REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-37/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA PULA – AUTORITA PORTUALE REGIONALE DI POLA, Pula, Riva 2, OIB: 98035365721, kojeg zastupa punomoćnik Milan Jelovac, odvjetnik iz Pule,Anticova 9/III, protiv tuženika SO, vlasnik obrta za prijevoz putnika morem [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Erol Šehu, odvjetnik iz Pule, Dobricheva ulica 7, radi isplate 2.872,57 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv–8365/2023 od 4. prosinca 2023. koje je donio javni bilježnik Patricia Pucić iz Žminja, Pazinska 10, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 2.872,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 35,68 EUR od 11. kolovoza 2021. do isplate;

- 111,49 EUR od 16. rujna 2021. do isplate;

- 162,77 EUR od 8. rujna 2021. do isplate;

- 122,64 EUR od 16. listopada 2021. do isplate;

- 38,22 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate;

- 162,45 EUR od 14. kolovoza 2022. do isplate;

- 313,23 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate;

- 455,34 od 12. listopada 2022. do isplate;

- 327,03 EUR od 16. listopada 2022. do isplate;

- 51,84 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate;

- 246,24 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate;

- 353,16 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate;

- 304,56 EUR od 16. rujna 2023. do isplate;

- 187,92 EUR od 16. listopada 2023. do isplate;

koje teku od 11. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 273,75 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 750,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. studenoga 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8.11.2023. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Patricia Pucić iz Žminja, radi isplate 2.872,57 EUR s kamatama, na temelju vjerodostojne isprave – potraživanja od kupaca od 12.10.2023..

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv–8365/2023 od 4. prosinca 2023. (str. 49 spisa) kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu tuženik je podnio prigovor (str. 51 spisa). Osporio je potraživanje. Tvrdi da Obrt [obrt] ne koristi nikakve usluge Lučke uprave Pula koja njegovom obrtu ne pruža nikakve usluge. Djelatnost koju obavlja [obrt] odvija se na području drugog koncesionara nad kojim Lučka uprava Pula nema ingerenciju. Ne postoji nikakav dokument odnosno ugovor između tužitelja i Lučke uprave Pula. Lučka Uprava Pula pokušava protupravno naplatiti račune koje izdaje bez ikakvog zakonskog osnova te se u potpunosti protivi ovakvim postupcima.

3. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv–63/2024-2 od 4.3.2024., isti sud se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu (str. 146-148 spisa). Trgovački sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Povrv-37/2024-3 od 15.5.2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 11.6.2024. ustrajao kod zahtjeva za isplatom 2.872,57 EUR s kamatom. Obrazložio je da se utuženi iznos odnosi na pristojbu za upotrebu obale kod ukrcaja i iskrcaja putnika za brodice registarske oznake [registarska oznaka] i 1021 PU. Radi se o uslugama koje je tužitelj pružio tuženiku za brodice koji su bili u tuženikovom najmu, a tražbina predstavlja pristojbu za upotrebu obale (brodovi na kružnim putovanjima-izleti), za vrijeme dok je tuženik koristio dijelove obale za ukrcaj i iskrcaj putnika. Tuženik je bio obvezan plaćati lučku pristojbu za upotrebu obale prema Cjeniku lučkih pristojbi i naknada Lučke uprave Pula. Tužitelj je naveo kako je putem svojih djelatnika svakodnevno obilazio, kontrolirao i bilježio svaku operaciju iskrcaja i ukrcaja svih plovila u luci lučkog područja Luke Pula pa tako i predmetnog plovila tuženika, a temeljem evidencijskih lista isplovljavanja i uplovljavanja ispostavljeni su računi koji su predmet ove tužbe. Tuženik je dugi niz godina plaćao tužitelju po njegovim računima za isto ili identično korištenje obale za ukrcaj i iskrcaj putnika. Pojasnio je način obračuna lučke pristojbe za upotrebu obale za ukrcaj/iskrcaj putnika primjenom Tablice I. B. 3. Cjenika Lučke uprave Pula. Lučke pristojbe za upotrebu obale (ukrcaj/iskrcaj putnika) koja, iako je u koncesiji ACI marine Pula, naplaćivao je svim takvim korisnicima pa tako i tuženiku, na osnovi usmenog dogovora sa ACI marinom Pula, Lučkom kapetanijom Pula i na temelju Cjenika lučkih pristojbi i naknada Lučke uprave Pula o čemu je tuženik bio upoznat. Pojasnio je kako je upravo na zahtjev i u interesu kako tuženika, tako i svih drugih osoba koje se bave prijevozom putnika morem svojim brodicama, a da bi im se olakšalo poslovanje te da bi se izbjegao premještaj njihovih brodica s veza u ACI marini Pula na operativnu obalu Lučke uprave Pula (gdje bi se inače morao vršiti ukrcaj/iskrcaj putnika, bukiranje i reklamiranje izleta), dogovoreno s ACI marinom Pula, Lučkom kapetanijom Pula i brodarima koji vrše tu djelatnost da se dozvoli ukrcaj/iskrcaj putnika na području pod upravom ACI marine Pula, uz uvjet da tužitelj svakom brodaru naplati lučku pristojbu u skladu sa Cjenikom lučkih pristojbi i naknada Lučke uprave Pula. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je podneskom od 1.7.2024. pojasnio svoje prigovorne tvrdnje. Sukladno čl. 14. Pravilnika za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodijele prihoda Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (Narodne novine 94/07, 79/08, 114/12, 47/13), pristojba za upotrebu obale plaća se u svrhu ukrcavanja ili iskrcavanja putnika na operativnom dijelu luke. Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je kako lučke naknade plaćaju korisnici luke za dobivene usluge u lukama otvorenim za javni promet. Iz dokumentacije proizlazi da tuženik prijevoz putnika ne obavlja na području tužitelja, odnosno luci otvorenoj za javni promet već u luci posebne namjene tj. koncesijskom području ACI marine Pula. S obzirom kako je plovilo tuženika brodica, ne brod, te kako je isti brodicom vršio ukrcaj/iskrcaj putnika na koncesijskom području luke nautičkog turizma odnosno ACI marini Pula, a ne na području luke otvorene za javni promet, jasno je i razvidno kako je obračunavanje i naplaćivanje pristojbe za upotrebu obale od strane tužitelja neosnovano i protuzakonito. Naime, tuženik obavlja djelatnost na istom mjestu već dugi niz godina, a koje se ne nalazi na području luke otvorene za javni promet odnosno području tužitelja. Navedeno nesporno proizlazi i iz dopisa tužitelja, klasa:

035-01/16-01/01, urbroj: 2163/01-01-16-83 od dana 18.5.2016. potpisanog od strane tadašnjeg ravnatelja Lučke uprave Pula, SOK. Na izostanak ikakve pravne osnove za predmetno potraživanje ukazuje i izdavanje računa tuženiku od strane tužitelja u različitim vremenskim razdobljima s različitim opisima pruženih usluga. Pa tako, tužitelj u računima broj 782/0001/272 od dana 12.7.2023. i broj 614/0001/272 od dana 12.6.2023. opisuje pruženu uslugu kao „nacionalni povremeni putnički promet-izleti“ dok je predmetno potraživanje opisano kao pristojba-upotreba obale za ukrcaj/iskrcaj putnika. U odnosu na navod tužitelja o postojanju „dogovora“ između istog, ACI marine Pula, Lučke kapetanije Pula te osoba brodara i tuženika, tuženik u potpunosti odbacuje navod kako je isti uopće sudjelovao u takvom „dogovoru“ te ističe kako sukladno Zakonu o koncesijama, koncesionar (Adriatic Croatia International Club, za djelatnost marina d.d., ACI marina Pula) ne može slobodno raspolagati ovlaštenjima iz koncesije slijedom čega nikakav dogovor između tužitelja, Lučke kapetanije Pula, koncesionara i osoba brodara nije smio nastupiti. Naime, sukladno članku 68. Zakona o koncesijama, za sklapanje eventualnog podugovora je potrebno ispuniti uvjete iz navedenog članka i čl. 69. istog zakona te kako ugovor o koncesiji (bilo koje vrste definirane zakonom) mora biti sklopljen u pisanom obliku sukladno čl. 3. Zakona o koncesijama te, posljedično, i svaki ugovor kojim se pobliže uređuju pitanja ovlaštenja iz koncesije, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno. U tom smislu, sve i da je nastupio ikakav „dogovor“ između ACI marine Pula, Lučke kapetanije Pula, Lučke uprave Pula i osoba brodara, a u kojem tuženik nije sudjelovao, isti nema zakonski propisanu formu kako bi uopće proizveo pravnu snagu. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 2.872,57 EUR s kamatama na ime pristojbi za upotrebu obale radi ukrcaja i iskrcaja putnika s brodica registarske oznake [registarska oznaka] i 1021 PU (brodovi na kružnim putovanjima-izleti), za vrijeme dok je isti koristio dijelove obale Luke [adresa] za ukrcaj/iskrcaj putnika u periodu od kolovoza 2021. do listopada 2023..

7. Riječ je o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (2.872,57 EUR) koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna, te u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. i 3., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13). Kako u konkretnom slučaju postupak nije započeo tužbom, već prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sukladnom odredbama ovršnog zakona, to se radi o slučaju kada sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze jer ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

8. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan plaćati pristojbu za upotrebu obale (brodovi na kružnim putovanjima-izleti), s obzirom da je ukrcavao/iskrcavao putnike na djelu obale koja spada u koncesijsko područje luke posebne namjene tj. nautičkog turizma ACI marine Pula, a ne na operativnom dijelu obale pod upravom tužitelja.

9. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Uvidom u dokumentaciju u spisu sud je zaključio da se između stranaka već vodio spor radi naplate istog potraživanja samo u prethodnom razdoblju u postupku pod poslovnim brojem P-463/21, u kojem postupku je tuženiku naloženo plaćanje utužene naknade (odluke na str. 188 i 197 spisa).

11. Prije svega valja navesti da je tuženik vlasnik obrta [obrt] za prijevoz putnika morem (podaci iz obrtnog registra na str. 39 spisa). Dakle, tuženik brodicama koje ima u najmu obavlja prijevoz putnika morem (i to ne osporava).

12. Tuženik tvrdi da za ukrcaj/iskrcaj putnika nije koristio operativni dio luke tužitelja pa da zbog toga nije dužan plaćati pristojbu za ukrcaj i iskrcaj putnika tužitelju koji na naplatu iste ima zakonsko pravo, već da je navedene operacije obavljao na koncesijskom području ACI Marine Pula koji pak nema zakonsko pravo na naplatu te pristojbe. Stoga iz navoda tuženika proizlazi da uopće nije dužan plaćati tu naknadu jer je koristio dio luke koji ne spada pod upravom tuženika. Dakle, obavljao je ukrcaj i iskrcaj putnika na mjestu na kojem to nije namijenjeno, jer bi obavljajući to na mjestu na kojem je to namijenjeno, bio u obvezi plaćati pristojbu.

13. Iz dopisa ACI d.d. od 13.2.2025. (str. 208 spisa) koji je tuženik dostavio u spis proizlazi da isti pozivaju tuženika da djelatnost ukrcaja i iskrcaja putnika obavlja na području koje je za to namijenjeno i koje je u nadležnosti Lučke uprave Pula, te ga upozoravaju da je to zabranjeno obavljati unutar koncesijskog područja ACI Marine Pula, zbog čega mu prijeti raskid ugovora o korištenju veza u ACI Marini Pula.

14. Odredba čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje:

ZPDML-a, "Narodne novine" br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., i 98/19.) propisuje: u lukama otvorenim za javni promet plaćaju se lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada; lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine ih, pored ostalih, pristojba za upotrebu obale, koja se plaća za brod koji koristi luku u svrhu ukrcavanja ili iskrcavanja putnika, tereta i vozila. Prema odredbi članka 60. tog zakona, lučke pristojbe su prihod lučke uprave.

15. Za period nakon stupanja na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23.) odredba čl. 116. propisuje: (1) Djelatnost županijske lučke uprave je upravljanje i korištenje luka otvorenih za javni promet od županijskog i lokalnog značaja, a obavlja se kao javna služba. (2) Djelatnosti županijske lučke uprave su: 4. provođenje reda u luci, koje osim ostaloga uključuje ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila.

16. Dakle, obveza plaćanja lučkih pristojbi, nastaje na temelju zakona, samom činjenicom korištenja luke za ukrcaj i iskrcaj putnika i ovlaštenik naplate lučkih pristojbi je lučka uprava, odnosno tužitelj.

17. To što tuženik kao obrtnik koji obavlja prijevoz putnika morem, obavlja ukrcaj i iskrcaj putnika na dijelu luke na kojem to nije namijenjeno (upozorenje ACI d.d. od 13.2.2025., str. 208 spisa) ne bi trebalo tuženika osloboditi od plaćanja zakonske obveze za te usluge.

18. Tuženik nije osporavao činjenicu prema kojoj je obavljao poslove ukrcaja i iskrcaja putnika na području Luke Pula.

19. Stoga je zaključak suda da je tuženik dužan platiti pristojbu za upotrebu obale, koja se plaća za brodice koje koriste luku u svrhu ukrcavanja ili iskrcavanja putnika temeljem odredbe čl. 62. ZPDML-a iz 2003., te čl. 116. st. 2. t. 4. ZPDML-a iz 2023., jer je tuženik koristio luku u svrhu ukrcavanja/ iskrcavanja putnika.

20. Ponašanje tuženika udovoljava i pretpostavkama stjecanja bez osnove jer je stekao korist izvršenom radnjom kojom je tužitelju ujedno smanjio priljev sredstava pa je po mišljenju suda dužan tužitelju naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).

21. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uz svaki račun dostavio evidenciju temeljem koje je izdavao račune. Računi odgovaraju utvrđenjma iz evidencije, što ni tuženik nije posebno osporavao.

22. Tužitelj je pravilno obračunao visinu pristojbe za svaku pojedinu operaciju (ukrcaj ili iskrcaj) na temelju Tablica pristojbe za upotrebu obale koje čine sastavni dio Cjenika lučkih pristojbi i naknada Lučke uprave Pula iz travnja 2019. (stranica 64 do 78 spisa) i iz travnja 2023. (str. 107-121 spisa), što ni tuženik nije osporavao.

23. Tuženik nesporno nije platio navedene usluge.

24. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbe čl. 62. ZPDML-a iz 2003. i čl. 116. st. 2. t. 4. ZPDML-a iz 2023., Cjenika lučkih pristojbi i naknada, u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu 2.872,57 EUR s kamatama, te je pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

25. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, i tužitelj je istu ispravno zatražio od dana koji slijedi dan dospijeća pojedinog računa.

26. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 273,75 EUR. Taj trošak se odnosi na trošak javnog bilježnika od 25,00 EUR sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12), te trošak sastava ovršnog prijedloga od 199,00 EUR (Tbr. 11. t. 1.) i trošak PDV-a (25%) od 49,75 EUR sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa). Ti troškovi bili su nužni za donošenje rješenja o ovrsi.

27. Sud nije provodio dokaze saslušanjima brojnih predloženih svjedoka i stranaka jer je sve činjenice utvrdio iz nespornih utvrđenja stranaka i isprava u spisu, a sve s obzirom da se radi o postupku pred trgovačkim sudom (čl. 492. a ZPP-a).

28. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastav podneska od 31.1.2024. i 11.6.2024. u iznosima od 200,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 400,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 25.9.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 150,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 750,00 EUR.

29. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 750,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

30. Slijedom svega navedenoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 6. studenoga 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).