Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-929/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Zlatane Bihar predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Alenke Lešić, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojivoj osobi u psihijatrijskoj ustanovi Milanu Brviću, OIB 040281334696, Kneževi Vinogradi, Ciglana 4, kojeg zastupa punomoćnik Marko Galović, odvjetnik u Kutini, odlučujući o žalbi PŽ na rješenje Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 2025. poslovni broj R1-295/2025-7, u sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba PŽ kao neosnovana te potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 2025. poslovni broj R1-295/2025-7.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 14. listopada 2025. poslovni broj R1-295/2025-7 riješeno je:
"Određuje se produženje prisilnog smještaja LŽ u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do godinu dana, počev od 17. listopada 2025."
2. Na takvo rješenje OŽ (dalje: prisilno smještena osoba), po odvjetniku, pravovremeno je uložio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da pobijano rješenje, ne sadrži razloge koji bi upućivali na konkretnu opasnost žalitelja tj. na koji način njegovo ponašanje predstavlja ugrozu za sebe i okolinu. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku) jer u točkama 2.2. i 2.3. obrazloženja pobijanog rješenja navodi se kako je pacijent distanciran od suicidalnih ideja i nakana, nije heteroagresivan i uključen je u terapijsku zajednicu te da je liječnica na raspravi iskazala da je ambulantno liječenje moguće pod uvjetom da se nađe smještaj u domu ili udomiteljskoj obitelji, no da je u točki 8. obrazloženja naveo kako pacijent ugrožava vlastito zdravlje te da time indirektno ugrožava sigurnost drugih osoba. Smatra da na takav način izreka pobijanog rješenja proturječi razlozima rješenja, te nedostaju valjani razlozi. Slijedom navedenog, bolesna osoba po punomoćniku predlaže da drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu i preinači pobijano rješenje na temelju odredbe članka 43. stavak 3. ZZODS-a.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a u svezi članka 34. stavak 3. i 8. i članka 50. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj 36/14., dalje: ZZODS) niti da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer prvostupanjska odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni te se pobijana odluka može ispitati.
5. Suprotno navodima žalbe prisilno smještene osobe, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je i pravilno primijenio materijalno pravo članaka 51. i 59. ZZODS, kada je žalitelju produžio prisilni smještan u trajanju do godine dana.
6. Iako je točno da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je žalitelj distanciran od suicidalnih ideja i nakana, da nije heteroagresivan i uključen je u terapijsku zajednicu, kao i da je liječnica na raspravi iskazala da je ambulantno liječenje moguće, ovaj sud ističe da žalitelj u svojoj žalbi ističe samo dio utvrđenog činjeničnog stanja i to samo onaj dio koji ide u prilog navoda žalbe.
7. Naime, činjenica da prisilno smještena osoba aktualno, u okviru liječenja koje se provodi sustavno i unutar hospitalne ustanove i pod kontrolom stručnih osoba, nije hetero niti autoagresivna, ne isključuje i utvrđenu činjenicu tijekom prvostupanjskog postupka da je on osoba sa dijagnozama: neorganska psihoza, shizofrenija te zlouporaba raznih PAT (koje su teže duševne smetnje) i da se radi o jednostavnije strukturiranoj osobi kod koje su aktualno prisutni depresivno-anksiozni simptomi, no ispod kojih su morbidni sadržaji i agresivan naboj s acting out tendencijama, da pokazuje poteškoće u kontroli afekata što sugerira da je depresivnost uvjetovana uznemirujućim unutrašnjim zbivanjima, a karakterizira ga intelektualna neefikasnost zbog čega otežano shvaća posljedice svojih postupanja.
8. Dakle, iz navedenog je vidljivo da teže duševne smetnje utvrđene kod žalitelja su i nadalje prisutne i da su izvor opasnosti zbog koje protustranka i nadalje može počiniti protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela, a zbog počinjenja kojeg je i prisilno smještena u proteklom razdoblju. Da je tome tako potvrđuje u svojim navodima i nadležna liječnica. Nadalje, točno je da je nadležna liječnica navela da je moguće ambulantno liječenje prisilno smještene osobe, no samo pod uvjetom da joj se osigura smještaj u dom za odrasle (dakle, u kontroliranim uvjetima) jer sama prisilno smještena osoba ne može shvatiti posljedice svojih postupanja niti je samokritična. Kako iz predmeta spisa ne proizlazi da bi takav smještaj za žalitelja bio osiguran (u procesu je pronalazak, a protivno nije dokazno) te da od proteklog izvješća kod žalitelja nisu nastupile značajne promjene psihičkog stanja, osnovano prvostupanjski sud i nadalje produžuje prisilni smještaj žalitelju na rok do godine dana. Zbog žalitelja se navodi da, u slučaju da se u međuvremenu pronađe adekvatan smještaj za žalitelja, u smislu članka 58. stavka 3. ZZDS žalitelj može podnijeti prijedlog sudu za otpust odnosno zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi.
9. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 59. ZZODS kada je donio pobijano rješenje i produljio prisilni smještaj.
10. Obzirom na sve navedeno ovaj sud je temeljem članka 43. ZZODS odbio žalbu prisilno smještene osobe te je odlučio kao u izreci.
U Sisku 6. studeni 2025.
Predsjednica vijeća
Zlatana Bihar
