REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5041/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ENSOLX d.o.o., Zagreb, Ulica Andrije Hebranga 30, OIB: 91466137201, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, radi ukidanje dozvole za istraživanje geotermalnih voda, 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I-392-01/24-01/103, URBROJ: 526-07-3-24-1 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika, KLASA: UP/I-392-01/24-01/103, URBROJ: 526-07-3-24-1 od 25. listopada 2024., odlučeno je: „1. Investitoru ENSOLX d.o.o., Hebrangova 30, 10000 Zagreb, OIB: 91466137201 ukida se Odluka o izdavanju dozvole za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru „Merhatovec“ (KLASA: 310-01/20-03/88, URBROJ: 517-06-3-1-20-1, od 8. listopada 2020., URBROJ: 517-07-3-2-22-9, od 29. srpnja 2022. i URBROJ: 517-07-3-2-23-14, od 7. veljače 2023.). 2. Iz registra istražnih prostora geotermalnih voda Ministarstva gospodarstva briše se društvo ENSOLX d.o.o. kao ovlaštenik istražnog prostora geotermalnih voda „Merhatovec“. 3. Društvo ENSOLX d.o.o. dužno je žurno izraditi i dostaviti Ministarstvu gospodarstva, Upravi za energetiku, Sektoru za naftno rudarsvo i geotermalne vode za energetske svrhe, završno izvješće o obavljenim istražnim radovima u istražnom prostoru geotermalnih voda „Merhatovec“.“ 2. Tužitelj u tužbi u bitnom osporava zakonitost pobijane odluke te navodi da je istom povrijeđeno materijalno pravo, načelo razmjernosti i pravila postupka, a činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ističe da mu je dana 8. listopada 2020. izdana dozvola za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru „Merhatovec“, čije je važenje produljeno do 8. listopada 2023. Tužitelj navodi da je sukladno dozvoli i zakonu uredno dostavio bankarske garancije – jednu za izvršenje obveza istražnog razdoblja, a drugu za troškove sanacije – s rokom važenja do 8. listopada 2023., odnosno do 6. travnja 2024., čime je u cijelosti ispunio svoje obveze iz dozvole. Navodi da je zbog pokretanja postupaka izvlaštenja u rujnu i listopadu 2023. prestao teći rok istražnog razdoblja u smislu članka 114. stavaka 2. i 4. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, pa bi nakon okončanja izvlaštenja preostalo svega 11 dana trajanja dozvole. Unatoč tomu, Ministarstvo je dopisom od 28. veljače 2024. zatražilo izdavanje novih bankarskih garancija s rokom važenja od 12 odnosno 18 mjeseci, što tužitelj smatra neosnovanim, jer se traženi rok ne podudara s trajanjem dozvole utvrđenim točkama VI. i VII. dozvole. Tužitelj navodi da je u više navrata (15. ožujka, 2. i 10. travnja 2024.) tražio produljenje roka za dostavu garancija, što je Ministarstvo odobravalo, a potom se nije jasno očitovalo o daljnjem tijeku roka ni o statusu postupka. Ističe da je 25. srpnja 2024. ishodio nove garancije izdane od OTP banke d.d., ali ih nije predao jer Ministarstvo nije definiralo trajanje dozvole ni rok dostave garancija. U tužbi tvrdi da je Ministarstvo postupilo proizvoljno i arbitrarno, suprotno članku 6. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku i članku 95. stavku 3. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, jer je zahtijevalo neproporcionalne i neopravdano dugotrajne garancije, a nije obrazložilo razloge za takav zahtjev niti uzelo u obzir manje opterećujuće mjere. Smatra da je pobijana odluka donesena bez potpune i pravilne ocjene činjenica te da ne sadrži dovoljno relevantnih razloga, čime je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i načelo razmjernosti. Pozivom na sudsku i ustavnosudsku praksu (UsI-772/2019-9, Usž-3566/2021-4, U-III-3927/2018 i U-III-2146/2018), tužitelj ističe da je takvo postupanje tuženika arbitrarnim i suprotnim zahtjevima iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže da sud poništi pobijanu odluku te naloži tuženiku naknadu troška postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da je pobijana odluka o ukidanju dozvole za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru „Merhatovec“ donesena zakonito, uz poštovanje načela zakonitosti, transparentnosti i javnog interesa. Tuženik iznosi da je tužitelju 8. listopada 2020. izdana dozvola za istraživanje geotermalnih voda („Dozvola 1“), čije je važenje, na zahtjev tužitelja, dvaput produljeno – najprije do 8. travnja 2023. („Dozvola 2“), a zatim do 8. listopada 2023. („Dozvola 3“). Time je, prema navodima tuženika, pokazana fleksibilnost i razumijevanje prema tužitelju. Međutim, unatoč više produljenja, tužitelj nije ispunio obveze druge godine istraživanja (remontne radove i ispitivanja bušotina Merhatovec-1 i Merhatovec-2). Tuženik navodi da su postupci i odluke doneseni u skladu sa Zakonom o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika te da je ukidanje dozvole bilo nužno jer tužitelj nije dostavio tražene bankarske garancije unatoč višestrukim upozorenjima i produljenjima roka. Posebno ističe da su bankarske garancije zakonski instrument osiguranja izvršenja preuzetih obveza i troškova sanacije te da je njihovo trajanje od 12, odnosno 18 mjeseci bilo razumno i u skladu s neizvjesnošću trajanja postupka izvlaštenja i mogućim rizicima radova. Tuženik ističe da obustava istražnog razdoblja zbog postupka izvlaštenja ne oslobađa tužitelja od obveze dostave valjanih garancija, jer se time osigurava kontinuitet odgovornosti i zaštita okoliša. Smatra da su svi zahtjevi za bankarske garancije doneseni sukladno članku 95. i 114. Zakona, a rokovi određeni razmjerno cilju zaštite javnog interesa. Navodi da je tužitelj, unatoč višekratnim odobrenjima produljenja roka (do 10. travnja 2024.), propustio dostaviti garancije te da nije pokrenuo postupke izvlaštenja u rokovima niti položio sredstva za naknadu vlasnicima zemljišta, iako je bio dužan prema članku 31. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Tuženik tvrdi da je tužitelj postupao nepravodobno i u lošoj vjeri (in mala fide), s ciljem odgode ispunjenja obveza i produženja istražnog razdoblja. U pogledu rokova važenja bankarskih garancija, tuženik naglašava da su isti određeni u skladu s praksom i tehničkim zahtjevima sektora, te da tužitelj nikada nije osporio njihovu duljinu do podnošenja tužbe. Smatra da je osporavanje tih uvjeta retroaktivno i neosnovano. Tuženik odbacuje tvrdnje o proizvoljnosti i arbitrarnosti odluke, ističući da je obrazloženje odluke jasno, detaljno i utemeljeno na relevantnim činjenicama i zakonskim odredbama, te da nije povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku niti pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava. Zaključno, tuženik smatra da je tužitelj propustio ispuniti osnovne obveze iz dozvole, da nije dostavio obvezne bankarske garancije, niti pokrenuo postupke izvlaštenja, te da je Odluka o ukidanju dozvole donesena zakonito i uz poštovanje javnog interesa, osobito s obzirom na strateški značaj geotermalnih resursa Republike Hrvatske. Predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. U podnesku od 23. srpnja 2025. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavane odluke Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 4. studenoga 2025. održao raspravu.

5.1. Sud ocjenjuje da dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje predstavnika tužitelja i tuženika te predstavnika Agencije za ugljikovodike nije relevantan za donošenje odluke, jer i eventualno utvrđenje da je usmena komunikacija zaista postojala ne bi moglo utjecati na ishod spora. Naime, pravno odlučna činjenica je postojanje ili nepostojanje izričite odluke o produljenju roka za dostavu bankarskih garancija, a rok se u upravnom postupku ne može produljiti usmenim kontaktima niti administrativnom tolerancijom tijela. Štoviše, dopisom od 3. lipnja 2024. tuženik je izričito upozorio tužitelja da se nedostavljanje garancija smatra povredom obveza i razlogom za ukidanje dozvole, čime je isključena mogućnost da bi usmena komunikacija proizvela pravne učinke. Stoga sud nalazi da izvođenje predloženog dokaza ne bi moglo utjecati na drugačije rješenje te ga odbija kao nebitan.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke utvrđeno je:

- da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja izdalo Odluku o dozvoli za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru „Merhatovec“ dana 8. listopada 2020. s rokom važenja do 8. listopada 2022; ;

- da je dozvola dva puta produljena: 29. srpnja 2022. do 8. travnja 2023. te 7. veljače 2023. do 8. listopada 2023.;

- da je tužitelj tijekom rujna i listopada 2023. obavijestio tuženika i Agenciju za ugljikovodike o nemogućnosti rješavanja imovinsko-pravnih odnosa s vlasnicima čestica potrebnih za provedbu istražnih radova te o poduzetim radnjama u svrhu izvlaštenja, zajedno sa prijedlozima za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina u svrhu nepotpunog izvlaštenja ustanovljenjem zakupa;

- da je tuženik dopisom od 28. veljače 2024. zatražio od tužitelja dostavu: bankarske garancije za izvršenje preuzetih obveza istražnog razdoblja s rokom važenja 12 mjeseci od dana izdavanja i bankarske garancije za troškove sanacije s rokom važenja 18 mjeseci od dana izdavanja, uz upozorenje da će u slučaju nedostavljanja garancija Dozvola biti ukinuta;

- da je tužitelj tri puta zatražio produljenje roka za dostavu garancija (15. ožujka, 2. travnja i 10. travnja 2024.), pozivajući se na formalne razloge, praznike i komunikaciju s OTP bankom d.d.;

- tuženik je u dva navrata odobrio produljenje, drugi put sa rokom do 10. travnja 2024.;

- da je tužitelj dopisom od 31. svibnja 2024. obavijestio tuženika o nemogućnosti pribavljanja bankarskih garancija i zatražio pojašnjenje u vezi sa završetkom započetih istražnih radova;

- tuženik je dopisom od 3. lipnja 2024. utvrdio da će omogućiti dovršetak započetih radova samo ako su naftno-rudarski radovi doista započeli te je upozorilo da se nedostavljanje garancija smatra povredom obveza iz Dozvole i razlogom za njeno ukidanje;

- da tužitelj do dana donošenja odluke (25. listopada 2024.) nije dostavio bankarsku garanciju za izvršenje preuzetih obveza istražnog razdoblja ni bankarsku garanciju za troškove sanacije.

8. Na temelju utvrđenih činjenica i primjenom članka 65. točke 1. i 7. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (Narodne novine, broj 52/18., 52/19. i 30/21., dalje Zakon), tuženik je ukinuo dozvolu i brisalo tužitelja iz registra istražnih prostora geotermalnih voda, dok je tužitelj obvezan na dostavu završnog izvješća o obavljenim istražnim radovima sukladno točki III. dozvole.

9. Prema odredbi članka 65. točke 1. Zakona, Ministarstvo odlukom ukida dozvolu za istraživanje geotermalnih voda ako investitor ne poštuje rokove i obveze određene dozvolom za istraživanje geotermalnih voda.

9.1. Prema odredbi članka 65. točke 7. Zakona, Ministarstvo odlukom ukida dozvolu za istraživanje geotermalnih voda ako ne dostavi jamstvo za sanaciju u iznosu, obliku i roku određenom dozvolom za istraživanje geotermalnih voda.

9.2. Prema odredbi članka 95. stavka 3. Zakona, bankarska garancija mora biti neopoziva, bezuvjetna, na »prvi poziv« i »bez prigovora« i glasiti na Ministarstvo. Jamstvo mora pokrivati rok izdanih dozvola za istraživanje ili trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida, kao i slučajeve određene ovim Zakonom.

9.3. Prema odredbi članka 114. stavka 2. Zakona, ako zemljište iz stavka 1. ovoga članka nije u vlasništvu Republike Hrvatske, već je u vlasništvu trećih osoba, investitor, u okviru radova definiranih u dozvoli za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i ugovoru o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika ili dozvoli za istraživanje geotermalnih voda ili dozvoli za istraživanje u svrhu podzemnog skladištenja plina ili dozvoli za istraživanje u svrhu trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida, na odgovarajući način uređuje odnose s vlasnicima zemljišta kako bi na takvom zemljištu mogao ostvarivati sva prava iz izdane dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika i sklopljenog ugovora o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika ili dozvole za istraživanje geotermalnih voda ili dozvole za istraživanje u svrhu podzemnog skladištenja plina ili dozvole za istraživanje u svrhu trajnog zbrinjavanja ugljikova dioksida. Ako investitor u roku od tri mjeseca nije uspio riješiti imovinskopravne odnose, o tome je dužan bez odgode izvijestiti Agenciju te pokrenuti radnje za izvlaštenje zemljišnih čestica u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje izvlaštenje nekretnina odnosno u skladu s propisima kojima se uređuje područje procjene vrijednosti nekretnina.

9.4. Prema odredbi članka 114. stavka 4. Zakona, rok trajanja istražnog razdoblja iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona počinje teći po okončanju radnji i postupaka iz stavaka 1. - 3. ovoga članka.

9.5. Prema odredbi članka 35. stavka 1. Zakona, istražno razdoblje započinje stupanjem ugovora o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na snagu, traje pet godina te se dijeli na istražne faze kako slijedi: - prva istražna faza traje tri godine i počinje od datuma stupanja ugovora o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na snagu - druga istražna faza traje dvije godine, a započinje neposredno nakon prve istražne faze.

10. U skladu s člankom 95. stavkom 3. Zakona, jamstvo mora pokrivati rok izdanih dozvola za istraživanje.

11. Istražno razdoblje započinje izdavanjem dozvole, ali se pojedine vrste radova (one koje zahtijevaju neposredan pristup zemljištu) ne mogu izvesti dok se ne riješe imovinskopravni odnosi. Ako je zemljište nije državno, nego privatno, investitor mora urediti imovinskopravne odnose s vlasnicima. Ako to ne uspije u roku od 3 mjeseca, mora obavijestiti Agenciju i pokrenuti postupak izvlaštenja. Rok trajanja istražnog razdoblja ne teče nakon što je investitor pokrenuo radnje i postupke izvlaštenja nakon što prethodno nije uspio riješiti imovinskopravne odnose s trećim osobama, vlasnicima nekretnina. Pokretanje radnji i postupaka izvlaštenja zaustavlja tijek trajanja istražnog razdoblja. Zastoj traje do okončanja radnji i postupaka izvlaštenja. Nakon okončanja radnji i postupaka izvlaštenja rok trajanja istražnog razdoblja nastavlja teći. Istražno razdoblje kao vremenski rok za izvršavanje obveza iz dozvole ne teče dok se ne ispune preduvjeti korištenja zemljišta.

12. Bankarska garancija ispunjavanja svih obveza koje nastaju u okviru dozvole za istraživanje mora pokrivati cijeli vremenski okvir trajanja istražnog razdoblja, uključujući neizvjesno vrijeme trajanja izvlaštenja.

13. Zastoj trajanja istražnog razdoblja za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja, ne ukida obvezu posjedovanja financijskog jamstava u vidu bankarske garancije za vrijeme tog zastoja jer ono služi kao osiguranje i u razdoblju zastoja tijeka trajanja istražnog razdoblja. Garancija mora pokrivati razdoblje mogućeg rizik uključujući i razdoblje trajanja postupka izvlaštenja.

14. Dozvola za istraživanje geotermalnih voda sadržava rok do kojeg ona vrijedi (čl. 63. st. 1. t. 12. Zakona). Rok do kada dozvola vrijedi je jednostavan rok, koji se određuju kalendarski. Međutim, u slučaju zastoja trajanja istražnog razdoblja za vrijeme trajanja postupka izvlaštenja, rok od jednostavnog postaje složeni rok, odnosno rok koji u sebi sadrži element neizvjesnosti jer je neizvjesno koliko će trajati postupak izvlaštenja.

15. Sud primjećuje da je, sukladno Odluci o izmjeni dozvole od 7. veljače 2023., rok važenja dozvole za istraživanje geotermalnih voda u istražnom prostoru „Merhatovec“ bio određen do 8. listopada 2023. Tužitelj je dana 28. rujna 2023. pokrenuo radnje u svrhu izvlaštenja čestica potrebnih za provođenje istražnih radova. U skladu s člankom 114. stavkom 4. Zakona, danom pokretanja radnji u svrhu izvlaštenja prestaje teći rok trajanja istražnog razdoblja, a isti nastavlja teći tek po okončanju tih postupaka. Stoga se dan 28. rujna 2023. smatra danom kada tijek roka prestaje. Primjenjujući pravilo o računanju rokova, prema kojem se dan u koji pada događaj od kojega rok počinje teći ne uračunava u rok, već se rok računa od sljedećeg dana, proizlazi kako se preostalo trajanje dozvole računa od 29. rujna 2023. do zaključno 8. listopada 2023. Brojeći svaki od navedenih dana kao pojedinačni kalendarski dan roka, sud utvrđuje da istražno razdoblje nakon okončanja postupaka izvlaštenja može teći još 10 dana. Slijedom toga, sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je nakon završetka postupka izvlaštenja preostalo 11 dana važenja dozvole, jer je pravilnim računanjem rokova utvrđeno preostalo trajanje od točno 10 dana.

16. Trajanje garancije koju tuženik traži (12 mjeseci) premašuje preostalo trajanje dozvole (10 dana nakon izvlaštenja). Međutim, neizvjesno je kada će taj preostali rok početi teći nakon završetka postupka izvlaštenja jer je neizvjesno koliko će postupak izvlaštenja trajati.

17. Prema članku 114. stavku 4. Zakona, rok trajanja istražnog razdoblja počinje teći tek po okončanju radnji i postupaka izvlaštenja. To znači da do završetka postupka izvlaštenja nije moguće precizno odrediti krajnji datum važenja dozvole. Drugim riječima, njezino važenje u smislu trajanja roka je suspendirano do okončanja izvlaštenja. Tuženik ne može valjano definirati krajnji rok važenja dozvole jer nije poznat trenutak kad će se ispuniti pretpostavka iz čl. 114. st. 4. Zakona – dovršetak izvlaštenja.

18. Sud nalazi da je svrha bankarske garancije iz članka 95. stavka 3. Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika osigurati izvršenje svih obveza investitora proizašlih iz dozvole za istraživanje geotermalnih voda, uključujući i razdoblje u kojem su istražni radovi neposredno na nekretninama privremeno odgođeni zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa. Bankarska garancija ima, dakle, ne samo funkciju osiguranja tehničkog izvršenja obveza, nego i funkciju zaštite od rizika prekida ili odustajanja investitora u fazi kada postupci izvlaštenja još traju.

19. Službeni statistički podaci o trajanju postupaka izvlaštenja nisu dostupni, no prema pravilima iskustva ti postupci redovito traju dulje od 12 mjeseci. Imajući to u vidu, sud ocjenjuje da je zahtjev tuženika za dostavom bankarske garancije s rokom važenja od 12 mjeseci razmjeran svrsi propisa, jer pokriva stvarno razdoblje neizvjesnosti tijekom kojega investitor zadržava status ovlaštenika dozvole i obvezu dovršetka istražnih radova po okončanju izvlaštenja.

20. Prema odredbi članka 65. točaka 1. i 7. Zakona, Ministarstvo odlukom ukida dozvolu za istraživanje geotermalnih voda ako investitor ne poštuje rokove i obveze određene dozvolom za istraživanje, odnosno ako ne dostavi jamstvo za sanaciju u iznosu, obliku i roku određenom dozvolom. Činjenica da tužitelj do dana donošenja osporavane odluke nije dostavio propisane bankarske garancije nije sporna.

21. Sud nalazi da je tuženik osporavanu odluku donio na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu materijalnog prava., kao i slučajeve određene tim Zakonom. Imajući u vidu da postupci rješavanja imovinskopravnih odnosa mogu uzrokovati vremenski zastoj trajanja istražnog razdoblja, sud ocjenjuje da je zahtjev tuženika za izdavanjem bankarskih garancija s rokom važenja od 12, odnosno 18 mjeseci bio razuman i usmjeren osiguranju trajne zaštite javnog interesa i sigurnosti radova na istražnom prostoru.

22. Sud ne prihvaća tužbeni navod o povredi načela razmjernosti iz članka 6. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer se predmetnim zahtjevom nije nametnula nerazmjerna obveza, već se od tužitelja tražilo ispunjenje temeljne obveze osiguranja izvršenja radova i sanacije u skladu sa zakonom. Pri tome se ne može prihvatiti stajalište tužitelja da obustava tijeka istražnog razdoblja prema članku 114. stavku 4. Zakona oslobađa investitora od obveze dostave garancije, budući da se navedenom odredbom ne suspendiraju druge obveze koje proizlaze iz dozvole, nego se isključivo regulira tijek istražnog razdoblja u kontekstu izvlaštenja.

23. Sud nalazi da zahtjev tuženika za dostavom bankarske garancije za troškove sanacije s rokom važenja od 18 mjeseci ne odstupa od svrhe i sadržaja obveza propisanih dozvolom. Naime, točka VI. dozvole propisuje da jamstvo za troškove sanacije mora vrijediti 180 dana nakon isteka istražnog razdoblja. U tim okolnostima ako je trajanje bankarske garancije za izvršenje preuzetih obveza istražnog razdoblja od 12 mjeseci, tada je trajanje bankarske garancije za troškove sanacije od 18 mjeseci razumno i opravdano.

24. Sud nalazi da činjenica što tuženik nije formalno odlučio o trećem zahtjevu tužitelja za produljenje roka za dostavu bankarskih garancija, podnesenom 10. travnja 2024., sama po sebi ne utječe na zakonitost osporavane odluke. Naime, tužitelj je u navedenom zahtjevu naveo kako vjeruje da će pribaviti garancije u roku od dva tjedna, čime je sam odredio očekivano trajanje potrebnog produljenja. Tužitelj ni u tom roku niti do dana donošenja osporavane odluke, tj. do 25. listopada 2024., nije dostavio tražene bankarske garancije. Stoga izostanak izričite odluke o trećem zahtjevu za produljenje roka ne može utjecati na zakonitost odluke o ukidanju dozvole, budući da ni u razdoblju znatno duljem od roka koji je sam tužitelj predložio nije dostavio garancije.

25. Sama činjenica da je tužitelj pribavio garancije 25. srpnja 2024., ali ih nije dostavio tuženiku, ne utječe na zakonitost osporavane odluke. U trenutku njezina donošenja obveza dostave garancija nije bila izvršena, što predstavlja zakonom propisani razlog za ukidanje dozvole. Naknadno pribavljanje ili zadržavanje garancija bez njihove dostave tuženiku, ne može retroaktivno otkloniti povredu obveze.

26. Činjenica da tuženik nakon isteka roka od 10. travnja 2024. nije odmah donio odluku o ukidanju dozvole, nego je nastavio dopisivanje s tužiteljem, ne može se smatrati prešutnim produljenjem roka za dostavu bankarskih garancija. Takvo postupanje predstavlja administrativnu toleranciju s ciljem omogućavanja dobrovoljnog ispunjenja obveze, ali ne stvara pravni temelj za legitimno očekivanje tužitelja da neće biti sankcioniran. Dapače, dopisom od 3. lipnja 2024. tuženik je izričito upozorio da se nedostavljanje bankarskih garancija smatra nepoštivanjem obveza i razlogom za ukidanje dozvole, čime je isključena mogućnost da tužitelj razumno vjeruje kako sankcija neće uslijediti. Stoga sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o povredi načela legitimnog očekivanja ni načela pravne sigurnosti.

27. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavana odluka zakonita.

28. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

29. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 6. studenoga 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Igor Zekić – elektroničkim putem

2. Ministarstvo gospodarstva – elektroničkim putem

3. U spis