REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-735/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, protiv tuženika MIKRONIS, d.o.o., Nova cesta 166, Zagreb, OIB: 59964152545, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, radi radi prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 392589-2022, sudski predmet: Ovrv-96081/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-1392/2022, od 11. listopada 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.311,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

na iznos od 213,98 EUR od 6. siječnja 2022. do isplate,

na iznos od 213,98 EUR od 6. veljače 2022. do isplate,

na iznos od 5,56 EUR od 1. travnja 2022. do isplate,

na iznos od 219,54 EUR od 6. ožujka 2022. do isplate,

na iznos od 219,54 EUR od 6. travnja 2022. do isplate,

na iznos od 219,54 EUR od 6. svibnja 2022. do isplate,

na iznos od 219,54 EUR od 6. lipnja 2022. do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 11. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 6. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 53,09 EUR u roku od petnaest dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Nadije Gajski Mindoljević iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 392589-2022, sudski predmet: Ovrv-96081/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1392/2022, od 11. listopada 2022., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 241,09 EUR, sa zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 1.311,68 EUR po stopi, iznad stope dosuđene u točki I. izreke presude do tražene stope iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, te se utvrđuje da je tužba u tim dijelovima povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, podnio je 17. kolovoza 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, tada ovršenika javnoj bilježnici Nadiji Gajski Mindoljević iz Zagreba. Povodom tog prijedloga, javna bilježnica donijela je rješenje o ovrsi (jedinstveni identifikator prijedloga: jedinstveni identifikator prijedloga: 392589-2022, sudski predmet: Ovrv-96081/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1392/2022), od 11. listopada 2022. Tim je rješenjem naloženo tuženiku, da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.552,77 EUR sa zateznim kamatama.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a sada odgovoru na tužbu, tuženik je 25. listopada 2022. naveo da nema evidentirano dugovanje prema ovrhovoditelju, da iz rješenja o ovrsi nije vidljivo s koje osnove ovrhovoditelj potražuje, nije vidljivo kako je utvrđena visina potraživanja niti na što se ona odnosi. Naveo je da rješenje o ovrsi nema zakonom propisan sadržaj. Osporio je valjanost izvatka iz poslovnih knjiga te naveo da nikad nije zaprimio račune ovrhovoditelja. Također naveo je da s ovrhovoditeljem nije u nikakvom poslovnom odnosu iz kojeg bi proizlazilo predmetno potraživanje. Istaknuo je prigovor zastare te predložio ukinuti rješenje te odbaciti prijedlog za ovrhu, odnosno nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Povodom tuženikova prigovora, Općinski građanski sud u Zagrebu donio je 23. siječnja 2023. rješenje poslovni broj Povrv-3370/2022-2. Tim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 10. svibnja 2023. istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, odnosno naveo je da se postupak treba nastaviti kod Trgovačkog suda u Zagrebu. Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim, od 22. svibnja 2023., posl. br. Povrv-3370/2022-5, te je nakon pravomoćnosti spis ustupio ovom sudu.

5. Tijekom postupka tužitelj je naveo da traži isplatu naknade od tuženika za korištenje 1/4 idealnog dijela poslovnog prostora na adresi [adresa]. Tužitelj je pojasnio da tužbeni zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove te na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na nepoštenog posjednika (čl. 165. ZV-a). Istaknuo je da je upisan kao vlasnik 1/4 dijela predmetne nekretnine. Pojasnio je da je taj dio predmet upravnog postupka povrata imovine, ali da rješenje o povratu još nije pravomoćno zbog žalbe Republike Hrvatske, te da je stoga Grad Zagreb ovlašten upravljati tim dijelom do okončanja postupka. Kao dokaz da tuženik koristi prostor, tužitelj se pozvao na Zapisnike s očevida na licu mjesta iz 2013. i 2018. godine. Tužitelj je tvrdio da se tuženik ima smatrati nepoštenim posjednikom, obrazloživši da je tuženik, pozivajući se na javnost zemljišnih knjiga, morao znati da tvrtka Talon Gradnja d.o.o. nije vlasnik cijelog prostora. Naveo je da tuženik koristi cijeli prostor, ali da za spornu 1/4 dijela nema sklopljen ugovor o zakupu s Gradom Zagrebom, zbog čega je dužan platiti naknadu, jer "bespravno korištenje ne znači ujedno i besplatno korištenje". Iako je prvotni zahtjev iznosio 1.552,77 € (za 141,13 m2 ), tužitelj je podneskom od 17. ožujka 2025. prihvatio nalaz vještaka o stvarnoj površini od 107,57 m2 te je specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 1.311,68 € . Na tuženikove prigovore, tužitelj je odgovorio da je tvrdnja o nedostavljanju računa "neosnovana i paušalana", da je Izvadak iz poslovnih knjiga "pravovaljan" , a da je prigovor zastare "potpuno neosnovan" jer se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, koji nije istekao jer se potraživanje odnosi na 2022. godinu, a prijedlog za ovrhu je podnesen iste godine. Na kraju, tužitelj je dostavio više presuda Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda (uključujući Rev-1350/2024-4 i Rev-15/2024-2) za koje tvrdi da su u identičnim predmetima između istih stranaka već potvrdile njegovo pravo na naknadu.

6. Tuženik je u tijeku postupka naveo da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev po samoj pravnoj osnovi , tvrdeći da se u predmetu radi "isključivo o pravnom pitanju". Glavni argument tuženika bio je da on nije bespravni korisnik, već pošteni posjednik. Svoj pošteni posjed temeljio je na valjanom Ugovoru o zakupu poslovnog prostora sklopljenom 20. listopada 2011. s tvrtkom TALON GRADNJA d.o.o., kojoj, kako je naveo, uredno podmiruje mjesečnu zakupninu. Tuženik je istaknuo da ugovor o zakupu sklopljen s djelomičnim vlasnikom nije ništetan, već obvezuje ugovorne strane. Naveo je da on nije stekao nikakvu korist na račun tužitelja (stjecanje bez osnove), već da je korist, ako je tko stekao, stekao umješač (Talon Gradnja d.o.o.) koji je naplatio zakupninu i za 1/4 dijela koja nije njegova. Stoga je tuženik smatrao da bi tužitelj trebao tužiti umješača za isplatu te koristi, a ne tuženika. Tuženik je bio suglasan da se koristi nalaz vještaka koji je utvrdio da stvarna podna površina koju koristi iznosi 107,57 m2 . Posebno je naglasio da je ta stvarna površina (107,57 m2) gotovo identična površini navedenoj u njegovom Ugovoru o zakupu (107,43 m2), što je, prema njemu, dokaz da koristi isključivo prostor koji je zakonito unajmio. Tuženik je u svom prigovoru također naveo da s tužiteljem nije ni u kakvom poslovnom odnosu, da rješenje o ovrsi nema zakonom propisan sadržaj, da spori valjanost Izvatka iz poslovnih knjiga i da nikada nije zaprimio račune. Na kraju, tuženik je dostavio niz pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda (npr. Pž-795/2022, Pž-5394/2022) za koje je tvrdio da su u identičnim sporovima odbile tužbeni zahtjev Grada Zagreba te je izvijestio sud da je podnio Ustavnu tužbu protiv odluka Vrhovnog suda na koje se tužitelj pozivao.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga grada Zagreba od 8. srpnja 2022. za MIKRONIS d.o.o. (list 11 spisa), kamatni list GSKG (list 12 do 13 spisa), djelomično rješenje odjela za upravno-pravne poslove od 27. ožujka 2006. (list 52 do 59 spisa), djelomično rješenje odjela za upravno-pravne poslove od 30. prosinca 2013. (list 60 do 67 spisa), žalba RH na djelomično rješenje od 30. prosinca 2013. (list 68 do 69 spisa), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] od 10. svibnja 2023. (list 73 do 75 spisa), zapisnik o uviđaju od 21. ožujka 2013. (list 76 do 77 spisa), zapisnik o uviđaju od 25. listopada 2018. (list 78 do 80 spisa), zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (list 81 do 92 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 104 do 106 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Omerhodžića od 16. listopada 2020.(list 107 do 115 spisa), računi za naknadu za korištenje bez valjanog pravnog osnova dužnika MIKRONIS d.o.o. (list 126 do 132 spisa), preslika dijela spisa Povrv-1596/2017 Trgovačkog suda u Zagrebu (list 188 do 204 spisa)

8. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom koristi u vidu zakupnine koju je tuženik imao od korištenja nekretnine u vlasništvu tužitelja u razdoblju od siječnja 2022. do lipnja 2022.

10.

11. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija i pasivna legitimacija, osnova, poštenje posjednika i zastara.

12. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

13. Sud je izvijestio TALON GRADNJA d.o.o. o ovoj parnici te ga pozvao na miješanje na strani tuženik dopisom ovog suda od 12. ožujka 2024. (list 185-186 spisa), a na koji poziv se nije očitovao, odnosno nije se miješao u ovaj spor, a što je sud utvrdio na ročištu za glavnu raspravu održanu 13. ožujka 2025.

14. Sud je utvrdio da je tužitelj, Grad Zagreb, aktivno legitimiran u ovom postupku. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 73 do 75 spisa), nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 1/4 dijela predmetne nekretnine E-5, koja se u zemljišnim knjigama vodi kao poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade ukupne površine 141,14 m². Iako je djelomičnim rješenjem od 30. prosinca 2013. (list 60 do 67 spisa) odlučeno o povratu te 1/4 dijela predmetne nekretnine nasljednici, to rješenje, zbog žalbe Republike Hrvatske (list 68 do 69 spisa), nije postalo pravomoćno. Slijedom toga, tužitelj je, kao vlasnik upisan u zemljišne knjige, ovlašten u sudskom postupku tražiti zaštitu svojih vlasničkih prava, uključujući i naknadu koristi. Sud je također utvrdio da je tuženik, pasivno legitimiran, odnosno da ga je tužitelj imao pravo tužiti. Naime, uvidom u zapisnike s uviđaja na licu mjesta Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove od 21. ožujka 2013. i 25. listopada 2018. (list 78 do 80 spisa), utvrđeno je da se upravo tuženik nalazi u neposrednom posjedu predmetnog poslovnog prostora, gdje je prilikom očevida zatečen i voditelj poslovnice, te u njemu nesporno obavlja svoju trgovačku djelatnost. Osnova potraživanja tužitelja proizlazi iz činjenice da je on vlasnik 1/4 dijela nekretnine, a da taj dio nekretnine koristi tuženik i od njega ostvaruje koristi, i to bez valjanog pravnog temelja. Prigovor tuženika da ima valjani pravni temelj temeljem ugovora o zakupu od 20. listopada 2011. (list 104 do 106 spisa), sklopljenog s TALON GRADNJA d.o.o., nije osnovan u odnosu na tužitelja. Navedeni ugovor predstavlja isključivo obveznopravni odnos između tuženika i umješača (vlasnika 3/4 dijela) i ne može proizvoditi pravne učinke, niti predstavljati valjanu pravnu osnovu, prema tužitelju koji nije stranka tog ugovora. Slijedom toga, sud je utvrdio da je tuženik nepošteni posjednik tužiteljeve 1/4 dijela predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV). Naime, tuženik je kao savjestan gospodarstvenik, uvidom u javne zemljišne knjige, morao znati da umješač nije vlasnik cijelog prostora koji mu daje u zakup. Čak i ako to nije znao u trenutku sklapanja ugovora, tužitelj je dokazao da je tuženik za suvlasništvo Grada Zagreba saznao najkasnije pokretanjem ranijih sudskih postupaka 2014. godine, zbog čega u utuženom razdoblju (2022. godina) nikako nije mogao biti u poštenom posjedu. Budući da je nepošteni posjednik, tuženik je, temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZV, dužan tužitelju, kao vlasniku, naknaditi sve koristi koje je imao od uporabe njegove 1/4 dijela u utuženom razdoblju. Eventualno plaćanje pune zakupnine TALON GRADNJI d.o.o. za dio koji TALON GRADNJI d.o.o. ne pripada, pravni je odnos između tuženika i TALON GRADNJE d.o.o., te tuženik može od TALON GRADNJE d.o.o. tražiti povrat viška plaćenog po pravilima stjecanja bez osnove. Konačno, sud je utvrdio da prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo, nije osnovan. Naime, kod potraživanja naknade koristi zbog stjecanja bez osnove, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno odredbi čl. 225. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., – dalje u tekstu: ZOO). Kako se utuženo razdoblje odnosi na 2022. godinu, a prijedlog za ovrhu podnesen je u kolovozu 2022., petogodišnji rok zastare nije protekao.

15. Stoga je sud održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

16. Na dosuđeni iznos glavnice i troškove ovršnog postupka sud je dosudio zatezne kamate po stopi, koju je tužitelj zatražio svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 275 do 280 spisa) koja se ne primjenjuje na odnose među trgovcima, iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud je odredio rok za izvršenje činidbe, i to osam dana, sukladno prijedlogu tužitelja i sukladno odredbi članka 448. stavka 2. ZPP-a.

17. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.311,68 EUR) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST). Tužitelju je na ročištu 30. rujna 2025. zatražio trošak sudske pristojbe na presudu od 53,09 EUR (Tar. br. 2.1. ST), te mu je sud priznao iznos tog troška, sukladno čl. 155. ZPP-a.

19. Stoga, je odlučeno kao u točki II. izreke.

20. Tužitelj je podneskom od 17. ožujka 2025. povukao tužbu, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 241,09 EUR zajedno sa zateznim kamatama (1.552,77 EUR - 241,09 EUR = 1.311,68 EUR) te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 1.311,68 EUR po stopi, iznad stope dosuđene u točki I. izreke presude, do tražene stope iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, a čemu se tuženik nije protivio, stoga je sud, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a, u dim dijelovima ukinuo platni nalog te utvrdio da je tužba povučena.

21. Stoga, je odlučeno kao u rješenju.

U Zagrebu 6. studenoga 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak