REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-1722/2024-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Anamarie Schmidt, u kaznenom predmetu protiv okrivljene JP zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118./18 i 126/19. – dalje KZ/11) povodom privatne tužbe I. privatnog tužitelja ĆP i II. privatnog tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, podnesene po opunomoćeniku Mari Mihočeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, od 7. srpnja 2020., nakon održane javne rasprave 6. studenog 2025., u prisutnosti I. privatnog tužitelja ĆP osobno, opunomoćenice Antee Brajković, odvjetnice u Zagrebu u zamjenu za VP, odvjetnika u [adresa], opunomoćenika II. privatnog tužitelja SP, odvjetnika u [adresa], okrivljene JP osobno uz branitelja Tomislava Grahovca, odvjetnika u Zagrebu te u odsutnosti predstavnika Il. privatnog tužitelja, rektora TP, a u odsutnosti svih 11. studenog 2025. objavio je, a 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013. – izmjene i dopune, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - u nastavku: ZKP),

okrivljena JP, OIB [osobni identifikacijski broj], kći J i Ć rođene V, rođena **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, po zanimanju sveučilišna profesorica, doktorat znanosti, udana, majka jednog punoljetnog djeteta, zaposlena na Sveučilištu u Zagrebu, s plaćom od 17.000,00 kuna, vlasnica kuće u kojoj stanuje i osobnog automobila Volvo C30, 2007. godina proizvodnje, vrijednosti oko 30.000,00 kuna, nema u tijeku drugi kazneni postupak, neosuđivana.

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da je

dana 14.6.2020. godine u Zagrebu, u cilju stvaranja neistinite i negativne predodžbe o privatnim tužiteljima i svjesna da iznesene tvrdnje nisu istinite, da bi naškodila predodžbi o privatnim tužiteljima u javnosti, u emisiji „Točka na tjedan“ N1 televizije kojoj je nakladnik trgovačko društvo ADRIA NEWS d.o.o. sa sjedištem u [adresa] emitiranoj u Zagrebu vezano za temu hrvatskih sveučilišta, za iste iznijela: i to u odnosu na I privatnog tužitelja: Tijekom koronakrize pojedini rektori i dekani ilegalno su ili povećali plaće ili zaposlili dvadesetak ljudi na račun poreznih obveznika“, a u donosu na II privatnog tužitelja na poseban upit voditeljice emisije na koje se dekane odnose prethodno navedene izjave izjavila „odnosi se na Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Osijeku i Sveučilište u Zadru uz blagoslov jasno rektora koji su očito davali takve signale i poruke da se to može“, a koje izjave su prenijeli i Slobodna Dalmacija, Nacional i Jutarnji list, te internetski portali www.jutarnji.hr, www.slobodnadalmacija.hr, www.seebiz.eu, www.tportal.hr, www.telegram.hr, www.index.hr te www.rtl.hr

dakle, pred drugim za nekoga iznijela neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je učinjena na drugi način tj. putem internetskog portala i televizije zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba

pa da je time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom - opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11

II./ Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP-a, I. privatni tužitelj ĆP i II. privatni tužitelj Sveučilište u Zagrebu dužni su na ime troškova kaznenog postupka naknaditi paušalnu svotu sudu u iznosu od 400,00 eura, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 te naknaditi nužne izdatke okrivljene i nužne izdatke i nagradu branitelja, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelji ĆP i Sveučilište u Zagrebu su 7. srpnja 2020. podnijeli po opunomoćeniku Mari Mihočeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba privatnu tužbu protiv okrivljene JP zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11.

2. Pozvana da se očituje o optužbi, okrivljena JP navela je da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su i pregledani dokazi u spisu i to preslike novinskih članka na listovima 5 do 18 spisa, zapisnik o obavljenom proračunskom nadzoru Ministarstva financija sa lista 35 do 48 spisa i odluka Vlade RH o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih državnim proračunom RH i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika državnog proračuna za 2020. godinu objavljenu u Narodnom novinama NN 41/20, dopis Sveučilišta u Zagrebu od 09. travnja 2020. i odluka objavljena u Narodnim novinama broj NN 58/20, dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja od 08. veljače 2020. od 04. siječnja 2018. od 02. veljače 2018. i od 12. svibnja 2020., materijalna dokumentacija na listovima 99 do 140 spisa te na listovima 146 spisa do 173 spisa, dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, od 16. lipnja 2025. sa lista 236 i 237 spisa. Razgledan je CD medij sa prilogom emisije dostavljen uz privatnu tužbu sa lista 2 spisa. U svojstvu svjedoka tijekom dokaznog postupka ispitani su I privatni tužitelj ĆP, JPĆ, ĆPĆ te PP. Na kraju dokaznog postupka ispitana je okrivljena te je pročitan izvadak iz KE sa lista 174 spisa.

4. U postupku za sud nije bilo sporno da je okrivljena JP **.**.2020. sudjelovala kao gost u emisiji "Točka na tjedan", N1 televizije, kao i da je prilikom gostovanja u navedenoj emisiji dala određene izjave koje joj se inkriminiraju podnesenom privatnom tužbom, a koje se odnose na privatne tužitelje, kao i da nije sporno da su izjave okrivljene prenijele novine kao i da su izjave objavljene na internetskim portalima novinskih nakladnika.

5. Sporno je bilo je li upravo okrivljena postupala na način kako je to navedeno u privatnoj tužbi, odnosno sporno je da li je okrivljena gostujući u televizijskoj emisiji iznijela neistinite činjenične tvrdnje, da bi naškodila predodžbi o privatnim tužiteljima u javnosti, svjesna da navedene izjave nisu istinite.

6. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka, okrivljena JP je navela kako u cijelosti ostaje pri obrani koju je iznijela na raspravi od 31. svibnja 2023. na listu 176 do 178 spisa te kako neće odgovarati na pitanja. Sud je potom pročitao obranu okrivljene od 31. svibnja 2023. na listu 176 do 178 spisa. Tada je okrivljena JP navela kako je njezina izjava na temelju koje se vodi ovaj postupak danas s njezine strane i to na televiziji N1 bez bilo kakve namjere da bilo kome nanese štetu. Navela je kako smatra da je dala izjavu vezano uz nešto što je tada bio djelokrug njezinih obaveza kao ministrice ali i njezina građanska obveza ukazivanja na trošenje sredstava iz državnog proračuna. Također, navela je kako i ona osobno radi na Sveučilištu u Zagrebu, s prekidima 30 godina i nikako nije imala namjeru naštetiti ugledu toj ustanovi. Smatra da je izjava dana u pogledu dokazivanja pogrešaka u radu, a kada je govorila kako o Sveučilištu tako i o rektoru, da nikako nije to smatrala kao govor protiv privatne osobe već isključivo protiv funkcije koju je tada obnašao privatni tužitelj. Okrivljena je navela kako privatno nema ništa protiv privatnog tužitelja jer je i ona prije 20 godina bila voditelj projekta u kojem je sam privatni tužitelj bio suradnik, u prilog tome da nije htjela naštetiti privatno rektoru govori i činjenica da za vrijeme dok se on nalazio u bolnici istome poslala poruku sa željama za brzo ozdravljenje. Ono što je rečeno u emisiji je rečeno na temelju materijalne dokumentacije i to informacija koje su dobivene ispisom iz COP-a i izvještaja stručnih službi Ministarstva i same državne tajnice. Vezano uz konkretni događaj zbog kojeg se vodi ovaj postupak navela je kako je obnašala funkciju ministrice i prije krize zbog korone i tada je imala nesuglasica sa nekim sveučilištima. Vezano uz konkretan događaj navela je kako je problem oko zapošljavanja na Sveučilištu u Zagrebu postojao i nakon što ona osobno više nije bila ministrica, a za vrijeme dok je rektor bio ĆP. Vlada je donijela odluku 2. travnja 2020., a koja je stupila na snagu 4. travnja 2020., a odnosila se na potrošnju sredstava državnog proračuna. Navedena odluka je de facto zabranila nova zapošljavanja neovisno o izvoru financiranja. Nakon donošenja te odluke Vlade postojao je izuzetak vezano uz zapošljavanja, a koji je mogao odobriti jedino ministar financija. Vezano uz tu odluku iz Ministarstva obrazovanja zatražili su jasnu proceduru u pisanom obliku od Ministarstva financija, a koja se odnosila na odluku Vlade i zapošljavanja, a sve kako bi istu proslijedili dalje. Navela je i kako su i nakon traženja vrlo brzo dobili uputu Ministarstva financija koja je proslijeđena sveučilištima, a u kojoj uputi je bila jasna procedura uz navođenje izuzetaka. Također je navela i kako su sveučilišta više manje postupala po navedenoj odluci, dok joj je poznato da je rektor Sveučilišta u Zagrebu poslao pisani dopis dekanima sveučilišta da tu odluku ignoriraju i da nastave raditi po dotadašnjoj praksi. Danas predani ispis je upravo ispis koji su u Ministarstvu dobili od stručnih službi, a odnosi se na ispis iz COP-a iz kojeg je vidljivo da su određeni ljudi upisani u navedeni sustav, COP (centralni obračun plaća), bez odobrenja. Za vrijeme trajanja i primjene odluke uočeno je da tri sveučilišta zapošljavaju mimo odluke i to je bilo Sveučilište u Zagrebi, Osijeku i Zadru i tada su upozoreni i ponovno su tražili daljnje tumačenje od Ministarstva financija koji su ponovno rekli isto, kao i da postoje izuzeci u zapošljavanju. Također, na rektoratu Sveučilišta u Zagrebu da je zaposlena osoba imenom MP s kojom je sklopljen ugovor o radu 29. travnja 2020., znači nakon stupanja na snagu odluke Vlade RH. Ono što je uslijedilo nakon te odluke jest da je sabor 18. svibnja 2020. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju državnog proračuna čiji je sadržaj u izmjeni bio sličnog kao i sama odluka, a to je bilo jasno da novih zapošljavanja nema jer su se sredstva usmjerila u saniranje krize. I nakon toga da je Sveučilište u Zagrebu nastavilo sa upisivanjem u COP i to konkretno u svibnju 2020., a Ministarstvo obrazovanja nikada nije zaprimilo pisani odgovor samog rektora. Navela je kako je nakon dva mjeseca od tih događanja i stupanja na snagu odluke, a u međuvremenu donošenja zakona u emisiji rekla kako postoji problem sa tri sveučilišta i to kako se osobe zapošljavaju od strane rektora i dekana. Ponovila je da je rektor Sveučilišta u Zagrebu poslao dopis svim sastavnicama da ignoriranju navedenu odluku. Također, a kako je to sam privatni tužitelj u svom iskazu naveo, zapošljavanje po fakultetima se vršilo isključivo uz suglasnost rektora jer da dekani nemaju ovlasti zapošljavanja bez prethodne suglasnosti rektora. Njezina izjava da je dana u širem kontekstu, a njezin stav kao osobe koja je obnašala dužnost ministrice jest da je rektor sam uz davanje suglasnosti zapošljavanja odgovoran za upravljanje cijelom ustanovom, a ne samo rektorata. Govorila je u javnom interesu, a ukazivala je na probleme u javnoj ustanovi koja je korisnik državnog proračuna, a obzirom da je i sama zaposlena na Sveučilištu u Zagrebu cijeli ovaj postupak joj je iznimno neugodan i njoj samoj radi štetu kako privatno tako i poslovno jer Sveučilište u Zagrebu financija sudske postupke u kojima se pojavljuju kao stranke. Zaključno je navela kako je izjava dana isključivo u smislu ukazivanja postojanja problema, a nikako ne s ciljem nanošenja bilo kakve štete kako ustanove tako i privatnog tužitelja.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka I. privatni tužitelj ĆP naveo je kako je formalno zaposlen u Sveučilišnom rektoratu Sveučilišta u Zagrebu koje se zapravo sastoji od 34 sastavnice koja je svaka za sebe pravna osoba i Rektorat ima svojstvo pravne osobe i sastavljen je od više stručnih službi, a rektor je taj koji donosi odluke o sistematizaciji radnih mjesta te promjeni te sistematizacije, dok je na stručnim službama da provede u propisani postupak zapošljavanja. Nadalje, naveo je da niti u jednom trenutku nisu prekršili na bilo koji način Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a što je potvrdio i provedeni proračunski nadzor o korištenju proračunskih sredstava. Također ni na koji način nije prekršena niti odluka Vlade o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih državnim proračunom, a koja je propisala ograničenja u zapošljavanju novih osoba. Ono što je bitno za istaknuti je da Rektoru nigdje nije propisano koliko osoba i gdje zaposliti nego se treba držati gabarita proračuna kojeg odobrava Sabor. Jedina osoba koja je tijekom trajanja Covid-a zaposlena, a prije odluke Vlade i to na mjesto u Uredu za zdravlje i praćenje Covid-a je CP, pa se eventualno o njoj može govoriti u okviru izjave tadašnje Ministrice. Odgovarajući na pitanje opunomoćenika svjedok je naveo da je odluku o osnivanju ureda za zdravlje i praćenje COVID-a donio još u ožujku prošle godine i to neposredno nakon izbijanja pandemije, a prije nego li je osnovan državni stožer. U tom uredu je trebala biti zaposlena samo jedna osoba medicinske stručne spreme dok su ostale osobe kao stručnjaci radili volonterski. Oluka o zapošljavanju CP na radno mjesto rukovoditelja ureda da je donesena prije Odluke Vlade o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih državnim proračunom. Međutim taj trenutak niti ne bi bio bitan da je odluka donesena i nakon odluke Vlade jer Sveučilište ima autonomiju koja mu je priznata i odlukama Ustavnog suda i može zapošljavati samo u okviru proračuna bez drugih ograničenja, a u toj odluci Vlade se Sveučilište koje ima poseban status niti ne spominje. Naveo je i kako nije politički angažirana osoba jer je političko djelovanje i izrijekom zabranjeno Statutom Sveučilišta koje odredbe su sukladne odredbama Zakona, da mu je ovdje okrivljena 2014. bila protukandidat u postupku izbora Rektora, imala je velike šanse ali je svjedok na tom postupku izabran za Rektora. Želi istaknuti da tijekom svog mandata nikada javno niti za novine nije izrekao bilo što uvredljivo ili neistinito za ministricu, nije iznosio niti kritike na taj način nego samo tijekom sjednica Senata i ostalih sveučilišnih tijela, a u svrhu ispravnog rada tih tijela. Za vrijeme dok je ovdje okrivljena bila ministrica znanosti je svojim djelovanjem naštetila ugledu kako Sveučilišta koje je također privatni tužitelj tako i svjedoku osobno, Sveučilište ima Etički kodeks koji pripisuje način ponašanja i za vrijeme dok je bila ministrica je njezin status profesora bio u mirovanju. Svjedok je naveo kako su njemu ovi konkretni navodi također, kao i Sveučilištu u Zagrebu nanijeli štetu ugledu i časti jer su ga vezano uz te navode Rektori drugih Sveučilišta ispitivali što to radi, ta pitanja su se postavljala na različitim događanjima jer Sveučilište ima tristopedesetosmogodišnju tradiciju, a pitanja su dolazila iz raznih saveznih i europskih sveučilišnih saveza, a te su se neistinite tvrdnje dulje reciklirale i u nekim novinama koje su ih višekratnom ponavljale. Naveo je i kako je vrlo dobro upoznat sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kao i obvezama Rektora, ako neke odluke Dekana ne bi bile u skladu sa tim Zakonom i Statutom. Osim toga u svom radu se redovito konzultira i sa pravnicima i odvjetnicima. Poznato mu je da su nakon Odluke Vlade o ograničavanju korištenja sredstava donesene i izmjene i dopune Zakona o izvršavanju državnog proračuna RH za 2020. godinu. Poznato mu je da u tom Zakonu postoje ograničenja vezana uz raspolaganje sredstvima državnog proračuna koja se odnose na zapošljavanje, ali kako je već i ranije rekao odluka o zapošljavanju ove djelatnice je donesena prije odluke Vlade i Zakona odnosno zaposlena je 29. travnja 2020. Međutim, naveo je da su jedino ograničeni proračunom i da oni kao Sveučilište njezinim zapošljavanjem proračun nisu probili. Rektor načelno odgovara za rad Dekana jer ima mogućnost opozvati određene odluke Dekana, pa čak i smijeniti Dekana ali za to treba dobiti potvrdu Senata. Dekani bi odluke trebali dostavljati Rektoru, a naravno da se to ne odnosi na neke manje važne odluke. kako je u izjavi predmet privatne tužbe navedeno da pojedini Rektori ilegalno zapošljavaju ili povećavaju plaće, da je privatnu tužbu podnosio u odnosu na navod za Rektora, a jesu li Dekani zapošljavali tijekom tog razdoblja nove ljude nema saznanja niti ih treba imati jer oni ionako raspolažu sredstvima u okviru svojih proračuna i vlastitim sredstvima. Stoga u njihova zapošljavanja nema ovlasti niti intervenirati. Dekani ne mogu zaposliti suprotno odnosu protivno njegovoj suglasnosti ako se radi o zapošljavanju na teret proračuna jer se osobe na pojedinom Sveučilištu mogu zaposliti na teret vlastitih sredstava. Tijekom ovog razdoblja je bilo zahtjeva pojedinih Dekana za zapošljavanje i svjedok da im je te suglasnosti davao, a na njima je onda bilo da provedu postupak i odluče o zapošljavanju kada provedu postupak sukladno zakonu, a nakon što je svjedok prethodno utvrdio da imaju dovoljno svojih proračunskih sredstava sukladno koeficijentima. Sveučilište i Rektorat ne trebaju dobiti suglasnost Ministarstva Znanosti i obrazovanja za zapošljavanje pojedinih osoba nego samo suglasnost za trošenje sredstava koju suglasnost je okrivljena tada ministrica redovito uskraćivala i opstruirala. Vrlo jednostavno, da tijekom korona krize nije bilo ilegalnog zapošljavanja. Napredovanje u znanstveno nastavno zvanje, ako se radi o osobi koja je već bila zaposlena na sveučilištu jest nastavak rada u kontinuitetu, odnosno radi se o novom radnom mjestu sa dodatnim koeficijentom. O tome se odlučuje na sastavnicama sveučilišta u Zagrebu i o tome odlučuju dekani kao poslodavci, a svjedok kao rektor odgovara o zapošljavanju u rektoratu i to o zapošljavanju koja nisu vezana uz znanost. Fakultet i dekan kao poslodavci raspisuju natječaj za izbor, odnosno napredovanje u znanstveno nastavna zvanja, a na taj natječaj se ne može javiti bilo tko već nastavnik na sveučilištu ili bilo koja druga osoba koja se onda zapošljava. Međutim, svjedok kao rektor je odgovoran samo za zapošljavanja u rektoratu. Uvjeti za natječaj su zakonski i posebni, međutim i te posebne uvijete određuje zakon i fakultetsko vijeće, ali i statut sveučilišta. Za raspisivanje natječaja potrebna je suglasnost rektora, a kako bi na taj način zapošljavanje od strane sveučilišta ostalo u okviru financijskih sredstava koji za svaku godinu odobrava sabor. O tome tko će biti zaposlen, odluku donosi sastavnica sveučilišta, odnosno jedan fakultet ili akademija koji zapošljavaju, s obzirom da je sveučilište u Zagrebu sastavljeno od 34 sastavnice. Dakle, fakultet traži suglasnost rektora za zapošljavanje, rektor to odobrava ili ne nakon što utvrdi je li to zapošljavanje potrebno i je li u okviru financijskog plana koji odobrava sabor, nakon čega fakultet raspisuje natječaj i dekan, nakon potvrde vijeća, provodi zapošljavanje. Svjedok je naveo da je on kao rektor dobio dopis Ministarstva obrazovanja kojim se od njih traži da ograniče korištenje novčanih sredstava, ali to njemu nije uskratilo pravo da daje suglasnosti za natječaje koji su provodili fakulteti za zapošljavanje. On kao rektor je dužan kontrolirati zakonitost poslovanja rektorata, a što se tiče kontroliranja zakonitosti zapošljavanja na fakultetima to radi senat, a za zapošljavanja za koja je on dao suglasnost. U slučaju da on kao rektor ne da suglasnost fakultetu za zapošljavanje i tada je teoretski moguće da fakultet zaposli određenu osobu, ali na vlastita sredstva fakulteta, a ne na teret sveučilišta kao cjelina koja sredstva sveučilišta dobivaju od države. Nakon što je zaprimio obavijest Ministarstva o ograničavanju korištenju novčanih sredstava nije trebao provoditi nikakve mjere nego je o toj obavijesti, kao i o svim drugim obavijestima, obavijestio sastavnicu fakulteta. Naveo je da je i on kao rektor, odnosno kao ravnatelj na rektoratu sa ovlastima ravnatelja nakon primitka obavijesti zaposlio nekoliko osoba, ne zna koliko po natječajima koji su već bili u tijeku i završili i provedenim nadzorom od strane inspektorata nije utvrđeno da bi tim zapošljavanjem bilo ikakvog kršenja zakona. Upitan da pojasni, a nakon što je odgovorio da sveučilište nije probilo proračunska sredstva od strane sabora, je li ta odluka ograničavala korištenje već dodijeljenih sredstava ili se to odnosilo na trošenje dodatnih sredstava svjedok je naveo da to tumačenje prepušta sudu. Nakon što bude donesena odluka o proračunu sveučilište odobrena sredstva dobiva u mjesečnim ratama, a Ministarstvo Prosvjete daje prethodnu suglasnost za trošenje tih sredstava nakon što sveučilište donese plan o njihovom trošenju. Ministrica se za 2020. oglušila na taj dostavljeni plan senata, ali da je plan u potpunosti poštivan u trošenju sredstava te su postupci zapošljavanja, odnosno zapošljavanje te jedne osobe provedeno i dovršeno prije te odluke vlade. Naveo je i kako je Ugovor o radu zasigurno sklopljen nakon odluke, ali je cijela procedura provedena prije i da nije tu osobu zaposlio bi tek tada prekršio odredbe zakona.

8. Ispitana u svojstvu svjedoka JPĆ navela je da je zaposlenica Sveučilišta u Zagrebu i to na radnom mjestu glavnog tajnika Sveučilišta i da je njen bivši šef morao za svaki postupak koji se je vodio dati punomoć odvjetničkom društvu koje ga i sada zastupa iz čega crpi saznanja i da se vodi ovaj kazneni postupak, a koliko joj je poznato radi se o nekakvom zapošljavanju i to je sve što je njoj poznato. Navela je kako je u opisu njezinog radnog mjesta odgovorna za pravne procedure natječaja za zapošljavanje, također koordinira rad stručnih službi, sudjeluje u radu rektorskog zbora, na sjednicama senata kada istima predsjeda rektor, a dio njezinog posla tiče se i nekih postupaka zaposlenja, s time da ona nije zaposlenica kadrovske službe. Sudjeluje na sjednicama senata i kada se donose odluke vezano uz zapošljavanje na kraju kalendarske godine za sljedeću kalendarsku godinu. Odgovarajući na pitanja suda navela je vezano uz zaposlenja na Sveučilištu u Zagrebu tijekom 2020. da je to godina u kojoj se dogodio potres i nastupila je epidemija Corona virusa i sjeća se kako je dan nakon potresa na Sveučilište došao ĆP i kako su uvidjeli da imaju probleme i da neće moći vratiti zaposlenike na radna mjesta uslijed štete od potresa pa su na neki način organizirali rad od kuće, a poznato je svjedokinji i da je u travnju 2020 Vlada RH donijela odluku da se sva novčana sredstva moraju usmjeriti na obnovu od potresa i iz tog razloga je bilo zabranjeno novo zapošljavanje, za koje je bilo potrebno ishoditi suglasnost Ministarstva financija. Poznato joj je da je senat donio plan o zapošljavanju svih sastavnica, čini joj se u siječnju te godine, koji plan je poslan na odobrenje u Ministarstvo znanosti i obrazovanja, tijekom Covida i nakon potresa da nisu dobili suglasnost od ministrice. Tada da je Sveučilište u Zagrebu pokušalo funkcionirati unatoč tadašnjim iskušenjima. Nadalje, svjedokinja je navela da joj je poznata osoba po imenu CP, da je ista zaposlena na radno mjesto rukovoditeljice ureda za zaštitu zdravlja studenata i koliko se sjeća da je odluka o zaposlenju iste bila negdje u 2019., no kako je ista liječnica odnosno koliko je svjedokinja čula poznata dječja stomatologica, ista je imala obvezu otkaznog roka u Poliklinici u kojoj je prethodno bila zaposlena, pa je ista stupila na radno mjesto u Sveučilište negdje početkom 2020. sjeća se da je negdje u listopadu rektorski kolegij raspravljao o nužnosti zaposlenja navedene osobe zbog situacije sa studentima obzirom da su isti tražili psihološku zaštitu i podršku. Navedeno radno mjesto ukazalo se vrlo pozitivnim. Rektorski kolegij je donio odluku da se ustroji novo radno mjesto odnosno da se osnuje ured za zaštitu zdravlja studenata, kao i da joj nije poznato što je sukladno odluci Vlade RH odlučeno za natječaj u tijeku. Odgovarajući na pitanje opunomoćenika navela je kako je Sveučilište u Zagrebu zasebna pravna osoba koju zastupa rektor, kao i da su pojedini fakulteti također zasebne pravne osobe koje zastupaju njihovi dekani, dok rektor nema ovlasti zapošljavanja na pojedinim fakultetima. Poznato je svjedokinji i da je proveden nadzor nad Sveučilištem u Zagrebu i da je zaključak bio da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Na daljnji upit svjedokinja je navela kako je po njezinom mišljenju zapošljavanje CP bilo neophodno i nužno. To iz razloga jer su osnovna djelatnost sveučilišta studenti, pa kada studenti imaju probleme tada i sveučilište ima probleme, vezano uz zdravlje studenata da je došlo je do ukidanja studenske klinike i tada je svaki pojedini fakultet dobio nadležnog školskog liječnika, no to nije funkcioniralo kako je trebalo i iz tog razloga da je bilo potrebno zaposliti navedenu osobu, s time da je svjedokinja navela da su u Sveučilištu u Zagrebu bila zaposlena samo dva psihologa. Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljene, svjedokinja je navela kako je ona na sveučilištu zaposlena od 2015. te kako da se sjeća svih zaposlenja, obzirom da su to ljudi koje svakodnevno susreće na poslu, s time da je pojasnila kako je nakon što je zaposlena došlo do promjene zapošljavanja jer su tada ovlasti vezano uz zaposlenja sa Ministarstva znanosti prešla na sveučilište. Za vrijeme trajanja odluke Vlade RH ne zna da li je bilo zapošljavanja na razini fakulteta jer to nije u njezinoj ingerenciji. Sjeća se da je krajem prosinca 2019. došlo do formiranja nove sastavnice u sklopu sveučilišta i to su bili Hrvatski studiji pa je tako broj sastavnica sa broja 33 porastao na broj 34. Na daljnji upit svjedokinja je odgovorila kako se sveučilišta financiraju iz državnog proračuna, ali i iz vlastitih prihoda, dok je vezano za proračun sveučilišta, u prosincu Sabor donio odluku po kojoj se određuje ukupan godišnji proračun za sva sveučilišta u Hrvatskoj. Prije kraja mandata rektor ĆP da je zatražio reviziju u suradnji sa današnjim rektorom TP i rezultati iste su zaprimljeni krajem rujna prošle godine, a reviziju je izvršila nezavisna revizorska kuća, a kako radi po rezultatima revizije poznato joj je da nije bilo nezakonitosti, a bilo je i navedeno da se treba poboljšati procedura, poboljšati digitalizacija i drugo. Rektor daje suglasnost sastavnicama za zapošljavanje i to je njegova ovlast kao čelnika sveučilišta. Rektoru se pisanim putem sastavnice putem dekana obraćaju sa zamolbom za davanjem suglasnosti za raspis natječaja za zapošljavanje. To je u situacijama kada netko ode u mirovinu, kada je netko bolestan. Za vrijeme trajanja odluke Vlade tijekom 2020., rektor je davao suglasnosti za zapošljavanja, sukladno svojim ovlastima, ali u manjim omjerima. I za mandata novog rektora ovlasti su ostale iste kao i za vrijeme rektora ĆP. Svim zaposlenicima Sveučilišta su odlukom rektora ukinuti dodaci nakon stupanja na snagu odluke Vlade RH. Navela je i kako su dvojica psihologa o kojima je prethodno iskazivala zaposleni na Sveučilištu i to jedan je bio zaposlen na studenskim anketama, koje su vrlo osjetljivi dio posla jer na temelju istih se dolazi do napredovanja profesora, a drugi psiholog koji je bio zaposlen sjeća se da je živio u [adresa] i da mu je kuća bila oštećena te je bilo istome omogućeno da radi online od kuće, pa iz tog razloga je bilo potrebno zaposliti i gospođu CP jer sveučilište pokriva 60 - 70 000 studenata. U svom iskazu svjedokinja je navela kako Sveučilište u Zagrebu u cijelosti zastupa rektor. Ne sjeća se da je dana suglasnost za zaposlenje VPĆ iz razloga jer se suglasnosti ne daju na ime već na radno mjesto. Ne sjeća se da li je dana suglasnost za zapošljavanje Akademiji i Tekstilno tehnološkom fakultetu. Ovlast rektora ne odnosi se na procedure zapošljavanja nakon dane suglasnost te da rektor ne može utjecati na zaposlenje nakon što je prethodno dao suglasnost i suglasnost rektora za zaposlenje ne znači ujedno da će do zapošljavanja doći.

9. Svjedokinja PP navela je poznato kako joj je poznato da je rektor ĆP podnio privatnu tužbu protiv ministrice zbog njezine izjave na jednoj televizijskoj emisiji, a vezano uz zapošljavanje za vrijeme korone. Svjedokinja je navela kako je u to vrijeme bila državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i svakodnevno je komunicirala sa ministricom i svakako joj je poznata odluka Vlade RH od 2. travnja 2020. koja je stupila na snagu 4. travnja 2020. i istu su vrlo ozbiljno shvatili i obzirom da je svjedokinja bila zadužena za cijelu vertikalu obrazovanja navedena obavijest o zabrani novog zapošljavanja poslana je svim razinama obrazovanja. Poznato joj je i da je za vrijeme trajanja odluke vezano uz nova zaposlenja bilo potrebno dobiti suglasnost Ministarstva financija. Navela je i kako je ministarstvo jednom tjedno prikupljalo zahtjeve za suglasnost za sveučilišta i ista prosljeđivali Ministarstvu financija te kako su se vrlo striktno pridržavali navedene odluke, no prve nelogičnosti odnosno nepridržavanje navedene odluke uočili su prilikom isplate plaća u sustavu centralnog obračuna plača - COP i to za travanj 2020. gdje su uočili da je došlo do probijanja proračuna odnosno iskakanja i to na Sveučilištu u Zagrebu, Zadru, Dubrovniku, a uočeno je i na sveučilištu u Osijeku. Cjelokupno razdoblje funkcioniranja tijekom 2020. nije bilo normalno zbog pandemije korona virusa, a oni da su zaista pokušali komunicirati i pridržavati se odluke, ministarstvo nije moglo utjecati na nova zaposlenja, ali su također održavali stalnu komunikaciju sa Ministarstvom financija. Također, svjedokinja je navela kako ministarstvo kao tijelo nije moglo utjecati na unos novozaposlenih u sustav COP-a. Poznato joj je i da je ministrica pokušavala da ministarstvo kao tijelo ima uvid u COP i održavali su se sastanci, ista je navedene problem pokušala riješiti na sjednicama Vlade, no svjedokinja je navela kako joj nije poznato da li je taj problem riješen. Službenici uprave za visoko obrazovanje Ministarstva obrazovanja i znanosti, a koji su bili ovlašteni i imali su uvid u COP obavijestili su svjedokinju kao tadašnju državnu tajnicu, a svjedokinja je o tome obavijestila svoju nadređenu odnosno ministricu JP. Odgovarajući na pitanja, svjedokinja je navela vezano da li suglasnost rektora za sastavnice ujedno garantira i zaposlenje da se plan zapošljavanja najprije treba donijeti, pa zatim taj plan mora biti ili usvojen ili ne, a nakon toga ukoliko je plan usvojen rektor daje suglasnost za raspis natječaja s time da Ministarstvo znanosti odobrava odnosno usvaja plan zapošljavanja a što niti jedan plan zaposlenja u 2020. nije odobren od resornog Ministarstva, a isto tako kako je to bila specifična situacija, da je Odluka Vlade bila vrlo jasna i bilo je izričito propisano da se zabranjuje novo zapošljavanje. Navela je i kako je moguće da su dekani fizički mogli tražiti suglasnost za zaposlenje, no svakako je za to trebala biti suglasnost resornog ministarstva za vrijeme trajanja odluke, a oni kao ministarstvo su prosljeđivali na odobrenje suglasnosti Ministarstvu financija. Na daljnji upit odgovorila je kako je 2020. bila specifična situacija i istina je da je godišnji proračun odobren u kalendarskoj 2020., no odluka je bila izričita i zabranjivala je nova zaposlenja. Za navedeno razdoblje bila su nova fiskalna pravila i u svibnju je donesena izmjena zakona o proračunu u kojem izričito ponovno stoji da se zabranjuju nova zaposlenja. Na daljnji upiti odgovorila je kako je za zaposlenja nakon stupanja na snagu odluke isključivo odgovornost rektora za zakonito obavljanje poslova, a glede zaposlenja nakon 4. travnja 2020. da je svaki ugovor koji je sklopljen nakon toga datuma novo zaposlenje, a izričito odluci svi natječaji koji su bili u tijeku trebali su biti obustavljeni. Na daljnji upiti da li rektor i dekani imaju kaznenu i druge odgovornosti ukoliko ne zaposle osobu po provedenom javnom natječaju odgovorila je kako je ovo bila specifična situacija, odluka je bila takva da se zabranjuju nova zaposlenja pa su sva prava i obveze vezano uz provođenja natječaja i zaposlenje dobilo novu dimenziju. Nadalje, svjedokinja je navela kako kada govori o Sveučilištu u Zagrebu misli na sveučilište u cjelini zajedno sa svojim svim sastavnicama. Čula je i da je Ministarstvo financija izvršilo proračunski nadzor nad Sveučilištem u Zagrebu no detalji joj nisu poznati.

10. Ispitana u svojstvu svjedoka ĆPĆ navela je kako je bila zaposlena u Ministarstvu obrazovanja i znanosti u razdoblju od 2012. do 2020. i to na radnom mjestu načelnice u sektoru za znanost, a kasnije načelnice za upravljanje visokim učilištima i studentskim standardom. Njezin odjel da je bio nadležan za plaće glede visokih učilišta, a neposredno nadređena da joj je bila državna tajnica PP. Vezano uz konkretan slučaj ima neposrednih saznanja jer je kao zaposlenica ministarstva bila uključena u cijeli taj slučaj, a dio da je popratila i iz medija jer ju je kao zaposlenicu to i osobno zanimalo. Navela je kako je 2020. donesena odluka o zabrani zapošljavanja uslijed stanja s kovidom i prvotno su dobili odluku Ministarstva financija, a koja se je ticala promjene načina zapošljavanja i ista je sadržavala zabranu novih zaposlenja da bi se kasnije i sam zakon u tom smjeru izmijenio. U njezinom odjelu da se pratilo trošenje sredstava namijenjenih za plaće i svaki mjesec da su provjeravali podatke u pogledu promjena u programu "centralni obračun plača - COP" te ukoliko su u navedeni program upisane nove osobe, a bez prethodnog odobrenja Ministarstva obrazovanja prije odluke, a nakon odluke Ministarstava financija. Svjedokinja je pojasnila i kako su svaki mjesec dobivali izvještaj u obliku excel tablice i tada je bilo sasvim jasno i mogla se je s lakoćom pratiti svaka promjena upisana u tablicu, odnosno upis osoba kao što je prethodno navela u program COP, a da su za vrijeme trajanja zabrane novih zapošljavanja uočili da su na brojnim sveučilištima pa tako i u Zadru, Osijeku i Zagrebu upisane osobe bez suglasnosti nadležnog Ministarstva financija. Nakon što su uočene promjene o tome da su obavijestili državnu tajnicu, a po samoj proceduri dalje su se obavještavala nadležna ministarstva. Navela je i kako je i prije stupanja na snagu navedene odluke Ministarstvo obrazovanja vodilo razgovore sa Ministarstvom financija i uprave kako bi se Ministarstvo obrazovanja omogućila verifikacija odnosno kako Ministarstvo obrazovanja nije imalo zakonske ovlasti intervenirati u COP, tada da se u navedenim razgovorima pokušalo naći rješenje izmjenom uredbe kojom se regulira zaposlenje osoba u javnom sektoru da ako su upisane osobe bez odobrenja Ministarstva obrazovanja da mogućnost verifikacije odnosno da se može intervenirati sa daljnjim upisima u COP-u. Svjedokinja je u svom iskazu navela i kako je sigurna da je državna tajnica o uočenim promjena obavijestila ministricu, da se ne može sada sjetiti slijeda, no sigurna je da su bili održani sastanci na kojima su oni iz sektora pokazali uočene promjene i dokumentaciju. Ovlaštenje za uvidu u COP na razini ministarstva imao je sektor i to odjel koji se bavi visokim učilištima i to konkretno kada ju se pita, voditeljica službe, voditeljica odjela i administrativni referent koji je prikupljao sve podatke koji su se odnosili na odobrena odnosno suglasnosti za zaposlenje. Navela je i kako ima saznanja konkretno o zapošljavanju u rektoratu u Sveučilištu u Zagrebu i to se odnosilo na zaposlenje u svibnju ili travnju kada su rađene zadnje analize, a osim navedenog zaposlenja u COP- u su evidentirane promjene vezano uz koeficijente - napredovanja. Navedene promjene nisu imale odobrenje Ministarstva i to je vrlo lako provjerljivo i dan danas iz razloga jer Ministarstvo koristi računalni program centrix koji bilježi odnosno urudžbira svaki dokument koji je zaprimljen u ministarstvu. Podatke o zaposlenicima Ministarstvo dobiva od Financijske agencije što su službeni podaci i nema nikakvog utjecaja od unošenja istih u COP, pa kada se ti podaci dobiveni i od Fine sravne sa dokumentima koji su zaprimljeni i u Ministarstvo lako se mogu provjeriti činjenice u vidu nedostataka suglasnosti ministarstva za osobe koje su upisane u COP. Ministarstvo obrazovanja je uvijek reagiralo na svaku nepravilnost i to bilo e-mailom bilo službenim dopisom. Svjedokinja se nije mogla sjetiti slijeda no sigurna je da je ministarstvo reagiralo. Kao što je navela, ministarstvo je na svaku nepravilnost reagiralo pa se i izuzev ovog slučaja, uvijek išlo mirnim putem sa upozorenjima da se korigiraju nepravilnosti, nakon čega bi se iste ispravile i sredstva bi se vratila u proračun, a ukoliko navedeno nije rezultiralo opisanim tada se slao službeni dopis. Kada ju se pita za suglasnost godišnjeg plana Sveučilišta u Zagrebu za 2020. navodi da je ta godina bila specifična zbog korone te Ministarstvo nije dalo te godine suglasnost Sveučilištu u Zagrebu. Ministarstvo obrazovanja je limitirano proračunom koji odredi Ministarstvo financija i zna da je bilo slučajeva da su pojedina sveučilišta pokušala probiti limite i dostaviti na odobrenje Ministarstvu obrazovanja što nisu odobravali. Ministarstvo obrazovanja da je davalo suglasnost na plan zapošljavanja koja su podnijela sveučilišta, s time da je rektor samostalan u okviru limita donositi plan i Ministarstvo svaki mjesec prati trošenje sredstava u skladu sa dostavljenim planom. Prije 2020. planovi koji su bili odobreni od strane ministarstva, ministarstvo je davalo suglasnosti ako su zapošljavanja bila u skladu sa planom. Sama odluka koja je donesena 2020. bila je vrlo rigorozna jer su bila zabranjena zapošljavanja na teret vlastitih sredstava, EU fondova, pa čak su bile zabranjene i javne nabave. Takva odluka da ih je vratila pet godina unatrag jer se doslovno suglasnost davala na ime i prezime osobe sa točnim opisom zbog čega ju je potrebno zaposliti i Ministarstvo obrazovanja je zaista pokušalo koliko je to moguće odobriti sveučilištima i to na način da se tražilo odobrenje od Ministarstva financija da se da suglasnost za zapošljavanje osobe. Sveučilišta da su i prije odluke 2020. sukladnom planu zapošljavanja bila dužna dostaviti cjelokupnu dokumentaciju za osobu za koju se suglasnost traži. Kada ju se pita da li postoji mogućnost da na podnesene zahtjeve kojima se traži suglasnost nije odgovoreno od strane Ministarstva, navodi kako ona o tome osobno nema saznanja, no isključuje mogućnost da Ministarstvo obrazovanja ne bi odgovorilo. Poznato joj je i da su pojedine ustanove iz sustava obrazovanja za vrijeme trajanja odluke direktno od Ministarstvo financija tražile suglasnost i poznato joj je da je nastala pomutnja jer Ministarstvo financija nije uključeno u specifičnost zapošljavanja za koje je nadležno Ministarstvo obrazovanja, pa postoji mogućnosti da ukoliko su takvi zahtjevi direktno proslijeđeni Ministarstvu financija da Ministarstvo financija nije proslijedilo takve zahtjeve Ministarstvu obrazovanja. No da je Ministarstvo obrazovanja na sve zahtjeve za suglasnost odgovorilo i ista izdalo naravno pod pretpostavkom da je sve bilo u skladu sa zakonom i planom. Za vrijeme trajanja odluke ministarstvo obrazovanja je zaprimalo suglasnosti i iste prosljeđivalo Ministarstvu financija na odluku. Svaki zaprimljeni zahtjev za suglasnost morali su obrazlagati. Kada ju se pita da je prethodno navela da se sjeća jednog zapošljavanja u rektoratu na Sveučilišta u Zagrebu, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća imena i prezimena osobe, ali se sjeća da je to bio novoosnovani odjel u rektoratu i da je ta osoba bila povezana sa dentalnom medicinom, da se ne može sjetiti imena i prezimena, no postoji mogućnost da se toga sjeti, kao i da nikad nisu obraćali pozornost na imena i prezimena i da nisu na taj način gledali vezano uz nova zapošljavanja. Sjeća se da se ta osoba nije nalazila na listi Ministarstva obrazovanja za koje zapošljavanje je bila dana suglasnost. Kada ju se pita da li joj je poznato da je Sveučilištu u Zagrebu odobren proračun za 2020. svjedokinja je odgovorila kako državni proračun odobrava Sabor, a sredstava odobrava Ministarstvo financija, da sabor donosi odluku o proračunu, a da svako sveučilište ima svoju stavku u njemu. Ministarstvo obrazovanja radi plan prema potrebama i uvijek pokušava omogućiti da sredstva budu što veća, no Ministarstvo financija je to koje vodi o proračunu računa i daje više sredstava u stavke koje smatra potrebnim kao što i oduzima u pojedinim stavkama. Kada ju se pita za činjenicu da je Ministarstvo upozorilo sveučilište na uočene nepravilnosti, koje tijelo je nadležno za postupanje po istima svjedokinja je navela da je to Ministarstvo financija, Ministarstvo uprave i Ministarstvo obrazovanja. Ministar obrazovanja je po zakonu fiskalno odgovoran za nenamjensko trošenje obračunskih sredstava. Poznato joj je da je proveden proračunski nadzor na Sveučilištu u Zagrebu i oni kao sektor su u nekoliko navrata tražili provođenje nadzora, upoznata je sa nalazom nadzora, ali se ne sjeća detalja. Intencija proračunskog nadzora je bila šira nego samo u odnosu na rektorat, predlagali su nadzor Sveučilišta i svih njegovih sastavnica. Ne sjeća se da li je uočena kakva nepravilnosti u raspolaganju proračunskih sredstava od strane Sveučilišta. Kada kaže sveučilište misli na sveučilište sa svim njegovim sastavnicama. Ne sjeća se rezultata provedenog nadzora, s time da napominje kako nije proveden nadzor Sveučilišta već isključivo rektorata vezano uz zapošljavanje, a da rektor upravlja sveučilištem i njegovim sastavnicama. Odgovarajući na pitanje I privatnog tužitelja svjedokinja je navela da kada je spominjala da je donesena odluka, a zatim i izmjene zakona da se radi o Zakonu o izvršenju državnog proračuna, a vezano uz proračun kako uobičajeno prijedlog za donošenje proračuna pojedinog ministarstva dođe za vrijeme godišnjih odmora u kolovozu i to su u pravilu upute Ministarstva financija koja se tiču planirana proračuna, gleda se stanje plaća u prethodnom mjesecu te se uzimaju u obziru sve činjenice koje utječu na planiranje proračuna kao što su korištenje bolovanja, potreba za novim zapošljavanjima. Osobno da nije bila uključena u komunikaciju sa sveučilištima prilikom izrade proračuna, za to su bili nadležni drugi zaposlenici ministarstava unutar odjela ali je sigurna da takva komunikacija postoji sa sveučilištima prilikom donošenja proračuna. Uobičajeno je bilo da početkom godine kada se izglasa proračun da se sveučilištima dostavi molba za izradu plana zapošljavanja i to u pravilu je bilo dostavljeno od strane sveučilišta početkom godine, naravno sve je ovisilo o tome kada je Ministarstvo uputilo dopis. U pravilu je Ministarstvo obrazovanja davalo rok za dostavu plana i naravno da nisu svi planovi bili odobreni kao primjerice kad nisu imali potvrdu senata ili su prelazili limit u državnom proračunu. Kada ju se pita konkretno za plan Sveučilišta u Zagrebu da li je ijedan bio bez potvrde senata i da li je prelazio limite svjedokinja je navela da je Sveučilište u Zagrebu dostavljao planove zapošljavanja koji nisu bili ispravni i često da su sa njima vodili razgovore i upozoravali ih na isto, naime ministarstvo je davalo pravila za izradu plana zapošljavanja, sjeća se da je Sveučilište u Zagrebu prelazio limit i misli da je to bilo u 2019. kada su u Ministarstvu morali reagirati i iste upozoriti da će morati zaustaviti sva zapošljavanja zbog prelaska limita. Kada ju se pita za zapošljavanje osobe za koju je navela da je zaposlena u rektoratu navodi da za istu nije izdana suglasnost, a kada ju se nadalje pita odgovara da nije moguće zadužiti proračun na način da bi suglasnost za zapošljavanje navedene osobe bila dana u 2019. a da bi ta osoba bila potom zaposlena u 2020. Ne zna da li je Vlada 2020. radila rebalans proračuna Sveučilišta u Zagrebu, no Vlada radi rebalans proračuna u njegovoj cjelini, a ne zasebno za Sveučilište u Zagrebu. Kada ju se pita da li je Sveučilište u Zagrebu tijekom 2020. promašilo proračun na godišnjoj razini odgovara da sam ja krajem 2020. otišla iz Ministarstava obrazovanja s time da je tri mjeseca bila na bolovanju i nije joj to poznato no svakako je ustvrdila da se proračun Ministarstva nije planirao na način da se predviđa rebalans proračuna. Navela je i kako se proračunski nadzor proveo krajem 2020. a tada JP više nije bila ministrica.

11. Iz zapisnika o obavljenom proračunskom nadzoru korištenja proračunskih sredstava vezano u Odluku o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu u Sveučilištu u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, od 23. prosinca 2020. proizlazi i to kako je navedeno na listu 6 istoga da su Sveučilište u Zagrebu kojeg zastupa prof. dr. sc. ĆP, rektor i zaposlenica CP, dr. med. dent. sklopili 29. travnja 2020. ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom počev od 6. svibnja 2020., probnim rokom od tri mjeseca i koeficijentom složenosti poslova 1,940. Navodi se u istom zapisniku, na istoj stranici kao gore navedeno, neposredno prije da je rektor Sveučilišta donio na temelju članka 13. Statuta Sveučilišta 25. veljače 2020. Odluku o izboru CP, dr. dent. med., na položajno radno mjesto rukovoditelja (načelnik) odjela u središnjem uredu ili službi, internog naziva: Ureda za zaštitu zdravlja studenata na Sveučilištu u Zagrebu, u punom radnom vremenu, na neodređeno vrijeme.

12. Među ostalim, Ministarstvo znanosti i obrazovanja je poslalo i 12. svibnja 2020. dopis Ministarstvu financija, koji dopis je potpisala ministrica JP, ovdje okrivljena. Iz istog je razvidno kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja obavijestilo Ministarstvo financija o činjenici da su uvidom u podatke o promjenama u Registru zaposlenih za travanj 2020. vidljivi unosi pojedinih visokih učilišta za koje nije ishođena prethodna suglasnost Ministarstva financija temeljem Odluka Vlade RH o ograničavanju korištenja proračunskih sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu. Navedeni podaci su dostavljeni u privitku navedenog dopisa.

13. Iz dopisa rektora, I. privatnog tužitelja ĆP, od 9. travnja 2020., upućenog čelnicima sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, sa lista 88 i 89 spisa, među ostalim, osvrćući se na Odluku Vlade Republike Hrvatske proizlazi kako je u istoj navedeno da navedena odluka propisuje zabranu novog zapošljavanja bez obzira na izvore financiranja i da se ne odnosi na započete i planirane izbora i reizbora u znanstvena, znanstveno-nastavna, nastavna u području umjetnosti te stručna zvanja i radna mjesta koji se odvijaju prema planu napredovanja i dokumentima kojima je uređena kadrovska politika na Sveučilištu u Zagrebu, a koje je na prijedlog rektora Sveučilišta u Zagrebu usvojio Senat Sveučilišta u Zagrebu te zapošljavanja na projektima. Navodi se i apel dekanima da upozore svoje stručne službe da ignoriraju dopise koji u pravilu nepotpisani stižu iz Ministarstva znanosti i obrazovanja povodom Odluke Vlade o ograničavanju korištenja sredstva predviđenih Državnim proračunom, a odnose se na provođenje postupka izbora u navedena. Isto se napominje dekanima i dekanicama da ukoliko budu imali bilo kakvu nedoumicu da se obrate stručnim službama Sveučilišta ili rektoru osobno.

14. Iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o ograničavanju korištenja proračunskih sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu, od 2. travnja 2020., objavljene u službenom glasilu Narodne novine broj 41/2020, proizlazi kako je u točki II. propisano da se "ova se Odluka primjenjuje na sve proračunske i izvanproračunske korisnike državnog proračuna utvrđene u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika sukladno pravilniku kojim se uređuje način utvrđivanja proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te način vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika (u daljnjem tekstu: obveznici) i na sve izvore financiranja", dok je u točki IV. iste propisano da "Od dana stupanja na snagu ove Odluke obveznicima se zabranjuje novo zapošljavanje te prijem službenika i namještenika na neodređeno i određeno vrijeme bez obzira na izvore financiranja osiguranih rashoda za zaposlene". Istom odlukom je propisano kako iznimno od točke IV. ove Odluke novo zapošljavanje i prijem službenika i namještenika te sklapanje ugovora o djelu je dopušteno ako za to postoji opravdani i obrazloženi razlog, u kojem je slučaju za to potrebno dobiti prethodnu suglasnost ministra financija te da od dana stupanja na snagu ove Odluke obveznici će obustaviti sve javne pozive i da se od dana stupanja na snagu ove Odluke zabranjuje se sklapanje novih ugovora o djelu.

15. Iz izvatka COP, sukladno dostavljenoj tablici na listu 146 vidljivo je kako su u navedeni sustav novo upisani u Sveučilištu u Zadru, Osijeku i Zagrebu uz napomenu Ministarstva znanosti i obrazovanja kako za neke nije odobreno novo zapošljavanje.

16. Iz dopisa Sveučilišta u Zagrebu, od 9. travnja 2020. (list 88 spisa) upućenog svim čelnicima sastavnica Sveučilišta u Zagrebu proizlazi kako je isti potpisan od strane rektora, prof. dr. sc. ĆP. U istome je, među ostalim navedeno, u odnosu na Odluku Vlade Republike Hrvatske o ograničavanju korištenja proračunskih sredstava predviđenih Državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika Državnog proračuna za 2020. godinu da ista propisuje zabranu novog zapošljavanja bez obzira na izvore financiranja i da ista se ne odnosi na započete i planirane postupke izbora i reizbora u znanstvena, znanstven- nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna, nastavna u području umjetnosti te stručna zvanja i radna mjesta koji se odvijaju prema planu napredovanja i dokumentima kojima je utvrđena kadrovska politika na Sveučilištima u Zagrebu, a koje je na prijedlog rektora Sveučilišta u Zagrebu usvojio Senat Sveučilišta u Zagrebu te na zapošljavanja na projektima. Nadalje, navodi se kako je Rektorski zbor Republike Hrvatske u više navrata donio jasne i obvezujuće zaključke te da se odlučno suprotstavljaju svim neutemeljenim pokušajima i ambicijama da se kadrovska politika na hrvatskim sveučilištima vodi u resornom ministarstvu te da se moli dekane da upozore svoje stručne službe da ignoriraju dopise koji, u pravilu nepotpisani, dolaze iz Ministarstva znanosti i obrazovanja povodom Odluke Vlade o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih Državnim proračunom, a odnose se na provođenje postupaka izbora u navedena znanja.

17. Iz pregledane snimke dostavljene uz privatnu tužbu, a koja sadrži snimku emisije N1 "Točka na tjedan", vidljivo je kako je gošća emisije među ostalim i okrivljena JP koja je komentirala pitanja iz resora Ministarstva za vrijeme dok je bila ministrica. Ista je komentirajući navela kako su tijekom koronakrize zatražili od Ministarstva uprave da Ministarstvo financija provede proračunske nadzore obzirom na to da su utvrdili kako su tijekom koronakrize kada je odobravanje radnih mjesta bilo na Ministarstvu financija da su pojedini rektori ili dekani ilegalno ili povećali plaće ili zaposlili dvadesetak ljudi na račun poreznih obveznika, a upitana koji odgovorila je da se navedeno odnosi na Sveučilišta u Zagrebu, Osijeku i Zadru. uz blagoslov rektora koji su navodno davali signale da se to može. Da su u vrijeme koronakrize trebali tražiti odobrenje od Ministarstva financija.

18. Iz dopisa Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 16. lipnja 2025., vezano uz zapošljavanja vezano uz Odluku Vlade Republike hrvatske od 2. travnja 2020. do 14. lipnja 2020., proizlazi kako je u razdoblju od 4. travnja do 19. svibnja 2020. na Sveučilištu u Zagrebu, Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku i Sveučilištu u Zadru bilo sklopljeno ukupno 24 ugovora o radu i to 10 na Sveučilištu u Zagrebu i njegovim sastavnicama, 9 na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku i njegovim sastavnicama te 5 na Sveučilištu u Zadru. U sitom dopisu je navedeno kako je izvor podataka Registar zaposlenika i Centralni obračun plaća-COP. Navedeno je i kako je sukladno točki V. Odluke novo zaposlenje bilo dopušteno ako je za to postojao opravdani i obrazloženi razlog uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra financija.

19. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve provedene dokaze kako svaki za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, i dovodeći iste u vezu s obranom okrivljene, ovaj sud nalazi kako nije dokazano da bi okrivljena JP počinila kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, na način kako joj se to privatnom tužbom privatnih tužitelja stavlja na teret.

20. Nesporno je u postupku utvrđeno da je okrivljena JP **.**.2020., gostovala u emisiji N1 televizije "Točka na tjedan" te kako je u istoj među ostalim dala izjavu koja joj se inkriminira privatnom tužbom. Ova okolnost nespornom se utvrđuje uvidom u samu prijavu, a potvrđuje se razgledanom snimkom emisije, kao i obranom same okrivljene, koja ne spori da je navedenu izjavu i dala. Nesporno je nadalje i to da su navedenu izjavu prenijele i novine i to prema pročitanim člancima Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista, Nacionala kao i da je ista objavljena i na internetskim portalima. Time je nesporno utvrđeno da je okrivljena JP iznijela određene činjenice za I. privatnog tužitelja ĆP i II. privatnog tužitelja Sveučilište u Zagrebu i to da je navedena izjava u formaciji u kojoj je dana (televizijska emisija koju su prenijele novinske kuće) postala pristupačna većem broju osoba, te da su na taj način iste činjenice navedene u prijavi postale pristupačne većem broju osoba. Što se tiče izjave okrivljene JP koje joj se inkriminiraju i to "Tijekom koronakrize pojedini rektori i dekani ilegalno su ili povećali plaće ili zaposlili dvadesetak ljudi na račun poreznih obveznika" i "odnosi se na Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Osijeku i Sveučilište u Zadru uz blagoslov jasno rektora koji su očito davali takve signale i poruke da se to može", sud je pristupio ocjeni da li se radi o činjeničnim tvrdnjama. Tako za prvu inkriminiranu izjavu da su rektori i dekani ilegalno ili povećali plaće ili zaposlili dvadesetak ljudi je dovoljno određena da predstavlja činjeničnu tvrdnju, a ne vrijednosni sud okrivljene. Naime, kada se za nekoga kaže da je postupao ilegalno i tada opisujući način na koji se to čini tada se ispunjava obilježje kaznenog djela da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja je podobna da bude provjerena. Ovakvi navodi za svaku prosječnu osobu, građanina Republike Hrvatske, a osobito za I. privatnog tužitelja predstavljaju nešto što može škoditi njihovoj časti ili ugledu. To stoga što je I. privatni tužitelj tada bio zaposlen u Sveučilišnom rektoratu Sveučilišta u Zagrebu, isti je po zanimanju sveučilišni profesor i u inkriminirano vrijeme je obnašao dužnost rektora, čijem ugledu i časti svakako može škoditi i nedvojbeno škodi kada netko za njega iznese da ilegalno povećavao plaće ili zaposlio dvadesetak ljudi na račun poreznih obveznika. Naime, sve ovo predstavlja negativne činjenice koje se odnose na I. privatnog tužitelja, kako osobno, tako i profesionalno, jer govore da bi on postupao nezakonito, na štetu državnog proračuna. Sve navedeno odnosi se i na II. privatnog tužitelja, kao pravnu osobu, u odnosu na koju je u drugoj inkriminiranoj izjavi navedeno da bi postupali ilegalno i to uz blagoslov rektora, koja izjava je također takvog karaktera da je u potpunosti podobna naškoditi časti i ugledu institucije.

21. U odnosu na istinitost, odnosno neistinitost ranije navedenih, iz izdvojenih navoda specificiranih u privatnoj tužbi ovaj sud ne nalazi dokazanim da su predmetni, apostrofirani navodi prijave neistiniti, što je slijedeće bitno obilježje kaznenog djela klevete. Naime, uvidom u materijalnu dokumentaciju nesporno je utvrđeno kako je Sveučilište u Zagrebu, nakon provedenog postupka, po raspisanom javnom natječaju od 3. veljače 2020., po rektoru Sveučilišta donesena Odluka 25. veljače 2020. o izboru CP na radno mjesto u Uredu Sveučilišta u Zagrebu, te da je sa istom sklopljen ugovor 29. travnja 2020. s početkom rada od 6. svibnja 2020. Navedeno nesporno proizlazi iz zapisnika Ministarstva financija provedenog 23. prosinca 2020., povodom Odluke Vlade RH o trošenju proračunskih sredstava. O tome su iskazivali i I. privatni tužitelj ĆP te svjedokinja JPĆ, da je navedena kandidatkinja CP zaposlena na radno mjesto novoosnovanog Ureda na Sveučilištu u Zagrebu. Također, nesporno je i da je uslijed pandemije prouzročene koronavirusom Vlada RH 2. travnja 2020. donijela Odluku o ograničavanju korištenja sredstava predviđenih državnim proračunom RH i financijskim planovima izvanproračunskih korisnika državnog proračuna za 2020. godinu objavljenu u Narodnom novinama NN 41/20 i koja je stupila na snagu 3. travnja 2020., a kojom je propisano kako od dana stupanja na snagu iste, da se obveznicima zabranjuje novo zapošljavanje te prijem službenika i namještenika na neodređeno i određeno vrijeme bez obzira na izvore financiranja osiguranih rashoda za zaposlene, da se ista primjenjuje na sve proračunske i izvanproračunske korisnike državnog proračuna utvrđene u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika sukladno pravilniku kojim se uređuje način utvrđivanja proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te način vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika (u daljnjem tekstu: obveznici) i na sve izvore financiranja, da je iznimno novo zapošljavanje i prijem službenika i namještenika te sklapanje ugovora o djelu dopušteno, ako za to postoji opravdani i obrazloženi razlog, u kojem je slučaju za to potrebno dobiti prethodnu suglasnost ministra financija kao i da od dana stupanja na snagu, da će obveznici obustaviti sve javne pozive i da se od dana stupanja na snagu zabranjuje sklapanje novih ugovora o djelu. Valja napomenuti i naglasiti kako u navedenoj Odluci u niti jednoj točki nije propisano kako će se započeti postupci dovršiti postupkom izbora. U prilog navedenog govori točka VI. I VII. Navedene Odluke, u kojima je propisano da će se obustaviti svi javni pozivi kao i pokretanje novih, dok su iznimke propisane u točki VII., s time da je za navedeno potrebna suglasnost ministra financija. Kada se iščita navedena Odluka Vlade Republike Hrvatske, tada je evidentno da je dopis rektora, I. privatnog od 9. travnja 2020., suprotan sadržaju iste, odnosno da je navedena Odluka od strane I. privatnog tužitelja protumačena suprotno od intencije zakonodavaca zbog koje je donesena. Naime, sadržaj Odluke je jasan i precizan, stoga u tom smislu valja i promatrati izjavu okrivljene da je I. privatni tužitelj postupao ilegalno što je sinonim za protivno pozitivnim propisima, zakonima pa čak i Odlukama izvršne vlasti u konkretnom slučaju Vlade Republike Hrvatske. Također, u smislu izloženog valja tumačiti i dopis rektora iz kojeg je okrivljena s potpunim pravom izjavila da se radi o blagoslovu rektora, kojim je on slao poruke i signale da se to može. Iz navedenog je nesporno kako je, iako je odluka o izboru CP, donesena 25. veljače 2020., sa istom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme 29. travnja 2020., znači nakon stupanja na snagu Odluke Vlade RH, iz čega se izjava okrivljene ne može smatrati neistinitom. O tome su suglasno iskazivale i svjedokinja PP koja je bila tada zaposlena u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kao državna tajnica, osoba kojoj je neposredno nadređena bila upravo okrivljena i koja je svakodnevno u svom radu surađivala sa okrivljenom te ĆPĆ, načelnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, i to sektora za znanost, a kasnije načelnice za upravljanje visokim učilištima i studentskim standardom, kojoj su okrivljena i svjedokinja PP bile neposredno nadređene. Navedene svjedokinje su iskazivale o činjenici da su za vrijeme koronakrize, kao zaposlenice Ministarstva znanosti i obrazovanja, uočile odnosno bile upozorene od službenika stručnih službi ministarstva, ovlaštenih za uvid u sustav Centralni obračun plaća – COP, kako je među ostalim upisano i novo zaposlenje u Sveučilištu u Zagrebu. Suglasno svjedokinje iskazuju kako su o tome izvijestile nadređene, a svjedokinja PP da je osobno o tome obavijestila ministricu.

Da je tome tako proizlazi i iz obrane okrivljene koja je potkrijepljena materijalnom dokumentacijom i to izvodom iz COP-a te dopisa Ministarstva znanosti i obrazovanja upućenog Ministarstvu financija 12. svibnja 2020., kojim se ukazuje upravo na problematiku oko primjene i tumačenja Odluke Vlade RH. Iz navedenog nesporno proizlazi da navedena činjenica nikako ne može biti neistinita jer je utvrđeno upravo suprotno. Naime, Sveučilište u Zagrebu je za vrijeme dok je na snazi bila Odluka Vlade RH zaposlilo novu osobu, koja je upisana u sustav COP i na koju činjenicu su okrivljenoj ukazali zaposlenici resornog ministarstva te se takva tvrdnja okrivljene nikako ne može smatrati neistinitom činjeničnom tvrdnjom, obzirom da iz dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno te je okrivljena kao državna dužnosnica, čelnica državnog tijela – Ministarstva znanosti i obrazovanja imala pravo bez imalo sumnje povjerovati i ukazati na nju. U prilog tome govori i dopis Ministarstva od 16. lipnja 2025., u kojem je navedeno kako je došlo upravo na sveučilištima koje je navela okrivljena došlo do novih zapošljavanja i to čak 20 ugovora o radu. U navedenom dopisu je istaknuto kako je navedeni podatak dobiven iz Registra zaposlenika i Centralnog obračuna plaća – COP. Kada se navedeni dopis stavi u korelaciju sa dopisom na listu 82 spisa i privitcima istom, tada je potpuno jasno da je okrivljena još kao ministrica 12. svibnja 2020., sukladno Odluci Vlade RH i propisanoj suglasnosti ministra financija u istoj, zatražila upravo od resornog ministarstva pojašnjenje i postupanje na uočene unose u Registar zaposlenika na listu 84 spisa za travanj 2020., iz kojeg je vidljivo da je došlo do zapošljavanja na Sveučilištu u Osijeku i to 9 osoba, Sveučilištu u Zadru 4 i na Sveučilištu u Zagrebu 2 osobe, tada navedeno potkrjepljuje njezine navode o činjenici da je došlo do zapošljavanja protivno Odluci Vlade RH. Osim toga, navedeno je u skladu i sa izvatkom iz COP-a, koji se nalazi na listu 146 spisa, a koji izvadak je dostavljen na raspravi 22. ožujka 2023. od strane obrane, o čemu je okrivljena iskazivala i u svojoj obrani. Valja naglasiti u prilog tome i kako je svjedokinja PP navela da su prve nelogičnosti odnosno nepridržavanje navedene odluke uočili prilikom isplate plaća u sustavu centralnog obračuna plača - COP i to za travanj 2020. gdje su uočili da je došlo do probijanja proračuna odnosno iskakanja i to na Sveučilištu u Zagrebu, Zadru, Dubrovniku, a uočeno je i na sveučilištu u Osijek, da cjelokupno razdoblje funkcioniranja tijekom 2020. nije bilo normalno zbog pandemije korona virusa, a da su zaista pokušali komunicirati i pridržavati se odluke, da ministarstvo nije moglo utjecati na nova zaposlenja, ali su također održavali stalnu komunikaciju sa Ministarstvom financija.

22. Nadalje, također se sporno u ovom postupku ukazalo pitanje je li okrivljena navedenom izjavom, iz koje su apostrofirani samo ranije navedeni navodi, imala isključivu namjeru škoditi časti i ugledu I. i II. privatnih tužitelja, odnosno namjeru njih oklevetati. Naime, ovaj sud iz provedenog dokaznog postupka ne nalazi dokazanim da bi namjera okrivljene bila klevetanje privatnih tužitelja, iznošenjem neistinitih činjenica koje mogu štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja. Ovo prvenstveno stoga, što su privatnom tužbom izdvojeni samo određeni navodi i to nekoliko dijelova iz dane izjave (svega dvije minute televizijske emisije) koja se inače sastoji od sveukupno preko dva sata i četrdeset minuta, a u kojem većem dijelu je okrivljena davala izjave glede stanja u znanosti, projektima koji su poduzimani za vrijeme dok je ona bila ministrica, problemima sa kojima se resorno ministarstvo susreće kao i pitanjima financiranja u pogledu projekata i povlačenja novčanih sredstava iz EU fondova koji nisu paušalni već potkrijepljeni konkretnim brojkama, koju izjavu potvrđuju i izjave prethodno navedenih svjedokinja PP i SPĆ te materijalna dokumentacija. Nadalje, činjenica što je okrivljena izjavu dala u televizijskoj emisiji, a koju su kasnije prenijeli ostali mediji, po ovom sudu ne ukazuje na eventualnu namjeru klevetanja kod okrivljene prilikom davanje izjave, i to stoga što iz iskaza svih svjedoka čak i I. privatnog tužitelja i relevantne dokumentacije proizlazi da su za vrijeme dok je na snazi bila Odluka Vlade RH kojom se zabranjuje novo zapošljavanje, ne samo na Sveučilištu u Zagrebu, već i u Osijeku i u Zadru sklopljeni ugovori o radu.

23. Također sud smatra potrebnim istaknuti kako svaki građanin, a osobito osoba koja je državni dužnosnik i čelnik ministarstva, ovdje I. okrivljena JP imaju pravo sumnjati i izraziti sumnju u ovom slučaju u eventualno nepridržavanje Odluke Vlade RH u pogledu restrikcija u odnosu na trošenje proračunskih sredstava koje je izričito propisano kao i postupanje na štetu poreznih obveznika, te pravo, pa čak i dužnost ukazati na eventualnu nepravilnost ukoliko smatra da je određeni propust učinjen.

24. Sud je u potpunosti cijenio istinitom i vjerodostojnom pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka jer istinitost i vjerodostojnost iste ničime nije dovedena u sumnju, niti su stranke imale primjedbe na pisanu dokumentaciju. Obranu okrivljene JP sud je analizirao, pa je, analizirajući istu ovaj sud prihvatio kako u dijelu kojem priznaje izvršenje objektivnih obilježja terećenog joj dijela, kada priznaje da je dala izjavu iz činjeničnog opisa djela, tako i u dijelu kada navodi da izjavom nije imala namjeru klevetati privatne tužitelje, odnosno štetiti njihovoj časti i ugledu, već da je navedenu izjavu dala jer je smatrala da je to njezina dužnost kao ministrice da upozori na eventualne uočene nepravilnosti iz resora za koji je ona bila nadležna. Ovaj dio obrane sud je prihvatio iz svih razloga navedenih kod obrazlaganja izostanka objektivnog tako i subjektivnog obilježja djela, a u prvom redu zbog činjenice da je izjava u cjelini vrlo detaljna dana i elaborirana uz navođenje dokaza za to, te također stoga što i saslušani svjedoci upućeni u problematiku trošenja proračunskih sredstava navode kako su uočena u ministarstvu određena odstupanja, a pritom se osvrćući i isti stavljajući u kontekst donijete Odluke Vlade RH. Dakle, a imajući u vidu okolnost da je pravo svakog čelnika ministarstva, odnosno državnog dužnosnika upozoriti ukoliko sumnja u nepoštivanje pozitivnih propisa vezano uz trošenje proračunskih sredstava, kao i činjenicu koja proizlazi iz iskaza svjedoka da su o navedenom obavijestile tadašnju ministricu, okrivljenu JP, tada ovaj sud cijeni obranu okrivljene istinitom da navedenom izjavom nije imala namjeru štetiti časti i ugledu privatnih tužitelja, već je izrazila svoju sumnju u postupke privatnih tužitelja o čemu je i na adekvatan način zatražila provjeru od Ministarstva financija provođenjem proračunskog nadzora, obzirom je svaki korisnik državnog proračuna dužan savjesno i razborito raspolagati državnim proračunom te pritom i paziti na korištenje istoga unutar nadležnosti za koju je zadužen, kao u konkretnom slučaju okrivljena.

25. Sud je, analizirajući iskaz I. privatnog tužitelja ĆP, isti cijenio istinitim, te ga je prihvatio, jer su iskazivao o činjenicama bitnim za meritum, istovjetno dokumentaciji iz spisa predmeta. Sud je cijenio istinitim iskaz I. privatnog tužitelja da su čast i ugled privatnih tužitelja bili narušeni ovom izjavom, jer kao što je ranije obrazloženo jasno je da izdvojeni navodi izjave jesu podobni škoditi časti i ugledu privatnih tužitelja koji u društvenoj zajednici imaju uloge znanstvenika i profesora i visoko respektabilne institucije. Za napomenuti je da je sud istinitim cijenio i dijelove iskaza I. privatnog tužitelja kada navodi svoja mišljenja o tome zašto smatra da je okrivljena postupala upravo s namjerom klevetanja, međutim radi se o mišljenju I. privatnog tužitelja, koje ne dijeli ovaj sud iz razloga ranije navedenih u obrazloženju presude. Iskaze svjedoka TPĆ, PP i SPĆ sud je prihvatio u potpunosti jer su isti iskazivali prema svom najboljem znanju glede problematike i provođenja Odluke Vlade RH, kao i pitanja glede zapošljavanja za vrijeme dok je na snazi bila navedena Odluka.

26. Slijedom svega izloženog, ovaj sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljena JP danom izjavom, specificiranom u činjeničnom dijelu izreke ove presude, počinila kazneno djelo klevete na štetu privatnih tužitelja ĆP i Sveučilišta u Zagrebu, a iz razloga jer ne smatra nedvojbeno dokazanim da bi davanjem izjave okrivljena iznijela neistinite tvrdnje, za koje je morala znati da nisu istinite te da je postupala u namjeri klevetanja privatnih tužitelja, zbog čega ju je sud oslobodio optužbe.

27. Sud je, nadalje, obzirom da prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP-a nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali okrivljenu ne smije proglasiti krivom za kazneno djelo teže od onog koje joj je stavljeno na teret, kao i s obzirom na obvezu svestranog raspravljanja o predmetu iz članka 393. stavka 2. ZKP-a u konkretnom slučaju ispitao nisu li u opisanom ponašanju okrivljene JP ostvarena obilježja lakšeg kaznenog djela. Obzirom da kazneno djelo uvrede prema zapriječenoj kazni nije teže od kaznenog djela klevete sud je po službenoj dužnosti ovlašten procjenjivati da li činjenični opis privatne tužbe predstavlja obilježja kaznenog djela uvrede bez obzira na pravnu kvalifikaciju privatnog tužitelja za koju nije vezan ukoliko se radi o lakšem kaznenom djelu od onog koje je kvalificirano. Uzimajući u obzir činjenična utvrđenja naprijed izložena, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju, a obzirom da navodi iznijeti u spornom članku predstavljaju činjenične tvrdnje, ne vrijednosne sudove ne može se raditi o kaznenom djelu uvredi.

28. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je temeljem izričite zakonske odredbe citirane u izreci presude, te je naloženo da I. privatni tužitelj ĆP i II. privatni tužitelj Sveučilište u Zagrebu naknade na ime troškova kaznenog postupka paušalnu svotu sudu u iznosu 400,00 eura, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 te da naknade nužne izdatke okrivljene i nužne izdatke i nagradu branitelja, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

U Zagrebu 6. studenog 2025.

Sutkinja

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. I. privatni tužitelj ĆP

2. Opunomoćenik I. privatnog tužitelja VP

3. II. privatni tužitelj Sveučilište u Zagrebu

4. Opunomoćenik privatnih tužitelja SP

5. Okrivljena JP

6. Branitelj odvjetnik Tomislav Grahovac