Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-930/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Zlatane Bihar predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Alenke Lešić članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojivoj osobi u psihijatrijskoj ustanovi ABC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Zvonimira Stiperski, odvjetnica u Sisku, odlučujući o žalbi VM Fekete na rješenje Županijskog suda u Sisku od 28. listopada 2025., poslovni broj: R1- 326/2025-7, u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba VM kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku od 28. listopada 2025., poslovni broj: R1-326/2025-7.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 28. listopada 2025. poslovni broj: R1-326/2025-7 riješeno je:
"Određuje se produženje prisilnog smještaja VM u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do godinu dana, počev od 2. studenog 2025."
2. Na takvo rješenje VM (dalje: prisilno smještena osoba), po odvjetniku, pravovremeno je uložila žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da obrazloženje pobijanog rješenja nije u skladu sa Zakonom jer nije dostatno i dovoljno potkrijepljeno odgovarajućim činjenicama i dokazima, da je sud pogrešno utvrdio pravnorelevantne činjenice, a iz činjenica koje su utvrđene je izveo pogrešan zaključak o činjeničnom stanju te je s tim u vezi pogrešno primijenio materijalno pravo, a počinio je i apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a., jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, tj. nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni. Dodaje da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da i dalje postoje razlozi za produljenje prisilnog smještaja žalitelja u psihijatrijskoj ustanovi, a da suprotno od neosnovanog zaključka suda, iz svih iznesenih ocjena psihičkog i zdravstvenog stanja ne proizlazi da je žaliteljica doista opasna za sebe ili za svoju okolinu. Smatra da sud, kao ni nadležni liječnik, ne iznosi dovoljne i adekvatne argumente iz kojih bi jasno proizlazilo da je žaliteljica doista opasna na način da će doista dignuti ruku na sebe ili da je opasna za okolinu, odnosno da bi mogla počiniti teže kazneno djelo. Dodaje da nigdje ne stoji adekvatan i obrazložen zaključak i nedostaju adekvatni, čvrsti i dovoljni argumenti da bi žaliteljica, ukoliko bi izašla na slobodu, vjerojatno, odnosno vrlo vjerojatno, bila do te mjere opasna da bi mogla počiniti neko teže kazneno djelo. Dodaje da činjenica da žaliteljica nema uvida u svoje zdravstveno stanje ne znači ujedno da bi on na bilo koji način bila opasna za svoju okolinu. Slijedom navedenog predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, a žaliteljici omogućiti nastavak liječenja na slobodi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a u svezi članka 34. stavak 3. i 8. i članka 50. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 36/14., dalje: ZZODS) niti da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni te se pobijana odluka može ispitati.
5. Suprotno navodima žalbe prisilno smještene osobe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo članaka 59. u vezi članka 51. ZZODS, kada je žaliteljici produžio prisilni smještaj u trajanju do godine dana.
6. Suprotno navodima žalbe žaliteljice, prvostupanjski sud je, a pravilnom primjenom odredbe članka 59. ZZODS u svezi članka 51. istog, produžio prisilni smještaj žaliteljici, a iz razloga što se radi o osobi sa težim duševnim smetnjama (Sch F20.0) a uslijed koje je u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ), a što je i utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj K-15/2024-7 i po kojoj je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj R1-15/2024-9 prisilno smještena u psihijatrijsku ustanovu.
7. Naime, kako je neuropsihijatrijska ustanova u kojoj je žaliteljica (osoba s težim duševnim poteškoćama i u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu) prisilno smještena, odnosno nadležna liječnica (voditeljica odjela), podnijela prijedlog za produženje smještaja žaliteljice, jer liječenje iste i socijalna rehabilitacija su još u tijeku, a žaliteljica je samo djelomičnog uvida u svoje stanje i nekritična prema bolesti (zbog koje je u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo iz toč. 6. ovog rješenja), ali i prema svome ponašanju i potrebi liječenja, a i povremeno je čak i verbalno agresivna prema supacijentima, neosnovano sada žalba ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. u svezi članka 51. ZZODS. Naime, u smislu članka 59. u svezi članka 51. ZZODS sud će produžiti prisilni smještaj ukoliko je na temelju mišljenja psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskog ustanovi. Suprotno navodima žalbe žaliteljice, opasnost da bi žaliteljica mogla, zbog duševnih smetnji koje ima, ugroziti tuđu sigurnost, nije teoretska već realna, ozbiljna i izravna, a i prethodno manifestirana jer je žaliteljica već počinila protupravno djelo sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz članka 138. stavka 2. KZ (dakle teže kazneno djelo) i to u stanju neubrojivosti (zbog svojih psihičkih poteškoća - težih - schizofrenije), a kako aktualno nije došlo do znatnijeg poboljšanja u njenom psihičkom statusu, (dakle, realna opasnost, a koja je i manifestirana počinjenjem protupravnog djela vidi toč. 6. ovog rješenja, provedenim liječenjem nije u potpunosti uklonjena) te aktualno žaliteljica nije samokritična spram svog stanja i bolesti niti je u mogućnosti kontrolirati svoje postupke, a njezino stanje zahtjeva i nadalje psihijatrijsko liječenje u ustanovi (dakle ne i liječenje na slobodi) kojim bi se otklonila ili minimalizirala opasnost ponovnog počinjenja kaznenog djela, osnovano prvostupanjski sud produžuje prisilni smještaj i za naredni period do godine dana.
8. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 59. u svezi članka 51. ZZODS kada je donio pobijano rješenje i produljio prisilni smještaj.
9. Obzirom na sve navedeno ovaj sud je temeljem članka 43. ZZODS odbio žalbu prisilno smještene osobe te je odlučio kao u izreci.
U Sisku 6. studeni 2025.
Predsjednica vijeća
Zlatana Bihar
