Pr-393/2023-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CEN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. kolovoza 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, CE, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, objavljene dana 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od travnja 2018.g. do kolovoza 2023.g. u ukupnom iznosu od 497,39 € zajedno s pripadajućom:
zakonskom kamatom koja na iznos od 4,48 EUR teče od 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,69 EUR teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,07 EUR teče od 15. svibanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,05 EUR teče od 15. lipanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,31 EUR teče od 15. rujan 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,06 EUR teče od 15. listopad 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,35 EUR teče od 15. studeni 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,71 EUR teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,34 EUR teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,20 EUR teče od 15. srpanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 27,51 EUR teče od 15. siječanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 68,97 EUR teče od 15. veljača 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 75,71 EUR teče od 15. ožujak 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 29,92 EUR teče od 15. svibanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 78,37 EUR teče od 15. lipanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 16,40 EUR teče od 15. srpanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 84,69 EUR teče od 15. kolovoz 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 93,29 EUR teče od 15. rujan 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 7,27 EUR teče od 15. studeni 2022. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,14 EUR teče od 15. lipanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,86 EUR teče od 15. kolovoz 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 672,61 EUR bruto, na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće, do ukupno zatraženog iznosa od 1.170,00 EUR bruto.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 829,83 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 11.5.2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove svog radnog mjesta radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom. Tuženik da joj od 1. travnja 2018. pa na dalje protivno Kolektivnom ugovoru nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih (posebnih) uvjeta rada i dodatak na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada. Nadalje, tuženik da je tužiteljici isplaćivao manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica u fazi prethodnog postupka napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i nakon što se provede vještačenje, određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6.9.2023. i u dopuni odgovora na tužbu od 20.5.2024. u cijelosti osporava tužbu. Tuženik ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj potom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopće ni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu. Nadalje, tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.
2.1. Nadalje, tuženik ističe da tužiteljica kao fizioterapeut svoje poslove ne obavlja na bolničkom odjelu već na poliklinici pa da je ne pripada pravo na 17% dodatka na plaću zbog posebne odgovornosti za život i zdravlje ljudi već na 11%. Tuženik ističe da su tužitelj i tuženik dana 25.3.2022. godine sklopili Sporazum kojim su ugovorili način na koji će tuženik isplatiti dugovanje prema tužitelju, a koje dugovanje da je predmet dijela tužbenog zahtjeva. Tužitelj da je po tom Sporazumu isplaćen u cijelosti pa da stoga nema pravo ponovno potraživati opisano dugovanje.
3. Podneskom od 9.12.2024. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od 1.4.2018. do 30.9.2024. zatražila od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.170,00 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
3.1. Tuženik je nakon toga po nalogu suda i za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, u privitku podneska od 21.3.2025. dostavio platne liste i evidencije radnog vremena pa je spis dostavljen stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, koji je po tom, dana 13.6.2025. podnio pisani nalaz i mišljenje da bi manje isplaćena plaća i naknada plaća za razdoblje od travnja 2018. do kolovoza 2023. iznosila ukupno 497,39 eura (Tablica br. 3. stupac br.5.).
3.2. Tužiteljica je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, podneskom od 15.7.2025. od tuženika zatražila isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od travnja 2018. do kolovoza 2023. u ukupnom iznosu od 497,39 eura.
3.3. Tuženik se na ročištu od 27.8.2025. usprotivio djelomičnom povlačenju te je ustrajao u prigovorima iz podneska od 22.6.2025. u kojem ponovno ističe da tužiteljicu ne pripada pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada od 17%.
3.4. Dakle, tužuteljica je tužbeni zahtjev djelomično povukla, a kojem povlačenju se tuženik usprotivio. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodnenovine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) za povlačenje tužbe, u ovom slučaju djelomično povlačenje, potreban je pristanak tuženika pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu u visini od 1.170,00 eur. za razdoblje od 1.4.2018. do 30.9.2024.
4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od 1.4.2018. do 30.9.2024. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom i da je radila u redovnom i prekovremenom radu.
7. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužiteljici i to po osnovi dodatka za posebne uvjete rada, po osnovi dodataka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Među strankama je sporno, ako se utvrdi dugovanje tuženika prema tužiteljici, je li to dugovanje prestalo po Sporazumu o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.3.2022.
8. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12,"Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17),Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).
9. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.
9.1. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17 i čl. 21. Dodatka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.
9.2. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 59% i za rad u drugoj smjeni 10%.
10. Iz odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 čl. i 21. Dodatka II KU proizlazi da bi tužiteljica kao fizioterapeut koji je u radnom odnosu kod tuženika (bolnica) ostvarila na ime posebnih uvjeta rada uvećanje plaće za 14% do 31.8.2019., a za 17% od 1.9.2019. pa na dalje.
11.Nadalje, odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
12.S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta višeg fizioterapeuta, sudjelovala je u procesu i liječenju za utuženo razdoblje pa ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i zbog posebnih uvjeta rada.
13. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.
13.1. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.
13.2. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj.
14. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužiteljice izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad u utuženom razdoblju.
14.1. Stalni sudski vještak za financije Marijan Jović podnio je pisani nalaz i mišljenje 31.6.2025., koji sud u cijelosti prihvaća kao jasan, potpun, neproturječan sebi i dokumentaciji priloženo u spisu, u kojem navodi da tuženik kao poslodavac nije tužiteljici isplatio: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu 415,14 eur i manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od iznosu od 82,25 eur ili sve zajedno bruto iznos od 497,39 eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici, str. 3-4 vještva iz koje proizlazi da je razlika manje isplaćene plaće (dodatak za otežane uvjete rada) utvrđena tek za razdoblje od prosinca 2020 pa na dalje pa ne bi bio osnovan prigovor tuženika o prestanku duga prema tužiteljici po Sporazumu o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 25.3.2022. (list 10 spisa). Naime, po tom Sporazumu stranke su ugovorile da će tuženik isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće za sate odrađene u prekovremenom radu za razdoblje do 31.3.2020., a u što je uključen i dodatak za otežane uvjete rada obračunat na sate rada u prekovremenom radu. Kako tužiteljica u ovom postupku ztaži razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1.4.2020., a za razdoblje do 1.4.2020. traži razliku manje isplaćene naknade plaće, a kako je to tužiteljica jasno istaknula u pripremnom postupku u podnesku od 19.8.2024., prije no što je određeno postavila tužbeni zahtjev podneskom od 9.12.2024., proizlazi da nije osnovan prigovor tuženika da je njegov dug po osnovi razlike plaće do 1.4.2020. po Sporazumu prestao.
15. Kako je utvrđeno da je tuženik za razdoblje od 1.4.2018. do 30.9.2024. tužiteljici manje isplatio plaću i naknadu plaće u ukupnom iznosu od 497,39 EUR, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan dok je u dijelu više zatraženog na u iznosu od 672,61 EUR bruto, a do ukupno zatraženog iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće od 1.170,00 EUR bruto, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
15.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 71,5% (100% osnov-naknada plaće + 43% visina = 143 : 2 = 71,5%), a uspjeh tuženika u omjeru od 28,5%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 43% od ukupnog troška.
16.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 390 i 393 spisa) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe-50 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 21.5.2024., 29.8.2024., 7.11.2024., 13.2.2025., 27.8.2025. - za svako 50 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude-25 bodova (Tbr. 9. T. 2. Tarife), za sastav podnesaka od 21.5.2024., 19.8.2024., 9.12.2024., 15.7.2025. - za svaki 50 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 525, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.312,50 eura, od čega tužitelju valja priznati 43% pa se dobije 564,40 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 265,45 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 829,83 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
17. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
17.1. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako je to iskazala i tužiteljica na ročištu od 13.2.2025., proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak pa je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužiteljici na račun njene punomoćnice.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 6. studenog 2025.
sutkinja
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis