Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-508/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OHE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Kupčerić – Trcović, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i vraćanja novčane tražbine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-503/2019-33 od 26. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-503/2019-33 od 26. srpnja 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o kreditu br. 198-50-3055987 od 21. rujna 2005., a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Bore Arambašića, pod brojem OU-597/2005 od dana 22. rujna 2005., zaključenog između tužiteljice OHE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, Podružnica Vinkovci, Trg Franje Tuđmana 2, kao kreditora i to:

- čl. 1. koji glasi: "Kunska protuvrijednost...CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.",

- u čl. 2. koji glasi: „Redovna kamata: 5,50% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“,

- čl. 7. koji glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećeg na dan dospijeća..."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju OHE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.511,02Eura/11.384,81 kn (slovima: tisućupetstotinajedanaesteuraidvacenta/jedanaesttisućatristotineosamdesetčetirikune iosamdesetjednalipa) na ime preplaćenih kamata kao i iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kune), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, a na iznos od:

- 5,46 EUR / 41,13 HRK od 30. studenoga 2007.,

- 5,36 EUR / 40,41 HRK od 31. prosinca 2007.,

- 5,39 EUR / 40,62 HRK od 31. siječnja 2008.,

- 5,37 EUR / 40,48 HRK od 28. veljače 2008.,

- 5,39 EUR / 40,61 HRK od 31. ožujka 2008.,

- 5,19 EUR / 39,07 HRK od 30. travnja 2008.,

- 6,64 EUR / 50,03 HRK od 31. svibnja 2008.,

- 6,63 EUR / 49,93 HRK od 30. lipnja 2008.,

- 6,41 EUR / 48,32 HRK od 31. srpnja 2008.,

- 6,32 EUR / 47,64 HRK od 31. kolovoza 2008.,

- 6,29 EUR / 47,42 HRK od 30. rujna 2008.,

- 6,70 EUR / 50,47 HRK od 31. listopada 2008.,

- 6,26 EUR / 47,15 HRK od 30. studenoga 2008.,

- 7,93 EUR / 59,72 HRK od 31. prosinca 2008.,

- 9,41 EUR / 70,87 HRK od 31. siječnja 2009.,

- 10,07 EUR / 75,91 HRK od 28. veljače 2009.,

- 11,09 EUR / 83,53 HRK od 31. ožujka 2009.,

- 11,28 EUR / 85,00 HRK od 30. travnja 2009.,

- 10,51 EUR / 79,16 HRK od 31. svibnja 2009.,

- 10,16 EUR / 76,55 HRK od 30. lipnja 2009.,

- 9,99 EUR / 75,30 HRK od 31. srpnja 2009.,

- 9,86 EUR / 74,29 HRK od 31. kolovoza 2009.,

- 9,64 EUR / 72,66 HRK od 30. rujna 2009.,

- 9,36 EUR / 70,54 HRK od 31. listopada 2009.,

- 9,28 EUR / 69,89 HRK od 30. studenoga 2009.,

- 10,56 EUR / 79,55 HRK od 31. prosinca 2009.,

- 12,97 EUR / 97,70 HRK od 31. siječnja 2010.,

- 12,41 EUR / 93,54 HRK od 28. veljače 2010.,

- 15,68 EUR / 118,17 HRK od 31. ožujka 2010.,

- 15,06 EUR / 113,50 HRK od 30. travnja 2010.,

- 16,27 EUR / 122,61 HRK od 31. svibnja 2010.,

- 26,74 EUR / 201,45 HRK od 30. lipnja 2010.,

- 24,58 EUR / 185,22 HRK od 31. srpnja 2010.,

- 31,16 EUR / 234,81 HRK od 31. kolovoza 2010.,

- 28,89 EUR / 217,67 HRK od 30. rujna 2010.,

- 25,23 EUR / 190,12 HRK od 31. listopada 2010.,

- 32,95 EUR / 248,26 HRK od 30. studenoga 2010.,

- 42,77 EUR / 322,23 HRK od 31. prosinca 2010.,

- 35,82 EUR / 269,85 HRK od 31. siječnja 2011.,

- 38,25 EUR / 288,22 HRK od 28. veljače 2011.,

- 35,15 EUR / 264,86 HRK od 31. ožujka 2011.,

- 35,71 EUR / 269,06 HRK od 30. travnja 2011.,

- 48,87 EUR / 368,21 HRK od 31. svibnja 2011.,

- 50,15 EUR / 377,87 HRK od 30. lipnja 2011.,

- 60,81 EUR / 458,17 HRK od 31. srpnja 2011.,

- 55,17 EUR / 415,69 HRK od 31. kolovoza 2011.,

- 49,00 EUR / 369,18 HRK od 30. rujna 2011.,

- 47,57 EUR / 358,38 HRK od 31. listopada 2011.,

- 47,09 EUR / 354,81 HRK od 30. studenoga 2011.,

- 50,02 EUR / 376,91 HRK od 31. prosinca 2011.,

- 52,58 EUR / 396,17 HRK od 31. siječnja 2012.,

- 52,92 EUR / 398,74 HRK od 29. veljače 2012.,

- 51,15 EUR / 385,42 HRK od 31. ožujka 2012.,

- 52,35 EUR / 394,42 HRK od 30. travnja 2012.,

- 53,17 EUR / 400,58 HRK od 31. svibnja 2012.,

- 51,79 EUR / 390,22 HRK od 30. lipnja 2012.,

- 52,15 EUR / 392,95 HRK od 31. srpnja 2012.,

- 51,12 EUR / 385,17 HRK od 31. kolovoza 2012.,

- 48,90 EUR / 368,40 HRK od 30. rujna 2012.,

a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.126,15 Eura/16.019,48 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, tj. 26. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno je predložio istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe člana 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tuženik. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati, a u njoj su sadržani dostatni razlozi o činjenicama odlučnim za primjenu mjerodavnog prava iz članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u vezi članka 81. te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP).

6. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP, budući da prvostupanjski sud povodom njegovog prigovora nije pogrešno odlučio da je mjesno nadležan.

6.1. Polazeći od toga da je između stranaka sklopljen potrošački ugovor, da je isti sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, da tužiteljica kao potrošač nije imala nikakav utjecaj na njegov sadržaj, pa tako niti na sadržaj prorogacijske klauzule (o mjesnoj nadležnosti), prvostupanjski sud zaključuje da ta klauzula (kojom je ugovorena nadležnost suda u sjedištu trgovca - tuženika) nije valjana u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima stranaka na štetu tužiteljice, koja je od mjesta sjedišta tuženika udaljena oko 300 km, pa bi istoj bio znatno otežan dolazak na sud na području kojeg tuženik ima sjedište (Zagreb).

6.2. Iako je sporna odredba, kojom je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika odraz zakonske odredbe članka 46. ZPP i koja bi se, stoga, primjenjivala u ovom sporu i da stranke to nisu posebno ugovorile, prvostupanjski sud zaključuje da je sporni ugovor sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika izvan njegova sjedišta, pa kako je riječ o sporu koji je nastao upravo u povodu djelatnosti te jedinice, za suđenje je pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi i pred kojim je tužiteljica pokrenula ovaj postupak.

6.3. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti sadržana u članku 12. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 21. rujna 2005. nije valjana, imajući na umu da je tu odredbu unaprijed formulirao tuženik (trgovac), a da tužiteljica (potrošač), prema onome što je sudu iskazivala, nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj (jer se o toj odredbi nije uopće pregovaralo), a ona u konkretnom slučaju, imajući na umu udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice i sjedišta tuženika, zasigurno uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača (članak 81. stavak 1. i 2 . te članak 87. stavak 1. ZZP).

6.4. Kako je u konkretnom slučaju sporni ugovor sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika izvan njegova sjedišta, a radi se o sporu koji je nastao upravo u povodu djelatnosti te jedinice, za suđenje je pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, a to je upravo sud pred kojim je tužiteljica pokrenula ovaj spor i koji je donio pobijanu odluku.

7. Neosnovano tuženik žalbom ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 190. i 191. ZPP.

7.1. Imajući na umu da je novčani zahtjev (za isplatu) prvi puta određeno postavljen u podnesku od 14. ožujka 2022. (na iznos od 12.000,00 kn), a da je isti po provedenom vještačenju snižen na iznos od 11.384,81 kn/1.511,02 eur, tužiteljica tim podneskom tužbu nije preinačila (članak 191. stavak 3. ZPP).

7.2. S tim u vezi bez utjecaja je na pravilnost pobijane odluke obrazloženje prvostupanjskog suda o tome mogu li se rezultati provedenog vještačenja smatrati okolnošću zbog koje bi tužiteljici bila dopuštena preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik ne bi mogao protiviti.

8. Polazeći od toga da su odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 21. rujna 2005., a kojima je valuta glavnice vezana uz valutu CHF i kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, nepoštene, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1. ZZP), prvostupanjski je sud na temelju odredbe članka 87. stavak 1. ZZP te članka 322. stavak 1. ZOO, iste utvrdio ništetnima, zbog čega je, primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, prihvatio i restitucijski zahtjev te obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

9. Iako tuženik presudu pobija i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud smatra da taj žalbeni razlog nije osnovan, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi ovlaštenja iz članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio one dokaze za koje je ocijenio da iz njih može utvrditi odlučne činjenice.

9.1. Iako bi tuženiku - bez obzira na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi – bilo dopušteno dokazivati da je tužiteljica tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobila sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora (sa spornim odredbama), ovaj sud smatra da tuženik tijekom ovog postupka sudu nije ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi se te činjenice mogle utvrditi.

9.2. Iako je tuženik još u odgovoru na tužbu na okolnost obaviještenosti tužiteljice predložio kao svjedoka saslušati OH, tijekom postupka je odustao od njegovog saslušanja predloživši umjesto njega saslušati THE. Isti je također u odgovoru na tužbu predložio kao svjedoka saslušati i javnog bilježnika Boru Ambrašića koji je sudjelovao u solemnizaciji spornog ugovora. Međutim, na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena (8. svibnja 2023.), nakon saslušanja tužiteljice, tuženik je izričito naveo kako daljnjih dokaznih prijedloga nema.

9.3. Sve i kad bi se uzelo da u izjavi s tog ročišta nije sadržana izjava o odustanku od prethodno predloženih dokaza, ocjena je ovog suda da tuženik personalnim dokazom da se kao svjedokinja sasluša THE (bez navođenja je li predložena svjedokinja uopće sudjelovala u predugovornoj fazi sklapanja spornog ugovora, je li s tužiteljicom uopće pregovarala, a onda i je li pregovarala na način drugačiji od onog kako je to ocijenjeno u presudi iz kolektivnog spora) nije dostatno obrazložio navedeni dokazni prijedlog, a niti je dostatno, određeno i jasno predložio činjenice koje bi se tim dokazom imale utvrditi.

9.4. S tim u vezi posebno se naglašava činjenica da je saslušanje te svjedokinje predloženo isključivo na okolnost obaviještenosti tužiteljice o rizicima rasta valute CHF, pa kako sam tuženik u odgovoru na tužbu (točka 30.) tvrdi da nije mogao znati, jer na svjetskom i domaćem tržištu nisu postojale takve naznake, da će takav valutni rizik i nastupiti, onda se opravdano postavlja pitanje kako je on o stvarnim rizicima, koje nije mogao predvidjeti, obavijestio tužiteljicu kao potrošača.

9.5. U odnosu na dokazni prijedlog da se kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizacijom ugovora potvrdio da je ugovor strankama pročitan, da su ga stranke razumjele i potpisale kao odraz njihove prave volje, tuženiku valja ukazati da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora budući da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora tužiteljici nije mogao objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja koji nisu bili sadržani u ugovornim odredbama, a niti je prema mjerodavnom zakonodavnom okviru on takve ovlasti imao.

9.6. S druge strane, prvostupanjski je sud iz iskaza tužiteljice utvrdio da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da joj prije sklapanja ugovora nisu protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da joj te odredbe nisu učinjene razumljivom na način kako pojam razumljivosti tumači sud EU u predmetu C-186/16. Razumljivost prema tom tumačenju podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti informiranu odluku.

10. S obzirom na utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa i potrošača

– da je i tuženik u ugovorima o kreditu koristio nepoštene i zbog toga ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – a da tuženik u ovom postupku nije dokazao da se s tužiteljicom prije sklapanja spornog ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo na način da je ista bila obaviještena do mjere da je mogla donijeti informiranu pojedinačnu odluku o prihvaćanju ugovora koji sadrže sporne ugovorne odredbe – pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ga obveza suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje. Osim što to proizlazi iz odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, drugačijim tumačenjem samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli konkretno ostvariti u pojedinačnim postupcima oslanjajući se na ta utvrđenja, već bi iznova morali dokazivati ništetnost pojedinačnih ugovornih odredbi koje su u svom sadržaju identične onima na koje se odnosi presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

11. Slijedom navedenoga, nakon što je pravilno utvrdio da su sporne ugovorne odredbe ništetne (članak 322. stavak 1. ZOO u vezi članka 87. stavak 1. ZZP), pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev te obvezao tuženika da tužiteljici vrati razliku između iznosa kamata koje je platila i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da joj vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz pripadajuće zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

12. S obzirom na to da tuženik matematičkom izračunu financijskog vještaka nije prigovarao, a da je vještačenje u odnosu na visinu preplaćenih iznosa određeno u skladu i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presudi broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022.), ovaj sud nalazi da tuženik neosnovano prigovara visini prihvaćenog resitucijskog zahtjeva, jer je vještak pravilno, u skladu sa zadatkom suda, visinu razlike preplaćenih iznosa izračunao u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita odnosno u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.

13. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike budući da je tužiteljica jedno vrijeme plaćala manje anuitete zbog pada tečaja CHF, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude u odnosu na svoje (navodno) potraživanje nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tužiteljičinu tražbinu, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev-549/2023.

14. Pravilno je, prema ocjeni ovog suda, otklonjen prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice, koji tuženik opetovano iznosi i u žalbi. Bez obzira na to jesu li određene mjesečne anuitete po predmetnom ugovoru o kreditu platili roditelji tužiteljice, ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljica time nije izgubila aktivnu legitimaciju u smislu odredbe članka 1111. ZOO, jer njezini roditelji time nisu platili svoj dug, već su u skladu s odredbom članka 161. ZOO time platili dug u ime i za račun kćeri (korisnice kredita), što je tuženik očito prihvatio kao ispunjenje obveze same tužiteljice. Time nije došlo do ugovorne i zakonske subrogacije roditelja tužiteljice (uplatitelja) u položaj korisnice kredita, a interni odnos tužiteljice i njezinih roditelja ne umanjuje obvezu tuženika utvrđenu presudama u kolektivnom i ovom sporu.

15. S obzirom na sporni ugovor nije bio predmet konverzije, na sporni ugovorni odnos su bez utjecaja odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju o konverziji kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

16. Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje tuženika da tužiteljica nema pravo na vraćanje onog što je temeljem ništetnih odredbi dala samo zato što je ugovor u cijelosti ispunjen. Suprotno shvaćanju tuženika, spornom ugovornom odredbom nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužiteljice) već je njime, s obzirom na općepoznati veliki broj potrošačkih kredita koje su korisnici sklapali s tuženikom i drugim bankama, povrijeđen javni interes zbog čega se onda ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici što je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 2. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zato što je ugovor u cijelosti ispunjen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022.).

17. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja i prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je i prema ocjeni ovog suda zastarni rok, koji je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe, počeo ponovno teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništavost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a ona kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari, koju je tužiteljica podnijela 8. svibnja 2019., podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

18. Budući da je tuženik sklopio s tužiteljicom ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama ZZP, odnosno ZOO i kao takve ništetne, isti se smatra nepoštenim stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je osnovano prvostupanjski sud naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članka 1115. ZOO).

19. S obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. ZPP kada je obvezao tuženika naknaditi tužiteljici parnične troškove.

19.1. Naslanjajući se na pravno shvaćanje koje je o tome zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., neosnovano tuženik odluku o troškovima postupka pobija u dijelu kojim je prvostupanjski sud tužiteljici i za (odvjetničke) radnje poduzete prije izmjene vrijednosti boda primjenjivao novu vrijednost boda. Budući da je sud odluku o troškovima postupka donio nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22-dalje: Tarifa/22), kojom je (Tbr. 50) izmijenjena vrijednost boda na 15,00 kn (1,99 eura), isti je, u skladu s Tbr. 48/3 Tarife/22, pravilno i na radnje poduzete prije izmjene vrijednosti boda (5. studenoga 2022.) primijenio tu Tarifu.

19.2. Kako iz sadržaja spisa (zapisnik s lista 85 spisa) proizlazi da je ročište određeno za dan 17. ožujka 2022. održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i da se na istom raspravljalo o glavnoj stvari, osnovano je pobijanom odlukom tužiteljici priznat trošak zastupanja na tom ročištu prema Tbr. 9/1 Tarife, neovisno o prigovoru tuženika da nisu bile ispunjene pretpostavke za njegovo održavanje.

20. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. S obzirom na to da tuženik sa žalbom nije uspio, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Sisku, 6. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja

.