REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-137/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EH, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog EH, podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 17. ožujka 2021. pod brojem 24 K-61/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 06. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog EH kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici pod brojem 24 K-61/2029-38 od 17. ožujka 2021. optuženi EH proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te mu je, sukladno članku 56. stavku 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20.-dalje u tekstu: ZKP/08), naloženo je optuženiku EH da podmiri troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 800,00 kn / 106,18 eura[1] i troškove mehanoskopskog, kemijsko-fizikalnog i sudsko-medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 10.840,00 kuna / 1.438,72 eura[1] , sve u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi EH po branitelju, odvjetniku Denisu Pediću iz Popovače i to kako u žalbi stoji iz razloga navedenih u članku 467. stavku 1. točkama 1., 2., 3. i 4. ZKP/08 sa prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da u odnosu na optuženika donese oslobađajuću presudu ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da su ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 smatrajući da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, a da pobijana presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se niti ne može ispitati.

7.1. Suprotno izloženim žalbenim navodima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izreka pobijane presude je u svemu jasna i razumljiva te u skladu sa danim razlozima iz obrazloženja. Osim toga prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se optuženik teretio, utvrdio i iz kojih dokaza, te iznio i valjane razloge zašto ne prihvaća obranu optuženika. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrdio da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Naime valja istaknuti da je zapravo suština žalbenog pobijanja prvostupanjske presude osporavanje činjeničnih utvrđenja i shodno tome neprihvaćanja zaključaka prvostupanjskog suda o dokazanosti terećenog kaznenog djela.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjenično stanja optuženik prigovara ispravnosti utvrđenih činjenica, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza kako su izloženi u pobijanoj presudi, iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke, suprotne onima iz prvostupanjske presude, sugerirajući da se prihvati obrana optuženika da je on samo prilikom obilaska kruga kompresorske stanice došao do pumpaone a kada se približio odškrinutim vratima, da bi ga odbacila eksplozija.

8.1. Tako se u žalbi ističe, jednako kao i tijekom postupka, imajući u vidu vrijeme izlaska iz zgrade operatera oko 19,35 sati, u odnosu na vrijeme izbijanja požara u 19,45 sati da nije moguće da se u tako kratkom vremenu montirao ilegalni priključak, i o tomu da su u pobijanoj presudi izostali bilo kakvi razlozi. Suprotno tomu, iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da se optuženik teretio da je prethodno ugradio ilegalni priključak bez preciziranja vremena kada je to učinio. Stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje (strana 18. pasus 3. presude), kraj činjenice da je do mjesta ilegalnog priključka vodila utabana staza, optuženiku je bila dostupna kancelarija poslovođe u kojoj su se nalazili ključevi bivše pumpaone, raspolagao je stručnim znanjem i vještinama za ugradnju ilegalnog priključka, da sve navedene okolnosti upućuju na nedvojben zaključak da je ilegalni priključak optuženik od ranije postavio.

8.2. Nastavno tomu neutemeljeno optuženik u žalbi ističe i da je prema Izvješću o provedenoj istrazi kao vrijeme eksplozije i plamena navedeno 19,49 sati, a da bi kao vrijeme počinjenja djela u izreci pobijane presude bilo navedeno 20,00 sati, što je veliki vremenski odmak, zbog čega je sporno i vrijeme počinjenja djela. Međutim, suprotno tomu, vrijeme počinjenja djela u izreci pobijane presude je označeno sa „oko 20,00 sati“, dakle, nije točno precizirano. Obzirom da se radi o vremenskoj razlici od svega nekoliko minuta, time se ničim ne dovodi u pitanje vrijeme počinjenja djela kako je to naznačeno u izreci.

8.3. Nije upravu niti žalitelj kada u žalbi ističe da bi iz rezultata sudsko-medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda optuženika bilo utvrđeno da nije bio u izravnom kontaktu sa cjevovodom. Naime, da su utvrđene samo ozljede šake, odnosno opekline hrbata šake što da ukazuje na činjenicu da nije rukama ili dlanovima držao predmete visoke temperature, a što da je suprotno izreci pobijane presude u kojoj je navedeno da je započeo sa uzimanjem tzv. „gazolina“ koji je točio iz cjevovoda u više PVC kanistara. Naime, iz pismenog nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Josipa Škavića proizlazi da je optuženik kritične prigode zadobio opeklinu desne strane lica i hrpta obje šake IIA stupnja te ranu razderotinu iznad desnog oka. Obzirom da vještak nije raspolagao sa podacima o termičkim promjenama na odjeći optuženika, nije se mogao izjasniti da li je optuženik u trenutku ozljeđivanja bio u stajaćem ili nekom drugom položaju. Pravilno je i osnovano prvostupanjski sud odredio provođenje kemijsko- fizikalnog vještačenja odjevnih predmeta i obuće optuženika, a nakon toga na raspravi ispitao sudsko-medicinskog vještaka dr. Petra Škavića. Osnovano prvostupanjski sud, na temelju rezultata tako provedenih vještačenja, prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka, utvrđuje da je optuženik u trenutku zadobivenih ozljeda, obzirom na utvrđena termička oštećenja na odjeći i obući, svojim tijelom bio u nekom čučećem ili nižem položaju pri čemu su mu noge i ruke bile najbliže izvoru topline koji je i doveo do ozljeđivanja. Vezano za žalbeni navod da su optuženikova odjeća i obuća ne može dovesti u vezu s bilo kakvom manipulacijom benzinom tzv. „gazolinom“ valja istači dio iskaza vještakinje Ivane Bačić kada navodi da protek vremena kao i nepravilno pakiranje odjeće su okolnosti zbog kojih se nije niti očekivalo da se ti tragovi detektiraju, odnosno, da lako hlapljivi spojevi karakteristični za gazolin mogu ispariti sa tkanine u potpunosti već nakon sat vremena, tako da se niti ne mogu detektirati. Prema toj vještakinji, obzirom na tragove toplinskih oštećenja na odjeći optuženika na specifičnim položajima, makar nisu intenzivni, upućuju na to da se optuženik nalazio u neposrednoj blizini požara.

8.4. Stoga osnovano prvostupanjski sud izložene nalaze i mišljenja vještaka dovodi u vezu i sa drugim u postupku provedenim dokazima, činjenicom da je na spornom mjestu bio ugrađen ilegalni priključak, te da je opaženo više PVC kanistara u kojim se nalazio tzv. „gazolin“, na mjestu događaja su pronađeni ključevi bivše pumpaone koji su se trebali nalaziti u kancelariji rukovoditelja AH, samo kretanje optuženika nije bilo uobičajeno za pregled rada kompresora, odnosno, pregled objekta niti ne spada u sklop kompresorske stanice. Osnovano pri tomu iskaze svjedoka UH, JH i IH koji su iskazivali da je postojala potreba obilaska cijelog postrojenja, prvostupanjski sud ocjenjuje nevjerodostojnim budući bi se u tom slučaju uočila utabana staza prema ilegalnom priključku. Suviše toga, svjedok RH, direktor internih istraga sigurnosnog društva ... u svom iskazu je decidirano naveo da optuženik u opisu svog radnog mjesta i ruti obilaska kompresorske stanice nema što raditi kod objekta gdje je izbio požar. Nadalje pravilno prvostupanjski sud pri tomu analizira i iskaz svjedoka FH koji je vidio prvo svjetlost da bi ga tek nakon proteka nekog vremena optuženik obavijestio da je izbio požar. Stoga osnovano prvostupanjski sud obranu optuženika ocjenjuje neuvjerljivom i očito danom u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti da bi provjeravao požarni put jer izlazna ograda zna ostati otvorena, budući da bi iz iskaza svjedoka ĐH jasno proizlazilo da su vrata za vatrogasce bila zaključana, pa ih je otvarao nasilno. Pravilno pri tomu prvostupanjski sud zaključuje, sa čim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud da dinamika događaja, kako to u svojoj obrani opisuje optuženik da bi ga dolaskom do otvorenih vrata pumpaone eksplozija odbacila, ne odgovara provedenim dokazima i rezultatima provedenih vještačenja iz kojih proizlazi da je u trenutku ozljeđivanja bio u pognutom ili čučećem položaju. Nastavno tomu, nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika u kojima ističe da činjenica da je, prema provedenom sudsko-medicinskom vještačenju zadobio samo ozljede šake, odnosno, opekline hrbta šake, ukazuje na činjenicu da nije rukama ili dlanovima držao predmete visoke temperature, a što je u suprotnosti sa izrekom presude gdje se navodi da je započeo sa uzimanjem tzv. „gazolina“. To stoga što bi se optuženik, kako stoji u izreci, teretio da je započeo sa uzimanjem primarnog benzina tzv. „gazolina“ koji je točio iz cjevovoda, a to može biti bilo koja poduzeta radnja, pa i pripremna (dolazak i otključavanje prostorije, priprema kanistara i druge opreme i slično) a sve u svrhu neovlaštenog točenja goriva.

8.5. Optuženik u žalbi navodi i da je sudsko-medicinsko vještačenje obavio vještak dr. Josip Škavić, a nakon što je zatraženo njegovo saslušanje na raspravi, da je pristupio drugi vještak dr. Petar Škavić koji posebnim rješenjem nije niti bio određen za vještaka u tom predmetu, a da se stranke o toj okolnosti nisu mogle očitovati, niti su bile sa tim upoznate čime je došlo do povrede članka 4. stavka 1. i članka 309. stavka 1. ZKP/08.

8.6. Uvidom u spis predmeta doista proizlazi da je pismeni nalaz i mišljenje, temeljem prethodno izdanog naloga za vještačenje izradio sudsko-medicinski vještak dr. Josip Škavić 17. rujna 2018., a sa zapisnika sa održane rasprave 21. siječnja 2021. proizlazi da je na ročište pristupio vještak dr. Josip Škavić, te je konstatirano da vještak dr. Josip Škavić zbog odlaska u mirovinu više nije na popisu sudskih vještaka. Također, prema raspravnom zapisniku nazočni branitelj optuženika se nije protivio saslušanju drugog vještaka dr. Petra Škavića, niti je imao primjedbi na njegov iskaz, time da je vještak prije davanja svog mišljenja propisno upozoren u smislu članka 312. stavka 1. ZKP/08. Stoga, iako je prvostupanjski sud propustio pismenim nalogom odrediti vještačenje po drugom vještaku, kako je to propisano u članku 309. stavak 1. ZKP/08 u navedenim okolnostima, valjanost, stručnost i objektivnost vještaka dr. Petra Škavića ničim nije dovedeno u pitanje. A niti je došlo do povrede članka 4. stavak 1. ZKP/08 koja odredba se odnosi na ograničenja slobode i prava koja su utemeljena na odredbama ZKP/08.

8.7. Obzirom na sve prednje navedeno, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve utvrđene činjenice i okolnosti utuženog događaja predstavljaju zatvoreni krug indicija koje upućuju na nedvojben zaključak da je upravo optuženi EH počinio terećeno kazneno djelo. Stoga su potpuno neprihvatljivi žalbeni navodi optuženika da bi se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravilo „in dubio pro reo“, jer nikakve sumnje o odlučnim činjenicama, nakon provedenog postupka i u svemu pravilnih i utvrđenih zaključaka prvostupanjskog suda, nije ostalo.

9. Prema tome, neutemeljena je optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je iz obrazloženja presude razvidno da prvostupanjski sud, analizirajući dokaznu građu, opravdano nije bio u dvojbi glede postojanja činjenica koja tvore obilježja terećenog kaznenog djela ni o kojima ovisi primjena kaznenog zakona. Stoga nije osnovana niti žalba okrivljenika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona, koja je samo istaknuta u žalbi bez da je posebno obrazložena, niti je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

10. Optuženik je podnio žalbu i zbog odluke o kazni makar navedenu žalbenu osnov u žalbi posebno ne obrazlaže.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno utvrdio i cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika i to obiteljske prilike, protek vremena od počinjenja djela te činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, te je uzeo u obzir i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno a radilo bi se o protupravnom pribavljanju imovinske koristi uz prosječan stupanj upornosti i kriminalne volje, pa je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci na rok kušnje od tri godine. Stajalište je i ovoga suda da je tako izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena da se istom ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

11. S obzirom na izloženo, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu optuženika EH odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 06. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac