Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-28/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužiteljice MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kbr. 64, zastupana po punomoćniku Goranu Mandić odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika TM iz [adresa] zastupan po punomoćniku Petru Crnov odvjetniku iz [adresa], radi predaje u posjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 24. rujna 2025. godine u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku TM iz [adresa], da tužiteljici MM iz [adresa], kbr. 64, OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], Oranica Kindrovo Brdo sa 929 čhv (3341 m2) kao vlasništvo tužiteljice. Nalaže se tuženiku TM iz [adresa], da tužiteljici MM iz [adresa], kbr. 64, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 2.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja ove tužbe do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Naprotiv, nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], Oranica Kindrovo Brdo sa 929 čhv (3341 m2), da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine od 2012. godine bez dopuštenja tužiteljice i bez ikakvog pravnog osnova. Za korištenje i obradu predmetne nekretnine tuženik tužiteljici nije platio nikakvu naknadu, ostvaruje tzv. ekološki poticaj, koji u cijelosti zadržava za sebe. Ekološki poticaj za 1-ha iznosi 1.000,00 EUR godišnje i na taj način tuženik je tužiteljicu oštetio za posljednjih pet godina za ukupni iznos od 1.500,00 EUR, te za naknadu za korištenje zemljišta po 100,00 EUR godišnje što iznosi daljih ukupno 500,00 EUR. Prije pokretanja ovog postupka tužiteljica se tuženiku obratila prijedlogom za mirno rješenje spora, ali do sporazuma stranaka nije došlo.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužiteljica u tužbi ničim ne dokazuje da je tuženik u posjedu sporne nekretnine, a na njoj je teret dokaza, sukladno članku 162. st. 1. ZV-a, pa o navedenoj činjenici treba zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a). Neovisno o prethodno navedenom, tuženik ističe kako nije u posjedu nekretnine, pa tužiteljica od njega ne može ni tražiti predaju u posjed (nedostatak pasivne legitimacije).

3. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu, tuženik ističe kako nije u posjedu sporne nekretnine od završetka ratarske sezone 2020./2021. Tada je suprug tužiteljice, PM, poslao policiju na spornu nekretninu, rekavši da tuženik vrši kukuruz na njegovoj čestici. Nakon toga, tuženik je izašao iz posjeda, a prije toga uopće nije znao da bi sporna čestica bila u vlasništvu tužiteljice ili njenog supruga, odnosno da su oni vlasnici te nekretnine. Čim je to saznao, posjed je i napustio. Ističe Sudu kako je sporna čestica susjedna sa zk.č.br. 863/1, koja je u većinskom suvlasništvu tuženika, i kako su tuženik, a prije toga njegov otac česticu iz ovog postupka obrađivali još i prije rata, a u takvom posjedovanju im nitko nije smetao, niti im osporavao pravo na posjed, zbog čega nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo posjedovati tu nekretninu, jer oni uopće nisu istraživali ZK stanje, što uostalom nisu ni dužni.

4. Nadalje, tuženik ističe kako prije napuštanja posjeda tužiteljica prema njemu nije isticala bilo kakve zahtjeve za predaju u posjed, niti je tuženik tužiteljicu na bilo koji način onemogućio u posjedovanju ove nekretnine. Dakle, tužiteljica niti u jednom trenutku prema tuženiku nije izrazila volju za posjedovanjem nekretnine kao svoje, niti ju je imala namjeru uistinu koristiti. Slijedom toga, tužiteljica nema pravo od tuženika tražiti isplatu bilo kakve naknade. Gore navedene činjenice odlučne su za donošenje zaključka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, uz primjenu odgovarajućih odredbi čl. 164. i 165. ZV-a, a uzimajući u obzir i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021, a i recentnu sudsku praksu.

5. Opreza radi tuženik ističe prigovor zastare, jer potraživanje tužiteljice zastarijeva za tri godine, sukladno već spomenutim čl. 164. i 165. ZV-a, koji je lex specialis. Također ističe kako nije dobivao ekološke poticaje za spornu nekretninu, a isto tako i da je naknada za korištenje određena paušalno od strane tužiteljice, bez predlaganja bilo kakvog dokaza za utvrđivanje iznosa naknade. Tuženik ističe i kako se ekološki poticaj ne može podvesti pod primjenu instituta naknade troškova za upotrebu tuđe stvari jer se ne radi o dobitku koji je tužiteljica mogla osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, nego o administrativnoj mjeri/subvenciji, koja se ne dodjeljuje automatizmom, nego ispunjavanjem točno određenih kriterija. Slijedom svega navedenog, može se zaključiti kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer tuženik nije u posjedu nekretnine, a tužiteljica ga prije napuštanja posjeda nije pozvala na odgovarajući način na predaju stvari, niti izrazila volju za posjedovanjem, dok ju tuženik niti u jednom trenutku u posjedovanju nije onemogućavao, nego dapače, napustio posjed čim je to tužiteljica od njega zatražila, a prije toga bio je u mirnom posjedu, a isto tako i poštenom i samostalnom (čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a).

6. Na ročištu održanom 24. rujna 2025. godine tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za izgubljeni poticaj u iznosu od 1.500,00 eura ali je ostala kod tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za bespravno korištenje njezine nekretnine u iznosu od 500,00 eura a koji iznos predstavlja prosječnu minimalnu naknadu za površinu koja je površina sporne čestice.

7. Tuženik se na istom ročištu protivio povlačenu tužbe i predložio da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u vlasnički list za predmetne nekretnine, pročitao podneske stranaka, podnesak Agencija za plaćanje u poljoprivredi od 2. listopada 2024. godine, saslušao tužiteljicu MM, tuženika TM i svjedoke PM, DM i AM.

9. Tužiteljica MM u svom iskazu je navela da se ne može točno sjetiti kada je kupila predmetnu nekretninu ali zna da je ista kupljena od fizičke osobe. Sve poslove vezane za kupnju nekretnina vodi njezin suprug tako da se ne može sada niti očitovati od kada je i u posjedu te nekretnine.

10. Tuženik RM u svom iskazu je naveo da je putem svojih pravnih prednika, znači oca i djeda, u posjedu ove nekretnine više od 30 godina i sve to vrijeme njih nitko nije smetao u posjedu, niti im htio oduzeti posjed. Da je tužiteljica vlasnik te nekretnine doznao je 2020./2021. godine, kada je na spornu česticu došla policija u žetvi kukuruza, a po pozivu supruga tužiteljice i on je tada napustio posjed. Naveo je da ga tužiteljica nikada nije pozvala na predaju u posjed, a nakon godinu ili dvije dana od kada je došla policija dobio je dopis od tužiteljice da se nađu i da se dogovore za nekakav novčani iznos za koji je on njih navodno oštetio. Naveo je da tada nije bio u posjedu. Nadalje je naveo da ga tužiteljica nikada nije obavijestila da je ona vlasnik nekretnine, niti mu je rekla da napusti posjed, jer da je doista znao da je tužiteljica vlasnik on bi nakon usjeva napustio posjed, a što je učinio te 2021. godine. Tužiteljica nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine. Naveo je da nije primao nikakav poticaj za obradu te čestice, jer on nikada od posjedovanja nije imao formalni dokument temeljem kojeg bi tražio pravo na poticaj. Nadalje je naveo da je on osobno u posjedu te nekretnine najmanje 10 godina a upravo je on posijao kukuruz koji je i vršio. Nikada nije provjeravao tko je vlasnik u zemljišnim knjigama jer kako je i rekao u posjedu su više od 30 godina i ta nekretnina se nalazi u neposrednoj blizini njihovih zemljišta i nitko ih nikada nije smetao. Nadalje je naveo da je njegov interes bio da se na toj zemlji ne stvara korov i da se spriječi prodor divljači na njegovom zemljištu jer se radi o maloj površini zemljišta.

11. Svjedok PM u svom iskazu je naveo da je njegova supruga postala vlasnik predmetne čestice 2010./2011. godine a istu česticu su kupili, samo se ne može sjetiti, dali od RH ili od fizičke osobe. Nadalje je naveo da je htio stupiti u posjed odmah prilikom kupnje i tada nije bio nitko u posjedu, tako da su oni kosili travu a poslije je u posjed ušao tuženik i kada je on zvao policiju tuženik je ovršio kukuruz i napustio posjed i od tada su on i njegova supruga u posjedu. Naveo je da se tuženiku kao i drugim osobama koji su u posjedu neke druge zemlje više puta obraćao da napuste posjed, ali to tuženik nije učinio već je i dalje nastavio obrađivati zemlju i to najčešće po noći dok njega nije bilo. Naveo je da ne posjeduje niti jedan dokaz da je tuženika molio da napusti posjed, ali može reći da su njemu mnogi u selu i prijetili, pa nema logike da on takvim ljudima omogućuje posjed svoje zemlje. Navodi da je tužbu podnio nakon što je uhvatio tuženika da obrađuje njegovu zemlju. Nadalje navodi da se ta čestica nalazi na ulazu u selo s lijeve strane i on iz svoje kuće ima pogled na tu česticu koja je u brdu. Na upit dali je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu za kupovinu ove nekretnine, naveo je da ne želi odgovoriti jer smatra da to nije bitno jer je tužiteljica vlasnik.

12. Svjedok IM u svom iskazu je naveo da se rodio i odrastao u selu [adresa] i njemu je poznato da su od uvijek u posjedu te nekretnine kao i drugih nekretnina oko te nekretnine obitelj RM sve do unazad 4 do 5 godina. Navodi da je susjed tuženika a selo je malo tako da ima saznanja da je tuženik posjedovao tu nekretninu, a i on se sam bavi poljoprivredom. Nadalje je naveo da je njemu tužiteljica poznata iz viđenja i koliko ima saznanja ona nikada nije bila u posjedu te nekretnine. Nema saznanja da je tužiteljica pozivala tuženika na predaju posjeda te nekretnine i misli da se tuženik ne bi protivio predaji u posjed da je to tužiteljica od njega tražila. Naveo je da na toj nekretnini nije bilo nikakvih oznaka iz kojih bi bilo razvidno da iste pripadaju tužiteljici. Poznato mu je da su tu nekretninu obrađivali djed tuženika, njegov otac i na kraju tuženik. Nema saznanja dali se tužiteljica bavi poljoprivredom, zna samo da posjeduju nešto ovaca i livade. Nadalje je naveo da ta čestica je u sastavnom dijelu jedne cjeline zemljišta koje su vlasnici tuženik, a ne zna tko je sada upisan kao vlasnik te čestice u zemljišnim knjigama a niti zna tko je bio prije upisan kao vlasnik i također navodi da ne zna tko je u posjedu te nekretnine i da se ista ne obrađuje.

13. Svjedok BM u svom iskazu je naveo da je otac tužitelja. Predmetnu nekretninu je obrađivao njegov otac prije domovinskog rata, znači 80. -tih godina a potom on i sin koji je vlasnik i okolnih nekretnina. U posjedu predmetne nekretnine nisu od jeseni 2021. godine u vrijeme vršidbe kukuruza kada je suprug tužiteljice doveo policiju te naveo da oni vrše njegov kukuruz. Sve do toga datuma tužiteljica se njima nikada nije obratila da napuste posjed, a niti su oni imali saznanja da je ista vlasnik te čestice. Nadalje je naveo da tužiteljica nikada nije bila u posjedu te čestice, a na čestici nikada nije bilo oznaka koje bi upućivale da je ona vlasnik te nekretnine. Naveo je da mu suprug tužiteljice nikada nije uputio prigovor da je to njegova zemlja i da istu ne obrađuje. Naveo je da su oni posijali kukuruz ali tužiteljica ih nije obavijestila da ne siju kukuruz i da je to njezina zemlja. Nisu imali saznanja čija je to čestica sve do jeseni 2021. godine. Česticu su obrađivali jer je ista u sklopu cjeline nekretnina koje su u njihovom vlasništvo i koje oni obrađuju.

14. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

15. Nesporno je da je tužiteljica upisana kao vlasnik predmetne nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] površine 3341 m2. Sporno je dali je tuženik u posjedu sporne nekretnine, dali je tužiteljica prema njemu isticala bilo kakve zahtjeve za predaju u posjed, dali je tuženik tužiteljicu onemogućio u posjedovanju ove nekretnine. Nadalje je sporno dali je osnovan prigovor zastare potraživanja tužiteljice, dali je tuženik dobivao ekološke poticaje za spornu nekretninu, te visina naknade za korištenje predmetne nekretnine od strane tuženika.

16. Dali je tuženik RM ostvarivao pravo na poticaj za predmetne nekretnine te ako je u kojem vremenskom periodu, odnosno za koje godine, upućen je dopis 3. rujna 2024. godine Agenciji za plaćanje u poljoprivredi koja se očitovala podneskom od 10. listopada 2024. godine. Iz navedenog podneska sud je utvrdio da tuženik u utuženom razdoblju, a ni nikada ranije nije ostvarivao nikakve poticaje niti potpore koje isplaćuje Agencija za plaćanje u poljoprivredi, a niti je tuženik bio upisan na ARKOD parceli, već naprotiv navedena kč. br. [katastarska čestica] nalazi se upisana pri OPG-u tužiteljice koja je sama zatražila da se ARKOD parcela ID 228699, a koja se nalazi na području kč. br. [katastarska čestica] upiše na njen OPG i to 13. svibnja 2011. godine, a tužiteljica je to zatražila temeljem čl. 8. st. 1. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta.

17. S obzirom na ovako utvrđenje tužiteljica je, a kako je to naprijed i navedeno, na ročištu povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi za izgubljeni poticaj, ali se tuženik protivio povlačenju tužbe i predložio da sud meritorno odluči o cjelokupnom tuženom zahtjevu.

18. U čl. 193. st. 1. ZPP-a regulirano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a u st. 2. je regulirano da se tužba može povući i kasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane, a budući da tuženik nije pristao na povlačenje tužbe sud je i u ovom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio meritorno.

19. Nadalje sud je utvrdio da je i neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu bilo kakve naknade na ime korištenja predmetne nekretnine, budući da ista nije predložila niti jedan dokaz radi dokazivanja visine naknade za korištenje predmetne nekretnine koju potražuje u smislu podataka o Porezne uprave ili provođenja odgovarajućeg vještačenja. Navod tužiteljice da je visina tužbenog zahtjeva u pogledu korištenja nekretnine zatražena kao prosječna minimalna naknada za površinu, ne može se uzeti kao vjerodostojna jer tijekom postupka svoj tužbeni zahtjev tužitelj mora dokazati, odnosno predložiti dokaze i svaka činjenica ako nije opće poznata mora biti dokazana.

20. Slijedom navedenog, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud je odbio tužiteljicu u cijelosti.

21. Vezano za posjedovanje predmetne nekretnine nije sporno da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine i to putem svojih pravnih prednika više od 20 godina, a što proizlazi iz iskaza tuženika i iskaza saslušanih svjedoka koji potvrđuju da se ta predmetna nekretnina nalazi u sastavu jedne cjeline zemljišta kojeg je vlasnik tuženik. Sud je utvrdio da je tuženik imao saznanja da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo niti je bila vlasništvo njegovih predaka, ali da nitko sve to vrijeme nije smetao u posjedu niti mu htio oduzeti posjed, a da je tužiteljica vlasnik te nekretnine doznao je 2020./2021. kada je tužiteljica pozvala policiju u vrijeme žetve kukuruza i kada je on napustio posjed.

22. Tužiteljica nema saznanja kada je kupila predmetnu nekretninu niti od kada je u posjedu te nekretnine jer sve poslove vezane za kupnju nekretnina uglavnom vodi njezin suprug. Iz iskaza svjedoka PM, supruga tužiteljice, između ostalog proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena 2010./2011. ali nema saznanja od koga je kupljena, da u vrijeme kupnje nitko nije bio u posjedu tako da su oni kosili travu a poslije je u posjed ušao tuženik i kada je on zvao policiju tuženik je ovršio kukuruz i napustio posjed i od tada su on i supruga u posjedu.

23. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine sve do 2020./2021. kada je na spornu česticu a po pozivu supruga tužiteljice došla policija, te je tuženik proveo žetvu kukuruza i napustio posjed, a što proizlazi iz iskaza tuženika ali i iz iskaza svjedoka PM supruga tužiteljice. Znači da tuženik u vrijeme podnošenja tužbe 16. siječnja 2024. godine nije bio u posjedu, odnosno da je posjed napustio u jesen 2021. godine, pa tužiteljica od njega ne može niti tražiti predaju u posjed. U smislu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu tužiteljica kao vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva od tuženika njezino vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a budući da tužiteljica nije dokazala da se tuženik nalazi u posjedu, valjalo je i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 9. svibnja 2024. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 26. lipnja 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 24. rujna 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 6. studenog 2024. godine 200,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 275,00 eura, tj. ukupno 1.375,00 eura.

U Đakovu, 6. studenog 2025. g.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku