Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-145/2023-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. LŠ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 25. travnja 2023. posl. br. K-856/2020-24, u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. PŠ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 25. travnja 2023. posl. br. K-856/2020-24 opt. PŠ proglašen je krivim da je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, za svako od tih kaznenih djela na temelju navedenog zakonskog propisa utvrđene su mu kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci te je uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. PŠ izrečena je sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi kojima se opt. PŠ nalaže nadoknaditi imovinskopravni zahtjev oštećenom ... iz Zagreba u iznosu od 597,25 EUR / 4.500,00 HRK[1] i oštećenom ..., prodavaonica Osijek, 1.021,83 EUR / 7.699,00 HRK[1] , u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. GŠ oslobođen je u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se opt. PŠ putem braniteljice Biserke Milošević, odvjetnice u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom, citat: "da spornu presudu ukine i donese presudu koja bi uvažavala sve olakotne okolnosti ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u postupku u kome će biti pravilno ocijenjene olakotne i otegotne okolnosti".

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku s prijedlogom da se žalba optuženika PŠ odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, a optuženik po svojoj braniteljici i "očitovanje na odgovor na žalbu" u kojem ustraje da se prihvati njegova žalba podnesena protiv prvostupanjske presude.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba opt. PŠ nije osnovana.

6. Optuženi PŠ nalazi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 u tvrdnji, citat: "što je okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zbog toga što je na raspravi prilikom donošenja presude odlučujući o olakotnim okolnostima povrijeđeno pravo obrane na način da olakotne okolnosti nisu pravilno cijenjene pa je povrijeđeno pravo obrane donošenjem neprimjerene visoke kazne".

6.1. Međutim, iz sadržaja obrazloženja optuženikove žalbe naprijed citirane, proizlazi da se on u biti žali zbog odluke o kazni, budući istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka i ne obrazlaže. Druga je stvar što žalitelj odluku o kazni ne prihvaća, odnosno smatra je prestrogom, nalazeći da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, a s druge strane precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani, ali se time ne ostvaruju žalbene osnove naprijed navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalitelj, već to predstavlja žalbenu osnovu zbog odluke o kazni.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima optuženika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni, opt. PŠ tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani, što je rezultiralo izricanjem "neprimjerene visoke kazne". Ističe da je optuženik od samog početka priznao počinjenje oba kaznena djela za koja se teretio, ukazuje da je vrijednost otuđenih stvari mala i da je obzirom na tu okolnost izrečena kazna neprimjereno visoka, da je optuženik izrazio kajanje, da je bio smanjeno ubrojiv (prigodom počinjenja kaznenog djela iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude), da ima malodobno dijete, da je optuženik bolestan i ovisnik o opijatima i drugim psihoaktivnim tvarima te da je trebalo imati u vidu da duže vremensko razdoblje (od 2010.) do počinjenja predmetnih kaznenih djela (2020. i 2022.) optuženik se nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela i da je sve dosadašnje kazne izdržao.

7.1. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je osnovano optuženiku cijenio kao olakotne okolnosti priznanje počinjenih kaznenih djela, izraženo kajanje zbog počinjenja istih, iskazanu namjeru da nadoknadi štetu oštećenicima te da je prigodom počinjenja kaznenog djela iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude bio neskrivljeno smanjeno ubrojiv, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju višestruku kaznenu osuđivanost, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud za svako od dva kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim iz čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženiku utvrdio primjerene kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci, te optuženika uz primjenu čl. 51. KZ/11 osudio na također primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Tom će se kaznom utjecati prvenstveno na optuženika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena kazna sadrži i dostatnu moralnu društvenu osudu za (ne)djela koja je optuženik počinio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u javni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

7.2. U odnosu na tvrdnju žalitelja da je sva kaznena djela za koja je osuđivan počinio do 2010., nakon čega se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela, iz izvatka KE Ministarstva pravosuđa i uprave od 9. listopada 2020. za optuženika proizlazi da je presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. K-556/2014 od 24. svibnja 2016., pravomoćna 5. svibnja 2017., optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Iz naprijed spomenutog izvatka iz KE za optuženika proizlazi da je isti u razdoblju od 1996. do 2017. osuđivan 22 puta (a ne 32 puta kako navodi državni odvjetnik u odgovoru na žalbu, jer se ostale presude upisnika iz Kv odnose na objedinjavanje kazni), od toga je 16 puta osuđivan zbog kaznenog djela krađe i teške krađe, jednom zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 127. st. 2. KZ/97, optuženik je pretežito osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora, a to što se jedno duže razdoblje nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela svakako treba dovesti u vezu s time da je optuženik izdržavao i višegodišnje kazne zatvora (npr. bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina po presudi Općinskog suda u Osijeku posl. br. Kv-424/2010 od 17. prosinca 2010., pravomoćna 31. prosinca 2010.).

7.3. Glede tvrdnji žalitelja da je visina kazne na koju je osuđen neprimjerena obzirom da je vrijednost otuđenih stvari mala, ista nije prihvatljiva iz razloga što je djelom opisanim pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude na štetu ... vrijednost otuđene stvari iznosila 4.500,00 HRK / 597,25 EUR[1] , a djelom opisanim pod toč. 2. izreke prvostupanjske izreke na štetu ... 7.699,00 HRK / 1.021,83 EUR[1] , a u čl. 87. st. 30. KZ/11 mala vrijednost stvari je određena ako ne prelazi iznos od 132,72 EUR, odnosno ranije 1.000,00 HRK.

8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 6. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac