REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Požegi
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: K-125/2018-89
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sutkinji Meliti Adamek Mlinac uz sudjelovanje zapisničara Marijane Glück, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AŠ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj K-DO-215/2017- 25 od 28. kolovoza 2018. nakon održane javne rasprave dana 6. studenog 2025. u nazočnosti više državnoodvjetničke savjetnice pri Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi DŠ, okrivljenika AŠ osobno uz branitelja po službenoj dužnosti MŠ i oštećenika osobno, istoga dana objavio i
p r e s u d i o j e
I Okrivljenik AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i HŠ, rođene D, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, geodetski tehničar, sa završenom srednjom školom, nezaposlen, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, lošeg imovnog stanja, bez vojnog čina, bez odlikovanja, ranije osuđivan, vodi se drugi kazneni postupak pred OS u Šibeniku i OS u Zagrebu
k r i v j e
što je :
u vremenskom razdoblju od lipnja do studenog 2017., u Murteru, Zagrebu i Pleternici, s unaprijed stvorenim nakanom da se nepripadno materijalno okoristi, CŠ i IŠ, s kojima je sezonski radio u Murteru, neistinito se predstavio kao voditelj konobara u restoranu na području skijališta Kitzbühel, u Republici Austriji, te da im može srediti posao konobara u tom restoranu, u što su mu imenovani povjerovali, i na njegovo traženje, vjerujući mu da je to potrebno za ishođenje dokumentacije potrebne za predstojeći rad u Austriji, izvadivši potvrde o nekažnjavanju, za troškove prijevoda tih potvrda na njemački jezik, predali mu iznos od po 500,00 kuna svaki, a potom na ime rezervacije smještaja potrebnog im za obećane sezonske poslove u Austriji i iznos od po 2.500,00 kuna svaki, potom ih u osobnim i telefonskim kontaktima uvjeravao da će započeti s radom u studenom 2017. ili da će im u cijelosti vratiti novac, nakon čega im se više nije javljao, pa na taj način CŠ i IŠ oštetio za iznos od po 3.000,00 kuna svakog, odnosno iznos od ukupno 6.000,00 kuna zadržao za sebe,
d a k l e, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ih u zabludi i time ih naveo da na štetu svoje imovine nešto učine,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, pa se okrivljenik
na temelju članka 236. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
II Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenicima CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i oštećeniku ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te se nalaže okrivljeniku AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] platiti CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 398,17 eur (tristo devedeset osam eura i sedamnaest centi) i ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 398,17 eur (tristo devedeset osam eura i sedamnaest centi) na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom.
III Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom AŠ se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak branitelja po službenoj dužnosti o kojem trošku će sud donijeti posebno rješenje, trošak svjedoka i paušalni trošak u iznosu od 50,00 eur (pedeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo (dalje u tekstu ODO) u Požegi podiglo je optužnicu broj K-DO-215/2017-25 od 28. kolovoza 2018. protiv okrivljenog AŠ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11.
2. Okrivljenik je očitujući se o optužnici ODO Požega na raspravama održanima 4. prosinca 2023. i 2. listopada 2025. očitovao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ovom optužnicom.
3. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenog AŠ na raspravi 6. studenog 2025. (list 263 K spisa) te pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenog kod PU istarske, Sektora kriminalističke policije od 26. travnja 2018. temeljem članka 208. a ZKP/08 (list 56-58 K spisa) te je reproducirao DVD snimku ispitivanja.
3.1. U dokaznom postupku sud je na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 po prijedlogu ODO Požega, a uz suglasnost okrivljenika pročitao i pregledao ispis komunikacije između okrivljenika i oštećenika CŠ, ispis komunikacije između okrivljenika i oštećenika IŠ.
3.2. Za potrebe ovoga postupka sud je saslušao i svjedoke radi utvrđenja spornih okolnosti i to CŠ na ročištu kod ovoga suda 2. listopada 2025. (list 247-248 K spisa) te je pročitao zapisnik o ispitivanju kod ODO Požega od 14. prosinca 2017. (list 15-18 K spisa), zatim je saslušao svjedoka IŠ na raspravi 2. listopada 2025. (list 248-250 K spisa) te je pročitao zapisnik o njegovom ispitivanju pred ODO Požega od 14. prosinca 2017. (list 33-36 K spisa) i kod PP Makarska temeljem naloga ODO Požega broj K-DO-215/2017-14 od 18. lipnja 2018. (list 76-77 K spisa). Nadalje na ročištu kod ovoga suda dana 6. studenog 2025. sud je saslušao predloženog svjedoka GŠ (list 261-262 K spisa).
3.3. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 sud je po službenoj dužnosti pregledao izvod iz prekršajne evidencije okrivljenika od 2. svibnja 2025. (list 203-204 K spisa) i izvod iz kaznene evidencije okrivljenika od 2. svibnja 2025. (list 205- 207 K spisa).
3.4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog za pribavu potvrde o uplati u hotelu Red Eagle Kirchberg in Tirol budući da je sud držao da je izvođenje ovoga dokaza neprikladno bez potpunijih podataka u smislu brojeva računa, datuma uplate i slično.
3.5. Nadalje sud je tijekom postupka na temelju odredbe članka 25. ZKP/08 odbio prijedlog okrivljenika za spajanjem ovoga postupka sa postupkom koji se pod brojem K-103/2019 vodi kod Općinskog suda u Šibeniku budući da smatra kako isto nije oportuno imajući u vidu fazu postupka pred Općinskim sudom u Šibeniku što je utvrdio uvidom u sustav e-Spis.
4. U ovome postupku nije bilo sporno da je AŠ zajedno sa oštećenicima radio kao sezonski radnik na Murteru te da je zajedno s njima živio u stanu kao i da su oštećenici bili upoznati sa činjenicom da okrivljenik zimske sezone radi na skijalištima u Austriji i Njemačkoj.
4.1. Sporno je međutim da li je okrivljenik ponudio oštećenicima da im pomogne u pronalasku zaposlenja u Austriji tijekom zimske sezone s namjerom da ih prevari pa da je upravo ovakvim svojim ponašanjem počinio i kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.
5. U svojoj obrani okrivljeni AŠ iskazao je kako je s oštećenicima radio zajedno na sezoni na Murteru, on da je vodio Macarenu i bio najbolji zaposlenik te je bio zadužen za njih kao najstariji, a oni su radili kao konobari. Tamo da je radila i njegova tadašnja djevojka NŠ. U razgovoru su ga pitali što on radi preko zime, a on da je rekao da radi u Austriji gdje je bio do drugog mjeseca 2025. godine, te su ga zatim ispitivali kako oni mogu doći gore i kome se mogu javiti. Iskazao je kako im je on samo rekao gdje da plate smještaj i gdje će raditi, a to je bilo u Kirchberg u Tiloru gdje je radio i okrivljenik, ali premda im je omogućio sve informacije i podatke oni su i dalje tražili da im sve on radi. Trebali su pribaviti potvrdu o nekažnjavanju i napraviti putovnice jer Hrvatska tada nije bila u EU te su se morale pribaviti radne dozvole. Odlučili su pribavljati putovnicu žurnim postupkom što je puno skuplje nego redovnim putem, a to su činili zato što su čekali do posljednjeg trenutka. GŠ i IŠ su sami preveli svoje potvrde o nekažnjavanju. Što se tiče smještaja on im je rekao da smještaj košta 350,00 eura i da su to mogli dijeliti s nekim pa bi trošak bio manji, ali oni su svi odlučili da će biti sami u sobi jer su željeli dovoditi cure. Po završetku sezone nisu imali više novaca, samo je IŠ dao 2000 kuna i UŠ 2500 kn. GŠ i CŠ su ranije završili sezonu jer su dobili otkaz i nisu dali ništa novaca. Nakon kraja sezone došli su kod okrivljenika u Zagreb i prespavali te tražili od njega da i oni dođu, ali da plate poslije, odnosno da im on pomogne. Okrivljenik im je objasnio da je početak rada 4. prosinca i da nakon odrađenih 30 dana dobiju povrat novca koji su dali za smještaj. Isto tako navodi da im je rekao da će on dobiti 100 eura po čovjeku, ali samo ako oni zadovolje na radu te da im on ne može platiti smještaj. Nakon toga, CŠ je izvukao članak iz 2013. godine o okrivljeniku i jednom njegovom prijatelju koji ga je i doveo na rad u Austriju i svi su odjednom počeli tražiti novac. No međutim, tražili su i ono što nisu dali pa on nije pristao. UŠ je došao pred okrivljenikov stan u [adresa] i prijetio se njegovoj tadašnjoj djevojci pa mu je ona dala novce koje je tražio. Iskazao je kako je poslije imao problema i sa šefom jer je sve to kasnilo, a oni su bili neozbiljni, a sezona se približavala. Bio je plan i da on i šef dođu s njima razgovarati, ali je to propalo. Problemi su počeli jer okrivljenik nije htio vratiti što nije dobio. Napomenuo je kako je od novca koji je primio platio dvije sobe za smještaj u ukupnoj vrijednosti 700 eura i taj novac nije mogao dobiti nazad. U konačnici, naveo je kako ispada da je UŠ dao svoj novac.
Ranije tijekom postupka ispitan kod ODO Požega okrivljenik AŠ naveo je da je CŠ i IŠ upoznao u Beach baru Macarena na Murteru. CŠ je radio s njim, a IŠ u [adresa] u restoranu kod istog vlasnika. Preko zime radi sezonski u Kitzbühelu. Pitali su ga da li bi i oni mogli tamo sezonski raditi. Nije im rekao da je voditelj restorana, već da je djelatnik, da može pitati da li imaju potrebu za radnicima i predložiti ih ako žele doći. Ni jedan od njih nije dao 500,00 kn za potvrdu o nekažnjavanju, to su sami vadili u Šibeniku, jer nisu bili na adresi prebivališta. Trebali su je podignuti i prevesti na njemački jezik. To su radili sami svojom voljom. Samo je IŠ dao mu 1.500,00 kn uplatom na njegov Super Sport račun. CŠ mu ništa nije dao. Nisu mogli isposlovati radnu dozvolu, jer niti jedan od njih nije imao znanje njemačkog jezika, a bila je potrebna B1 razina. Ni jedan od njih nije htio platiti tečaj i završiti ga u Hrvatskoj tako da je došlo do problema kada je IŠ dao tih 1.500,00 kn. Za CŠ je platio smještaj u hotelu za radnike u Redigelu, Mocelstrashe u Kitzbühelu. Novac im nije bio vraćen samo zato što se IŠ i CŠ nisu htjeli pojaviti. Novac im treba vratiti pansion Redigel da su ga kontaktirali. Mogli su doći raditi na crno za početak kao što je i sam tako radio 2012., ali oni to nisu htjeli zbog čega više ništa nije mogao učiniti. Od njih nije uzeo 6.000,00 kn, samo 1.500,00 kn od IŠ, a s tim novcem je platio smještaj u Redigelu. Taj novac bi im bio vraćen da su došli na radno mjesto uz koji je išao i smještaj s dva obroka. Oni su podnijeli kaznenu prijavu zato što IŠ nije vratio taj novac te im rekao da se obrate hotelu u Redigelu. Smatra da nije dužan dati mu novac za nešto što on nije htio ispoštovati, što nije dobio potvrdu za B1 razinu njemačkog jezika i što ne zna njemački jezik, a htio je raditi. Trebali su platiti još 2.000,00 kn za tečaj njemačkog jezika. Problem je nastao jer su pročitali članak da je nekoga prevario. Rekli su mu da mu ne vjeruju i da će to riješiti. Rekao im je datum 4. prosinca a ne u studenom. Oni nisu htjeli čekati, a smještaj je već bio plaćen. Morao je odustati, jer niti jedan nije htio doći i raditi na crno, jer se boje kazne. Nije ih namjeravao prevariti. Dobije proviziju od 100 eura po čovjeku kojeg dovede raditi, bilo na crno, bilo s papirima.
6. Uvidom u ispis komunikacije između okrivljenika i oštećenika CŠ utvrđeno je da su okrivljenik i oštećenik CŠ kontinuirano komunicirali vezano uz dogovaranje oko plaćanja i odlazaka na rad. Na strani 8. K spisa vidljivo je kako okrivljenik AŠ oštećenom CŠ šalje poruku kako će mu on platiti i da će oni njemu vratiti kada dođe dozvola. Nadalje vidljive su i poruke iz kojih oštećenik CŠ okrivljenika traži ime hotela, a zatim i komunikacija vezana uz članak kao i vezano uz radne dozvole, a koje su ostale neodgovorene od strane okrivljenika u smislu da će ih o svemu obavijestiti kada bude trebalo.
6.1. Uvidom u ispis komunikacije između okrivljenika i oštećenika IŠ gotovo identično kao i u ranijem ispisu komunikacije vidljivo je kako AŠ od oštećenika traži putovnicu kao i dodatne slike, i da ih okrivljenik uporno uvjerava kako će sve biti u redu te da će im vratiti njihove novce drage volje pa čak i najavljuje svoj dolazak u [adresa] kod oštećenika zajedno s gazdom, dok istovremeno oštećenici od njega potražuju povrat novaca koje okrivljenik izbjegava navodeći da čeka račune svih oštećenika pa da odjednom izvrši isplatu.
7. Radi utvrđenja spornih okolnosti konkretnom postupku sud je ispitao svjedoke CŠ, IŠ i GŠ.
7.1. Oštećenik CŠ saslušan u svojstvu svjedoka iskazao je kako je radio sezonu na Murteru, Slanica u Beach baru Macarena. Tamo je radio i okrivljenik i svi su se zajedno družili. Spomenuo im je kako on radi u Austriji sezonu i da im može pomoći, što se njemu jako svidjelo i želio je probati. Odmah je rekao da treba dati kauciju za smještaj, zatim da treba prevesti potvrdu o nekažnjavanju i sl. što je sve trebalo platiti. Novce da su mu davali u više navrata na ruke, ne na račun jer je on tako tražio, a zbog proteka vremena od više od osam godina nije se mogao sjetiti više svih iznosa točno, ali zna da je trebalo na ime smještaja dati nekih 2500-3000 kn, trebalo je platiti prevođenje potvrde o nekažnjavanju, zatim izraditi brze putovnice i sl. U početku je on odgovarao i na poruke i čuli su se, bili i kod njega u Zagrebu, a trebali su sa poslom krenuti u studenom. Nakon nekog vremena prestao se javljati i oštećenik nikada nije otišao na sezonski rad. Nadalje je iskazao da koliko on zna, okrivljenik je tada radio kao voditelj konobara u Austriji i obećao je da s te pozicije može zaposliti njih kao radnike. Nadalje je potvrdio da je osim njemu i II.oštećeniku IŠ ovako obećanje dao i dvojici iz [adresa] i to GŠ i UŠ i još jednom dečku koji nije pokrenuo postupak, TŠ. Iako su ga ispitivali okrivljenik im nikada nije rekao ime osobe koja će ih u Austriji zaposliti, spominjao je neka imena hotela, ali razgovori o zaposlenju nikada nisu došli u tu fazu da bi rekao te informacije. Potvrdio je i kako nisu provjeravali ništa vezano uz dokumentaciju i slično kada su dogovarali posao, ali je po povratku sa sezone GŠ poslao poruku o tome kako je našao neke informacije na internetu iz kojih proizlazi da je okrivljenik i drugima obećavao posao i da će ih vjerojatno zavaljati za novac uz komentar "ne idemo mi u Austriju". Nadalje je iskazao da, koliko je njemu poznato, nitko nije zvao ambasadu radi provjeravanja podataka o zaposlenju, a kada mu je predočen dio iskaza koji započinje riječima "naime, cijelo vrijeme sam ga pitao" a završava "te me o tome obavijestio" oštećenik je iskazao da, ako je tako ranije iskazivao onda je to točno, ali da je od događaja prošlo već osam godina i ne sjeća se svih detalja. Također je pojasnio na posebno pitanje okrivljenika o tome ako se smještaj plaćao jednokratno, kako je on novac davao u više navrata, da je smještaj platio jednokratno, a novac za prevođenje i izdavanje brze putovnice da je dao unaprijed. Nadalje da je moguće da ga je okrivljenik pitao da li želi sam prevesti potvrdu o nekažnjavanju ili želi da on to učini i da nije prespavao kod njega u Zagrebu, ali da misli da su ga posjetili u njegovu stanu i da je s njim bio GŠ iz [adresa]. Nadalje na pitanja okrivljenika svjedok je iskazao da ne zna točan datum kada je trebao početi raditi, da se ne sjeća da mu je okrivljeni javio da treba položiti tečaj u školi Intelekta i da su kaznenu prijavu podnijeli po povratku sa sezone i nakon što su malo provjerili informacije koje im je okrivljenik davao, a ne sjeća se točno datuma. Nadalje da je postupak pokrenuo zato što nije dobio posao, nisu mu vraćeni novci i bio je mlad i ljut zbog svega što se dogodilo. Ispitan kod ODO Požega svjedok CŠ iskazao je da je u mjesecu svibnju 2017. otišao sezonski raditi u Murter u beach bar kao konobar gdje je imao osiguran i smještaj. Nakon oko tri tjedna u isti bar u kuhinju je došao raditi i okrivljenik te je također imao smještaj osiguran kod vlasnika beach bara. Počeli su se družiti, jer su spavali u istoj kući i radili na istom radnom mjestu. Postali su jako dobri tijekom ta dva i pol ili tri mjeseca te nije imao razloga posumnjati u okrivljenikove namjere. Okrivljenik mu se predstavio kao voditelj konobara u jednom restoranu u Austriji u blizini skijališta Kitzbühel te ponudio posao konobara u istom restoranu u Austriji. To ga je jako zainteresiralo, jer u Hrvatskoj radi samo preko ljeta i to sezonski na moru. Pristao je na okrivljenikovu ponudu. Na okrivljenikovo traženje krajem srpnja je u Šibeniku pred Općinskim sudom izvadio potvrdu o nekažnjavanju te predao 500,00 kn okrivljeniku za njezino prevođenje i slanje u Austriju. Okrivljenik je ostao na sezoni do sredine kolovoza te nakon odlaska u Zagreb zahtijevao daljnji iznos od 2.500,00 kn radi rezervacije smještaja hotela u Austriji u kojem bi boravio zbog posla koji mu je obećao. U Murteru je radio do sredine rujna te je zajedno sa svojim prijateljem iz [adresa] GŠ, a kojem je okrivljenik također obećao zaposlenje, otišao do okrivljenika u Zagreb gdje su i prespavali kako bi mu dao iznos od 2.500,00 kn smještaj. Osim novca, okrivljenik je tražio da izvadi i putovnicu radi vađenja radne vize, odnosno dozvole za rad koju je fotografirao i poslao mu. Na isti način su postupili i njegova dva prijatelja iz [adresa] te prijatelj IŠ. Potom mu je okrivljenik u telefonskim razgovorima na njegove upite kada će to sve biti riješeno i kada će moći ići raditi, odgovarao da ne zna gdje je zapelo, ali da su papiri predani u austrijskoj ambasadi u Zagrebu, da će im vratiti novac koji im je uzeo. Okrivljenik mu se mjesec dana nakon odlaska od njega iz Zagreba prestao javljati na mobitel. GŠ iz [adresa] je nazvao ambasadu zajedno i saznao da okrivljenik u ambasadu nije nikakve papire predao. Kada se prestao javljati na mobitel, posumnjali su u prevaru, pa su upisali njegovo ime na Internet nakon čega je izbačen članak iz kojeg proizlazi da je okrivljenik prevarant, odnosno da je prevario nekoliko osoba.
7.2. Ispitan na raspravi kod ovoga suda 2. listopada 2025. oštećenik IŠ iskazao je da je radio na Kornatima, a GŠ i AŠ su radili na Murteru. Njihov šef imao je curu koja ima restoran na Kornatima i on je radio u tom restoranu, ali su se svi zajedno družili, gotovo cijelu sezonu. AŠ da se sam pohvalio kako zimsku sezonu radi u Austriji, što se njima jako svidjelo i tek im je nakon nekih mjeseca dana predložio da i oni idu s njim, a tek naknadno je rekao da je isto potrebno platiti i dio za smještaj, prevođenje papira i izradu brze putovnice. Koliko je on shvatio trebali su početi raditi u desetom ili jedanaestom mjesecu, i on je na ime navedenih troškova platio ukupno 3000 kn u gotovini na ruke, bez ikakve potvrde jer je tada bio mlad i naivan. Oni su svi spavali u istoj kući, a on da je radio na Kornatima i povremeno prenoćio u toj kući na Murteru. Čuli su se još nekih mjesec dana nakon sezone, a poslije toga je prestala sva komunikacija te ih je okrivljenik blokirao na faceu i blokirao im je telefonske brojeve. Kasnije su ukucavši njegovo ime na Google saznali da je on već ranije na isti način prevario neke dečke u Puli i njegovo je ime navedeno pa su se zato odlučiti i prijaviti ga u PP Pleternica. O ovome nitko nije ništa rekao nego je to saznao kada je ukucao njegovo ime u Google. Nije pokušao tražiti od okrivljenika svoj novac jer nije mogao stupiti s njim u kontakt. Blokirao ih je na faceu i općenito blokirao je na telefonu njihove brojeve. Naime, komunikacija je uglavnom išla preko Mesengera, a kada im je blokirao profil više ga nisu mogli kontaktirati. Kao razlog nerealizacije zaposlenja nije ništa specifično naveo nego je stalno odgovarao, čeka se ovo ili ono i sl. i stalno se nešto čekalo. Preslik komunikacije odnosno schreenshot razgovora predali su u spis. Svjedok je nadalje iskazao da nije bio prisiljen dati novac, okrivljenikova je priča bila dobra, radio je s njegovim najboljim prijateljem cijelo ljeto i u tom trenutku nije ništa sumnjao. Koliko se sjeća, dao je oko 3000 kuna, a moglo je biti samo više, a nikako manje. Okrivljenik da im je pokazao slike restorana i slike kreveta koji bi trebali biti smještaj koji su platiti, ali nikada nije rekao niti ime hotela niti ime restorana niti s kime je trebao biti na smještaju. Njih pet je dalo novac zajedno i pretpostavili su da će biti zajedno. Nadalje odgovara kako inače ne daje novac tako bez potvrde, ali da je bila riječ o situaciji gdje su s njim živjeli i radili cijelo ljeto i znao je da su dali novac za koji su kao dvadesetogodišnjaci radili cijelo ljeto. Na posebno pitanje okrivljenika odgovorio je kako je porukama tražio povrat novaca od njega, a novac je tražio kada je shvatio da je prevaren. Nadalje, da nije znao okrivljenikovu adresu i tek kada je u Google tražilicu upisao njegovo ime i prezime saznao je da je iz [adresa] te da je prijatelj s OŠ, a da ne zna da li je CŠ spavao kod njegove kuće.
Oštećenik IŠ, ispitan kao svjedok kod ODO Požega je iskazao da je 1. svibnja 2017. otišao na sezonski rad u Šibenik u Solaris. Dana 1. lipnja 2017. se prebacio na Kornate na bolji posao. S obzirom da se dugogodišnji prijatelj CŠ nalazio na sezonskom radu u Murteru, znao je dolaziti kod njega na dva tri dana kada bi ga pustili šefovi. Tijekom tih druženja, upoznao je i okrivljenika koji je s CŠ živio u istoj kući te radio u istom kafiću. Okrivljenik se s njima intenzivno družio, a naročito s CŠ. S okrivljenikom je bio u kontaktu preko SMS poruka, poziva te poruka putem facebook aplikacije Messenger. Okrivljenik mu je rekao da je voditelj konobara u jednom restoranu u blizini skijališta Kitzbühel. Kako stalno rade sezonski, mogućnost rada u Austriji s činila kao idealna prilika. Okrivljenik je rekao samo da riješi putovnicu i potvrdu o nekažnjavanju kako bi on mogao započeti s procedurom njegovog zaposlenja, koje dokumente je i ishodio. Na traženje okrivljenika, u Murteru mu je predao 500,00 kn za prijevod potvrde o nekažnjavanju. CŠ je za njega dao okrivljeniku 100 eura za potrebe rezervacije hotelskog smještaja u kojemu bi spavali dok bi radili u Austriji, dok je u kolovozu 2017. okrivljeniku dao dodatnih 600,00 kn, a u listopadu putem SuperSport računa uplatio 1.200,00 kn, sve za taj smještaj i na traženje okrivljenika. Bio je u kontaktu s okrivljenikom pri čemu ga je ispitivao kada započinje s radom i kada će se riješiti papiri na što mi je okrivljenik odugovlačio i govorio da ne zna u čemu je problem. Saznao je da im je lagao da su papiri u ambasadi, jer su tamo nazvali te su im rekli da nikakvi papiri na njihovo ime nisu predani. Dečki iz [adresa] su upisali osumnjičenikovo ime na Internet te su izbačene stranice iz kojih je vidljivo kako je on prevario više osoba prije par godina, a vijest je bila objavljena u "Crnoj kronici". Nakon toga je GŠ iz [adresa], koji se tijekom ljeto družio sa njim i CŠ, nazvao okrivljenika i prezentirao mu navedeni novinski članak. Okrivljenik mu je na to rekao da su si sami krivi što to nisu provjerili prije nego što su mu dali novac, jer on to nije nikada skrivao. Okrivljenik mu je obećavao vratiti novac koji mu je predao radi rješavanja posla u Austriji. Potom je izgubio kontakt s okrivljenikom koji ga je oštetio za iznos od oko 3.050,00 kn.
7.3. Svjedok GŠ na raspravi kod ovoga suda iskazao je kako su svi zajedno radili sezonu na Murteru. Okrivljenik je radio u Fast foodu Roki, a ostali u caffe baru Macarena. Kako su radili i družili se cijelu sezonu od nekoga je krenula priča o radu u Austriji te je i on bio zainteresiran, a pošto je bio najbolji s okrivljenikom pitao ga je zašto on osobno nije pozvan u Austriju. Njegov je odgovor da ako želi onda može ići. Dogovor je bio da treba platiti smještaj od 3500 kn, trošak pribavljanja radne dozvole te prevesti papire i putovnicu što je također koštalo 50,00 eur. Naime, okrivljenik se predstavio za voditelja restorana koji je zadužen i za nabavu osoblja, a oni da su mu vjerovali kao prijatelju. Naime oni se svi i danas druže kao prijatelji pa su isto očekivali i od njega. Nadalje je iskazao kako je su na vijestima izvještavali o radnim dozvolama koje se izdaju u Austriji i da je njegova priča pratila ove vijesti, ali kako su vijesti jenjavale shvatili su da više njegova priča ne stoji. On i 4-oštećeni su bili na kavi i on je utipkao njegovo ime u Google, te mu je odmah izbačen naslov " AŠ iz [adresa] prevario tri radnika za rad u Austrijskim Alpama". IV-oštećeni UŠ je također pokrenuo postupak protiv okrivljenika i to zbog istog razloga. Kada je ovo pročitao protrnuo je i odmah ga nazvao i pitao da li će ih zeznuti, a on je rekao da je u nekom poslu i da će ga nazvati jer ga je vijest zatekla. Nazvao ga je za nekih 15-20 minuta i ispričao priču da je to njegov kum prijatelj te da su oni i njega zeznuli vezano uz radnike. Nadalje iskazuje kako su ga pokušali kasnije kontaktirati, ali se nije javio. Jedino nakon nekoliko mjeseci su nazvali s broja koji možda nije imao memoriran pa se javio ali čim su mu rekli "Hej M" odmah je poklopio. Face je obrisao, a niti pokušaj komunikacije putem njegove tadašnje djevojke nije uspio. Potvrdio je da mu je poznato gdje okrivljenik stanuje u [adresa] i da je bio kod njega i to samo jednom i da je stan bio tek useljen, a od osobnih stvari da je vidio samo sliku oca i možda sestre. On mu je predao ukupno 3000 kn, a od prestanka sezone do trenutka kada su shvatili da neće ići u Austriju na rad da je prošlo oko tri mjeseca, inače sezonu radi kako bi imao novca preko zime ali je sada sav ušteđeni novac predao kako bi ostvario rad u Austriji. Na posebno pitanje okrivljenika iskazao je kako nema potvrdu da mu je predao novac i da zna da se potvrda o nekažnjavanju vadi na sudu i da ne zna da li se vađenje iste plaća, kao i da je točno da je okrivljenik njima doista nudio više mogućnosti da oni to sami pribavljaju, ali da su oni u njega imali povjerenja i da im se to činilo najlakše. Iskazuje da ne zna točan datum kada se trebao prijaviti u Austriji, misli da ga je znao, ali je zaboravio i da su sve pokrenuli zbog toga što su već počeli sumnjati kako su se vijesti o radnim vizama smanjivale, a iste nisu došle njima na kućnu adresu, a već su dugo čekali, kao i da je navedeni članak samo je do kraja poljuljao njihovo povjerenje. Nadalje je iskazao kako im je okrivljenik govorio da je papire predao u ambasadu i da te navode nisu provjeravali, a kada mu je predočen dio iskaza svjedoka koji započinje riječima "ja sam počeo sumnjati" a završava "ne idu preko njih" iskazao je da se ne sjeća ovog djela iskaza ali da je moguće da je tako iskazivao.
Ispitan kod ODO Požega svjedok GŠ je iskazao da je u lipnju 2017. radio kao konobar na plaži u Slanici u mjestu Murter. Radio je zajedno s CŠ u Beach baru Macarena na Murteru, a upoznao ga je još 2016. kada su zajedno sezonski radili u hotelima Solaris u Šibeniku. U Murteru su bili smješteni kod vlasnika lokala RŠ. Na tom poslu, u fastfoodu Roki koji je bio u sklopu navedenog bara, radio je i okrivljenik s kojim su se družili, jer su boravili s njim u istoj kući i radili na istom radnom mjestu. Smatrali su ga svojim prijateljem. Rekao im je da preko zime radi kao voditelj konobara u jednom restoranu u Austriji u blizini skijališta Kitzbühel. Pitao je okrivljenika da li može i njemu srediti posao u Austriji preko zime na što mu je on rekao da može i da mu ne treba ništa plaćati za to. Za posao u Austriji pitao ga je i CŠ, IŠ, UŠ i ŽŠ. Okrivljenik je rekao da će im svima srediti posao u Austriji, da trebaju napraviti putovnice zbog radne dozvole, pa su svi pokrenuli žurni postupak za izradu putovnica. Kada su napravili putovnice okrivljenik im je rekao da trebaju na Općinskom sudu izvaditi potvrde o nekažnjavanju te za njihovo prevođenje i slanje u Austriju dati mu svatko po 500,00 kn. Sva su petorica na Murteru okrivljeniku predali potvrde o nekažnjavanju i novčane iznose od po 500,00 kn. Nakon nekog vremena prešao je raditi u Primošten te je preko mobitela stalno kontaktirao s CŠ, ĐŠ, UŠ i TŠ. Ne zna točno kada mu je CŠ javio da je okrivljenik otišao u Zagreb, te su i nadalje vjerovali da će im pomoći zaposliti se u Austriji i srediti papire. U rujnu ili listopadu 2017. se čuo s okrivljenikom koji mu je rekao da je došlo do problema sa smještajem u Austriji i da bi mu trebali platiti svatko po 2.500,00 kn kako bi im osigurao smještaj u Austriji. Tada je prvi puta posumnjao u okrivljenikove namjere, ali mu je ipak vjerovao jer su preko ljeta bili u dobrim odnosima te je zvučao dosta uvjerljivo. Ne sjeća se točno kada je s CŠ svojim automobilom otišao u Zagreb gdje su okrivljeniku svaki od njih dali po 2.500,00 kn i tu večer su spavali kod njega. Okrivljenik im je tada rekao da će papiri doći do 1. studenog 2017. što su mu povjerovali. Sad zna da mu je UŠ uplatio novac putem sportske kladionice, ŽŠ mu predao novac na ruke, dok za IŠ ne zna način, ali zna da mu je predao taj novčani iznos. Potom se nekoliko puta čuo s okrivljenikom koji mu je govorio da su papiri predani u austrijsku ambasadu, ali da je došlo do nekog zastoja, a potom da su papiri stigli u Zagreb, ali da se raspoređuju po županijama, pa da treba malo duže čekati. Zbog toga je nazvao austrijsku ambasadu u Zagrebu koji su mu rekli da se takvi papiri ne rade preko njih. Nedugo zatim je na internetsku tražilicu Google upisao okrivljenikovo ime, na što mu je izašao članak crne kronike u nekim novinama u kojem je pisalo da je AŠ prevarant koji je prevario nekoliko osoba. Odmah je o tome obavijestio CŠ, IŠ, TŠ i UŠ. Dogovorili su se da neće ništa poduzimati dok ne vide što će okrivljenik dalje činiti. Potom je otprilike tjedan dana preko mobitela komunicirao s okrivljenikom koji mu je govorio da će sve biti riješeno i da pripremi kofere. Na dan kada mu je rekao da bi mogao ići u Austriju ga je nazvao, ali mu se okrivljenik nije javljao. Inače je okrivljenik imao više brojeva mobitela, ali se više niti na jedan od njih nije javljao. Okrivljeniku je više puta slao poruke na WhatsApp, ali mu nije na njih odgovorio, iako je vidio da je te poruke pročitao. I sam se osjeća prevarenim za iznos od 3.000,00 kn.
8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio činjenično stanje kako je opisano u izreci presude.
8.1. Naime, sud je radi utvrđenja činjenica koje su sporne u ovome postupku proveo dokazni postupak koji se prvenstveno temeljio na iskazima svjedoka koje je sud cijenio istinitima jer su iskazivali jasno i određeno, odgovorili su na sva postavljena pitanja, dok su njihovi iskazi sukladni kako međusobno, tako i sa materijalnom dokumentacijom pročitanom tijekom dokaznog postupka. Nadalje, svi svjedoci su u bitnome oba puta identično iskazivali, a iskazi svih svjedoka su također sukladni i obrani okrivljenika u onom dijelu u kojem ju je sud cijenio istinitom. Svi svjedoci (i oštećenici i svjedok GŠ) u ovome su postupku istovjetno iskazivali, te su potvrdili kako im je okrivljenik rekao da radi na poslovima tijekom zimske sezone u Austriji, da je tamo glavni konobar i ovlašten da dovođenje ljudi na rad u Austriju kao i da ih je okrivljenik izvijestio kako je za odlazak na rad u Austriju potrebno unaprijed snositi određene troškove i to smještaja za prvi mjesec, prijevoda dokumentacije, ali da je potrebno zatražiti radnu dozvolu. No međutim, evidentno je kako okrivljenik nije imao namjeru ispoštivati dogovor prema okrivljenicima bez obzira uplatili li oni potrebne troškove ili ne. Naime, već kada je na sebe preuzeo obvezu pribave potrebne dokumentacije u smislu zahtijeva za izdavanje radnih dozvola, evidentno je da iste nije zatražio. Naime, prema iskazima samih svjedoka oni su i sami nakon što su utvrdili kako okrivljenik izbjegava njihove pozive i upite sami kontaktirali ambasadu i utvrdili kako zahtjev za njihove radne dozvole nije niti podnesen. Nadalje, nakon što su ga oštećenici suočili sa svojim sumnjama vezanim uz nedolazak radnih dozvola tako i vezano uz članak o njemu, njegova je reakcija bila blokada kontakta sa oštećenicima. Nadalje ovakva obrana okrivljenika nije niti u skladu s utvrđenjima suda iz ispisa korespondencije okrivljenika s oštećenicima OŠ i ĐŠ, iz koje jasno proizlazi kako okrivljenik obećava rad u Austriji no isto ne potkrepljuje dokazima o izvršenim radnja usmjerenima na ispunjenje ovog cilja, nego i nadalje inzistira na razlozima izvan njegove moći. Upravo ovakav slijed postupanja okrivljenika prema mišljenju ovog suda pokazuje kako je evidentno da okrivljenik nije niti imao namjeru istima osigurati rad u Austriji.
8.2. Cijeneći obranu okrivljenik sud istom nije poklonio vjeru, naime okrivljenik se uglavnom branio tvrdeći da su oštećenici sami krivi za nastalu situaciju, da nisu platili smještaj svi što je bilo potrebno zbog osiguranja radne dozvole, nadalje da su mogli i sami prevesti svoje dokumente i posebice da nisu morali vaditi putovnice po žurnom postupku nego su mogli to učiniti na redovan način pa bi isto bilo znatno jeftinije. Nadalje je tvrdio kako su oštećenici sami krivi jer nisu ispoštovali sve potrebno za odlazak u Austriju, a da su čak i od njega tražili da im posudi novac potreban za osiguranje smještaja. Ovakvom vidu obrane sud nije poklonio vjeru budući da je isti prvenstveno suprotan utvrđenjima suda iz uvida u korespondenciju između okrivljenika i IŠ i CŠ iz kojih je jasno utvrđeno kako okrivljenik objašnjava kako moraju čekati dozvole i za kašnjenje se pravda upravo kašnjenjem dostave radnih dozvola, te nadalje ignorira njihove pozive za povrat novca pravdajući se da čeka račune svih kako bi izvršio pojedinačnu uplatu, iako je on bez problema primio uplatu na račun Super Sport. Nadalje okrivljenik u svojim navodima također uporno inzistira kako nitko od njih nema potvrdu da mu je novac predao, a upravo je ova tvrdnja pobijena u istoj korespondenciji u kojoj on ne osporava primljeni novac. Ovakvoj obrani sud nije poklonio vjeru, prvenstveno iz razloga što ista nije provjerljiva i potpuno je u suprotnostima utvrđenjima suda iz materijalne dokumentacije u spisu – ispisima korespondencije, a i iskazima svjedoka čijim je iskazima sud u potpunosti poklonio vjeru.
9. Iz svega dakle, proizlazi kako je okrivljenik svjesno svojim postupanjem oštećenicima CŠ i IŠ, te svjedoku ĆŠ obećao zaposlenje u Austriji iako je znao da to nije u mogućnosti, te zatim od njih uzeo novac na ime osiguranja potrebnog smještaja, prijevoda dokumenta iz Hrvatske i pribave druge potrebne dokumentacije, a sve u svrhu da se na ovaj način okoristi i za sebe zadrži uzeta sredstva od oštećenika. Nadalje ih je svojim postupcima držao u uvjerenju kako će obećano ostvariti i da će doći na posao u Austriju, pa tek nakon što su oštećenici sami u to posumnjali, iste blokirao kao kontakt brojeve i putem Facebooka, te na ovaj način izbjegao vraćanje novca koji je od istih preuzeo.
9.1. Člankom 236. stavak 1. KZ/11 propisano je da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Nadalje odredbom članka 52. KZ/11 propisano je kako je produljeno kazneno djelo počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.
9.2. Uvažavajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj je sud našao nesumnjivo dokazanim da je optuženik postupao na način kako ga tereti optužnica i da su opisanim ponašanjem okrivljenika AŠ ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11 protiv imovine – prijevara, kao i da je predmetno kazneno djelo počinjeno na način kako to predviđa članak 52. KZ/11.
10. Odredbom članka 47. KZ/11 koja propisuje kako će sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Pri tome visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Nadalje odredbom članka 23. KZ/11 propisano je kako na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
10.1. Poduzimajući gore opisane radnje koje ispunjavaju obilježja kaznenog djela okrivljenik AŠ je bio svjestan svojih radnji i želio ih je počiniti upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, postupajući pri tome s namjerom. Pri tome okrivljenik je bio ubrojiv budući da tijekom postupka nisu isticane niti bi bile utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da bi ubrojivost optuženika bila isključena ili umanjena, a optuženik je bio svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog svega navedenog razvidno je kako je okrivljenik AŠ u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost optuženika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11.
10.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotnu okolnost sud okrivljeniku AŠ cijenio činjenicu da je riječ o ranije osuđivanoj osobi i to višestruko kažnjavanoj zbog počinjenja kaznenih djela iz sfere kaznenih djela protiv imovine i drugih, pa je za zaključiti da je riječ o osobi koja svoja ponašanja teško usklađuje sa zakonskim propisima. U tijeku postupka sud je kao otegotnu okolnosti na teret optuženika cijenio činjenicu da su oštećenici u doba počinjenja ovog kaznenog djela na njihovu štetu bili iznimno mlade životne dobi i neiskusni, te stoga sud drži da je okrivljenik iskoristio njihovu naivnost i povjerenje i to upravo s namjerom.
10.3. S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku AŠ u odnosu na kazneno djelo protiv imovine – prijevaru, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1., za koju zakon propisuje kaznu zatvora od šest mjeseca do 1 godine, u svezi s odredbom članka 52. KZ/11 o produljenom kaznenom djelu, utvrdio kaznu zatvora u u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
10.4. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećenicima CŠ i oštećeniku ĐŠ te se nalaže okrivljeniku AŠ platiti CŠ iznos od 398,17 eur i ĐŠ iznos od 398,17 eur na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom.
10.5. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, sud smatra kako će se upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
11. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom AŠ se nalaže platiti sve troškove kaznenog postupka i to trošak branitelja po službenoj dužnosti o kojem trošku će sud donijeti posebno rješenje, trošak svjedoka i paušalni trošak u iznosu od 50,00 eur u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske
12. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.
U Požegi 6. studenog 2025.
Sutkinja
Melita Adamek Mlinac
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 4 istovjetna primjerka.
Dna:
1. ODO u Požegi, na broj K-DO-215/2017
2. AŠ, okrivljenik
3. Petar Kanić, branitelj okrivljenika
4. CŠ, oštećenik
5. IŠ, oštećenik