REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-2033/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja IIC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Dragičević i Partneri, Zagreb, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika OPĆA BOLNICA KARLOVAC, Dr. Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB: 95156346215, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja II odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1., po objavi 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA KARLOVAC, Dr. Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB: 95156346215, da tužitelju IIC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 2.906,49 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

32,44 EUR od dana 16. lipnja

2016.g. pa do isplate

32,44 EUR od dana 16. srpnja 2016.g. pa do isplate

32,44 EUR od dana 16. kolovoz 2016.g. pa do isplate

32,52 EUR od dana 16. rujna

2016.g. pa do isplate

32,53 EUR od dana 16. listopad 2016.g. pa do isplate

32,58 EUR od dana 16. studenog 2016.g. pa do isplate

32,58 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. pa do isplate

32,57 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. pa do isplate

33,17 EUR od dana 16. veljače 2017.g. pa do isplate

33,23 EUR od dana 16. ožujka 2017.g. pa do isplate

33,23 EUR od dana 16. travnja 2017.g. pa do isplate

33,23 EUR od dana 16. svibnja 2017.g. pa do isplate

33,23 EUR od dana 16. lipnja

2017.g. pa do isplate

33,23 EUR od dana 16. srpnja 2017.g. pa do isplate

33,23 EUR od dana 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate

34,04 EUR od dana 16. rujna

2017.g. pa do isplate

33,78 EUR od dana 16. listopada 2017.g. pa do isplate

34,04 EUR od dana 16. studenog 2017.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. prosinca 2017.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. siječnja 2018.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. veljače 2018.g. pa do isplate

189,22 EUR od dana 16. ožujka 2018.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. travnja 2018.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. svibnja 2018.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. lipnja

2018.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. srpnja 2018.g. pa do isplate

34,72 EUR od dana 16. kolovoza 2018.g. pa do isplate

34,8 EUR od dana 16. rujna

2018.g. pa do isplate

34,87 EUR od dana 16. listopada 2018.g. pa do isplate

34,84 EUR od dana 16. studenog 2018.g. pa do isplate

34,87 EUR od dana 16. prosinca 2018.g. pa do isplate

34,87 EUR od dana 16. siječnja 2019.g. pa do isplate

35,91 EUR od dana 16. veljače 2019.g. pa do isplate

31,43 EUR od dana 16. ožujka 2019.g. pa do isplate

35,91 EUR od dana 16. travnja 2019.g. pa do isplate

35,91 EUR od dana 16. svibnja 2019.g. pa do isplate

35,78 EUR od dana 16. lipnja

2019.g. pa do isplate

44,99 EUR od dana 16. srpnja 2019.g. pa do isplate

do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 1. 1. 2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.600,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 6. 11. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 1. 1. 2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu psihijatrije.

Dokaz: -nesporno

-saslušanje tužitelja

-dostava svih Ugovora o radu uz Anekse i Odluka o plaći tužitelja, pribaviti služenim putem od tuženika

2. U razdoblju od 1.6.2016.g. do 31.12.2020.g., plaća tužitelja regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17).

Dokaz: - Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15)

-Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19)

-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12)

-Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019)

3. Dana 1.4.2020.g. stupio je na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je u članku 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad. Odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Članak 51. KU/13 te članak 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno POPISU RADNIH MJESTA I POSLOVA ZDRAVSTVENIH I NEZDRAVSTVENIH RADNIKA KOJI IMAJU PRAVO NA DODATAK). KU/13 u čl.58. kao i KU/18 u čl. 56. kao i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji se sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. KU/18 čl. 58 propisano je da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019). KU/13 čl. 60 propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosnom zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.). TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

4. Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da s uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno čl. 51.st.1. KU/13 ta naknada sukladnoj toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu. Da bi se gore navedeni dodaci trebali obračunavati i na prekovremeni rad proizlazi iz same logike njihova postojanja, odnosno njima se regulira plaća tužitelja s obzirom na rad u posebnim uvjetima, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, a gdje tužitelj sva ta 'svojstva' ima i kada radi u prekovremenom radnom vremenu. U utuženom razdoblju, dakle od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g. tuženik tužitelju nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njegovo pravo na gore navedene dodatke na plaću kao da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad.

5. Kao što je ranije navedeno, s danom 1.4.2020.g. stupio je na snagu DODATAK III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) kojim je reguliran obračun dodataka na prekovremeni rad na sljedeći način:

„Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.“ S time, i sami poslodavac priznao je i prihvatio kako je navedeni način obračuna plaće jedini ispravan i pravedan s obzirom na prava radnika-zdravstvenog djelatnika, a sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima, ugovoru o radu i ostalim aktima poslodavca. Također, na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana u ponedjeljak 9. prosinca 2019., VSRH zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

6. U 2019.g. i 2020.g. tuženik je donosio Odluke poslodavca kojima je na medicinske sestre i tehničare primjenjivao institut nejednakog rasporeda radnog vremena (u kojem se povremeno radi kraće, a povremeno duže). Bez obzira na navedeno, medicinske sestre i tehničari, pa tako i tužitelj u navedenom su periodu u većini slučajeva radili više odnosno duže od mjesečnog fonda sati. Primjenom instituta nejednakog radnog vremena, tuženik je izbjegavao plaćati tužitelja za prekovremeni rad, a čija satnica je sukladno Kolektivnom ugovoru 50% viša od iznosa satnice za rad u redovitom radnom vremenu.

Dokaz:- Odluka o nejednakom rasporedu radnog vremena od 22.1.2020.g.

- Službenim putem tuženiku naložiti dostavu Odluke o nejednakom rasporedu radnog vremena za 2019.g.

7. Člankom 28.st.4. KU/18 propisano je da je poslodavac dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati te je svakom radniku dužan svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati platiti kao prekovremeni rad. Također, člankom 9.stavkom 1. Dodatka II KU brisana je mogućnost preraspodjele radnog vremena u zdravstvu, a koji Dodatak kolektivnog ugovora je na snazi od 1.9.2019.g.

Dokaz:- Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19)

8. S obzirom na navedeno, Odlukama o preraspodjeli radnog vremena, tuženik je izbjegavao tužitelju platiti prekovremeni rad, već je sate rada izvan redovnog dnevnog i mjesečnog fonda sati 'zamijenio' tužitelju za slobodne dane, bez njegova pristanka. Na navedeni način, tuženik je radne sate koji prelaze redovni fond sati na dnevnoj, tjedno i/ili mjesečnoj razini zamijenio na način da je za svakih 8 više odrađenih sati, tužitelj bio primoran koristiti 1 slobodan dan. Nesporno je kako je tužitelj takve slobodne dane koristio, međutim, s obzirom da je tuženik bio dužan tužitelju za svaki radni sat izvan redovnog fonda sati platiti satnicu u iznosu od 1.5x propisane, to je svaki radni sat izvan redovnog fonda sati, uz pristanka tužitelj mogao mijenjati za 1.5 slobodan dan, a ne 1 slobodan dan kao što je činio. S time u svezi tužitelj ističe da je čl. 9.st.3 Zakona o radu propisano da ukoliko je neko pravo različito riješeno zakonom, ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili kolektivnim ugovorom, primjenjivati će se ono pravo koje je za radnika najpovoljnije. S obzirom da je Kolektivnim ugovorom propisano, a kako je gore već navedeno, da je poslodavac (ovdje tuženik) dužan organizirati rad na način da radnik odradi najmanje ugovoreni mjesečni fond radnih sati, te kako je kolektivnim ugovorom isključena mogućnost preraspodjele radnog vremena, Odluka poslodavca o nejednakom radnom vremenu, a koju je primjenjivao u odnosu na tužitelja u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g., nije relevantna, odnosno nije se mogla niti smjela primjenjivat budući da su istome prava tužitelja kao radnika umanjena u odnosu na njegova prava iz Kolektivnog ugorova. Stoga, tužitelj ovom tužbom traži da mu se svaki radni sat koji je odradio više od redovnog dnevnog, tjednog i mjesečnog fonda sati plati kao prekovremeni rad. S obzirom da je bio primoran koristiti slobodne dane za takav višak radnih sati, predlaže da se obračuna ukupan broj viška sati od redovnog radnog vremena u jednom mjesecu, obračuna naknada za iste prema odredbama za prekovremene sate odnosno u iznosu od 1.5x od redovne satnice, te od navedenog izračuna oduzmu slobodni dani koje je tužitelj u tom mjesecu koristio, a sve kako bi se dobila pravilna razlika, odnosno iznos za koji je, gore navedenom 'preraspodjelom' radnog vremena, tužitelj oštećen.

9. Tužitelj je u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g. radio prekovremeno, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnove plaće. Također, u utuženom razdoblju, tuženik tužitelju nije obračunavao dodatke s osnove rad u posebnih uvjeta rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položaj i radni staž, na prekovremeni rad, a što je bio dužan kako je ranije opisano. Uz navedeno, tuženik je pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja tužitelja, a sve s obzirom da tužitelju, kako je ranije objašnjeno, u mjesecima prije korištenja godišnjeg u utuženom razdoblju. Samim time, tužitelj je uskraćen za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavlja naknadu za rad). Na isti način tužitelju je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Dakle, tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dana (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

10. Također, u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2020.g. tužitelju kao djelatniku u hitnoj ambulanti nije isplaćivan dodatak za hitne ambulante u visini od 20% do 1.9.2019.g., odnosno 23% nakon 1.9.2019.g. Naime, Odjel za psihijatriju, Odjel za pedijatriju i Odjel za ginekologiju tuženika imaju hitni prijem međutim nisu organizirani unutar odjela Objedinjenog hitnog prijema, te medicinskim sestrama i tehničarima koji su radili na navedenim odjelima, usprkos činjenici da su radili na hitnom prijemu, nije priznavan dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u iznosu od 20%, odnosno 23% nakon 1.9.2019.g., sve sukladno čl. 57. Radna mjesta II, III i IV vrste, točka 2. KU/13, odnosno čl. 55 KU/18 i Dodatak KU/18. S obzirom na navedenom ovom tužbom tužitelj potražuje i isplatu razlike plaće na način da se obračuna koliku plaću bi tužitelj ostvario kada bi u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2020.g. istome na plaću bili obračunati dodati s osnove posebnih uvjeta rada u iznosu od 20% do 1.9.2019.g. te 23% nakon 1.9.2019.g. U prilog gornjim tvrdnjama govori i činjenica da je sami tuženik odlukom od 1.10.2020.g. izmijenio način obračuna dodatka za medicinske sestre i tehničare koji rade na hitnem bolničkom prijemu Odjela za psihijatriju, Odjela za pedijatriju i Odjela za ginekologiju.

Dokaz:- Odluka tuženika od 1.10.2020.g.

- Financijsko vještačenje

11. Sumarno, tužitelj tvrdi:

1. Da mu je tuženik u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g. neopravdano i protivno odredbama Kolektivnog ugovora organizirao rad u preraspodjeljenom radnom vremenu, gdje je višak odrađenih sati tužitelja iznad redovnog dnevnog tjednog i mjesečnog fonda sati tužitelju mijenjao za slobodne dane po principu 8 sati viša=1 slobodan dan, a gdje je trebao iste sate obračunati i platiti kao prekovremeni rad, na način da se svaki sat prekovremenog rada plaća sukladno Kolektivnom ugovoru u iznosu od 1.5x iznosa redovnog sata rada.

2. Da tuženik sate navedene u točki 1. nije obračunao kao prekovremeni rad te time nije na iste obračunao dodatke kako je to navedeno u t. II i III. ove tužbe.

3. Da je tuženik dio sati koje nije uspio 'preraspodijeliti' platio tuženiku kao prekovremeni rad, međutim tada nije pravilno obračunao dodatke na prekovremeni rad kao što je to opisano t. II i III ove tužbe, i to u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.

4. Da tuženik na sve prekovremene sate u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g., bilo da su oni prikazani kao prekovremeni ili su morali biti prikazani kao prekovremeni, nije obračunao dodatke iz t. II i III ove tužbe.

5. Da tuženik dio prekovremenih sati tužitelja uopće nije prikazao u platnim listama niti ih platio tužitelju, a što razvidi iz evidencije rada tužitelja, a time, posljedične, na iste nije obračunao dodatke kako je to opisano t. II i III. ove tužbe i to u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.

6. Tužitelj tvrdi da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dana (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.4.2020.g.

7. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2020.g. bio dužan obračunavati dodatak za posebne uvjete rada za hitne ambulante, i to u iznosu od 20%, odnosno 23% nakon 1.9.2019.g., a što je tuženik propustio učiniti. Dokaz: -platne liste tužitelja za plaće isplaćene od mjeseca ožujka 2016.g. pa do plaće isplaćene u siječnju 2021.g.; s obzirom da tužitelj ne raspolaže navedenim platnim listama predlaže se naslovljenom sudu naložiti tuženiku dostavu istih

-evidencija radnog vremena tužitelja u razdoblju od 1.veljače 2016.g. do 1.siječnja 2021.g.; predlaže se zatražiti od tuženika službenim putem s obzirom da tužitelj istima ne raspolaže

-financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja iznosa plaće koji tužitelju neosnovano nije isplaćen u svakom mjesecu utuženog razdoblja; sve nakon pribave dokumentacije od tuženika

-saslušanje tužitelja

-saslušanje zakonskog zastupnika tuženika

12. Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužitelj ne raspolaže, i to svih Ugovora i Aneksa ugovora o radu sklopljenih s tužiteljem koji su se primjenjivali u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.1.2021.g.; dalje, sve platne liste tužitelja za razdoblje od travnja 2016.g. do siječnja 2021.g.; kao i evidenciju rada evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.2. 2016.g. do 1.1. 2021.g.. *Tužitelj obrazlaže kako smatra nužnim dostavu platnih lista počevši od travnja 2016.g., odnosno evidencije rada počevši od 1.veljače 2016.g. iz razloga što se za izračun naknade plaće za godišnji odmor ili bolovanje kao relevantnim smatra prosječna plaća ostvarena u protekla 3 mjeseca. Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom navedenog, tužitelj ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju. Budući je riječ o dokumentaciji koja se ima smatrati zajedničkom, a kojom tužitelj ne raspolaže, temeljem odredbi čl. 186.b st.1. i 2. ZPP- a, predlaže se naslovljenom sudu da donese sljedeće R j e š e nj e

Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB:95156346215 da u spis dostavi tužiteljevu dokumentaciju i to sve Ugovore o radu i Anekse ugovora o radu sklopljene s tužiteljem a koji su bili primjenjivi u razdoblju od 1.4.2016.g. do 1.2.2021.g.; sve platne liste tužitelja za razdoblje od travnja 2016.g. do siječnja 2021.g.; evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.ožujka 2016.g. do 1.siječnja 2021.g., kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz t. II ove tužbe, a na koje je tužitelj ovlašten, obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u razdoblju od 1.lipnja 2016.g. do 1.siječnja 2021.g. te kada bi svaki odrađeni sat izvan redovnog dnevnog, tjednog mjesečnog fonda sati tužitelju bio priznat i obračunat kao prekovremeni rad kao što je opisano u t. IV tužbe u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g. te kada bi mu se u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2019.g. obračunavao dodatak s osnove posebnih uvjeta rada u iznosu od 20%, odnosno u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.9.2020.g. u iznosu od 23%. Tužitelj predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko – knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćenih plaća i naknada plaća tužitelju za svaki mjesec u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.1.2021.g.

Po tako provedenom postupku, tužitelj predlaže naslovljenom sudu da donese sljedeću P R E S U D U

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB:95156346215 da tužitelju IIC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznose plaće i naknade plaće čiju će visinu i tijek zateznih kamata na iste tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi u sudski spis po posebnom rješenju suda dokumentaciju i to sve Ugovore o radu i Anekse ugovora o radu sklopljene s tužiteljem a koji su bili primjenjivi u razdoblju od 1.4.2016.g. do 1.2.2021.g.; sve platne liste tužitelja za razdoblje od travnja 2016.g. do siječnja 2021.g.; evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.ožujka 2016.g. do 1.siječnja 2021.g.,

kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz t. II ove tužbe, a na koje je tužitelj ovlašten, obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u razdoblju od 1.lipnja 2016.g. do 1.siječnja 2021.g. te kada bi svaki odrađeni sat izvan redovnog dnevnog, tjednog mjesečnog fonda sati tužitelju bio priznat i obračunat kao prekovremeni rad kao što je opisano u t. IV tužbe u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.1.2021.g. te kada bi mu se u razdoblju od 1.6.2016.g. do 1.9.2019.g. obračunavao dodatak s osnove posebnih uvjeta rada u iznosu od 20%, odnosno u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.9.2020.g. u iznosu od 23%.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB:95156346215 da tužitelju nadoknadi prouzročeni joj parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana.

13. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao podneskom od 22. 7. 2025. kojim od tuženice zahtijeva isplatu iznosa od 2.906,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose i od dana dospijeća kako je specificirano u podnesku te navedeno u t. I. izreke ove presude, time da nije izuzeo zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 1. 1. 2024. nadalje, i zateznu kamatu na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanim u dosuđenim bruto iznosima. Tužitelj zahtijeva i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

14. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u osnovi, tako i u visini te se protivi svim navodima tužitelja, kao i dokaznim prijedlozima. Prije upuštanja u raspravljanje o meritumu same tužbe, tuženik ističe se osvrće na navode tužitelja o tome kako isti nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, obzirom da je tužitelj svom dokumentacijom, za koju tvrdi kako je nužna za obračun njegovog potraživanja, raspolagao puno prije podnošenja tužbe. Tuženik je, sukladno svojoj zakonskoj obvezi, tužitelju izdao platnu listu za svaki mjesec u kojemu je isti bio zaposlen kod tuženika, pa tako i za utuženo razdoblje. Stupnjevita tužba koju podnosi tužitelj podnesena je potpuno neopravdano obzirom da sam tužitelj raspolaže svim ispravama koje su potrebne za donošenje odluke u ovom sporu, čime je cjelokupna primjena odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku suvišna. Za točan izračun iznosa kojega tužiteljica potražuje nikakva dokumentacija nije potrebna, već je posrijedi samo jednostavna matematička operacija radi utvrđivanja visine potraživanja - tužitelj, međutim, potpuno neosnovano i promašeno podnosi „stupnjevitu" tužbu, premda nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet za njeno podnošenje. Slijedom navedenoga, obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe temeljem odredbe čl. 186. b Zakona o parničnom postupku tuženik i s ovog osnova predlaže odbaciti tužiteljevu tužbu i tužbeni zahtjev. Nadalje se ističe prigovor zastare dijela potraživanja tužitelja.

15. Nadalje, tuženik ističe kako, kao što je navedeno, sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pritom se ističe kako tuženik nije ovlašten sam utvrđivati osnovicu za izračun plaće - to je pravo pridržano samo i isključivo za Vladu Republike Hrvatske, koja svojom odlukom određuje osnovicu za izračun plaće, a što navodi i tužitelj. Prema tome, radi se o promašenoj pasivnoj legitimaciji obzirom da tuženik ni na koji način nije i ne može biti odgovoran za eventualan propust Vlade RH. S druge strane, u odredbi čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. navedeno je: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama”.

16. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, izračunom na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2%, te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. godine iznosi 1,99948 %. Naime, stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880%, a u trećem 2,84015 %, što u prosjeku daje broj manji minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a. Slijedom navedenog, nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III navedenog sporazuma, te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati.

17. Također, u odredbi čl. 7. istih Izmjena i dopuna navedeni su i uvjeti nužni za primjenu propisanih odredbi. Tako se u odredbi st. 1.1. 1. navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna." Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini - (realni tromjesečni BDP-u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine), zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o "padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Slijedom navedenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016.g., s primjenom od dana 01.01 2017.g., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13.05.2009.g. Obzirom da se nisu ostvarile pretpostavke za povećanje osnovice za 2016. godinu, navodi tužitelja da je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao i svaki element tužiteljeve plaće za rad u 2016. godini su u cijelosti neosnovani. Zaključno, a slijedom svega navedenog, razvidno je kako su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, stoga tuženik predlaže Naslovnom sudu istu odbaciti, odnosno odbiti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

18. U dokaznom postupku sud je pročitao Odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. 12. 2012., Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. 3. 2018., Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 25. 3. 2019., Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 5. 5. 2020., Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. 12. 2013., Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. 8. 2015., Odluku Opće bolnice Karlovac od 1. 10. 2020., Evidencije o radnom vremenu, obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o.

19. Među strankama je nesporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da ima sklopljen Ugovor o radu i da postoje Odluke o isplati plaće.

20. Predmet ove tužbe je potraživanje tužiteljice s osnove dodataka na osnovnu plaću s osnove otežanih uvjeta rada temeljem članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – dalje, KU 143/13), odnosno članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18. – dalje, KU/18), za sve sate koje je tužiteljica odradila u otežanim uvjetima rada u redovnom i prekovremenom radu i dodataka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 59. KU 143/13 (izmijenjenom Dodatkom I KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – „Narodne novine“ broj 96/15.), odnosno članku 57. KU/18, za sve sate koje je tužiteljica odradila u redovnom i prekovremenom radu, nadalje s osnove dodataka na plaću za prekovremeni rad, odnosno za prekovremeni rad za vrijeme državnih blagdana i praznika, sve to za utuženo razdoblje. Potraživanje se odnosi na razliku plaće, te razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad.

21. Sudski vještak u nalazu i mišljenju od 14. 7. 2025. navodi:

U skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja smo kako slijedi:

Visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. prosinca 2020. iznosi ukupno 2.906,49 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'ab' Tabele 1. iz nalaza, a odnosi se na:

o 1.700,05 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada na redovne sate rada, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza,

o 699,39 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi prekovremenog rada, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 't' Tabele 1 iz

nalaza,

o 103,35 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'v' Tabele 1 iz nalaza ,

o 33,37 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'x' Tabele 1 iz nalaza ,

o 370,33 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za

vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'z' Tabele 1 iz nalaza.

Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘ac’ Tabele 1 iz osnovnog nalaza.

22. Vještak je postupio po nalogu suda, mišljenje vještaka predstavlja stručnu ocjenu vještaka o zapaženim činjenicama za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Stranke i nisu prigovarale nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

23. Naime, ugovorom o radu regulirana je plaća i materijalna davanja radnika, tako za obavljanje poslova iz ovog ugovora, radnik ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama kolektivnog ugovora i dodataka kolektivnom ugovoru, te Pravilnika o radu Poslodavca. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovnice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima kolektivnom ugovoru. Dodaci na osnovnu plaću radnika isplaćivat će se sukladno kolektivnom ugovoru, a na temelju odluka koje će uprava Poslodavca donositi u skladu s kolektivnim ugovorima, te izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora odnosno dodacima kolektivnom ugovoru.

24. Djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću (čl. 57. KUZZO-a 143/2013. i čl. 55. KUZZO-a 29/2018.). Osim dodatka za posebne uvjete rada propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće, s primjenom od 1. rujna 2019. (čl. 58. KUZZO 29/2018., te čl. 24. Dodatka II. KUZZO-a 29/2018.5). Konačno, čl. 2. Dodatka III. KUZZO-a 29/18.6, s primjenom od 1. travnja 2020., definirano je kako za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. KUZZO-a, te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57., odnosno članku 58. KUZZO-a. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni ovim člankom obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju.

25. Odredba članka 51. stavka 1. KU 143/13., kojom je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na povećanja osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim prethodno navedenim osnovama. Identično je sadržano u članku 49. stavku 1. KU/18). Naime, navedenu odredbu, kojom je propisano pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, treba tumačiti na način da je njome samo propisano na koju osnovicu se vrši obračun povećanja od 50% za prekovremeni rad, tj. da se ovaj obračun vrši na osnovnu plaću. Iz metodologije obračuna dodataka opisane po vještaku razvidno je da je vještak obračunavao navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužitelja, bez uvećanja osnovne plaće za dodatak za prekovremeni rad. Pri tumačenju navedenih odredbi treba svakako imati u vidu da se složenost poslova tužitelja, kao i njegova kvalificiranost za obavljanje tih poslova ne mijenjaju ovisno od toga da li se ovi poslovi obavljaju unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga, u prekovremenom radu. Dakle, kad tužitelju kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tada tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi članka 57. i članka 59. KU 143/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama članka 57. i članka 59. KU 143/13 budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU 143/13 te u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. KU 143/13. Isto se odnosi i na primjenu članka 55. i 57. KU/18. Sud ukazuje na stav izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž- 1455/2019, od dana 03. listopada 2019. godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u postupku istovjetnom predmetnom postupku. Između ostalog u istoj stoji: „Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.“ Najzad, u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske s 8. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019. u kojem stoji: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

26. Što se tiče izračuna visine potraživanja tužitelja na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad zbog neisplaćenih umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama, isti su obračunati u skladu s odredbama čl. 36. KUZZO-a 143/2013. i čl. 34. KUZZO-a 29/2018. (u bitnom isto popisuje čl. 13. Dodatka II. KUZZO-a 28/18. kojim se mijenja čl. 34. KUZZO-a 29/2018.), koje propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, i odredbom čl. 81. Zakona o radu, koja propisuje da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), dok je izračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obračunati u skladu s odredbama važećih Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, kojima je popisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (čl. 59. st. 1 TKU-a 141/2012.,čl. 58. st. 1. TKU-a 24/2017. i TKU-a 128/2017.). S obzirom na datum podnošenja tužbe 22. 7. 2021., utuženo razdoblje i petogodišnji zastarni rok, prigovor zastare nije osnovan.

27. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 1. 1. 2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanim u dosuđenim bruto iznosima. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 3. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

29. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 5. 10. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 30. 10. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 22. 7. 2025. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.) i zastupanje na ročištu 1. 10. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.2.), što zbrojeno iznosi 1.000,00 eura što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja koji je bio neophodan jer je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva koji iznosi 350,00 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.600,00 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 6. studenog 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Dragičević i Partneri

2. Opća bolnica Karlovac