REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-274/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi posebnog poreza na motorno vozilo, 6. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/19-01/355, URBROJ: 513-04-22-2 od 19. listopada 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/19-01/355, URBROJ: 513- 04-22-2 od 19. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/19-18/629, URBROJ: 513-02-3005/44-19-11 od 31. srpnja 2019. kojim je obvezana platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 1.036,53 kuna za rabljeni osobni automobil marke Renault Clio 1.5, VIN oznaka (broj šasije): VF1BB080F29308825, slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka], kw: 60, ccm3: 1461, datum prve registracije 28. studenog 2003. (točka 1. izreke) te kamatu u iznosu od 16,31 kuna obračunatu za neplaćen iznos dospjelog posebnog poreza iz točke 1. izreke za razdoblje od dana dospijeća posebnog poreza 3. svibnja 2019. do dana donošenja tog rješenja 31. srpnja 2019. i daljnju kamatu od dana donošenja tog rješenja do dana uplate (točka 2. izreke).
2. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je tuženik počinio više povreda postupka pa da osporeni akt treba poništiti. Dodaje da podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede procesnih odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je porez platila u cijelosti 16. prosinca 2019. pa da tuženik pogrešno zaključuje da ona nije platila posebni porez na motorna vozila. Poziva se na članak 30. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da joj nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Smatra da joj nije omogućeno da sudjeluje u postupku. Smatra da tuženik nije poštovao načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, smatra da obrazloženje ne sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na razloge kakvo je dano u dispozitivu u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je prvostupanjskim poreznim rješenjem tužiteljica obvezana platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 1.036,53 kn za rabljeni osobni automobil marke Renault Clio 1.5, VIN oznaka (broj šasije):
VF1BB080F29308825, slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka], kw: 60, ccm3: 1461, datum prve registracije 28. studenog 2003.
7. Sporno je, je li osporavano rješenje tuženika, kojim je žalba tužiteljice protiv tog prvostupanjskog rješenja odbijena, zakonito.
8. Člankom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine" broj: 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.) propisano je da se tim Zakonom uređuje plaćanje posebnog poreza na motorna vozila (u daljnjem tekstu: posebni porez) namijenjena za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.
8.1. Nadalje, člankom 4. stavkom 1. točkom c. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
8.2. Člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima i to, među ostalim, osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba.
8.3. Člankom 6. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je pak da je obveznik plaćanja posebnog poreza (u daljnjem tekstu: porezni obveznik) osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske (stavak 1. točka 3.) te da se u smislu stavka 1. točke 3. toga članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske (stavak 2).
8.4. Dok je člankom 8. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske (stavak 1.), da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim tim Zakonom, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (članak 2. točka 2.) te da se u smislu toga Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.).
8.5. Člankom 10. stavkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da se posebni porez utvrđuje na temelju emisije ugljičnog dioksida (CO2) izražene u gramima po kilometru, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora u kubičnim centimetrima i razine emisije ispušnih plinova (stavak 1.) te da se posebni porez za rabljena motorna vozila plaća u iznosu ostatka posebnog poreza utvrđenog prema postotku pada vrijednosti istog motornog vozila na tržištu u Republici Hrvatskoj od čije je prve registracije proteklo isto vremensko razdoblje (stavak 2.).
9. Iz zapisnika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Zagreb KLASA: 471-01/19-15/454 URBROJ: 513-02-1973/56-19-2 od 4. svibnja 2019. utvrđeno je da je 3. svibnja 2019. u 10:30 sati zaprimljen telefonski poziv od strane policijskog djelatnika Policijske postaje Samobor u kojem ih izvješćuje da se na državnoj cesti DC 231 između [adresa] i [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovala dva osobna automobila od kojih je jedan Renault Clio 1,5 slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka], a da je vozilom u trenutku prometne nesreće upravljala LŽ (ovdje tužiteljica), iz [adresa]. Nadalje, navedeno je da su carinski službenici došli na mjesto prometne nesreće u 10:57 sati, a da je tužiteljica dala na uvid osobnu iskaznicu Republike Hrvatske, vozačku dozvolu Republike Hrvatske, iskaznicu HZZO te prometnu dozvolu Republike Slovenije za osobno vozilo Renault Clio 1,5 registarskih oznaka [registarska oznaka]. Istaknuto je da je prema prometnoj dozvoli vlasnik vozila IŽ iz [adresa], a da je tužiteljica izjavila da je stalno zaposlena u tvrtki Lush na adresi [adresa]. Nadalje, utvrđeno je da je na upit posjeduje li dokaznu dokumentaciju o prebivalištu, radu ili boravištu izvan [adresa] odgovorila je da ne posjeduje.
10. Sud je na ročište 7. listopada 2025. pozvao tužiteljicu koja nije pristupila iako je bila uredno pozvana te je stoga donio odluku da se daljnji dokazi neće izvoditi te je zaključio raspravu. Tužiteljica je podneskom koji je zaprimljen na sud 8. listopada 2025., nakon zaključenja rasprave, zamolila za promjenu termina ročišta zbog nemogućnosti dolaska, međutim, uz taj podnesak nije dostavila nikakav dokaz o razlogu nedolaska.
11. Imajući u vidu sadržaj zapisnika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Zagreb KLASA: 471-01/19-15/454 URBROJ: 513-02-1973/56-19-2 od 4. svibnja 2019., a koji je tužiteljica vlastoručno potpisala bez primjedbi, te imajući u vidu citirane odluke Zakona o posebnom porezu na motorna vozila pravilno je prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno da je tužiteljica dužna platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 1.036,53 kn za rabljeni osobni automobil marke Renault Clio 1.5, VIN oznaka (broj šasije): VF1BB080F29308825, slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka], kw: 60, ccm3: 1461, datum prve registracije 28. studenog 2003.
12. U postupku nisu počinjene povrede na koje tužiteljica upire u tužbenim navodima te je rješenje tuženika valjano obrazloženo u skladu s člankom 98. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.).
13. Tužiteljica svoje navode iz žalbe da živi godinama na adresi [adresa], Republike Slovenija, nije dokazala. Naime, potvrdilo o vloženi prošnji za obnovo potvrdila o prijavi prebivanja za državljana EGP podneseno 4. lipnja 2019. ne dokazuje da je tužiteljica 3. svibnja 2019. u vrijeme predmetne prometne nesreće imala prijavljeno prebivanje u Republici Sloveniji.
14. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 6. studenog 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. LŽ, [adresa]
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43 – e. komunikacijom
3. U spis
