REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-291/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andreji Mikelić, u parničnom postupku tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vani Vrsalović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice AUŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ([adresa]), zastupanoj po punomoćniku Marku Popoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja Vane Vrsalović, odvjetnice u Splitu, tuženice i pun. tuženice Marka Popovića, odvjetnika u Splitu, i objavljene 06. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici AUŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 1.924,44 EUR-a na ime isplaćenih mjesečnih rata za kredit, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. srpnja 2015. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g., sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se za više zatraženo u iznosu od 132,72 EUR-a odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici AUŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 729,75 EUR-a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koju je podnio tužitelj protiv tuženice se navodi da su stranke bile u braku od 21. svibnja 2005. god. do dana razvoda braka 21. kolovoza 2013. Dana 18.08.2009. da su sklopili Ugovor o darovanju kojim je tužena kao darovatelj darovala tužitelju ½ dijela od svog suvlasničkog udjela prava vlasništva na nekretninama upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] o čest. zem. [katastarska čestica], koji udio iznosi 162/512 dijela. Tim ugovorom da je ugovoreno da će na predmetnom suvlasničkom udjelu zajedničkim sredstvima, od zajedničkog kredita vršiti gradnju stambenog prostora čime navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu. Tužitelj i tužena da su uknjiženi za po 81/512 dijela, a otac tužene OU kao i njena baka ZU (A) svaki za po 175/512 dijela. U svrhu adaptacije suvlasničkog udjela predmetne nekretnine tužitelja i tužene tužitelj da je otvorio stambenu štednju kod Wusternot stambene štedionice broj 41134281 na iznos od 10.500 EUR-a i br. 43466230 na iznos od 10.000 EUR-a, te da je tužitelj sklopio i Ugovore o kreditu stambene štednje br. 41134281 i 43466230 u svojstvu korisnika kredita. Stranke da su postigle dogovor da će tužena tužitelju uplaćivati na ime njezinog suvlasničkog dijela svaki mjesec ½ dijela iznosa mjesečne rate, ali da se ona tog dogovora nije pridržavala. Tužitelj tužbom traži isplatu 10.250 EUR-a na ime ½ dijela dospjelih mjesečnih rata sa osnova Ugovora o kreditu stambene štednje br. 41134281 i br. 43466230, sa zakonskom zateznom kamatom od 22.08.2013. god.

2. Tuženica se u svom odgovoru na tužbu protivi tužbi navodeći da je tužitelj sklopio Ugovor za stambenu štednju još prije sklapanja braka, da nije dokazao da bi ta sredstva bila uložena u dogradnju i rekonstrukciju obiteljske kuće tužene, kao ni sredstva od 6.278 EUR-a koja su mu isplaćena po kreditu br. 41134281 kojeg jest sklopio za vrijeme trajanja braka. Tužitelj da je uz tužbu dostavio Predračun trgovačkog društva „Krnji rat“, br. 11/10 od 17.02.2010. na iznos od 42.926,82 kn, uvećano za 23% na ime PDVa što da predstavlja dodatnih odnosno ukupno 52,800,00 kn, ali da je to samo predračun u svrhu dobivanja tog kredita koji je odobren nakon dva mjeseca, odnosno 06.04.2010. god., a to nije dokaz da su ti radovi i izvršeni jer da je trgovačko društvo doista te radove i izvelo, onda da bi tužitelj dostavio račun, a ne predračun. Na ročištu od 11.06.2019. god. tuženica je istaknula i prigovor zastare potraživanja temeljem odredbe čl.226. ZOOa.

3. Podneskom od 20. 11.2018. god tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 27.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti teče od 15.02.2011. god. do isplate. Navodi da su upravo Ugovorom o darovanju od 18.08.2009. god. ovjerenim kod javnog bilježnika u Supetru Ervina Kuzmanića pod OV-5117/09 , 16.09.2009. ugovorile kako će na predmetnom suvlasničkom udjelu zajednički i od sredstava zajedničkog kredita vršiti gradnju stambenog prostora. Temeljem Ugovora o kreditu stambene štednje br 41134281 od 06.04.2010. god. da je tužitelju putem obustava na plaći od strane poslodavca Sardina d.o.o. naplaćen iznos od ukupno 54.000,00 kuna i to u iznosima od po 1.000,00 kuna mjesečno. U odnosu na navode tužene da nije dokazao da bi sredstva kredita bila iskorištena za adaptaciju i nadogradnju predmetne nekretnine ističe kako je sukladno čl 14. Ugovora o kreditu predviđeno da Kreditor može jednostrano otkazati ovaj Ugovor između ostalog ako je Korisnik kredita nenamjenski iskoristio kredit, pa kako to nije učinio da je očito kredit iskorišten namjenski.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom sve pisane dokumentacije, presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-1206/19-2 od 09. prosinca 2019., rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd 1612/2020-2 od 02. rujna 2020., rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 319/2021-2 od 30. siječnja 2024., rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-236/2024-4 od 14. svibnja 2024. te su saslušani tužitelj i tuženica u svojstvu parničnih stranaka.

4. Stranke su popisale trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvenstveno valja istaknuti da se prilikom utvrđivanja bračne stečevine primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet postupka. U konkretnom se slučaju, a s obzirom na vrijeme stjecanja naprijed navedene imovine, primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 116/03- dalje ObZ).

7.1. Odredba čl. 248. ObZ-a propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Člankom 250 istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Odredba čl. 253. st. 2. ObZ-a propisuje da je vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

7.2. Odredba čl. 249. st. 1. ObZ-a propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ukoliko nisu nešto drugo ugovorili.

8. Ovaj sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da su stranke bile u braku od 21.05.2005. do 21.08.2013. godine,

- da su stranke dana 18.08.2009. godine zaključile Darovni ugovor, ovjeren kod javnog bilježnika u Supetru, Ervina Kuzmanića pod OV-5117/09 dana 16.09.2009., kojim je tuženica kao darovatelj darovala tužitelju kao daroprimcu 1/2 svog suvlasničkog udjela (162/512) na nekretninama upisanim u Zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je ona stekla temeljem Ugovora o darovanju od 01.09.2007 i dodatka ugovora o darovanju od 20. 06.2008. od svog oca OU i bake ZU (Nedjeljke) Matulić,

- da su čl. 1. točka 4. navedenog darovnog ugovora stranke ugovorile da će na predmetnom suvlasničkom udjelu od 162/512 dijela zajednički i dijelom od sredstava zajedničkog kredita u svojstvu investitora vršiti gradnju stambenog prostora, čime navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu,

- da je tužitelj prije zaključenja braka i to 29.11.2004. zaključio Ugovor o stambenoj štednji br. 4113281, temeljem kojeg je dana 06.04.2010. godine, dakle tijekom trajanja braka, zaključio Ugovor o kreditu br. 41134281 temeljem kojeg mu je isplaćen namjenski stambeni kredit u svrhu rekonstrukcije, adaptacije i popravka obiteljske kuće na adresi 21 403 Sutivan, Sutivan bb na način da su sredstva ostvarenog kredita isplaćena na račun poduzeća "Krnji rat d.o.o." temeljem dostavljenog predračuna za radove na kući investitora, ovdje stranaka,

- da je tužitelj navedeni kredit otplaćivao u mjesečnim anuitetima od po 1.000 kn putem obustave na plaći i da je isti u cijelosti otplatio dana 19.05.2015. godine u ukupnom iznosu od 54.000,00 kn, dakle dijelom i nakon prestanka braka s tuženicom.

8.1. Ovaj sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da s obzirom da su osim stranaka suvlasnici predmetne nekretnine (uknjižene kao kuća i dvor, ali neetažirane) i OU u 175/512 dijela te ZU (Nedjeljka) Matulić u 175/512 dijela, da je ulaganjem sredstava kredita u navedeni objekt tužitelj stekao obvezno pravni zahtjev prema svim suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima, ukoliko je povećana vrijednost cijelog objekta, odnosno ukoliko se radi o nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici, a ne samo prema svojoj bivšoj supruzi s osnova bračne stečevine pa kako tužitelj nije u tom pravcu postavio tužbeni zahtjev odnosno nije obuhvatio tužbom sve suvlasnike predmetne nekretnine, već samo od tuženice traži isplatu polovine isplaćenog kredita, presudom pod posl. br. P Ob-570/2016 od dana 16. srpnja 2019. odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan uz napomenu da sve i da se radi o bračnoj stečevini, da je tuženica, iako nije uplaćivala osobno dio kredita, sudjelovala u njegovoj otplati za vrijeme trajanja bračne zajednice na drugi način, plaćanjem drugih životnih troškova, brigom o djetetu, kućanstvu i sl.

8.2. Slijedom toga, ovaj sud je dana 16. srpnja 2019. donio presudu pod posl. br. P Ob-570/2016 koja glasi:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od ukupno 27.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na naprijed navedeni iznos od 15.02.2011. god., pa sve do isplate i to tekućom na pojedine mjesečne iznose od po 1.000,00 kuna od dana dospijeća, 15-tog u mjesecu za svaki pojedini mjesec, pa do isplate, za razdoblje od 15.02.2011. god., pa do 31.07.2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god., pa do isplate, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uroku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kuna."

9. Na navedenu presudu žalbu je uložio tužitelj te je dana 09. prosinca 2019. Županijski sud u Zagrebu donio presudu pod posl. br. Gž Ob-1206/19-2 kojom je djelomično preinačio presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod posl. br. P Ob-570/2016 od 6. srpnja 2019. i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 27.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od po 500,00 kuna u razdoblju od 15. veljače 2011. do 31. srpnja 2015., a djelomično odbio tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate preko iznosa od po 500,00 kuna do zatraženog iznosa od po 1.000,00 kuna plaćenih u razdoblju od 15. veljače 2011. do 31. srpnja 2015.

10. Tuženica je protiv citirane drugostupanjske presude uložila prijedlog za dopuštenje revizije te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem pod posl.br. Revd 1612/2020- 2 od 02. rujna 2020. dopustio reviziju zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Ima li sud u bilo kojem slučaju ovlast naložiti bivšem bračnom drugu plaćanje polovice rata kredita drugom bivšem supružniku, za period dok su stranke bile u braku, odnosno bračnoj zajednici, ako se taj kredit za vrijeme trajanja braka podmirivao iz plaće supružnika koji sada traži isplatu?“

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem pod posl.br. Rev 319/2021-2 od 30. siječnja 2024. prihvatio reviziju tuženice, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1206/19-2 od 9. prosinca 2019. i predmet je vratio tom sudu na ponovno suđenje (toč. I.); odredio je i da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (toč. II.).

11.1. U obrazloženju odluke Vrhovnog suda RH navodi se kako među strankama nije sporno da su bile u braku od 21. svibnja 2005. do 21. kolovoza 2013., te da je tuženik sklopio ugovor o kreditu broj 41134281 6. travnja 2010. na temelju kojeg mu je isplaćen namjenski kredit za radove na kući u [adresa] gdje se kao investitori navode tužitelj i tuženica, te da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima na plaći tužitelja i u cijelosti je isplaćen 19. svibnja 2015. Dakle, predmetni kredit otplaćivan je tijekom trajanja braka i nakon prestanka braka.

11.2. Dalje se navodi da iako je tuženik jedini obvezan i odgovoran za vraćanje kredita jer ugovorni odnos postoji samo i isključivo između njega kao korisnika kredita i davatelja kredita – banke, on ima pravo od tuženice obvezno pravnim zahtjevom tražiti povrat polovice iznosa kojeg je (eventualno) nakon prestanka bračne zajednice platio na ime kredita jer su sredstva kredita utrošena u stvar u njihovom suvlasništvu.

11.3. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije glasi:

Sud nema ovlast naložiti bivšem bračnom drugu vraćanje polovice kredita drugom bivšem supružniku za razdoblje dok su stranke bile u braku, odnosno dok je trajala bračna zajednica (ukoliko bračnim ugovorom nisu uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini drugačije), ako se taj kredit za vrijeme trajanja braka podmirivao iz plaće supružnika koji sada traži isplatu.

11.4. Vrhovni sud RH dalje u svojoj odluci navodi da imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji kao i tužbeni zahtjev tužitelja proizlazi da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 27.000,00 kuna za razdoblje od 15. veljače 2011. pa do 31. srpnja 2015. dakle za razdoblje za vrijeme trajanja braka i nakon prestanka braka. Naime, brak između stranaka razveden je 28. kolovoza 2013. Međutim, to ne znači da je time prestala i bračna zajednica stranaka jer u postupku pred niže stupanjskim sudovima nije utvrđeno kad je zaista prestala bračna zajednica stranaka. S obzirom na to da tijekom postupka nije utvrđeno kada je prestala bračna zajednica stranaka, iako je brak razveden 28. kolovoza 2013., a tužitelj je otplaćivao kredit do 31. kolovoza 2015. to zbog pogrešnog pravnog pitanja drugostupanjski sud nije razmotrio sve žalbene navode, a naročito one koji su se odnosili na trajanje bračne zajednice pa je ukinuta presuda drugostupanjskog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

12. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem pod posl.br. Gž Ob-236/2024-4 od 14. svibnja 2024. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P Ob-570/16 od 16. srpnja 2019. u pobijanom dijelu pod stavkom I i II izreke i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I.); odlučeno je i da će se o troškovima u povodu žalbe i revizije odlučiti u konačnoj odluci (toč. II.).

12.1. U obrazloženju drugostupanjske odluke navodi se da imajući u vidu da među strankama nije sporno da su bile u braku od 21. svibnja 2005. do 21. kolovoza 2013., te da je tuženik sklopio ugovor o kreditu broj 41134281 6. travnja 2010. na temelju kojeg mu je isplaćen namjenski kredit za radove na kući u [adresa] gdje se kao investitori navode i tužitelj i tuženica, te da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima na plaći tužitelja i u cijelosti je isplaćen 19. svibnja 2015. proizlazi da je predmetni kredit otplaćivan ne samo tijekom trajanja braka nego i nakon razvoda braka, ali ta činjenica ne znači da je tada prestala i faktična bračna zajednica stranaka. Kako tijekom prvostupanjskog postupka ta odlučna činjenica kada je prestala faktična bračna zajednica stranaka nije utvrđena, a o njoj ovisi odluka o (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da bi tužitelj imao pravo od tuženice obvezno pravnim zahtjevom tražiti povrat polovice plaćenih iznosa na ime anuiteta kredita koje je otplatio samo nakon prestanka bračne zajednice, to odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja utvrdit će odlučnu činjenicu kada je prestala faktična bračna zajednica stranaka te ponovnom ocjenom izvedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP, dakle kritičkom i brižljivom analizom svih dokaza, a uzimajući u obzir i ostale žalbene navode, o predmetu spora ponovo odlučiti.

13. U nastavku postupka stranke su predložile izvoditi nove dokaze u vidu saslušanja svjedoka i pribave spisa, dok je tuženica podneskom od 22. siječnja 2025. postavila protutužbeni zahtjev. U tom smislu je za navesti da je citiranom odlukom Županijskog suda u Splitu ukinuta ranija prvostupanjska presuda ovog suda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Navedeno znači da se postupak pred sudom prvog stupnja vraća u fazu glavne rasprave, prethodni postupak je već zaključen i stranke ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a niti podnijeti protutužbu. Stoga je ovaj sud formirao novi predmet po protutužbenom zahtjevu tuženice o kojem će se odlučivati u zasebnom postupku. U odnosu na izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, sud je takav prijedlog stranaka prihvatio budući da iste nisu bile saslušane u ranijem tijeku postupka (a taj dokaz je bio predložen do zaključenja prethodnog postupka) te je isto nužno radi donošenja odluke o predmetu spora.

14. Na ročištu održanom 23. rujna 2025. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice. Tako je tužitelj u svojem iskazu naveo da je brak s tuženom sklopio 2005. godine, u peti mjesec. Do prekida bračne zajednice je došlo 2013. godine, ne zna točno koji mjesec jer su se dogodile nesuglasice među njima, bračna prevara, on je bio na brodu, ona kući dok su se službeno razveli 2013. On je bio ribar, bio je 20 dana na brodu, pa zatim 10 dana doma, u principu bi bio stalno odsutan. Ne zna točno kada je došlo do fizičkog iseljenja, ali je tužena izbacila sve njegove stvari, ne zna točno kada, otprilike u prvi mjesec. Tužbu za razvod braka je podnijela ona u prvi mjesec 2013., a 8. mjesec su se već bili rastali. Kada ga je izbacila otišao je kod oca, ali većinom je bio na brodu.

14.1. Tužena je u svojem iskazu navela da je brak sklopila s tužiteljem 21. svibnja 2005. On se fizički odselio u 11. mjesec 2012. godine, odnio je sve osim kauča i frižidera iz kuće, stvari je prenio u kuću koju su sagradili. Živjeli su u podrumu u njenoj obiteljskoj kući, a ova koju su sagradili je naslonjena na postojeći objekat. Nije istina da ga je izbacila, išao je sam nakon neprekidnih svađa, prijelomni trenutak je bio kada je sin vikao da izađe. U prvi mjesec 2013. podnijela je tužbu za razvod braka, a razveli su se u 8. mjesec 2013. godine. Njeni ukućani su svjedočili, majka, otac, brat, o tome da je došlo do prekida bračne zajednice između njih.

15. S obzirom na iskaze parničnih stranaka sud zaključuje da je bračna zajednica tužitelja i tuženice prestala u siječnju 2013. godine.

16. Tužitelj je podneskom od 31. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev navodeći da je 07. siječnja 2013. tužena podnijela tužbu za razvod braka pod. posl. br. P-19/13, da je bračna zajednica vjerojatno prestala i ranije ali da je tog datuma postalo nesporno da se tužena željela razvesti. Stoga je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da isti glasi: "1. Nalaže se Tuženici isplatiti Tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 2.057,20 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od po 66,36 EUR-a plaćene u razdoblju od 15.siječnja 2013.g. pa zaključno sa 15.srpnja 2015.g. tekućom od dana dospijeća odnosno, 15-tog u mjesecu za svaki pojedini mjesec pa do 31.srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.godine pa do 31.12.2022.g., sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine.

2. Nalaže se Tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati Tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate."

17. Tuženica se usprotivila smanjenju tužbenog zahtjeva (s ranijeg iznosa od 27.000,00 kuna na iznos od 2.057,20 EUR-a, što u protuvrijednosti predstavlja iznos od 15.500,00 kuna) navodeći da ukoliko sud prihvati smanjenje tužbenog zahtjeva, ista potražuje trošak sukladno odredbama 158. i 193. Zakona o parničnom postupku.

18. U svezi navedenog je za kazati slijedeće. Sud je prihvatio uređeni tužbeni zahtjev tužitelja jer je isti postavljen sukladno uputi iz prethodno citirane odluke drugostupanjskog suda, odnosno tužitelj potražuje isplatu anuiteta kredita za razdoblje od podnošenja tužbe za razvod braka (siječanj 2013.) pa do dana isplate kredita (15. srpnja 2015.), dok je ranije potraživao isplatu iznosa od 15. veljače 2011. tj. za razdoblje dok je trajala bračna zajednica stranaka pa do isplate, a što nije u skladu sa stajalištem višeg suda. Također, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tražeći povrat polovice plaćenih iznosa dok je ranije tražio isplatu cijelog iznosa, i što je sud prihvatio jer je u skladu sa zakonskim odredbama.

19. Vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva za navesti je da je odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja.

19.1. Odredbom čl. 235. toč. 1. ZOO-a propisano je da zastara ne teče između bračnih drugova. S obzirom na to da su stranke pravomoćno razvedene 21. kolovoza 2013. to zastara nije tekla za potraživanja dospjela prije tog dana.

19.2. Međutim, imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. studenog 2016. to su sukladno odredbi čl. 226. ZOO-a, u zastari ona mjesečna potraživanja dospjela prije 10. studenog 2013., a nakon 21. kolovoza 2013. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o iznosu od 132,72 EUR-a koje su mjesečne rate u iznosu od po 66,36 EUR-a dospjele u razdoblju od 15. rujna 2013. do 15. listopada 2013.

20. S obzirom na izražena pravna stajališta viših sudova, odnosno da tužitelj ima pravo od tuženice obvezno pravnim zahtjevom tražiti povrat polovice plaćenih iznosa na ime anuiteta kredita kojeg je otplatio (samo) nakon prestanka bračne zajednice, a sud je nastavku postupka utvrdio da je bračna zajednica stranaka prestala u siječnju 2013. godine, da su potraživanja za mjesec rujan i listopad 2013. u zastari te da je tužitelj isplatio kredit dana 15. srpnja 2015., to je valjalo djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tuženicu na isplatu iznosa od 1.924,44 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a, dok je za više zatraženi iznos od 132,72 EUR-a odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje: OT), a imajući u vidu činjenicu djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva tužitelja i to dana 20. studenog 2018. kada je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno traženih 10.000,00 EUR-a na iznos od 3.583,52 EUR-a (27.000,00 kuna), te djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 31. svibnja 2025. kada je isti smanjen na iznos od 2.057,20 EUR-a (15.500,00 kuna). Tuženica se oba puta protivila smanjenju tužbenog zahtjeva te je zatražila naknadu troškova postupka.

23. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik.

24. Nakon novele Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku, u čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. U prvoj fazi postupka tužitelj je, imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u osnovu uspio 50% a u visini sa 20 % što daje uspjeh tužitelja od 35 %, dok je tuženica uspjela sa 65%. Tužitelju je valjalo priznati trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), trošak sastava podneska od 19. studenog 2018. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1.) i trošak pristupa na ročište u visini od 20. studenog 2018. u visini od 100 bodova, što imajući vrijednost jednog boda daje iznos od 600 EUR-a, a što umanjeno za 35% ostvarenog uspjeha daje iznos od 210 EUR-a koliko tužitelju pripada. Tuženici je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova te trošak pristupa na ročište 20. studenog 2018. u visini od 100 bodova, što imajući vrijednost jednog boda daje iznos od 400 EUR-a, i što umanjeno za 65% ostvarenog uspjeha daje iznos od 260 EUR-a koliko tuženici pripada.

25.1. U drugoj fazi postupka tužitelj i tuženica su ostvarili približno jednak uspjeh, i to tužitelj 51,5% a tuženica 48,5%. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak pristupa na ročište 04. travnja 2019. i 30. siječnja 2025. u visini od po 50 bodova (Tbr. 9.t.2.), trošak pristupa na ročište 11. lipnja 2019. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), sastav podneska od 23. svibnja 2019. u visini od 100 bodova (Tbr.8.t.1.), i trošak sastava žalbe od 31. srpnja 2019. u visini od 125 bodova (Tbr. 10.t.1.), dakle sveukupno 425 bodova što iznosi 850 EUR-a. Trošak pristupa na ročište 27. ožujka 2025. tužitelju nije priznat jer na isto nije ni pristupio dok trošak sastava odgovora na reviziju nije bio potreban. Što se tiče troška tuženice istoj je valjalo priznati trošak pristupa na ročište 04. travnja 2019. i 30. siječnja 2025. u visini od po 50 bodova (Tbr. 9.t.2.), trošak pristupa na ročište 11. lipnja 2019. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), trošak sastava podneska od 06. lipnja 2019. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.t.4.), trošak sastava žalbe u visini od 50 bodova (Tbr. 10.t.4.) i trošak sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u visini od po 150 bodova (Tbr. 10.t.5.), dakle sveukupno 575 bodova što iznosi 1.150 EUR-a. Stoga imajući u vidu uspjeh stranaka u ovoj fazi postupka tužitelju bi pripao parnični trošak u iznosu od 437,50 EUR-a, a tuženici u iznosu od 557,75 EUR-a.

25.2. U posljednjoj fazi postupka tužitelj je u osnovu uspio sa 100 % a u visini od 93 %, što daje uspjeh od 96,5 %, stoga je istome valjalo priznati trošak sastava podneska od 31. svibnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr.8.t.1.) i pristupa na ročište 10. lipnja 2025. i 23. rujna 2025. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), odnosno sveukupno 600 EUR-a. Navedenom trošku je valjalo dodati trošak sudski pristojbi na tužbu, presudu i žalbu koji trošak je tužitelj imao u ukupnom iznosu od 300 EUR-a, sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

25.3. Imajući u vidu prethodno navedeno, tužitelju je priznat trošak postupka u iznosu od 1.547,50 EUR-a, a tuženici u iznosu od 817,75 EUR-a. Kada se stave u korelaciju dosuđeni troškovi tužitelja i tuženice to je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 729,75 EUR-a, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. ZOO-a.

26. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 06. studenog 2025.

SUTKINJA

Andreja Mikelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženice,

- u spis.