REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene SDM, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenice protiv presude Općinskog suda u Sisku od 12. rujna 2025., broj: Pp-422/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljene SDM kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljena GDM je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okrivljena GDM proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a te joj je na temelju citiranog propisa izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenici je naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena GDM je putem branitelja Gorana Vujanića, odvjetnika u Zagrebu, pravodobno podnijela žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a u kojoj u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 3. PZ-a jer je rasprava od 2. rujna 2025. održana u odsutnosti okrivljene i njenog branitelja, a zbog čega je povrijeđeno i pravo obrane sukladno članku 195. stavku 2. PZ-a. Okrivljenica u žalbi ističe da je njezin branitelj sudu dostavio zamolbu da se odgodi ročište za dan 3. rujna 2025., zajedno s popratnom dokumentacijom koja dokazuje njegovu spriječenost zbog drugih ročišta, međutim da je isti omaškom dostavio sve to za krivi dan tj. umjesto za 2. rujna 2025. (kad je isto od ranije imao zakazana ročišta) dostavio je zamolbu za 3. rujna 2025. Navodi da je sud mogao lako utvrditi da se radi o pogrešci i imao je sredstva da kontaktira branitelja, što nije učinio. Zbog toga da je povrijeđeno pravo na obranu jer je sud nezakonito odlučio provesti ročište i donio potom odluku.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka na koje isti pazi po službenoj dužnosti iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za koji je zaključak iznio valjane i dostatne razloge s kojima se slaže i ovaj Sud.

6. Ispitujući pobijanu odluku povodom navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da navodi iz iste nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je zakazao termin za raspravu u konkretnom predmetu za dan 13. svibnja 2025. i 3. lipnja 2025., koje pozive su okrivljenica i njezin branitelj uredno primili, međutim u oba navrata rasprave su odgođene zbog nedolaska istih, s time da je branitelj svoj izostanak opravdao svojom spriječenošću zbog drugih rasprava, a okrivljenica je svoj izostanak pravdala nemogućnošću dolaska branitelja. Treći termin rasprave zakazan je za 2. rujna 2025., a branitelj je ponovno podnio molbu za odgodu zbog svoje spriječenosti, međutim ne za dan 2. rujna 2025. već 3. rujna 2025., za koji dan je podnio i dokumentaciju u svrhu dokaza. Sud nije prihvatio takvu zamolbu i proveo je raspravu u odsutnosti okrivljenice jer je ista uredno pozvana, svoj izostanak nije opravdala, a uredno je primila obavijest u smislu članka 109.a PZ-a, odnosno upozorena je da se rasprava može održati i donijeti odluka u njezinoj odsutnosti.

6.1. Ovaj je Sud stava da je pravilno postupio prvostupanjski sud jer nije prihvatio zamolbu za odgodu okrivljeničina branitelja jer je zamolba i njoj priležeća dokumentacija bila za neodgovarajući datum održavanja rasprave, slijedom čega takva zamolba nije bila opravdana niti dokazana. Sud nije dužan voditi računa niti je logično na istog stavljati odgovornost za eventualne omaške u pisanju sudionika postupka, a nije ni za očekivati da će tumačiti i utvrđivati je li netko zaista mislio ono što je napisao i dostavio sudu. S obzirom da su bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za održavanje rasprave, pravilno je prvostupanjski sud istu održao, proveo dokazni postupak i potom donio odluku koju žalba okrivljenice ničime nije dovela u pitanje.

7. Razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe, ovaj Sud smatra da je izrečena ublažena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenice za prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a, koji je jedan od najtežih prometnih prekršaja, izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 800,00 eura. Za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, zbog čega je ovakva novčana kazna pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žaliteljica nije učinila osnovanim preinačenje odluke o kazni.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenicu i tužitelja.