tome što je njegova supruga vlasnik i posjednik. Naveo je da je kontaktirao s tuženikom da napusti posjed zemlje, ali isti to nije učinio sve dok nije rekao da će podnijeti tužbu. Naveo je da on i njegova supruga nisu slali nikakve pisane zahtjeve da napusti posjed.

11. Svjedok SŽ u svom iskazu je naveo da je tuženik njegov kum i njemu je poznato da je isti obrađivao te nekretnine temeljem Ugovora o zakupu a to mu je poznato jer njegova obitelj obrađuje susjedne nekretnine koje se nalaze u neposrednoj blizini. Tuženik nije u posjedu tih nekretnina od kada su mu ili tužiteljica ili njezin suprug rekli da su oni te nekretnine kupili. Naveo je da tužiteljica nikada nije bila u posjedu tih nekretnina. Vjeruje da tuženik istu nije onemogućavao u posjedovanju tih nekretnina. Na tim nekretninama ne postoje nikakve oznake koje bi ukazivale da je tužiteljica vlasnik istih.

12. Svjedok EŽ u svom iskazu je naveo da mu je poznato da je te nekretnine a koje predstavljaju poljoprivredno zemljište obrađivao tuženik HŽ na temelju Ugovora o zakupu sa Općinom. Nadalje je naveo da tužiteljica nikada nije bila u posjedu tih nekretnina i tuženik nikada nije onemogućavao tužiteljicu u posjedu tih nekretnina. Koliko on zna na tim nekretninama ne postoje nikakve oznake koje bi upućivale da je tužiteljica vlasnica istih.

13. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Nesporno je da je tužiteljica upisana kao vlasnik nekretnina u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], da je vlasništvo stekla kupoprodajom od Republike Hrvatske koji upis prava vlasništva je u zemljišnim knjigama proveden pod brojem Z-636/11 od 17. veljače 2011. godine. Također nije sporno da je na području navedenih katastarskih čestica dijelom bila upisana ARKOD parcela ID 2195404 pri OPG-u vlasništvo tuženika i to od 18. listopada 2010. godine pa do 21. prosinca 2022. godine sukladno čl. 8. st. 1. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta.

15. Sporno je dali je tuženik u posjedu sporne nekretnine, dali je tužiteljica prema njemu isticala bilo kakve zahtjeve za predaju u posjed, dali je tuženik tužiteljicu onemogućio u posjedovanju ove nekretnine. Nadalje je sporno dali je osnovan prigovor zastare potraživanja tužiteljice, dali je tuženik dobivao ekološke poticaje za spornu nekretninu, te visina naknade za korištenje predmetne nekretnine od strane tuženika.

16. Dali je tuženik HŽ ostvarivao pravo na poticaj za predmetne nekretnine te ako je u kojem vremenskom periodu, odnosno za koje godine, upućen je dopis 2. rujna 2024. godine Agenciji za plaćanje u poljoprivredi koja se očitovala podneskom od 7. listopada 2024. godine. Iz navedenog podneska sud je utvrdio da je doista na dijelu predmetnih katastarskih čestica dijelom bila upisana ARKOD parcela ID 2195404 pri OPG-u Josip Medved, [adresa] 7 i to od 18. listopada 2010. godine do 21. prosinca 2022. godine kada je na zahtjev OPG-a Josip Medved površina ARKOD parcele ID 2195404 se smanjuje sa 10,47 ha na 9,26 ha i to na način da su sa predmetne ARKOD parcele izuzete predmetne čestice koje su tada bile samo manji dio ARKOD parcele te se ARKOD parcela ID 2195404 više ne nalazi na području predmetnih čestica. Nadalje proizlazi da u vremenskom razdoblju od 21. prosinca 2022. godine do 26. lipnja 2023. godine na području navedenih katastarskih čestica nije bilo evidentiranih ARKOD parcela te iste nisu bile upisane pri niti jednom poljoprivrednom gospodarstvu. Dana 26. lipnja 2023. godina na površini predmetnih katastarskih čestica evidentirana je ARKOD parcela ID 4152517 pri poljoprivrednom gospodarstvu Josip Matijaković, Donji Majar 105. Sud je utvrdio da tužiteljica, a prije napuštanja posjeda, nije prema tuženiku isticala bilo kakve zahtjeve za predaju u posjed a niti je tuženik tužiteljicu na bilo koji način onemogućio u posjedovanju ove nekretnine. Tužiteljica niti u jednom trenutku prema tuženiku nije izrazila volju za posjedovanjem nekretnine kao svoje niti ju je imala namjeru uistinu koristiti, a kako se tuženik nalazio u posjedu predmetnih nekretnina temeljem valjane pravne osnove – Ugovora o zakupu, tužiteljica nema pravo od tuženika tražiti isplatu bilo kakve naknade. Nadalje, tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva za koji je prema njezinim navodima oštećena za iznos od 7.500,00 eura, odnosno 1.000,00 eura po hektaru za ostvarenje tzv. ekološkog poticaja. Tužiteljica je u tom pravcu trebala predložiti dokaze za koju vrstu poticaja, odnosno potpore je tuženik primio, za koje usjeve, dali se radi o ekološkoj proizvodnji, točnoj površini čestica koje je tuženik obrađivao, a što ista nije dokazala, a na istoj je teret dokaza.

17. Nadalje sud je utvrdio da je i neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu bilo kakve naknade na ime korištenja predmetne nekretnine, budući da ista nije predložila niti jedan dokaz radi dokazivanja visine naknade za korištenje predmetne nekretnine koju potražuje u smislu podataka o Porezne uprave ili provođenja odgovarajućeg vještačenja. Navod tužiteljice da je visina tužbenog zahtjeva u pogledu korištenja nekretnine zatražena kao prosječna minimalna naknada za površinu, ne može se uzeti kao vjerodostojna jer tijekom postupka svoj tužbeni zahtjev tužitelj mora dokazati, odnosno predložiti dokaze i svaka činjenica ako nije opće poznata mora biti dokazana.

18. Sud je također utvrdio da je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva vezano za isplatu poticaja u iznosu od 7.500,00 eura, odnosno 1.000,00 eura po hektaru. Naime, nesporno je, a kako je naprijed navedeno, da je tuženik bio u posjedu predmetnih čestica koje su dijelom bile upisane u ARKOD, međutim, taj upis tuženik nije proveo protupravno nego temeljem pravne osnove i to rješenjem o dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta na korištenje jer je tuženik na korištenje dobio cjelinu broj 9 unutar koje se nalaze sporne čestice. Agencija za plaćanje u poljoprivredi u svom podnesku je između ostalog objasnila da ARKOD parcela je neprekinuta površina poljoprivrednog zemljišta koju obrađuje jedan poljoprivrednik, klasificirana s obzirom na vrstu uporabe poljoprivrednog zemljišta, te da ARKOD podaci u pojedinim slučajevima nisu identični katastarskim podacima o kojima evidenciju vodi Državna geodetska uprava sukladno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina.

19. Da tuženik nije bio protupravno u posjedu sve do 2022. godine proizlazi iz iskaza tuženika kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je njegov iskaz logičan, uvjerljiv i neposredan a iz kojeg između ostalog proizlazi da je u posjed predmetnih nekretnina ušao 2008. godine temeljem Ugovora o zakupu kojeg je zaključio s Općinom Levanjska Varoš a Ugovor se zaključivao za cijele table, a kako to proizlazi iz podneska Agencije, a u sklopu koje table je bilo više katastarskih čestica, a između ostalog i predmetne koje je kupila tužiteljica. Sud je također povjerovao iskazu tuženika da je tek 2022. godine saznao da je predmetne nekretnine kupila tužiteljica, da mu je to priopćio suprug tužiteljice, a nakon čega je otišao u Agenciju i ispisao iz ARKOD-a i od tada se ne nalazi u posjedu, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka KŽ, supruga tužiteljice, koji je između ostalog u svom iskazu i naveo da je tuženik napustio posjed tek kada mu se zaprijetio da će podnijeti tužbu.

20. Tužiteljica nema saznanja kada je kupila predmetne nekretnine, ne zna od koga je kupila, a niti ima saznanja od kada je u posjedu tih nekretnina.

21. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine sve do 2022. godine kada je napustio posjed i ispisao se iz ARKOD-a jer ga je tada suprug tužiteljice, ali ne i tužiteljica obavijestila da napusti posjed jer su te nekretnine vlasništvo tužiteljice. Znači, tužiteljica nije dokazala, a sukladno čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu, da se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 9. svibnja 2024. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 26. lipnja 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 24. rujna 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 6. studenog 2024. godine 200,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 275,00 eura, tj. ukupno 1.375,00 eura.

U Đakovu, 6. studenog 2025. g.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku