Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-211/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-331/2021-36 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 331/2021-36 od 19. siječnja 2023. u točki I. izreke za iznos od 2.367,89 eura/17.840,84 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznos od 2.345,88 eura/17.675,00 kuna od 21. kolovoza 2020., a na iznos od 22,01 euro/165,84 kune od 7. srpnja 2020. i u točki III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice GN i potvrđuje se navedena presuda u točki II. izreke.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. i preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice GN kojim traži da joj tuženik na ime imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja isplati iznos od 18,03 eura/135,90 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužiteljice GN i zahtjev tuženice Croatia osiguranje d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupni iznos od 2.385,92 eura1 / 17.976,74 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na:

- iznos od 2.345,88 eura / 17.675,00 kn od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 21.8.2020.

- iznos od 22,01 eura / 165,84 kn od 7.7.2020.

- iznos od 5,49 eura / 41,40 kn od 18.9.2020.

- iznos od 2,91 eura / 21,90 kn od 23.10.2020.

- iznos od 3,08 eura / 23,20 kn od 28.10.2020.

- iznos od 3,49 eura / 26,30 kn od 28.10.2020.

- iznos od 3,07 eura / 23,10 kn od 4.11.2020.

pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zahtjev preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kn sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknaditi tužiteljici GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.611,95 eura / 19.679,75 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pozivajući se na žalbene iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete, navodi da je sukladno orijentacijskim kriterijima visinu te štete trebalo utvrditi u iznosu od maksimalno 1.763,89 eura (13.290,00 kuna). Tuženik žalbom ne osporava visinu naknade štete za tuđu pomoć i njegu, ali osporava dosuđenu naknadu imovinske štete za troškove liječenja i prijevoza navodeći da isti nisu bili neophodni pa time i neopravdani. Predlaže žalbu uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje, dakle pobijanu presudu ukinuti. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Pravovremenu žalbu, kako iz sadržaja žalbe proizlazi dijela s kojim nije uspjela u sporu (točka II. izreke navedene presude) izjavila je i tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP. Žalbenim navodima tužiteljica ukazuje da prilikom odmjeravanja visine štete nisu uzeti u obzir novi orijentacijski kriteriji, odnosno sve okolnosti slučaja, pa i stopa inflacije u razdoblju od kolovoza 2020. do listopada 2022. odnosno porast cijena i smanjenje vrijednosti novca. Nadalje tužiteljica u žalbi navodi da dosuđeni iznos, uz već plaćeni iznos, ne predstavlja pravilnu novčanu naknadu već da bi pravilnu novčanu naknadu predstavljao zatraženi iznos da je dosuđen. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, pa ni onu iz točke 11. na koju žalbom ukazuje tuženik. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne nalaze se razlozi zbog kojih se pobijana presuda ne bi mogla ispitati.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud navedenu bitnu povredu nije počinio ni time što u razlozima pobijane presude nije obrazložio visinu dosuđenih naknada po pojedinim kvalifikatornim okolnostima (tuženik u žalbi koristi izraz "pojedinim elementima"). U konkretnom slučaju radi se o naknadi neimovinske štete za povredu prava osobnosti, a sukladno članku 19. stavak 2. ZOO pod pravom osobnosti se, između ostalog, smatra pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Odredbama ZOO iz 2005. pojam neimovinske štete definira se na nov način, odnosno prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete, a povreda prava osobnosti sama za sebe jest neimovinska šteta za koju se dosuđuje pravična novčana naknada ako to okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1. ZOO), a pri odlučivanju o visini te naknade sud će voditi računa o težini povrede prava osobnosti i okolnostima koje opravdavaju dosuđivanje naknade. Visina pravične novčane naknade ovisi o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, a pri tome se vodi računa i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, troškova liječenja i troškova putovanja radi liječenja, pretrpljene u štetnom događaju, prometnoj nesreći koja se dogodila 20. lipnja 2020.

8. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice, a pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja stranke žalbama i ne osporavaju.

10. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za isti. Nadalje nije sporno da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku nakon podnesenog odštetnog zahtjeva, dakle prije pokretanja ovog postupka, na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 7.450,00 kuna.

10.1. Među strankama je sporna visina štete, kako neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tako i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i prijevoza radi liječenja.

11. Prvostupanjski sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka specijaliste kirurgije i neurologije utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata tj. istegnuće vratnih mišića, da je zbog toga trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta 42 dana, da je trpjela primarni strh u situaciji ugroženosti i ozljeđivanja, a koji strah je bio intenzivan i kratkotrajan, kao i sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i slabijeg intenziteta 6 dana, povremeni manji strah u situacijama prometa se javljao još 3 mjeseca. Prema nalazu vještaka navedena ozljeda kod tužiteljice je dovela do smanjenja životne aktivnosti od ukupno 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima, a smanjena životna aktivnost se ogleda u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te povremenim bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 15 dana po dva sata dnevno, te još 15 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu, spremanje i sl.).

11.1. Prigovore tuženika na nalaz vještaka, vještaci su otklonili iskazom danim na ročištu15. prosinca 2022., a tuženik prigovore na nalaz nije ponovno isticao niti je predlagao provođenje novog vještačenja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je nalaze i mišljenja navedenih vještaka prihvatio.

12. Uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka i utvrđenu težinu povreda, dakle ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha kao i smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih okolnosti, kao i sve okolnosti slučaja, ali i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednicama 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa utvrđivanja visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosu naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22., 155/23., dalje: ZOO) i pravilno je zaključio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti koje opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade. Suprotno žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i visinu te novčane satisfakcije u iznosu od ukupno 24.000,00 kuna. Napominje se da je pravilno utvrđena i visina naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.125,00 kuna, odnosno 25,00 kuna po satu, što stranke žalbom i ne osporavaju.

12.1. Dakle, na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužiteljici pripada ukupno iznos od 25.125,00 kuna, a obzirom da je tuženik tužiteljici prije pokretanja ovog postupka isplatio na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 7.450,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati još 17.675,00 kuna, odnosno 2.345,88 eura.

12.2. U povezanosti s navedenim su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje da iznos dosuđen na ime neimovinske štete nije dostatan za naknadu te štete i da je tužiteljici trebalo dosuditi traženi iznos, a neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje kako dosuđeni iznos prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda za 45%. Naime, iako visina pravične novčane naknade ovisi o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, njezino odmjeravanje nije samo matematički izračun, odnosno umnožak broja dana trajanja fizičkih bolova i straha ili postotka duševnih boli s iznosima navedenima u orijentacijskim kriterijima, već se pri tome vodi računa o svim okolnostima slučaja, ali i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.3. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete vodio računa o svim elementima odlučnima za njezino određivanje u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO, dakle o kvalifikatornim okolnostima, odnosno jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha i duševnih boli, kao i ostalim okolnostima konkretnog slučaja pa i o dobi tužiteljice i u povezanosti s tim dužini vremenskog razdoblja u kojem će trebati svakodnevno ulagati pojačane napore, ali i o cilju kojem ta naknada služi, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Neosnovano tuženik žalbenim navodima osporava dosudu naknade imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 165,84 kuna jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju tužiteljici izdala račun (stranica 33 spisa) iz kojeg proizlazi da je to radi pružene usluge kontrolnog složenog pregleda doktora medicine koji je obavljen 7. srpnja 2020., a spisu prileže i nalaz specijaliste od toga dana.

14. Međutim, tuženik osnovano osporava potraživanje tužiteljice na ime troškova prijevoza radi liječenja. Naime, utvrđeno je da se ti troškovi odnose na prijevoz taksijem u KBC u vrijeme kad je tužiteljica imala preglede, ali iz računa proizlazi da je vožnja započela na različitim adresama koje nisu adresa prebivališta tužiteljice, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona osobnim automobilom dolazila do najbližeg parkirališta gdje se mogla parkirati bez poteškoća, i nastavila taksijem. Tužiteljica je iskazala i da nije koristila javni prijevoz zbog napadaja panike i da se nije mogla voziti sa velikim brojem ljudi, što je po ocjeni ovog suda neuvjerljivo, obzirom da tužiteljica nije stradala kao putnik u vozilu javnog prijevoza, već kao vozač vozila, a i iz medicinske dokumentacije i nalaza vještaka ne proizlazi da bi nakon štetnog događaja imala takve tegobe i da se zbog njih obratila liječniku. Stoga je ocjena ovog suda da ti troškovi nisu bili opravdani i nužni, a tuženik nije dužan naknaditi tu štetu.

15. Slijedom svega navedenog temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke za iznos od 2.367,89 eura (17.840,84 kune) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su pravilno određene od dana odštetnog zahtjeva, a valjalo je i u cijelosti odbiti žalbu tužiteljice i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki II. izreke.

16. Temeljem članka 373. ZPP žalbu tuženika valjalo je djelomično usvojiti i prvostupanjsku presudu u točki I. izreke preinačiti na način kako je to odlučeno ovom presudom pod točkom II. izreke, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 18,03 eura (135,90 kuna) kao neosnovan.

17. Iz žalbe proizlazi da odluku o troškovima postupka tuženik pobija iz razloga što smatra da bi trošak postupka bio manji da je tužiteljici dosuđen manji iznos naknade štete.

17.1. Unatoč činjenici da je u žalbenom postupku došlo do preinačenja prvostupanjske presude, na način da je odbijen samo zahtjev za naknadu štete na ime troškova liječenja u iznosu od 18,03 eura, radi se o neznatnom iznosu i ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je tužiteljica u ovom postupku uspjela s pretežitim dijelom svoga zahtjeva, a zbog zahtjeva s kojim nije uspjela nisu nastali posebni troškovi, stoga je odbijena djelomično kao neosnovana žalbe tuženika i prvostupanjska presuda je potvrđena u točki III. izreke.

17.2. Suprotno žalbenim navodima tuženika prilikom utvrđivanja uspjeha tužiteljice u postupku i odmjeravanja troškova postupka prvostupanjski sud nije trebao uzimati u obzir iznos koji je tuženi tužiteljici isplati prije pokretanja ovog postupka.

18. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijena je djelomično žalba tuženika i prvostupanjska presuda u točki III. izreke je potvrđena.

19. Temeljem članka 166. ZPP odbijeni su kao neosnovani zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, tužiteljica jer sa žalbom nije uspjela, a tuženik jer je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

U Sisku 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar