REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-228/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB. 84397956623, zastupanog po punomoćnici OB, dipl.iur. protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 16. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Željka Mendeša, odvjetnika iz Slavonskog Broda i rasprave održane 6. studenog 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Zagreb, A. Mihanovića 3, iznos od 7.928,23 eura zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 28. prosinca 2023. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, Zagreb, A. Mihanovića 3 naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, troškove postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U tužbi navodi da se 16. rujna 2011., oko 5,35 sati u Batrini dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja ZB zadobio teške tjelesne ozljede, a koju je prouzročio RB tako što je upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a koji je bio osiguran kog tuženika, vozeći pod utjecajem alkohola i brzinom većom od dopuštene, vozilom udario u tijelo pješaka ZB, koji je od jačine udara nabačen na to vozilo, a potom odbačen na bok drugog zaustavljenog vozila, od kojega se odbio i pao na kolnik. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-291/12-10 od **.**.2014. RB proglašen je krivim za izazivanje navedene prometne nesreće. Zbog teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći, odnosno zbog ozljede na radu, tužitelj je osiguraniku ZB rješenjem br. 77287 od 9. prosinca 2016. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 8. srpnja 2016.. Rješenjem br. 77287 od 26. siječnja 2017. određeno je da isplata te mirovine pripada od 1. siječnja 2017. Nadalje, iz istoga razloga tužitelj je osiguraniku ZB rješenjem br. 77287 od 13. ožujka 2018. priznao pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja počevši od 15. veljače 2018. Isplaćivanjem invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja osiguraniku ZB tužitelju je nastala šteta koju je potraživao od tuženika. Štetu nastalu isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2017. – 30. travnja 2018. i naknade zbog tjelesnog oštećenja za razdoblje od 15. veljače 2018. do 30. travnja 2018. tuženik je podmirio dijelom u mirnom postupku, a dijelom 30. studenog 2020. sukladno presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 2725/2019 od 23. srpnja 2020. Za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. prosinca 2021. iznos naknade štete tužitelj je u mirnom postupku podmirio u iznosu od 38.092,50 kuna odnosno 5.055.74 eura, a za iznos od 1.415,11 eura je u tijeku sudski postupak pred naslovnim sudom broj Pn-147/2022. Kako se isplata invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja vrši i nadalje, tužitelju nastaje nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Za razdoblje od 1 siječnja 2022. do 30. studenog 2023. tužitelj je, putem Područnog ureda u Slavonskom Brodu, osiguraniku ZB, sa prebivalištem na adresi [adresa], isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 7.928,23 eura i naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 1.118,05 eura dakle ukupno 9.046,28 eura, koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tuženik je 27. prosinca 2024. dopisom obavijestio tužitelja da će na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje platiti iznos od 1.118,05 eura naknade za tjelesno oštećenje, dok je iznos isplaćene invalidske mirovine sporan zbog čl. 27.st.3. ZOOP- a. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti štetu u punom, a ne u razmjernom iznosu, pa mu je tako ostao dužan isplatiti iznos od 7.928,23 eura koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Tuženik je temeljem odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( N.N. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16. 18/18, 62/18 i 115/18,102/19,84/21 i 119/2022) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u punom iznosu, a ne u razmjernom iznosu. Slijedom iznesenih činjenica i predloženih dokaza, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode dana 16. rujna 2011., kao i činjenicu da je osiguranik tužitelja, ZB, u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio ozljede zbog kojih je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu. Također, nije sporno da je tužitelj prema tuženiku već postavljao zahtjeve za naknadu štete vezano uz isplaćene iznose invalidske mirovine za ranija razdoblja, prije razdoblja obuhvaćenih ovom tužbom. U predmetu Pn-147/2022 nepravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplaćene iznose invalidske mirovine u ranijim razdobljima. U ovom postupku sporan je osnov i sporna je visina tužbenog zahtjeva. Tužbenom zahtjevu tužitelja, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu u razdoblju od 1. siječnja 2022. pa do 31. studenog 2023., tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Kako je osiguraniku tužitelja, priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljede na radu, tuženik smatra da isti ne trpi nikakvu štetu, jer ne postoji razlika koju bi bio u obvezi platiti tužitelju sukladno već citiranoj odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se poziva na najnoviju sudsku praksu, odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev-90/2023 od 4. travnja 2023. gdje je zauzeto upravo takvo pravno shvaćanje kako to tvrdi tuženik. U prilog tom prigovoru tuženika da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine, obračunato sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu govori i druga brojna novija sudska praksa Vrhovnog suda RH. Kako iz zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi da za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine evidentno je da se ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim. Slijedom svega iznesenoga, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja protivi u cijelosti te predlaže istoga odbiti, uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu iz kojeg je vidljivo da je isti sastavljen po djelatnicima PU Brodsko-posavska; PP Nova Gradiška od 16. rujna 2011. iz koje je vidljivo da je naselju Batrina, Ulica Stjepana Radića ispred kbr. 170 došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao osobni automobil osiguran kod Croatia osiguranja kojim je upravljao RB i teretni automobil marke MAN osiguran kod Allianz osiguranja kojim je upravljao JB i ZB koji je zadobio ozljede opasne po život (str. 5 do 9 spisa). Uvidom u presudu ovog suda broj K-291/12-10 od 2. lipnja 2014. je vidljivo da je RB oglašen krivim što je upravljao osobnim automobilom 16. rujna 2011. pod utjecajem alkohola i nije na vrijeme uočio ZB koji se nalazio iza teretnog automobila i udario je u ZB koji je zadobio tešku tjelesnu ozljedu i izrečena mu je uvjetna ozljeda u trajanju od osam mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo (str. 10 do 12 spisa). Uvidom u nalaz vještaka - revizora je vidljivo da je isti sastavljan po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje soba s invaliditetom 13. lipnja 2016. i da je navedeno da je ZB rođen **.**.1985. zadobio ozljedu na radu 100%, a radio je poslovima pomoćnog radnika na pražnjenju spremnika za komunalni otpad i stradao je pri redovnom radu pražnjenja kanti komunalnog otpada kada je došlo do naleta osobnog automobila i da zaključno nije preporučen u uključivanje u program profesionalne rehabilitacije (str. 13 do 16 spisa). Uvidom u dopis HZMO-a je vidljivo da je za razdoblje od 1. siječnja 2022. do **.**.2023. KB isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 7.928,23 eura (str. 17 spisa) i naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od ukupno 1.118,05 eura (str. 18 spisa). Iz dopisa tuženika tužitelju od 27. prosinca 2023. je vidljivo da je tuženik naveo da priznaje obračun koji se odnosi na tjelesno oštećenje, a obračun invalidske mirovine osporava u cijelosti (str. 20 spisa) Iz rješenja HZMO-a od 26.siječnja 2017. je vidljivo je KB od 1.siječnja 2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.910,72 kn (str. 23 spisa). Iz prijave ozljede na radu je vidljivo da je poslodavac Jakob Becker d.o.o. izvršio prijavu i da je ZB radio na poslovima sakupljanja bezopasnog otpada (str. 25 do 28 spisa)

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- je ZB bio djelatnik Jakob Becker d.o.o. i da je 16. rujna 2011. radio na poslovima sakupljanja bezopasnog otpada - redovnom radu pražnjenja kanti komunalnog otpada, kada je na njega naletio, upravljajući osobnim automobilom, RB pod utjecajem alkohola i nanio mu je tešku tjelesnu ozljedu,

- je RB u vrijeme prometne nesreće bio osiguranik tuženika,

- je KB priznata ozljeda na radu i da se nalazi u invalidskoj mirovini od 1. siječnja 2017., zbog ozljede na radu 100%,

- se KB isplaćuje pored invalidske mirovine i naknada za tjelesno oštećenje.

6. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutog prigovora tuženika to što tuženik ne osporava pravo na regres tužitelju u svezi isplate naknade za tjelesno oštećenje, ali osporava pravo na isplatu povodom invalidske mirovine.

7. U skladu sa sudskom praksom - odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, dalje - ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja

- prometne nezgode, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

8. Po ocjeni ovog suda, tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om.

9. Nesporno je da na temelju čl. 8. st. 1. ZOOP-a - društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

10. Na temelju čl. 27. st 1. ZOOP-a Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. St. 4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. St. 5. Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. Po ocjeni ovog suda, nesporno je da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti čl. 27. st. 3. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i svezi navedenog sud je i odlučio kao u izreci presude i odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom jer isti po ocjeni suda nije osnovan budući da se tuženi zahtjev odnosi na isplatu invalidske mirovine koja je posljedica ozljede na radu i nema razlike koja bi za tužitelja predstavljala štetu.

12. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tužitelj je u obvezi naknadi trošak parničnog postupka tuženiku jer je tuženiku cijelosti uspio u postupku.

13. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 16. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23) i pripadajući porez u iznosu od 50,00 eura, što ukupno iznosi 250,00 eura, kako je to i navedeno u izreci presude.

Slavonski Brod, 6. studenog 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.