Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-680/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada Zadra, OIB 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, protiv 1. tuženice- protutužiteljice PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Šalini odvjetniku u Zadru i 2. tuženice TJ iz [adresa], radi iseljenja i predaje u posjed te činidbe, odlučujući o žalbi 1. tuženice- protutužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ps-10/2024-10 od 14. listopada 2024., ispravljenih rješenjem istog suda poslovni broj: Ps-10/2024-21 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ps-10/2024-10 od 14. listopada 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Ps-10/2024-21 od 13. ožujka 2025., i to pod točkom I. izreke u odnosu na 1. tuženicu-protutužiteljicu LJ te pod točkom II. izreke te se predmet u tim ukinutim dijelovima vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženice-protutužiteljice PJ i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ps-10/2024-10 od 14. listopada 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: Ps-10/2024-21 od 13. ožujka 2025.

III. Odbacuje se žalba 1. tuženice-protutužiteljice PJ od 22. listopada 2024. protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ps-10/2024-10 od 14. listopada 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Ps-10/2024-21 od 13. ožujka 2025. pod točkom I. izreke u odnosu na 2. tuženika HJ.

IV. Ostavlja se o troškovima parničnog postupka u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Tuženi LJ i HJ dužni su iseliti iz stana u [adresa], u [adresa], II kat, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i nus prostorije, ukupne površine 39m[2] , te ga slobodnog od osoba i stvari predati tužitelju Gradu Zadru, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 73,01 Eur-a, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja koji glasi:

"I. Grad Zadar, OIB: 09933651854, [adresa], u daljnjem tekstu prodavatelj i LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u daljnjem tekstu kupac, sklapaju slijedeći

UGOVOR O PRODAJI STANA NA KOJEM POSTOJI STANARSKO PRAVO

I.

Prodavatelj prodaje, a kupac kupuje dio stana u [adresa], na I. katu, ukupne površine 91,34 m[2] , ukupne površine 39,33 m , koji se sastoji od spavaće sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika i hodnika i drvarnice sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te suvlasničkim udjelom stana u čitavoj zgradi i zemljištu na kojoj je zgrada izgrađena, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šifra zgrade 04604, za cijelo.

II.

Cijena stana zajedno sa zajedničkim uređajima i dijelovima zgrade te suvlasničkim udjelom stana u čitavoj zgradi i zemljišta na kojoj je zgrada izgrađena iznosi EUR-a.

III.

Kupac se obvezuje cijenu stana isplatiti u mjesečnim obrocima u vremenu od 28 godina. Ukupan iznos svih obračunatih rata cijene stana na dan , kao dana izračuna cijene stana iznosi

EUR-a. Kupac prvi obrok plaća u iznosu od

EUR-a, a

preostalih 312 mjesečnih obroka kupac plaća i obvezuje se uplaćivati prodavatelju do 15 u mjesecu za svaki mjesec počevši od dana pravomoćnosti ove presude, u iznosu od EUR-a.

IV.

Prodavatelj je ovlašten svaki preostali mjesečno obrok revalorizirati primjenom odnosa indeksa i vrijednosti HRK prema EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke prvog dana u mjesecu u kojem dospijeva obrok i indeksa HRK prema EUR na dan sklapanja Ugovora, odnosno na dan pravomoćnosti ove presude ako se ne promijeni više od 10%.

V.

Prodavatelj ovlašćuje kupca, temeljem ovog Ugovora, ishoditi upis prava vlasništva na predmetnom stanu, u ukupnoj površini stana od 91,34 m[2] , u zemljišnoj knjizi nadležnog suda polaganjem ovog Ugovora u knjigu položenih ugovora.

VI.

Kupac dozvoljava prodavatelju uknjižbu založnog prava na kupljenom stanu za iznos cijene uz kamatu uknjižbom u zemljišne knjige polaganjem ovog ugovora u knjigu položenih ugovora.

VII.

Prodavatelj jamči kupcu da je vlasnik stana koji je predmet prodaje i kao dio stana ukupne površine 91,34 m[2] , i da stan nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.

VIII.

Plaćanja koja se odnose na kupljeni stan snosi kupac o dana sklapanja ovoga Ugovora, odnosno pravomoćnosti ove presude.

Troškove i izdatke na ime upisa prava vlasništva stana u korist kupca, snosi kupac.

IX.

Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaje stanarko pravo, u smislu odredbi Zakona o prodaju stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

II. Nalaže se tužitelju - protutuženiku naknaditi tuženiku - protutužiteljici parnični trošak u iznosu od u roku od 15 dana.",

dok je prvostupanjskim rješenjem odbijen kao neosnovan prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 8. listopada 2024. 1. tuženice-protutužiteljice PJ.

2. Naprijed navedeni presuda i rješenje ispravljeni su rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ps-10/2024-21 od 13. ožujka 2025. na način da u uvodu umjesto pogrešno napisanog imena i prezimena 2. tuženika ČJ ima ispravno pisati HJ.

3. Protiv navedene presude i rješenja 1. tuženica-protutužiteljica LJ je pravovremeno podnijela žalbu, iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijane odluke ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i ponovan postupak pred drugog suca pojedinca te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Nakon donošenja pobijanih odluka i podnošenja navedene žalbe (22. listopada 2024.) prvostupanjski sud je rješenjem od 13. ožujka 2025. utvrdio prekid postupka radi smrti 2. tuženika HJ tijekom postupka (2002.) nakon čega je u odnosu na njega parnični postupak nastavljen s njegovim nasljednicama LJ (koja je već i sama bila 1. tuženica-protutužiteljica) i TJ kao tuženicama, u svezi čega je prvostupanjski sud i donio odgovarajuće odluke.

6. Posebno obrazloženje u odnosu na žalbu protiv presude.

6.1. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6.2. Budući da 1. tuženica-protutužiteljica LJ i 2. tuženik HJ nisu jedinstveni suparničari, da 1. tuženica-protutužiteljica LJ do donošenja pobijanih odluka nije sud obavijestila o smrti 2. tuženika HJ koji je umro 2002. (a ne kako se to prezentira u žalbi 2020.) iako joj to nije moglo biti nepoznato niti je do tada izjavila da preuzima postupak u odnosu na njega kao tuženica, a niti je to izjavila u podnesenoj žalbi (u kojoj osim isticanja činjenice njegove smrti niti ne navodi tko bi bili njegovi nasljednici) tada je navedena žalba 1. tuženice- protutužiteljice PJ protiv pobijane presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja-protutuženika protiv 2. tuženika HJ (a kojom žalbom tu presudu pobija i u tome dijelu) nedopuštena te je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja. Pri tome valja i navesti da nakon što je prekinuti parnični postupak radi smrti 2. tuženika HJ nastavljen s njegovim nasljednicama LJ i TJ kao tuženicama (u odnosu na njegovu procesnu poziciju tuženika u ovoj parnici) one nisu podnijele žalbu protiv prvostupanjske presude u naprijed navedenom dijelu (kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja-protutuženika protiv njihovog pravnog prednika).

6.3. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na 1. tuženicu-protutužiteljicu LJ te pod točkom II. izreke, na što će se i odnositi daljnje obrazloženje, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na što osnovano ukazuje žaliteljica.

6.4. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP postoji jer presuda u tom pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6.5. Tijekom postupka između stranaka, između ostalih spornih činjenica, bila je sporna i činjenica identiteta predmeta tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

6.6. Tužitelj-protutuženik je radi utvrđenja odlučnih i spornih činjenica gdje se nalazi stan predmet postupka, njegove točne površine, da li je taj stan bio jedna cjelina sa stanom kojeg je 1. tuženica-protutužiteljica LJ već kupila od tužitelja-protutuženika (kao i činjenice vrijednosti stana predmet zahtjeva) predložio izvođenje dokaza uviđajem na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke (dakle i dokaz vještačenjima) koji dokazi nisu izvedeni, a u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi neizvođenja tih dokaza.

6.7. Prema odredbi članka 220. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, ovlaštenje je suda ocijeniti postojanje potrebe za izvođenjem dokaza kao i ovlaštenje na slobodan izbor dokaznih sredstava, međutim kada odluči da neki dokaz neće izvesti tada za to mora dati određene, jasne i dostatne razloge, što je u konkretnom slučaju izostalo.

6.8. U svezi navedenog valja navesti da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-1687/2016 od 22. veljače 2017. iznio stajalište da je redovni sud slobodan u izboru dokaznih sredstava i u ocjenjivanju njihove dokazne vrijednosti, ali da nije riječ o apsolutnoj slobodi, jer je sud u obrazloženju presude dužan, između ostalog, iznijeti i razloge zbog kojih nije prihvatio pojedine dokazne prijedloge stranaka.

6.9. Nadalje, iako je nedvojbeno predmet i tužbenog i protutužbenog zahtjeva ista nekretnina u pobijanoj presudi prvostupanjski sud koristi različitu oznaku njene površine i položaja u prostoru zgrade pa pod točkom I. izreke kojom je odlučio o zahtjevu tužitelja-protutuženika navodi površinu od 39 m2 i da se nalazi na II. katu, a pod točkom II. izreke kojom je odlučio o protutužbenom zahtjevu 1. tuženice- protutužiteljice PJ navodi površinu od 39,33 m2 i da se nalazi na I. katu, pri čemu pod točkom II. izreke se uz tu površinu navodi i površina od 91,34 m2, radi čega izreka presude u pobijanom dijelu proturječi sama sebi, a pod točkom II. izreke je i nerazumljiva, a u pobijanoj presudi u svezi takvog različitog označavanja predmeta spora nema razloga.

6.10. Između stranaka je sporna i činjenica da li je između 1. tuženice- protutužiteljice PJ na predmetu spora postojao sustanarski odnos s članovima obitelji P kako je to tvrdila tijekom postupka (pri čemu 1. tuženica- protutužiteljica LJ nije istaknula činjenicu kada bi taj sustanarski odnos nastao (vrijeme nastanka) i postoji li odgovarajuća odluka nadležnog tijela o tome), o čemu u pobijanoj presudi nema razloga.

6.11. Postojanje odnosa sustanarstva na predmetu spora je odlučna činjenica jer prema odredbi članka 134. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ br. 52/74., dalje ZSO) kad jedan sustanar trajno prestane koristiti stan, prostorije koje je on koristio ne mogu se dati na korištenje novom sustanaru, a sustanar koji ostane u stanu stječe stanarsko pravo na cijeli stan.

6.12. Pri tome valja navesti da se prema pravnom shvaćanju ovog suda od stupanja na snagu ZSO (članak 131.) nije više mogao zasnovati sustanarski odnos (dakle, on je morao biti uspostavljen prije stupanja na snagu tog Zakona), a iz razloga pobijane presude bi proizlazilo da je 1. tuženica-protutužiteljica LJ dobila na korištenje stan (koji nije predmet spora) 1983., a stan predmet spora je dobio na korištenje Dane Tudorović 1979., dakle sve nakon stupanja na snagu ZSO.

6.13. Sve navedeno ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome i na pogrešnu primjenu materijalnog prava pri donošenju presude u pobijanom dijelu.

6.14. Radi navedenog je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6.15. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, u koju svrhu će u odnosu na protutužbeni zahtjev pozvati 1. tuženicu-protutužiteljicu LJ primjenom članka 109. ZPP da u odnosu na površinu predmetnog stana navede jednu točnu površinu (odnosno jasno odredi predmet ugovora na kojeg se odnosi protutužbeni zahtjev), te će raspraviti sva sporna pitanja i utvrditi sve odlučne činjenice kao i izvesti potrebne dokaze predložene po strankama radi utvrđenja svih odlučnih (i spornih) činjenica pa i činjenica vezanih za identitet predmeta tužbenog i protutužbenog zahtjeva, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu zakonitu odluku u ovom postupku (o tužbenom zahtjevu tuženika protiv 1. tuženice-protutužiteljice PJ i o protutužbenom zahtjevu 1. tuženice-protutužiteljice PJ), kojom će odlučiti i o troškovima parničnog postupka o kojima je bilo odlučeno ukinutom prvostupanjskom odlukom.

7. Posebno obrazloženju u odnosu na žalbu protiv rješenja.

7.1. Žalba 1. tuženice-protutužiteljice PJ nije osnovana.

7.2. Prvostupanjsko rješenje je ispitano u smislu odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.3. U donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na što neosnovano ukazuje žaliteljica jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7.4. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju kao i sadržaja prijedloga za povrat u prijašnje stanje proizlazi da 1. tuženica-protutužiteljica LJ taj prijedlog nije podnijela radi propuštanja ročišta ili roka za poduzimanje neke radnje u postupku radi čega bi izgubila pravo na poduzimanje te radnje to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u pobijanom rješenju pravilnom primjenom odredbe članka 117. ZPP, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

7.5. Radi iznijetih razloga je na temelju članka 380. točke 2. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

7.6. Na temelju odredbe članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Sisku 6. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek