Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-188/2023-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. TN zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., i 101/17., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika TN podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 17. svibnja 2023. posl. br. K-1240/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. TN kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 17. svibnja 2023. posl. br. K-1240/2019, opt. TN proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. TN trajno je oduzeta droga koja je od njega privremeno oduzeta potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga, serijskih brojeva: [serijski broj] i 807091 od 10. listopada 2017. te će se predmetna droga na temelju čl. 181. st. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) uništiti po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. TN obvezan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 310,57 EUR / 2.340,00 HRK[1] , od čega iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 HRK se odnosi na ime troškova toksikološkog vještačenja, iznos od 11,95 EUR / 90,00 HRK na ime putnog troška svjedoka SN te iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 HRK na ime paušalne svote.

2. Protiv navedene presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženik osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju, te opt. TN po branitelju Mihovilu Joviću odvjetniku u Splitu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalbe državnog odvjetnika i opt. TN nisu osnovane.

6. Prije svega, povodom podnesenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Opt. TN u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da u postupku nije utvrđena, odnosno nije dokazana činjenica da je on naručio bilo kakvu pošiljku i da je sasvim životno obrazložio kako je otvorio vrata poštaru, smatrajući da se radi o nekakvom pismenu banke koje je i prije primao i da je kao i svaki drugi prosječan čovjek tu pošiljku išao preuzeti i da nema nikakvih dokaza da je on naručio bilo kakvu drogu niti je u trenutku preuzimanja poštanskog pismena / paketa znao što se u istom nalazi. Osim toga, da nema niti jedan dokaz o njegovoj namjeri prodaje droge, pa tako kod njega nije pronađena niti vaga za precizno mjerenje, "koja je u ovakvim slučajevima često jezičac na vagi odlučivanju o tome jeli neka droga namijenjena daljnjoj prodaji ili pak ne".

7.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik od nepoznate osobe kupio 53,75 grama amfetamina, u cilju daljnje prodaje i zarade na razlici cijene, koji mu je dostavljen na njegovu kućnu adresu u poštanskoj pošiljci naslovljenoj na njegovo osobno ime te prilikom preuzimanja te pošiljke zatečen po policijskim službenicima. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude najprije iznio nesporne činjenice da je opt. TN zatečen prilikom uručenja poštanske pošiljke adresirane na njegovo ime i mjesto stanovanja u kojoj se nalazila zapakirana droga amfetamin mase suhe tvari 53,75 grama, a kao sporne činjenice naveo je li optuženik naručio tu drogu ili mu je netko namjestio kako tvrdi u svojoj obrani i posljedično s time sporna je činjenica je li droga bila namijenjena daljnjoj prodaji, kako se optužbom optuženiku stavlja na teret. Pri tome, prvostupanjski sud je ispravno obranu optuženika ocijenio neistinitom. Tako je ukazano da je optuženik u svojoj obrani iznesenoj na raspravi značajno odstupio od svoje obrane date u prethodnom postupku. Naime, optuženik je u obrani u prethodnom postupku izričito naveo da kritične prigode ništa nije imao u rukama i da ništa nije odbacio od sebe, dok je na raspravi naveo potpuno suprotno, pri tome ne dajući logično objašnjenje zbog čega je odstupio od svoje obrane. S druge strane, svjedoci policijski službenici koji su ispitani u ovom postupku, osnovano navodi prvostupanjski sud, precizno i uvjerljivo opisali na koji način se optuženik ponašao tijekom inkriminiranog događaja. Tako svjedok ŠN navodi da je optuženik nakon što je otvorio vrata stana i ugledao poštara, ulazna vrata stana za sobom zatvorio, vrata su bila zatvorena kada je poštar naveo da za optuženog ima preporučenu pošiljku i da mu se optuženik mora potpisati, a nakon što je poštar optuženiku uručio predmetnu pošiljku optuženik je istu pošiljku odbacio u trenutku kada je ugledao policijske službenike. Prvostupanjski sud je osnovano obranu optuženika da mu je predmetnu drogu netko podmetnuo ocijenio neuvjerljivom, neosnovanom i iznesenom s ciljem otklanjanja svoje odgovornosti za djelo koje je predmet optužbe. Za svoje zaključke u tom dijelu prvostupanjski sud je iznio uvjerljive i u svemu prihvatljive razloge. Tako je prvostupanjski sud zaključio da nema logike da bi netko nepoznat na osobno ime i adresu optuženog uputio vrijednu pošiljku kao što je droga u toj količini, koju je optuženik preuzeo i za koju poštaru ništa nije platio. Kako je navedena pošiljka poslana iz Njemačke, uvjerljivo obrazlaže prvostupanjski sud, nije logično da bi policijski službenici, koji bi prema mišljenju optuženika bili odgovorno za to navodno podmetanje, ili bilo tko drugi, drogu zapakirali i poslali iz Njemačke na adresu optuženog. Nadalje, prvostupanjski sud valjano obrazlaže da ni postupanje optuženika kritične prigode na ukazuje na to da on nije znao da mu dolazi poštanska pošiljka i sadržaj same pošiljke, pa se tako navodi da je optuženik u svojoj obrani kazao da mu na kućnu adresu ne dolaze nikakvi paketi, a s druge strane kritične prigode je preuzeo od poštara predmetnu pošiljku i ne raspitujući se pri tome o čemu se radi, što ukazuje, opravdano ukazuje prvostupanjski sud, da je optuženi očekivao dostavu predmetne pošiljke i da je dobro znao što se u njoj nalazi. Pritom prvostupanjski sud ukazuje i na neobično ponašanje optuženika kritične prigode, da u trenutku kada je ugledao policijske službenike odbacuje od sebe netom uručenu mu pošiljku, zaključujući da ako doista optuženik nije znao što se u poštanskoj pošiljci nalazi, kako to tvrdi u svojoj obrani, da tada i nije imao razloga istu od sebe odbacivati. Prvostupanjski sud zaključuje, s pravom, da osoba kojoj je stigao paket njoj nepoznata sadržaja, a potom niz stepenice gornje etaže sjure se policijski službenici, vjerojatno bi bila zatečena takvim razvojem događaja i ne bi imala razloga od sebe instinktivno odbaciti spornu pošiljku, ako doista nije svjesna da se u njoj nalazi nešto zabranjeno. Ispravno zaključuje dalje prvostupanjski sud da je optuženik doista i odbacio predmetnu pošiljku zbog prethodnih loših iskustava s policijom, ne bi imao razloga potom negirati činjenicu uručenja i odbacivanja pošiljke / paketa, kako je to najprije činio optuženi na prvom ispitivanju pred državnim odvjetnikom, a onda na raspravi ipak priznao da mu je pošiljka / paket bila uručena i da je u trenutku kada je ugledao policijske službenike on pomislio da su mu oni to namjestili, zbog čega je odbacio pošiljku. Obzirom na naprijed navedeno, a imajući u vidu vrstu i količinu droge, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je ista bila namijenjena daljnjoj distribuciji i zaradi na razlici u cijeni, na koje utvrđenje ne utječe sama okolnost što kod optuženika nije pronađena vaga za precizno mjerenje, jer to samo po sebi, to što nije pronađena takva vaga kod optuženika, ne dovodi u pitanje osnovan zaključak prvostupanjskog suda o namjeni droge koja je kritične prigode dostavljena optuženiku u poštanskoj pošiljci na njegovi ime i adresu stanovanja.

7.2. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju potpuna i pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenog djela za koje je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je ista nisko odmjerena obzirom na količinu droge amfetamin koja je bila namijenjena neovlaštenoj prodaji (53,75 grama) od koje se mogao pripraviti veliki broj pojedinačnih droga čime bi se ozbiljno ugrozio zdravstveni integritet većeg broja potencijalnih konzumenata. Uz to, da je optuženiku samo na temelju njegova kazivanja kao olakotna okolnost cijenjeno da se u međuvremenu zaposlio i da pomaže uzdržavanju sestre i njene djece, a da to svoje kazivanje nije potkrijepio odgovarajućim dokazima.

8.1. Optuženik se ne žali zbog odluke o kazni, međutim kako u smislu čl. 478. ZKP/08 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to se ima uzeti kao da je optuženik podnio žalbu i zbog odluke o kazni.

8.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11 od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te je optuženika osudio na, i po ovom drugostupanjskom sudu, primjerenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11, dakle da se njome izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenja građana u javni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a s druge strane kazna je takva da optuženiku omogućuje ponovno uključivanje u društvo.

9. Iz iznesenih je razloga žalbe državnog odvjetnika i optuženika valjalo odbiti kao neosnovane te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 6. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac